Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-351/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari tužitelja STATING d.o.o., Zagreb, Božjakovinska ulica 19, OIB: 88489405471, protiv tuženika BORAS d.o.o., Osijek, Zeleno polje 48, OIB: 72243059431, koga zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović odvjetnik iz Varaždina, Vladimira Nazora 14, radi: isplate 3.185,35 EUR, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tuženika a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, te ročišta za objavu sudske odluke održanom dana 9. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anamarije Kokić, Osijek, Trg slobode 3/I, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-406/2024 od 28. kolovoza 2024. godine kojim se na temelju vjerodostojne isprave nalaže tuženiku da u roku od osam dana tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 3.185,35 EUR (slovima: tritisućestoosamdesetpeteura itridesetpetcenti) te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.039,16 EUR (slovima: tisućutridesetdeveteuraišesnaestcenti) u roku od petnaest dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 625,84 EUR (slovima: šeststotinadvadesetpeteuraiosamdeset četiricenta) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik Anamarija Kokić, Osijek, Trg slobode 3/I, donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-406/2024 od 28. kolovoza 2024. godine radi namirenja tužiteljeve tražbine u iznosu od 3.185,35 EUR sa za zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor, a Općinski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj Povrv-212/2024-2 od 11. rujna 2024. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: Povrv-351/2024-4 od 22. studenog 2024. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene ovršne radnje a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru tuženik osporava navedeno rješenje o ovrsi navodeći da ovrhovoditelj želi naplatiti uslugu u iznosu koji između stranaka nikada nije bio ugovoren. Također navodi da su stranke nesporno bile u određenom poslovnom odnosu u kojem je ovrhovoditelj ovršeniku isporučivao usluge izrade statičkih proračuna za objekte koje je gradio ovršenik te je ovršenik takve usluge i uredno podmirivao, ali da vrijednost usluge izrade statičkog obračuna po utuženom računu - otpremnici br. 4-01-1 od dana 10. siječnja 2022. (a koju uslugu je ovršenik nesporno zatražio od ovrhovoditelja) je značajno odstupala od dotadašnjih cijena zatraženih i isporučenih usluga te se ustvari radilo o jednostranom postupanju ovrhovoditelja izvan redovnog tijeka dotadašnjeg međusobnog poslovanja. Nadalje u prigovoru navodi da je ovršenik, odmah po primitku utuženog računa, prigovorio ovrhovoditelju na visinu istog te mu ukazao na dotadašnju poslovnu korespondenciju i relevantne parametre dotadašnjeg poslovanja, kao i ukazao na potrebu usklađenja predmetnog računa sa dotadašnjim, obostrano prihvaćenim bitnim elementima poslovanja (cijenama), međutim ovrhovoditelj po navedenom prigovoru nije postupio te je nastavno podnio prijedlog za ovrhu.

3. Tijekom postupka tužitelj u podnesku od 4. prosinca 2024. navodi da se cijene izrade statičkog proračuna za ovakav tip građevine uobičajeno određuju prema bruto kvadraturi građevine i prema zahtjevnosti same konstrukcije. Također i da se sporni statički proračun izrađivao za gospodarsko-poslovne zgrade na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u Industrijskoj zoni - Janjevci bb, Donji Miholjac, te da je navedena hala imala 1600 m² bruto površine i cijena izrade statičkog proračuna je bila 24.000,00 kn (3.185,35 EUR), a da cijena tog posla iznosi 15 kn (1,99 EUR)/ m².

4. Tužitelj se također poziva na ranije poslove između tužitelja i tuženika, i to konkretno na: izradu statičkog proračuna za proizvodnu halu u Svetoj Nedjelji, na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na izradu statičkog proračuna za zgrade Poslovna zgrada 1 - upravna zgrada i Poslovna zgrada 2 - skladište na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je investitor Bor-plastika d.o.o., za što je u spis dostavio izdane račune-otpremnice, te ponovno naglašava kako se cijena izrade statičkog proračuna za konkretnu građevinu određuje prema bruto kvadraturi građevine i zahtjevnosti same konstrukcije.

5. Tužitelj smatra da je iz opisanog razvidno kako je kompleksnost konstrukcije važan faktor pri određivanju cijene te da nije isto raditi statički proračun za konstrukcijski jednostavnu proizvodnu halu ili za konstrukcijski kompleksnije poslovno-gospodarsku ili poslovno-upravnu zgradu.

6. Tuženik podneskom od 10. veljače 2025. ističe kako je u poslovnom odnosu među strankama nesporno bilo dogovoreno da će cijena izrade statičkog proračuna biti određena prema bruto kvadraturi građevine i prema zahtjevnosti same konstrukcije te da je isto nesporno da se račun koji je predmet ovog spora odnosi na uslugu izrade statičkog proračuna za gospodarsko-poslovne zgrade na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi u Industrijskoj zoni-Janjevci bb, Donji Miholjac, a koja hala je imala 1600 m² bruto površine.

7. Međutim, tuženik ističe da je razina zahtjevnosti predmetne konstrukcije niža od razine zahtjevnosti konstrukcije proizvodne hale u Svetoj Nedjelji, na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gdje je za izradu statičkog proračuna tužitelj izdao Račun- otpremnicu br. 67-01-1 (plaćen 29. prosinca 2021. godine) te obračunao uslugu izrade po cijeni od 8,75 kn (1,16 EUR)/m².

8. S obzirom na navedeno, tuženik smatra da tužitelj prilikom prihvaćanja naloga – narudžbenice tuženika za izradom statičkog proračuna koji je predmetom računa - otpremnice br. 4-01-1 od dana 10. siječnja 2022. godine, predmetnu uslugu nije mogao obračunati izvan prethodno dogovorenih osnovnih sastojaka pravnog posla slijedom čega naknada za predmetnu uslugu (a uzimajući u obzir zahtjevnost konstrukcije te bruto površinu građevine) nije mogla prelaziti iznos od 1.856,00 EUR (1600 m² x 1,16 EUR/ m²). Štoviše, s obzirom na manju zahtjevnost konstrukcije za koju je bilo potrebno izraditi statički proračun (u odnosu na konstrukciju proizvodne hale u Svetoj Nedjelji, na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), predmetna cijena je morala biti i niža, tako da je u konačnici tužitelj za predmetnu uslugu ustvari na računu koji je predmetom ovog postupka obračunao naknadu po dvostruko višoj vrijednosti nego što je to bilo uobičajeno unutar poslovnog odnosa ugovornih strana.

9. Na pripremnom ročištu održanom 18. ožujka 2025. sud nije uzeo u obzir pisano očitovanje tužitelja od 12. ožujka 2025. i pisano očitovanje tuženika od 15. ožujka 2025. godine, budući da ista nisu dostavljena sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se trebaju raspraviti, a usto je sud i mišljenja da bi uzimanje u obzir istih dovelo do daljnjeg odugovlačenja postupka, a u smislu čl. 299.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

10. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. lipnja 2025. tuženik je istaknuo da iz spisa proizlazi da stranke nisu ugovorile cijenu a tužitelj nije predložio niti jedan dokaz na okolnost utvrđivanja tržišne cijene na koju bi eventualno imao pravo slijedom čega predlaže naslovnom sudu zaključiti ovaj postupak i odbiti ovu tužbu uz naknadu troška ovog postupka s obzirom da je teret dokaza na tužitelju.

11. Na istoj glavnoj raspravi saslušan je zakonski zastupnik tuženika na okolnost visine naknade za izvršenu uslugu izrade statičkog proračuna za predmetni objekt te pitanje zahtjevnosti same konstrukcije kao bitnom ugovorenom sastojku prema kojoj se određuje navedena naknada, te je isti izjavio da bi se cijena trebala bazirati na dosadašnjoj poslovnoj suradnji, budući da ispostavljena cijena nekoliko puta premašuje tržišnu kao i cijene koje su imali u dosadašnjim ranijim zajedničkim projektima.

12. Na istome ročištu utvrđeno je i da je RH Ministarstvo financija Porezna uprava PU Osijek Ispostava Osijek dana 9. travnja 2025. dostavila sudu podnesak u kojem obavještava sud da nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu suda od 25. ožujka 2025. i dostaviti traženi podatak da li je tuženik BORAS d.o.o. koristio pravo na odbitak pretporeza za račun – otpremnicu br. 4-01-01 od 10. siječnja 2022., budući Porezna uprava u svojim službenim evidencijama ne raspolaže podacima koji se odnose na primljene račune s prijenosom porezne obveze.

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u Račun-otpremnicu br. 4-01-1 od 10. siječnja 2022. (str. 9. spisa), Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava od 9. srpnja 2024. (str. 12. spisa), Potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava od 28. kolovoza 2024. (str. 21. spisa), Izvatke iz sudskog registra na dan 21. studenog 2024. (str. 36.-44. spisa), Kartice kupaca od 10. siječnja 2022. (str. 52. spisa), mail od 20. lipnja 2022. (str. 53. spisa), mail od 25. srpnja 2023. i 26. srpnja 23. (str. 54. -55. spisa), Račun-otpremnica br. 67- 01-1 od 2. srpnja 2021. (str. 56. spisa), Račun-otpremnica br. 109-01-1 od 7. prosinca 2021. (str. 57. spisa), projektnu dokumentaciju (str. 70. -381. spisa), kao i u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. ZPP-a te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.185,35 EUR koji se odnosi na naknadu za izvršenu uslugu izrade statičkog proračuna za predmetni objekt.

15. Nesporno je među strankama da su sklopile ugovor o izradi statičkog proračuna upravo za predmetnu građevinu u Donjem Miholjcu i da je tužitelj obavio ugovoreni posao i izradio statički proračun.

16. U konkretnom predmetu sporna je visina naknade za izvršenu uslugu.

17. Sud je ocijenio da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o djelu i da se na određivanje naknade primjenjuju odredbe čl. 613. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO).

Člankom 613. je propisano:

"(1) Naknada se određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.

(2) Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

(3) Naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drukčije određeno.

(4) Isto vrijedi ako je ugovoreno obavljanje i predaja djela u dijelovima."

18. Iz podneska tužitelja od 4. prosinca 2024., zatim ovjerene izjave direktora tužitelja od 2. prosinca 2024. kao i podneska tuženika od 10. veljače 2025. nesporno je da su stranke usmenim dogovorom odredile naknadu izrade statičkog proračuna na način da se ista određuje prema bruto kvadraturi građevine i prema zahtjevnosti same konstrukcije.

19. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporna bruto kvadratura građevine već je sporna zahtjevnost same konstrukcije kao bitnog elementa za određivanje naknade prema navedenom ugovoru o djelu. Da je tome tako vidljivo je i iz navedenog podneska tužitelja od 4. prosinca 2025. u kojemu također navodi „kako je kompleksnost konstrukcije važan faktor pri određivanju cijene te da nije isto raditi statički proračun za konstrukcijski jednostavnu proizvodnu halu ili za konstrukcijski kompleksnije poslovno-gospodarsku ili poslovno-upravnu zgradu“.

20. Prema mišljenju ovoga suda stranke nisu ugovorile jedinični novčani iznos kao naknadu za određeni posao, već su u ugovoru određeni elementi prema kojima će se odrediti navedena naknada. Budući da je za određivanje zahtjevnosti konstrukcije građevine kao bitnog ugovorenog elementa za izračun naknade potrebno stručno znanje ovlaštenog sudskog vještaka odgovarajuće građevinske odnosno projektantske struke, a tužitelj isto nije predložio, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovanost visine utuženog potraživanja. Naime, tužitelj je u spis kao dokaz svojih navoda vezano za utuženu visinu naknade za izvršeni posao izrade statičkog proračuna predmetne građevine dostavio izvod iz svojih poslovnih knjiga- karticu kupaca i račun-otpremnicu, no iste predstavljaju isprave koje je sastavio sam tužitelj i predstavljaju samo njegovu tvrdnju da mu tuženik duguje naknadu upravo u navedenom iznosu, a kao jednostrane isprave same po sebi nemaju nikakvu dokaznu vrijednost te ne mogu biti dokaz da je naknada za obavljeni posao ugovorena upravo u navedenom osporenom iznosu. Budući da je zahtjevnost (kompleksnost) same konstrukcije prema sklopljenom ugovoru bitan element pri određivanju cijene, a navedena zahtjevnost konstrukcije je očito sporna među strankama, tužitelj sudu nije dostavio nijedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je zahtjevnost predmetne konstrukcije upravo takva kakvom ju je odredio sam tužitelj ili da je predložio izvođenje dokaza kojim bi se utvrdila navedena činjenica, posebno iz razloga što je tuženik osporio zahtjevnost predmetne konstrukcije i takav izvršeni obračun naknade.

21. Tužitelj je predložio da se od Ministarstva financija Porezne uprave pribavi podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnom utuženom izdanom računu otpremnici, no dopisom MF Porezne uprave od 9. travnja 2025. odgovoreno je da ista u svojim evidencijama ne raspolaže podacima koji se odnose ma primljen račune s prijenosom porezne obveze.

22. U tom smislu kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu čl. 8., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a. Stoga je u konkretnom slučaju na tužitelju teret dokazivanja te tužitelj mora dokazati da je zahtjevnost konstrukcije građevine upravo takva kakvom ju je odredio sam tužitelj i da takav stupanj zahtjevnosti konstrukcije opravdava izračun naknade upravo u visini prema ispostavljenom računu.

23. Naime, budući da je tuženik osporio stupanj zahtjevnosti konstrukcije predmetne građevine prema kojoj se određuje naknada, teret dokaza tzv. pozitivne činjenice da je sporna zahtjevnost konstrukcije upravo onakva kakvom je je prikazao i obračunao tužitelj leži na tužitelju. Stoga u predmetnom postupku kad je tuženik osporio stupanj zahtjevnosti same konstrukcije prema kojoj se obračunava naknada, na tužitelju je bilo da dokaže istinitost svojih navoda, te je radi dokazivanja svojih navoda na okolnost da je razina zahtjevnosti konstrukcije upravo onakva prema kojoj je i obračunata ugovorena naknada mogao predložiti izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka ili građevinsko odnosno projektantsko vještačenje, a što tužitelj nije učinio.

24. Tužitelj nije tijekom postupka dokazao istinitost svojih navoda da je zahtjevnost konstrukcije građevine upravo takva kakvom ju je odredio sam tužitelj i da takav stupanj zahtjevnosti konstrukcije opravdava izračun naknade upravo u visini prema ispostavljenom utuženom računu te je slijedom izloženog, sud utvrdio da tužitelj nije dokazao visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u toč. I. izreke presude sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a.

25. Pri donošenju odluke sud je imao u vidu da se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti i da tužitelj nije dokazao osnovanost visine svoje tražbine u smislu čl. 613. st. 1. ZOO-a.

26. Naime, stranke su u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U konkretnom slučaju tužitelj nije priložio dokaze iz kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi činjenica razine zahtjevnosti konstrukcije građevine prema kojoj je prema sklopljenim ugovorom o djelu određena naknada u konkretnom slučaju. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici te se zbog toga u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ zapravo naziva „teretom“ dokazivanja.

27. Predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao osnovanost visine svoje tražbine a time niti obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju.

28. Odluka o trošku iz toč. II. temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) te odredbama Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23). Sud je tuženiku priznao ovršni trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 50,00 (Tar. br. 11. t. 1. OT), trošak parničnog postupka i to trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 10. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR i trošak zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. i ročištu od 4. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tar. br. 9. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 50,00 EUR po svakom ročištu, kao i trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 39,16 EUR ( Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi) što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 1.039,16 EUR.

29. Sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 625,84 EUR i to za trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 3. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR uključujući PDV budući da isti upravo omaškom tuženika nije dostavljen uz raniji podnesak od 10. veljače 2025., kao što je i sam tuženik u navedenom podnesku i naveo, te što se također radi o sporu male vrijednosti u kojem je tuženik bio dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica u smislu čl. 461.a ZPP-a, zatim za trošak sastavljanja obrazloženog podneska od 15. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR uključujući PDV, budući da isti nije dostavljen sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta održanog 18. ožujka 2025. te zbog toga sud nije isti uzeo u obzir u smislu čl. 299.a ZPP-a, kao i trošak za iznos od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu na kojem se objavljuje presuda s pripadajućim PDV-om u iznosu od 25,00 EUR, budući da sud smatra da navedeni trošak na ročištu radi objave presude nije potreban za vođenje parnice, posebice stoga što se na navedenom ročištu ne raspravlja već samo objavljuje presuda, koja će u slučaju nedolaska stranke ili njezinog punomoćnika biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova, a ovjereni prijepis presude može se preuzeti i neposredno u sudu istoga dana, u smislu čl. 155. i čl. 335. st. 9. i st. 10. ZPP-a. Također, sud je odbio tuženika u dijelu zahtjeva za naknadom troška sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi za razliku iznosa od 0,84 EUR, budući da je sud priznao tuženiku pripadajući trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 39,16 EUR ( Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi i čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23).

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 9. rujna 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.