Poslovni broj: Us I-700/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, Gračanska cesta 91B, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 3. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/25-02/161, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-02 od 5. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za izdavanjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 3. travnja 2025. protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/25-02/161, URBROJ: 443-02-03-12-02-25-02 od 5. ožujka 2025., tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega navodi kako je tuženik prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je isto nezakonito. Tuženik je pobijanim rješenjem naložio rušenje i legalnih građevina, koje su na k. č. [katastarska čestica] sagrađene prije 15. veljače 1968. i za koje postoji pravomoćna uporabna dozvola. Pobijano rješenje je doneseno na temelju obavljenog inspekcijskog nadzora od strane višeg građevinskog inspektora Daria Kuzmića, dipl. ing. građ., o kojem nadzoru je sastavljen zapisnik od 28. veljače 2025. Iz predmetnog zapisnika i zapisniku priležećih fotografija vidljivo je da je viši građevinski inspektor samo fotografirao postojeće građevine na k. č. [katastarska čestica] te utvrdio da su građevine dovršene i da ne građevinama ne odvijaju nikakvi radovi. Međutim, propustio je utvrditi da je za građevine koje su ranije sagrađene na predmetnoj čestici (stambena građevina i pomoćna građevina – dimna kuhinja) izdana pravomoćna uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., KLASA: UP/I-361- 05/16-30/000092, URBROJ: 2181/1-11-04/06-17-3, od 28. veljače 2017. te da stambena građevina i pomoćni objekt 1 svojim većinskim dijelom odgovaraju građevinama (stambena građevina i pomoćna građevina – dimna kuhinja) koje su ranije sagrađene na k. č. [katastarska čestica]. Odnosno, većinski dio volumena postojećih građevina odgovara dijelu volumena ranijih građevina za koje postoji pravomoćna uporabna dozvola, iz čega slijedi da je pobijanim rješenjem naloženo rušenje i onih dijelova građevina koji su legalni. Za pravilno utvrđivanje činjenice koji dio građevina je legalan, donosno koji dio je naknadno sagrađen pa bi ga eventualno trebalo ukloniti, ne dirajući pritom u postojeće dijelove prijašnjih legalnih građevina, potrebno bi bilo provesti vještačenje po vještaku odgovarajuće struke. Zaključno, tuženik je propustio utvrditi navedenu bitnu činjenicu, uslijed koje je nezakonito naložio da se uklone i oni dijelovi građevina koji odgovaraju prijašnjim dijelovima legalnih građevina. Pomoćni objekt 1 i bazen, čije je uklanjanje pobijanim rješenjem naloženo također iz razloga nepostojanja pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, sagrađeni su u cijelosti u skladu s odredbama Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 112/17., 34/18., 36/19., 98/19.; dalje: „Pravilnik“), koji je bio na snazi u vrijeme gradnje pomoćnog objekta 1 i bazena, čiju odredbu članka 4. točke 1. podtočke a) i c) tužitelj citira. Zaključno, tuženik je propustio utvrditi bitnu činjenicu kada je započeta i dovršena izgradnja pomoćnog objekta 1 i bazena, a o kojoj činjenici ovisi odgovor na pitanje je li za njihovu izgradnju uopće bila potrebna građevinska dozvola. Uslijed propusta da utvrdi navedenu činjenicu, tuženik posljedično nije primijenio odredbe članka 4. točk 1. podtočke a) i c) Pravilnika, koje je trebao primijeniti u predmetnom slučaju. U konkretnom slučaju uklanjanje predmetnih građevina nije nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe, niti razmjerno cilju koji treba postići. Za građenje stambene građevine, pomoćnog objekta 1 i pomoćnog objekta 2 izdana je pravomoćna lokacijska dozvola, KLASA: UP/I-350-05/20-01/000015, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-21-0013, od 14. listopada 2021., a važenje koje je produženo do 10. studenog 2025. rješenjem o produženju važenja lokacijske dozvole, KLASA: UP/I- 350-05/23-01/000031, URBROJ: 2181/1-11-00-04/05-24-0003, od 28. kolovoza 2024. Stambena građevina, pomoćni objekt 1 i pomoćni objekt 2 nalaze se u cijelosti na građevnoj čestici k. č. [katastarska čestica], koja je formirana geodetskim elaboratom od dijela k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te za koju je izdano pravomoćno rješenje o utvrđivanju građevne čestice, KLASA: UP/I-350-05/18-05/000028, URBROJ: 2181/1-11-00-04/16-18-0004, od 23. studenog 2018. Za predmetne čestice je i potvrdom KLASA: 938-07/25-02/4, URBROJ: 541-28-02-01/4-25-2, od 28. ožujka 2025. potvrđen geodetski elaborat te je provedena promjena u katastru. Za navedene je čestice otvoren i pojedinačni ispravni postupak pred Općinskim sudom u Splitu, Posebnim zemljišnoknjižnim odjelom u Omišu, i to rješenjem i oglasom, poslovni broj Z-11846/24, od 27. veljače 2025., radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja nekretnina s faktičnim stanjem, odnosno da bi se ovdje tužitelj kao stvarni vlasnik predmetnih nekretnina upisao u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, sve na temelju isprava iz kojih nedvojbeno proizlazi pravni slijed i njegovo pravo vlasništva. Tužitelju je za stambenu građevinu odobreno i pružanje ugostiteljskih usluga, pravomoćnim Privremenim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-335-02/19-01/489, URBROJ: 2181-01/05-19-3-DP, od 3. listopada 2019. Iz dostavljene dokumentacije, dakle, nesporno proizlazi da se predmetne građevine nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u stvarnom vlasništvu tužitelja, da su utvrđeni svi propisani posebni uvjeti odnosno uvjeti priključenja javnopravnih tijela, da su građevine u skladu s Prostornim planom Općine Šestanovac, da su ispunjeni svi uvjeti iz Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19.) te da je nadležno državno tijelo potvrdilo da stambena građevina ispunjava propisane minimalne uvjete za vrstu i uvjete za kategoriju kuće za odmor s tri zvjezdice. Nastavno na sve prethodno navedeno, ističe se da je odredbom čl. 6. st. 1. Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21.; dalje: „ZUP“) propisano sljedeće: „Pravo stranke može se ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići.“ Tuženik je, kao stvarni vlasnik zemljišta na kojem su izgrađene, ujedno vlasnik i predmetnih građevina čije je uklanjanje naloženo pobijanim rješenjem, sukladno načelu superficies solo cedit. Pravo vlasništva jedno je od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: „Ustav“), u čl. 48., te ga je moguće ograničiti samo iznimno. Provedbom pobijanog rješenja nedvojbeno bi došlo do povrede tužiteljeva prava vlasništva nad predmetnim građevinama, a koje u predmetnom slučaju ne bi bilo utemeljeno na zakonu, nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe ni razmjerno cilju koji treba postići. Tuženik, naime, nije prilikom donošenja pobijanog rješenja posebno cijenio da su predmetne građevine sagrađene na tužiteljevom zemljištu, da su u skladu s prostornim planom, da su za njih izdani svi propisani posebni uvjeti, da nema s druge strane suprotstavljenih nikakvih privatnih interesa trećih fizičkih osoba, da je nadležno tijelo odobrilo da se u stambenoj građevini kao kući za odmor s tri zvjezdice pružaju ugostiteljske usluge te da tužitelj državi uredno plaća porez po osnovi pružanja ugostiteljskih usluga u predmetnoj građevini, što znači da od predmetnih građevina neizravnu korist ima i država. Napominje se da je tužitelj čitavo vrijeme postupao u dobroj vjeri i s povjerenjem u javnu vlast, koja mu, s jedne strane, odobrava pružanje ugostiteljske usluge u stambenoj građevini koja da ispunjava sve propisane minimalne uvjete za vrstu i uvjete za kategoriju kuće za odmor s tri zvjezdice, dok s druge strane, pak, krajnje kontradiktorno i nelogično, nalaže rušenje iste te građevine. Uklanjanje predmetnih građevina, s obzirom na sve specifične okolnosti slučaja, predstavlja preoštru mjeru koja nije svrhovita te se cilj u predmetnom slučaju može ostvariti i drugim mjerama, manje tegobnim za tužitelja. Zaključno, tuženik pri donošenju pobijanog rješenja nije proveo test razmjernosti, čime je povrijedio jedno od temeljnih načela upravnog postupka – načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa, iz odredbe čl. 6. ZUP-a. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik je u predmetnom postupku propustio utvrditi ključne činjenice na koje tužitelj ukazuje u ovoj tužbi, a o kojima ovisi i primjena relevantnih odredbi zakonskih i podzakonskih propisa. Uslijed opisanih propusta tuženika povrijeđena su neka od temeljnih načela upravnog postupka propisana ZUP-om, u prvom redu načelo utvrđivanja materijalne istine iz članka 8., načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa iz članka 6. te načelo zakonitosti iz članka 5. ZUP-a. Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, a ujedno je predložio i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju. Tužitelj nadalje ističe kako bi izvršavanje pobijanog rješenja značilo bi da bi tužitelj morao uložiti znatna financijska sredstva u uklanjanje građevina koje su većinskim dijelom legalne, kako je to objašnjeno u točki 1. ove tužbe, kao i u uklanjanje pomoćne građevine 1 i bazena, iako uvjet za njihovu legalnost nije postojanje građevinske dozvole. Tužitelju bi, stoga, provođenjem pobijanog rješenja nastala teško nadoknadiva šteta u vidu značajnih financijskih troškova koji nemaju podlogu u zakonitom rješenju, izgubljene vrijednosti uklonjenih legalnih dijelova građevine i s tim u vezi tužitelju bi bilo teško povrijeđeno njegovo ustavom zajamčeno pravo vlasništva, pravo na jednakost pred zakonom, kao i narušeno povjerenje u javnu vlast. Odgoda provedbe pobijanog rješenja, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, a posebno i činjenice da ne postoje nikakvi suprotstavljeni interesi trećih fizičkih osoba, ne bi bila protivna javnom interesu. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe, kao i rješenje o privremenoj mjeri kojom bi se zabranilo izvršenje osporenog rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja ovog spora.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 3. rujna 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja iz podnesaka zaprimljenih kod ovog suda 1. rujna 2025. za odgodom rasprave zakazane za dan 3. rujna 2025. u 12,45 sati iz razloga preciziranih u citiranim podnescima kao neosnovan, to stoga što opunomoćenik tužitelja ničim nije dokumentirao svoje zdravstveno stanje zbog kojeg je predložio odgodu rasprave opisano u citiranim podnescima, niti je dostavio bilo koju dokumentaciju kojom bi argumentirao razloge zbog kojih je predložio odgodu rasprave, a ovo tim prije što je opunomoćenik tužitelja 2. rujna 2025. u spis putem e-komunikacije dostavio zamjeničku punomoć za zastupanje tužitelja od strane odvjetnika i odvjetničkih vježbenika iz Odvjetničkog društva JURIČKO & PARTNERI d.o.o. u Splitu, na koju raspravu je u ime tužitelja i pristupio Ivo Juričko, odvjetnik iz navedenog odvjetničkog društva.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja i to da se u ovom sporu provede vještačenje po vještaku građevinske struke, da se obavi očevid na licu mjesta, da se u svojstvu stranke sasluša tužitelj, te da se u svojstvu svjedoka sasluša CI, to na okolnosti precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

8.Tužbeni zahtjevi nije osnovan.

9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/25-02/161, URBROJ: 443- 02-03-12-02-25-02 od 5. ožujka 2025. točkom 1. naređuje se tužitelju u svojstvu investitora da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja na lokaciji Katuni, Šestanovac, anagrafske oznake Marušići 24 a, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukloni slijedeće građevine: - prizemnu stambenu građevinu na sjevernom dijelu gore navedenih čestica, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 10,00 x 10,60 m katnosti prizemlje visine do vrha nadozida ravnog krova od 3,70 m, sa nadstrešnicom dograđenom na zapadnoj strani građevine, funkcionalno povezanom sa građevinom maksimalnih tlocrtnih dimenzija 1,40 x 11,10 m i visine od 3,10 m; - na istočnoj strani k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz samu ogradu pomoćni objekt (komin), maksimalnih tlocrtnih dimenzija 6,60 x 3,40 m sa dvostrešnim kosim krovištem visine do strehe od 3,15 m, a do sljemena krovišta od 4,30 m; - na južnoj strani gore navedenih čestica bazen maksimalnih dimenzija 9,50 x 4,60 m dubine 1,50 m, oko kojeg je izgrađena i podrumska prostorija sa bazenskom tehnikom „L" oblika maksimalnih dimenzija 13,70 x 11,20 m visine od 2,20 m ispred koje je, na južnoj strani, izgrađeno i jednokrako stepenište maksimalnih dimenzija 5,20 x 1,40 m, za ulaz u ovu prostoriju, a što je sve izgrađeno bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, dok je točkama od 2. do 6. tužitelj upozoren o posljedicama ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

11.Među strankama ovog spora prijepornim se ukazuje jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju naredi inspekcijska mjera uklanjanja građevina pobliže opisanih u izreci osporenog rješenja, u svezi s čim je li u provedenom upravnom inspekcijskom postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

12.Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da je građenje izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina (točka 10.), dok je građevina građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem (točka 11.), a rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.), odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine (točka 21.).

Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe. St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor. St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21. i 67/23.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana. St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 90 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni predmetne građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole, što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

14.Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

15.Glede temeljnih tužbenih prigovora koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u kojem pravcu tužitelj ističe da je njemu osporenim rješenjem naređeno uklanjanje i legalno izgrađenih građevina, kao i da on za sve građevine za koje mu je naređena inspekcijska mjera nije ni trebao ishoditi građevinsku dozvolu budući se neke građevine mogu graditi na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine" br. 112/17., 34/18., 36/19., 98/19.; dalje: „Pravilnik“), slijedom čega da je akt tuženika nezakonit, za navesti je kako ovakve prigovore sud ne nalazi osnovanim.

16.Naime, u svezi s prethodno izloženim, sud najprije ističe kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je od strane građevinskog inspektora 28. veljače 2025. proveden inspekcijski nadzor, kojem tužitelj nije bio nazočan, kada je utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji izgrađene građevine koje su taksativno navedene u točki 1. izreke osporenog rješenja, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 362-02/25-04/557: URBROJ: 443-02-03-12-02-25-02, te su građevine skicirane i fotografirane, a skica i fotografije priložene su zapisniku i čine njegov sastavni dio, dok s obzirom da tužitelj nije zatečen na terenu, na građevini, ulaznim vratima u dvorištu, je ostavljen poziv za saslušanje zakazan za 3. ožujka 2025. u 10,00 sati, u Uredu građevinske inspekcije. Nadalje, iz upravnog spisa je razvidno kako je 3. ožujka 2025. tužitelj u pratnji svog opunomoćenika - odvjetnika pristupio u prostorije Državnog inspektorata u Splitu, po ostavljenom pozivu na građevini, o čemu je sastavljen zapisnik, kojom prilikom je u spis priložio dokumentaciju koja je taksativno navedena na stranici 3. obrazloženja osporenog rješenja tuženika, kojemu je ove prigode uručen zapisnik s inspekcijskog pregleda od 28. veljače 2025. na koji on nije imao nikakvih primjedbi, te je ovom prilikom izjavio da je predmetne radove započeo njegov otac CI, negdje 2016. godine, a da je on sam tek započete radove preuzeo kao investitor, te snosi punu odgovornost za radove na ovoj građevini, nakon čega su predmetni zapisnik vlastoručno i bez primjedbi potpisali tužitelj i njegov opunomoćenik Andrej Babić, odvjetnik iz Splita, slijedom čega je potpuno jasno da je tužitelj bio u cijelosti suglasan sa svim utvrđenjima navedenim u zapisniku o inspekcijskom pregledu od 28. veljače 2025., odnosno bio je suglasan da se u konkretnom slučaju radi o nezakonito izgrađenim građevinama.

17.Nadalje, neutemeljeno tužitelj navodi kako je njemu osporenim rješenjem tuženika naređena inspekcijska mjera uklanjanja i u odnosu na legalno izgrađene građevine koje da su na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sagrađene prije 15. veljače 1968. i za koje postoji pravomoćna uporabna dozvola, to pak stoga što je iz podataka upravnog spisa razvidno da je obavljenim inspekcijskim pregledom na terenu, kao i pregledom od strane tužitelja dostavljenog idejnog arhitektonskog projekta izrađenog od ovlaštenog arhitekta MI iz [adresa], br. ovl. A 3863, T.D. 20/19-IDP iz prosinca 2019. utvrđeno da su kod izgradnje građevine koja se nalazi na terenu uklonjene građevine koje su na tom mjestu ranije postojale i to kako stambena tako i pomoćna građevina, to pak stoga što je na tlocrtu prizemlja stambene građevine i pomoćne građevine (dimne kuhinje) točkasto označen položaj i dimenzije postojećih građevina (stambene i pomoćne građevine), te je vidljivo da unutar izgrađenih građevina nema elemenata starih građevina, iz čega proizlazi nedvojben zaključak i to da su ranije postojeće građevine za koje je bila izdana pravomoćna uporabna dozvola u cijelosti uklonjene, te su na njihovom mjestu izgrađene nove građevine za koje nije prethodno izdana pravomoćna građevinska dozvola, uslijed čega je potpuno jasno da predmet inspekcijske mjere uklanjanja nisu građevine za koje je izdana uporabna dozvola, već su predmet uklanjanja nove građevine koje su naknadno izgrađene, pa je uslijed prethodno obrazloženog neprijeporno da pravomoćna uporabna dozvola na koju se tužitelj poziva više nije važeća, te se ista ne odnosi na građevine za koje je naređeno uklanjanje. Ujedno, za nadodati je kako čak i u situaciji kada bi se ovdje radilo o rekonstrukciji postojeće građevine, a čemu uslijed prethodno obrazloženog ovdje nije riječ, i tada bi tužitelj bio u obvezi prije početka rekonstrukcije ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu s obzirom da rekonstrukcija također nije moguća bez takvog akta, što znači da bi se i u slučaju rekonstrukcije ovdje radilo o nezakonito rekonstruiranoj građevini, a što bi rezultiralo identičnom posljedicom, odnosno donošenjem rješenja o uklanjanju.

18.Također, neutemeljeno tužitelj navodi i kako su predmetni pomoćni objekt 1 i bazen, čije uklanjanje je osporenim rješenjem isto tako naređeno zakonito izgrađeni s obzirom da su izgrađeni na temelju Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima, koji je bio na snazi u vrijeme gradnje pomoćnog objekta 1 i bazena. Naime, s tim u vezi za istaknuti je kako je odredbom čl. 4. točkom 1. podtočkama a) i c) Pravilnika propisano da se bez građevinske dozvole, a u skladu sa glavnim projektom može graditi, na građevinskoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevinskoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade: a) pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine i b) bazen tlocrtne površine do 100 m² ukopan u tlo, slijedom čega je nedvojbeno da se građevine kakve u vidu imaju citirane odredbe Pravilnika mogu graditi isključivo u skladu sa glavnim projektom i to na građevinskoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevinskoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje za potrebe te zgrade, o čemu se u konkretnoj upravnoj stvari ne radi, to pak iz razloga što za stambenu zgradu koja je predmet uklanjanja ne postoji akt kojim se odobrava građenje, pa je potpuno jasno da je uslijed toga za pomoćnu građevinu, kao i za bazen potrebno ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu, kao za posebne građevine koje se grade na posebnoj građevinskoj čestici, a kako tužitelj prije početka građenja takav akt nije ishodio, radi se o nezakonitoj gradnji, zbog čega je tuženik pravilno postupio kada je i u odnosu na ove građevine naredio inspekcijsku mjeru uklanjanja.

19.Naposljetku, sva ostala pitanja koja tužitelj problematizira u tužbi su potpuno pravno irelevantna za predmetnu upravnu stvar, to kod nespornog stanja stvari i to da je tužitelj investitor predmetnih građevina za koje prije njihovog građenja nije ishođena pravomoćna građevinska dozvola, slijedom čega navedeni razlozi nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje konkretne upravne stvari, s tim da je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 5. ožujka 2025., a ne bilo kojih drugih pojedinačnih ili općih upravnih akata, te je ujedno za nadodati kako u provedenom upravnom postupka nije došlo do povrede niti jednog od načela upravnog postupka kakva u vidu ima Zakon o općem upravnom postupku, pa tako niti onih koje tužitelj neargumentirano problematizira u tužbi.

20.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

21.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

22.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, kod stanja stvari da s obzirom da se ovdje radi o nezakonitoj gradnji kojom se devastira prostor bi odgoda bila i protivna javnom interesu, stoga ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

23.Nadalje, sud je odbio prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere sadržaja citiranog u izreci točke II. rješenja kao neosnovanog, a to stoga što ovaj sud drži kako nisu ostvareni razlozi za izdavanjem zatražene privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, budući da se ista ne ukazuje nužnom kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.

24.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom III. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. rujna 2025.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Željku Albiniju, odvjetniku u Zagrebu, Gračanska cesta 91B, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 3. rujna 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.