REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6741/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐG, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. podstavka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, broj: Pp-3044/2023-5 od 4. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e:
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela opisanih u izreci, tako da se predmetna djela pravilno pravno označavaju kao prekršaji iz članka 166. stavka 1. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.)
II. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja u odnosu na djelo opisano pod točkom I. izreke te se u tom dijelu preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji i okrivljeniku se, za navedeno djelo, izriče novčana kazna u iznosu od 130,00 (stotrideset) eura.
III. Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
IV. U odnosu na djelo opisano pod točkom II. izreke, odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ĐG je na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne, zbog dva prekršaja iz članka 172. stavka 2. podstavka 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da je okrivljenik ispunio svoju obvezu neposredno nakon isteka roka te zbog okolnosti pod kojima su prekršaji počinjeni, sud smatra da nije potrebno njegovo kažnjavanje.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.
4. U žalbi žalitelj navodi da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaje za koje je optužen te je mišljenja da mu se za iste trebaju izreći odgovarajuće kazne, u skladu sa Zakonom, kako bi se ostvarila svrha kažnjavanja.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
6. Žalba je dijelom osnovana.
7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne za djelo opisano pod točkom I. izreke, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.
8. Nadalje, kako je došlo do izmjene propisa te je nakon počinjenja djela stupio na snagu Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) koji propisuje blažu kaznu za inkriminirani prekršaj od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, trebalo je po službenoj dužnosti, u povodu žalbe tužitelja, primijeniti taj blaži propis, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Prekršajnog zakona, i preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela.
9. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenika treba osloboditi od kazne za djelo opisano pod točkom I. izreke. Naime, okolnosti na strani okrivljenika, koje je naveo prvostupanjski sud nisu okolnosti, a s obzirom na kašnjenje okrivljenika s prijavom od nekoliko dana, koje bi za posljedicu mogle imati oslobađanje okrivljenika od kazne te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga, kako u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne ovaj sud je u tom dijelu prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te okrivljeniku za navedeno djelo izrekao kaznu kao u izreci ove presude, u najnižem iznosu sada zakonom propisane novčane kazne za tu vrstu prekršaja, a koju kaznu ovaj sud smatra primjerenom, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, u uvjerenju da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
10. Međutim, u odnosu na djelo opisano pod točkom II. izreke, ovaj sud ovaj sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi.
11. Naime, okrivljenik je za predmetno djelo oslobođen od kazne s obrazloženjem da njegovim propustom nisu nastale štetne posljedice te da je s kratkim zakašnjenjem podnio spornu prijavu na HZMO te je time naknadno ispunio obvezu pa su se stekli uvjeti za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona.
12. S obzirom da je odredbom članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, a iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik u konkretnom slučaju prijavio radnika nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja sa samo danom zakašnjenja, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud ispravno zaključio su za navedeno djelo ispunjeni uvjeti iz članka 38. stavka 2. točke 2. cit. Zakona, za oslobađanje okrivljenika od kazne. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužitelja u tom dijelu kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.
13. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje kazne plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
