Baza je ažurirana 08.03.2026. zaključno sa NN 153/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj 72 Gž-2981/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 72 Gž-2981/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Kovačević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. d. G. d.o.o., S.1, OIB: , kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R.1 i I. R.2 iz S.2, protiv tuženika A. P., S.1, OIB: , kojeg zastupa I. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. & p. d.o.o. sa sjedištem u S.2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-542/2022-13 od 17. ožujka 2023., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-542/2022. od 12. svibnja 2023., dana 7. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-542/2022-13 od 17. ožujka 2023. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-542/2022. od 12. svibnja 2023. u dijelu pod točkom I. II. i IV. izreke.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

  1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. M. iz S.1 poslovni broj Ovrv-255/21 od 9. prosinca 2021. kojim je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 26,54 EUR / 200,00 kn1 sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos teku od 3. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

  1. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 154,29 EUR / 1.162,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

  1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja:

- za isplatom zateznih kamata koje teku na iznos troškova od 16,59 EUR / 125,00 kn1 od 9. prosinca 2021. do 17. ožujka 2023., a po stopi koja se od 20. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna  a od 1. siječnja 2023. do 16. ožujka 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- za naknadom troškova postupka u iznosu od 8,30 EUR / 62,50 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 9. prosinca 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

  1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 137,70 EUR / 1.037,50 kn.

 

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I. II. i IV, izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

 

5. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti temeljem odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70 /19, 80/22 - dalje: ZPP) stoga se presuda prvostupanjskog suda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u skladu sa čl. 467. st. 1. ZPP-a pa stoga žalbeni navodi koji su sadržajno usmjereni na činjenično stanje ne mogu biti predmet ovog žalbenog postupka.

 

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a na koju se neosnovano poziva tuženik jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

7. Naime, tuženik se poziva na proturječnost između toč. 6. obrazloženja u kojem je sud naveo da je pregledom cjelokupne materijalne dokumentacije te rezultata cjelokupnog postupka našao tužbeni zahtjev neosnovanim i toč. 11. obrazloženja pobijane presude u kojoj navodi kako slijedom navedenog održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi a kako je to precizirano u st. I. izreke presude.

 

8. Naime, ovi navodi na koje ukazuje tuženik nisu doveli do nerazumljivosti presude jer se radi o očitoj omašci u pisanju koju je prvostupanjski sud rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-542/2022-21 od 12. svibnja 2023. ispravio (list 113 spisa).

 

9. Tuženik tijekom prvostupanjskog postupka kao i u fazi žalbenog postupka ističe da tužitelj nije ovlašten naplaćivati uslugu parkiranja na javnom parkiralištu koje nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave te da predmetno parkiralište nije označeno kao javno parkiralište.

 

10. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je ovdje tužitelj K. d. G. d.o.o. S.1 temeljem odredbe čl. 1. Odluke o uvjetima korištenja i načinu naplate usluge parkiranja na javnim parkiralištima pravna osoba koja je ovlaštena obavljati komunalnu djelatnost upravljanja i održavanja javnih parkirališta za osobna vozila pod naplatom na području Grada S.1,

- da Odluka o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zona parkiranja sadrži popis javnih parkirališta na području Grada S.1 te da je u taj popis uvršteno parkiralište pod nazivom M. P. na čest. zem. 862/6, k. o. S.1,

- da zemljišna čestica 862/6, k. o. S.1 na kojoj se nalazi javno parkiralište M. P. nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave već je vlasništvu trgovačkog društva B. d.o.o. s kojim je ovdje tužitelj sklopio ugovor o zakupu radi obavljanja svoje djelatnosti – upravljanja parkiralištem s naplatom,

- da je ovdje tuženik 25. srpnja 2020. svoje vozilo registarske oznake ST 1806-N  parkirao u S.1 na javnom parkiralištu s naplatom pod nazivom M. p.,

- da tuženik predmetnog dana nije platio satnu kartu zbog čega mu je tužitelj izdao nalog za plaćanje dnevne karte u iznosu od 200,00 kn i račun koji također nije platio,

- da iz fotografija koje prileže spisu proizlazi da parkiralište nije asfaltirano, te nisu označena parkirna mjesta ali postoje oznake da se radi o parkiralištu s naplatom te je postavljen uređaj za kupnju parkirališnih karata,

- da iz  fotografija koje je priložio tužitelj ne proizlazi da su se u vrijeme kada je vozilo tužitelja bilo parkirano na predmetnom parkiralištu izvodili radovi i da bi građevinski strojevi ugrožavali sigurnost vozila,

- da je visina i dospijeće predmetne tražbine tužitelja utvrđena izvatkom iz poslovnih knjiga koju ne osporava tuženik, računom i izvještajem o nalogu

 

11. Prvostupanjski sud je na temelju gore navedenih utvrđenja pravilno zaključio, a pozivajući se na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, br.: 68/18, 110/18 i 32/20dalje: ZKG), da je ovdje tužitelj aktivno legitimirana stranka odnosno pravna osoba koja je ovlaštena naplaćivati usluge parkiranja na javnom parkiralištu M. P. a na kojem se predmetnog dana nalazilo vozilo ovdje tuženika.

 

12. Pravilno se sud poziva na odredbu čl. 60. st. 3. a u vezi s čl. 59. ZKG-a.

 

13. Naime, prema odredbi čl. 60. st. 3. ZKG-a javna parkirališta su definirana kao uređene javne površine koje se koriste za parkiranje motornih vozila i/ ili drugih cestovnih vozila s pripadajućom opremom na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne  samouprave dakle iz čega proizlazi da komunalna infrastruktura a u koju se ubrajaju i parkirališna mjesta (čl. 59. st. 1. ZKG-a) moraju biti u vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

 

14. Međutim, čl. 59. st. 2. ZKG-a se daje mogućnost jedinicama lokalne samouprave da odlukom predstavničkog tijela građevinama komunalne infrastrukture odrede i druge građevine ako služe za obavljanje komunalne djelatnosti.

 

15. Prema tome, ovdje je Grad S.1 u smislu odredbe čl. 59. st. 2. ZKG-a Odlukom gradonačelnika o određivanju javnih parkirališta pod naplatom i zonama parkiranja u popis javnih parkirališta uvrstio i parking pod nazivom M. P. a u odnosu na koju je česticu zemlje tužitelj s vlasnikom B. d.o.o. sklopio ugovor o zakupu s jedinom svrhom da ta nekretnina služi za obavljanje uslužne komunalne djelatnosti pa su stoga žalbeni navodi u tom pravcu da tužitelj ne može naplaćivati usluge parkiranja u cijelosti neosnovani.

 

16. Također, pravilno je sud na temelju gore navedenih utvrđenja zaključio da predmetno parkiralište na kojem je bilo parkirano vozilo tuženika je imalo obilježje javnog parkirališta jer iz fotografija jasno proizlazi da se radi o parkiralištu na kojem postoji oznaka da se radi o parkiralištu i na kojem je postavljen uređaj za kupnju parkirališnih karata.

 

17. Prema tome, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je upravo vozilo tuženika bilo parkirano na javnom parkiralištu M. P. 25. srpnja 2020. u S.1 da je time sklopio ugovor s tužiteljem o korištenju javnog parkirališta (adhezijski ugovor) i stoga je bio u obvezi platiti satnu kartu a budući da to nije učinio u obvezi je platiti dnevnu kartu a koja sukladno čl. 3. Zaključka o određivanju naknade za korištenje usluge parkiranja iznosi 200,00kn (Službeni Glasnik Grada S.1 broj  4/20).

 

18. Naime, prema odredbi čl. 20. st. 1. Odluke o uvjetima korištenja i načinu naplate usluge parkiranja (Službeni glasnik Grada S.1 broj 19/18 dalje: Odluke) ako korisnik parkirališta pod naplatom nema istaknutu satnu kartu smatrat će se da je s komunalnim društvom sklopio ugovor o korištenju jednog parkirnog mjesta na javnom parkiralištu pod naplatom u vremenskom trajanju od 24 sata od trenutka izdavanja naloga za plaćanje dnevne parkirne karte (DPK) od strane ovlaštene osobe komunalnog društva.

 

19. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

20. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

 

U Zagrebu 7. rujna 2023.

 

                                                                                                                                                   Sutkinja:

                                                                                                                                Ines Kovačević

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu