REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-685/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Uniqa osiguranje d.d., OIB 75665455333, Zagreb, Planinska 13A, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1456/2024-2 od 18. travnja 2024., kojim je preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1337/2022-19 od 27. studenoga 2023., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija se djelomično prihvaća i preinačuje se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1456/2024-2 od 18. travnja 2024. u dijelu kojim je djelomičnim preinačenjem toč. III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1337/2022-19 od 27. studenoga 2023. riješeno da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu do 62,21 eura te se u tom dijelu rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u visini 62,21 eura, u roku 15 dana.
II. U preostalom se dijelu revizija odbija, kao neosnovana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka povodom revizije u visini 224,42 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 91,06 EUR (slovima: devedeset jedan euro šest centi) / 686,09 kn sa zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:
„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 1.070,26 EUR / 8.063,87 kn sa zateznim kamatama na iznos od 1.161,32 EUR tekućim od 26. siječnja 2022. do 6. srpnja 2023. po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 6. srpnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.‟
III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.
2. Drugostupanjskim je rješenjem riješeno:
„Preinačuje se rješenje o troškovima postupka sadržano u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1337/2022-19 od 27. studenoga 2023. i rješava:
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.023,93 EUR, dok se zahtjev tužitelja za naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 373,29 EUR odbija kao neosnovan.“.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je, odlučujući o tom prijedlogu, ovaj sud rješenjem poslovnog broja Revd-4659/2024-2 od 6. studenoga 2024., dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja u njegovom odbijajućem dijelu zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Određuje li sud vrijednost boda i visinu nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odvjetničkoj tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedinačne radnje ili prema odvjetničkoj tarifi koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedenog drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju, pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.
7. Na temelju čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na revizijom postavljeno pravno pitanje, koje se iscrpljuje u problematici troška parničnog postupka, revizijski sud smatra nepotrebnim obrazlagati prvostupanjsku odluku u pogledu merituma samog tužbenog zahtjeva i smatra bitnim za navesti da je sud u pobijanoj odluci pošao od toga da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu (u pravilnost kojeg utvrđenja revizijski sud ovom odlukom ne ulazi, jer nije predmet revizijom postavljenog pravnog pitanja) i da je tuženik, po čl. 154. st. 4. i čl. 156. st. 1. ZPP, dužan u cijelosti tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.
9. Nadalje je, s obzirom na revizijom postavljeno pravno pitanje, bitno za navesti da je sud u pobijanoj odluci izrazio pravno shvaćanje da se vrijednost boda za pojedinu obavljenu parničnu radnju određuje prema onoj vrijednosti koja je bila tarifno propisana u vrijeme kada je ta radnja učinjena. Tako je vrijednost postupovnih radnji u razdoblju prije stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 126/22), koja je stupila na snagu 5. studenoga 2022., sud u pobijanoj odluci odredio uzimajući u obzir vrijednost boda iz tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22) u visini 1,33 eura (10,00 kuna), a od 5. studenoga 2022. uzimajući u obzir vrijednost boda iz tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – Tarifa/22), u visini 15,00 kuna (1,99 eura).
10. Ovaj sud ukazuje na pravno shvaćanje koje je već izrazio u pogledu problematike i pitanja podudarnim sa ovopredmetnim, u odlukama poslovni broj:
− Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., koje glasi: "19.4. Pritom valja napomenuti da revizijski sud nije smetnuo s uma da je noveliranom odredbom Tbr. 50 Tarife vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (a ne 10,00 kuna) i sukladno Tbr. 48. stavka 3. Tarife primjenjuje se i u vrijeme donošenja ove odluke o parničnom trošku.";
− Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., koje glasi: "Kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) 5. studenoga 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda 5. studenoga 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kuna (1,33 eura).".
11. Reafirmirajući ovom odlukom već izražena, gore citirana, pravna shvaćanja, ovaj sud ocjenjuje da je sud u pobijanoj odluci primijenio pogrešan pravni pristup kada je pri određivanju troška zastupanja u postupovnim radnjama koje su obavljene prije stupanja na snagu Tarife/22 (5. studenoga 2022.), vrijednost boda iz tbr. 50. gore navedenih tarifa vrjednovao sa 1,33 eura (10,00 kuna), umjesto 1,99 eura (15,00 kuna).
12. Dalje je za navesti da se revizijski sud pri odlučivanju o reviziji pouzda u činjenična utvrđenja suda u pobijanoj odluci, pa tako i ona u pogledu nužnosti obavljanja pojedinih postupovnih radnji koje su uzete u obzir u pobijanoj odluci, ali tako i ona o identifikaciji tih učinjenih postupovnih radnji.
13. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je jedina radnja koje je valorizirana u pogledu troška parničnog postupka, a koja je obavljena prije stupanja na snagu Tarife/22 – tužba. Tako je trošak tužbe u pobijanoj odluci određen sa 750,00 kuna (što je dalje uvećano za PDV pa iznosi 937,50 kuna, odnosno 124,43 eura), uzimajući pritom u obzir vrijednost boda 1,33 eura (10,00 kuna). Međutim, taj je trošak trebalo pravilno obračunati primjenom vrijednosti boda od 1,99 eura (15,00 kuna), dakle, obračunati ga u vrijednosti 149,31 eura (1.125,00 kuna), što uvećano za stopu PDV iznosi 186,64 eura (1.406,24 kuna).
14. Za tu je razliku, između pravilno određenog troška te postupovne radnje i onog troška te radnje određenog pobijanom odlukom (186,64 eura - 124,43 eura), dakle za 62,21 euro, valjalo tužitelju odrediti daljnji trošak postupka, odnosno, na temelju čl. 391. st. 7., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
15. Tužitelj je revizijom u cijelosti pobijao drugostupanjsko rješenje u pogledu odbijenog dijela zahtjeva za naknadu troška postupka. No, sve ostale u pobijanoj odluci valorizirane parnične radnje su obavljene poslije stupanja na snagu Tarife/22, te su u toj odluci obračunate po vrijednosnom razredu (iz tbr. 7 toč. 1. Tarife/22) od 75 bodova i primjenom tbr. 8. toč. 1. i tbr 9. toč. 1. Tarife/22 (uz eventualna umanjena po osnovi tbr. 8. toč. 3. i tbr. 9. toč. 2. Tarife/22) – i to, što je ovdje odlučujuće, uz primjenu (pravilne) vrijednost boda od 1,99 eura. Zato se u tom dijelu pristup suda u pobijanoj odluci, sagledavajući ga u svjetlu revizijom postavljenog pravnog pitanja, ukazuje pravilnim.
16. Revizijski sud nije mogao uzeti u obzir navode revizije koji se odnose na osporavanje pravnog pristupa suda u pobijanoj odluci u pogledu problematike koja nije obuhvaćena revizijom postavljenim pravnim pitanjem (tako, npr. je li pojedinu postupovnu radnju zastupanja na ročištu trebalo cijeniti ovisno o tome je li se na tom ročištu upuštalo u raspravljanje ili ne), zbog ograničenja preispitivanja odluke povodom revizije navedenog u toč. 7. ovoga obrazloženja.
17. Zato je u preostalom dijelu (obrazloženom kroz prethodne dvije točke ovoga obrazloženja) reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 391. st. 6., u svezi čl. 400. st. 2. ZPP (toč. II. izreke).
18. Tužitelju je, na temelju čl. 154., 166. st. 2. ZPP i tbr. 9. toč. 6. Tarife/22, priznat trošak prijedloga za dopuštenje revizije i same revizije, srazmjerno kvalitativnom i kvantitativnom uspjehu u revizijskom stadiju postupka u visini 58,34%, u visinama od po 108,89 eura (PDV uračunat) za svaki od tih podnesaka. To zbrojeno iznosi 217,78 euro, čemu je trebalo pridodati plaćeni trošak sudske pristojbe na taj pravni lijek u visini 6,64 eura, pa se došlo do iznosa 224,42 eura (toč. III. izreke).
19. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih iznosa (kunske u eurske) izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
