REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1567/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic osiguranje d.d., OIB 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB 57500462912, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3379/2024-2 od 12. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2321/2023 od 4. srpnja 2024., na sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja, a odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke, zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te zbog povrede temeljnih ljudskih prava.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3.1.Tužitelj je naznačio pitanja:
"10.1. Postoji li razlika u odgovornosti za štetu pravne osobe koja upravlja autocestom za slučaj naleta vozila na životinju koja se smatra divljači u odnosu na životinju koja se smatra strogo zaštićenom životinjskom vrstom?
10.2. Budući da je pravna osoba koja upravlja autocestom dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog prometa autocestom sukladno članku 17. Zakona o cestama6, članku 6. Stavku 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama7, te članku 2. Pravilnika o održavanju cesta8, je li ta dužnost povrijeđena u slučaju kada se dogodi nalet ptice na vozilo, te je li u tom slučaju došlo do povrede članka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama?
10.3. U vezi s naprijed navedenim postoji li razlika u odgovornosti pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu koja nastane na vozilu ovisno o tome radi li se o ptici koja hoda kolnikom u odnosu na pticu koja je u letu?
10.4. Obzirom da je pravna osoba koja upravlja autocestom dužna osigurati slobodan prostor iznad cijele širine kolnika javne ceste u visini od najmanje 4,5 m sukladno članku 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, je li upravitelj osigurao slobodan prostor u navedenoj visini ukoliko se dogodi nalet ptice na vozilo koje je značajno niže od 4,5 m, te postoji li u tom slučaju odgovornost upravitelja ceste?
10.5. Postoji li odgovornost pravne osobe koja upravlja autocestom za štetu do koje je došlo uslijed naleta ptice na vozilo, ako je utvrđeno da upravitelj ceste ne poduzima nikakve mjere za sprječavanje štete od ptica iako je iste mjere predvidio u svojem programu zaštite divljači?
10.6. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tužitelja drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 375. U vezi s čl. 354. St. 2. Tč. 11. Zpp-a ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja za odluku o zahtjevu, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijanih presuda?".
3.2. Predlagatelj ističe da je neodgovaranjem na žalbene navode sud počinio povredu čl. 14. st. 2. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav), odnosno članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija) jer da prvostupanjska presuda je opterećena povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP), a da drugostupanjski sud nije dao nikakve razloge za neprihvaćanje žalbenih navoda. Tvrdi da njegovi navodi nisu pažljivo ispitani ni u prvostupanjskom niti u drugostupanjskom postupku, što da je dovelo do izostanka ocjene provedenog dokaznog postupka, povrede prava stranaka na jednakost pred zakonom, pravično suđenje i pravo na obrazloženu odluku.
4. Postupajući prema odredbama čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu pitanja naznačenih u izreci nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Da bi se pitanje smatralo važnim ono se treba odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne (postupovno ili) materijalnopravne norme koje je izraženo u pobijanoj odluci. Ono mora imati i opći karakter u smislu da odgovor na njega mora biti primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, tako da se ono treba odnositi na općenito tumačenje primjene određene (postupovno ili) materijalnopravne norme u identičnim ili sličnim činjeničnim i pravnim situacijama. Sva naznačena pitanja po svojoj naravi ovise o okolnostima konkretnog slučaja. Praksa na koju se poziva predlagatelj pretežito se odnosi na divljač na cesti kada cesta predstavlja opasnu stvar, primjerice kada cesta nije održavana (ograda na cesti i sl.), Stoga te odluke ne koincidiraju predmetnoj situaciji. Isto tako u odnosu na praksu drugostupanjskog suda na koju se poziva predlagatelj ističe se da pobijana odluka ne odstupa od odluke ovog suda Rev-1983/1993-2 od 8. prosinca 1994. Stoga je izostala zahtijevana važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Kako na opisan način naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja je odbijen.
7. Ne nalazi se da bi postupanjem nižestupanjskih sudova bila počinjena neka osobito teška povreda odredaba parničnog postupka i da bi bilo pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Ovaj sud uočava da su nižestupanjski sudovi dostatno i relevantno obrazložili odluke s obzirom na tvrdnje tužitelja i prigovore tuženika (uključujući žalbene) te s tim u vezi s obzirom na odlučne činjenice za rješavanje predmeta spora. Iz nižestupanjskih odluka vidljivo da je sud stvarno ispitao slučaj s obzirom na okolnosti slučaja, da su dati potrebni razlozi sukladno mjerilu relevantnosti i dostatnosti. Predlagatelj zapravo prijedlogom ponavlja svoje nezadovoljstvo ishodom ovog postupka čime on nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede temeljnih ljudskih prava.
8. Radi navedenoga primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog je odbačen u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Jadranko Jug
