REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3236/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Marčić, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-22/2025-2 od 17. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-1528/2021-25 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-22/2025-2 od 17. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-1528/2021-25 od 17. prosinca 2024.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
"1. Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji (NN 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika (NN 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN br. 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena=sati prekovremenog rada, te 24 sata minus osam sati odmora=sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno odrađene sate rada obzirom na radno mjesto, radni nalog i zapovijed za obavljanje odgovarajućih radnih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radni nalozi, evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je i na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju)?
2. Mogu li se svi preostali sati koje je službenik-tužitelj proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno radio obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu)?
3. Je li za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik- tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (čl. 57 Kolektivnog ugovora, naknada po čl. 44. st. 4)?'
4. Ima li policijski službenik koji je provodio više dana na ophodnom brodu pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno kolektivnom ugovoru samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena ili mu se računa dnevno šesnaest rada od čega osam sati predstavlja prekovremeni rad?".
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tužitelja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakog pojedinog slučaja (koliko je sati tužitelj radio dok je bio u pripravnosti na brodu odnosno je li faktično stvarno aktivno radio ili se odmarao), a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnog predmeta koje predlagatelj ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku, a niti su tako postavljena važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
