REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3763/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Klaudia Šopić, odvjetnica u Zadru, protiv tuženika KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Dujić, odvjetnik u Zadru, radi uskraćenog uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž Ob-11/2025-3 od 24. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P Ob-74/2023-16 od 23. prosinca 2024., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi br. Gž Ob-11/2025-3 od 24. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P Ob-74/2023-16 od 23. prosinca 2024.

2. Prijedlog tuženika podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14. i 85/10. - službeni pročišćeni tekst – dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija).

3. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

„1. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 8. ZPP-a i time počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a i/ili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u situaciji kada u postupku uopće nisu analizirali i cijenili dio izvedenih dokaza (prvenstveno dio iskaza svjedokinje ŽČ, OČF i EČ kojima se osporavaju navodi tužbe) u slučaju kada se takvim dokazima utvrđuju činjenice važne za donošenje odluke?

2. Jesu li nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 8. ZPP-a i odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a i time počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 2999. st. 2. ZPP i/ili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3., 6. i 11. ZPP-a u situaciji kada su u postupku odbili dokazne prijedloge tuženika kojim se osporavaju nove činjenice i dokazi tužitelja izneseni tek na glavnoj raspravi u slučaju kada se takvim dokazima utvrđuju činjenice važne za donošenje odluke?

3. Postoji li dužnost suda prilikom retroaktivnog utvrđivanja troškova obveze uzdržavanja maloljetnog djeteta u okolnostima kada je obveznik uzdržavanja djelomično pridonosio uzdržavanju (troškovi stanovanja, prehrane, putovanja i dr.) u skladu s odredbom čl. 307. st. 1. Obiteljskog zakona utvrditi s jedne strane koliki su ukupni iznosi sredstava potrebnih za uzdržavanje djeteta određene dobi, uključujući i troškove stanovanja i odijevanja, s druge strane koliko je obveznik uzdržavanja snosio tih troškova, te potom obvezati uzdržavanu osobu na dobivenu razliku?“.

4. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 6.1. i 8.1. Konvencije, odnosno čl. 14. st. 2., čl. 29. i čl. 35. Ustava.

5. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj ističe da podneseni prijedlog ne sadrži pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385., čl. 385. a i čl. 387. st. 3. ZPP-a, a niti odluke na koje se poziva tuženik ne odgovaraju činjeničnoj i pravnoj situaciji koja je u ovom konkretnom predmetu. Stoga se predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti kao nedopušten, time da tužitelj traži naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja su činjenične naravi, usmjerena na konkretan predmet, pa odgovor na postavljena pitanja uvijek ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, odnosno od činjenica utvrđenih u svakom pojedinom slučaju. Stoga tako postavljena pitanja ne mogu biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Treba dodati da postavljena pitanja polaze i od činjeničnog stanja kakvo nije utvrđeno u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a što bi ukazivalo da time tuženik osporava i činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, što također ne može biti predmet revizijskog postupka.

8. Slijedom navedeno postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, radi čega je prijedlog za dopuštenje revizije djelomično odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te je riješeno kao u točki I. izreke.

9. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Konvencijom.

10. Odluke nižestupanjskih sudova donesene su u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način. Stoga se pobijana drugostupanjska presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

11. Kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te riješiti kao u točki II. izreke.

12. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug