REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2683/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika Trajektna luka Split d.d., Gat Sv. Duje 1, OIB 09153277779, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 48, radi predaje u posjed, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje presude protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-628/2019-4 od 2. studenoga 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-594/2017-7 od 30. listopada 2018., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika predaju u posjed nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi poslovni prostor Upravne zgrade na adresi [adresa], ukupne površine 136 m2, od čega u prizemlju uredski prostor za radnike, spremu i predprostor s WC-om, a na prvom katu šest uredskih prostora poslovne namjene te čajna kuhinja s WC-om, slobodne od osoba i stvari (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.020,00 kn (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude prijedlog je podnio tuženik postavljajući četiri pitanja za koje navodi da su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i zbog povrede ustavom zajamčenih temeljnih prava i sloboda tuženika.
4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
5. Prijedlog nije osnovan niti dopušten.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prijedlogom nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP-a.
7. Predmet spora odnosi se na tužiteljev tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] (u naravi poslovni prostor Upravne zgrade na adresi [adresa], ukupne površine 136 m2, od čega u prizemlju uredski prostor za radnike, spremu i predprostor s WC-om, a na prvom katu šest uredskih prostora poslovne namjene te čajna kuhinja s WC-om), slobodne od osoba i stvari.
8. Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženiku Odlukom Upravnog vijeća Lučke uprave Split broj 2176 od 21. lipnja 2004. dana prvenstvena koncesija za obavljanje lučkih djelatnosti i korištenje i održavanja postojećih objekata na lučkom području trajektne luke Split, što obuhvaća i nekretninu koja je predmet spora. Spomenuta prvenstvena koncesija prestala je po sili zakona 6. rujna 2016., no tuženik je i dalje u posjedu nekretnine koja je predmet spora. Tuženik je 14. lipnja 2016. podnio zahtjev za produženje prvenstvene koncesije za obavljanje lučkih djelatnosti i korištenje i održavanja postojećih objekata na lučkom području trajektne luke Split na rok od 50 godina, ali mu je taj zahtjev odbijen.
9. Tuženik je postavio sljedeća pitanja;
1.“Je li pretpostavka dopuštenosti tužbe podnijete na temelju čl.186.a ZPP-a da je tužitelj (Republika Hrvatska) podnio tuženiku (Trajektnoj luci Split d.d.) zahtjev za mirno rješenje spora, koji mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba i je li ta procesna pretpostavka ispunjena ukoliko zahtjev za mirno rješenje spora ne sadrži sve što treba sadržavati tužba (činjenični osnov tužbe, određeni tužbeni zahtjev), odnosno ukoliko je zahtjev za mirno rješenje spora i u pogledu činjeničnog osnova tužbe i u pogledu određenog tužbenog zahtjeva dijametralno suprotan od kasnije podnesene tužbe?“
2.“Je li ispunjena pretpostavka pravodobnosti tužbe podnijete radi predaje u posjed nekretnine ako odluka lučke uprave Split i Ministarstva o utvrđenju prestanka prvenstvene koncesije nije postala pravomoćna (jer se protiv tih odluka vodi upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu pod brojem Usijn-43/16 koji nije okončan), odnosno, ako odluka kojom se odbija zahtjev tuženika za produženje prvenstvene koncesije također nije postala pravomoćna (jer se protiv tih odluka Lučke uprave Split i Ministarstva vodi upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu pod brojem Usljn-36/16 koji nije okončan)?“
3.“Može li tužitelj (Republika Hrvatska ) uspjeti s tužbenim zahtjevom prema tuženiku (Trajektnoj luci Split d.d.) za predaju u posjed nekretnina (poslovni prostor Upravne zgrade na adresi [adresa], ukupne površine 136 m2, od čega u prizemlju uredski prostor za radnike, spremu i predprostor s WC-om, a na prvom katu šest uredskih prostora poslovne namjene te čajna kuhinja s WC-om) koje tuženik u posjed nije stekao od tužitelja i kojim upravlja Lučka uprava Split, odnosno koje mu uopće nisu predane u posjed na temelju osnova (odluka o dodjeli prvenstvene koncesije br. 2176 od 21. lipnja 2004. i ugovora o prvenstvenoj koncesiji od 06. 09. 2004.) na kojeg se poziva tužitelj u tužbi (poslovni prostor Upravne zgrade na adresi [adresa], ( u prizemlju soba privezivača, soba za alat, na I. katu – kancelarije koje u času donošenja Odluke koristi Trajektna luka) ukupne površine 154, 97 m2 (bazen gradska luka)?“
4.“Može li nekretnina izgrađena na pomorskom dobru biti predmet zadržanja kao osiguranje da će tužitelj podmiriti tuženiku dospjelu tražbinu po osnovi prava stečenog ulaganjem kapitala u izgradnju predmetnog objekta, odnosno po osnovi naknade tržišne vrijednosti oduzetih poslovnih prostora izgrađenih na pomorskom dobru sredstvima tuženika, i ako ne može, može li tužitelj za istu taj objekt tražiti predaju u posjed, ukoliko je on stvar izvan prometa?“.
10. Tuženik u odnosu na prvo pitanje nije sukladno čl.385.a st. 1. ZPP dostavio razloge u smislu prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske od koje je odstupio drugostupanjski sud u pobijanoj odluci, razloge iz kojih bi bilo vidljivo da praksa viših sudova nije jedinstvena, odnosno razloge iz kojih bi bilo vidljivo da je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena. Stoga ovo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
10.1. U odnosu na drugo pitanje za naglasiti je da ne samo da tuženik nije dostavio razloge (vidi toč.10. ovog obrazloženja) već se drugostupanjskim sud u pobijanoj presudi nije njime bavio jer je tuženik prigovor iz tog pitanja u žalbi prvi put iznio (toč. 13. obrazloženja drugostupanjske presude), pa ga stoga tuženik ne može postavljati u prijedlogu za dopuštenje, odnosno ovaj revizijski sud ne može o njemu raspravljati kad već nije bio predmet raspravljanja pred drugostupanjskim sudom (pri tom se napominje da u slučaju da nije točan zaključak drugostupanjskog suda da je tuženik ovaj prigovor prvi put istakao u žalbi, on bi u tom cilju postavio postupovnopravno pitanje).
10.2. Tuženik trećim pitanjem osporava postojanje aktivne legitimacije tužitelja. Međutim, iz sadržaja prvostupanjske i drugostupanjske presude ne proizlazi da bi tuženik u dosadašnjem tijeku postupka stavljao navedeni prigovor. Tuženik nije dostavio žalbu da bi se moglo provjeriti je li eventualno to u žalbi isticao, ali i da jest a drugostupanjski sud mu na taj žalbeni prigovor nije odgovorio, tad bi mogao postaviti postupovnopravno pitanje u tom smislu.
10.3. Tuženik u odnosu na četvrto i peto postavljeno pitanje nije dostavio razloge (vidjeti toč. 10. ovog obrazloženja) pa ova pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
11. Uzevši u obzir da je drugostupanjski sud za svoju presudu kojom potvrđuje prvostupanjsku presudu dao jasne i obrazložene razloge, dakle da odluka nije arbitrarna, kao i da je tuženiku omogućeno sudjelovanje i raspravljanje u postupku, to prema utvrđenju ovog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena ustavnom zajamčena temeljna prava i slobode tuženika.
12. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl.389.a st. 4. i čl. 389.b st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
