REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3629/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Četvrta generacija d.o.o., Strmec, Ulica Tina Ujevića 16, OIB 92574163452 (pravnog sljednika iza Futurum komunikacije d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB 75330357659) i 2. tužitelja EC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Hrvatske banke za obnovu i razvitak, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB 26702280390, radi dokazivanja osnovanosti osporavanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3947/2023-9 od 26. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P- 573/2022-10 od 28. rujna 2023., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačene povrede ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3947/2023-9 od 26. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-573/2022-10 od 28. rujna 2023 te postavili pravna pitanja:
„1. Da li je drugostupanjski sud dužan ocijeniti odlučne žalbene razloge žalitelja, te navesti jasne, razumljive i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi pravilna i zakonita odluka?
2. Da li je drugostupanjski sud dužan, kada potvrđuje prvostupanjsku presudu na temelju čl. 380. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku dužan u drugostuapnsjkoj odluci navesti jasne, uvjerljive i razuljive razloge o odlučnim činjenicama tako da se može ispitati koje je činjenice sud utvrdio i cijenio koje je našao utvrđenim i kojim dokazima i zbog kojih razloga je stvorio određeni zaključak i takvog uzeo relevantnim za odluku u predmetu spora?“.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
4. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako su ih postavili tužitelji u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer su preopćenita.
4.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovisi o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.2. Iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije kao i iz samih pitanja proizlazi da tužitelji zapravo osporavaju utvrđeno činjenično stanje.
5. Također se ističe da razlozi važnosti na koje se tužitelji u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivaju u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
6. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelji se pozivaju na povredu temeljnog ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
7.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi u svojim odlukama odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelji nisu imali pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
