1                            Poslovni broj Kž-33/2023-4

 

 

 

                                                                                                                                                                                

 

 

            Poslovni broj Kž-33/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. P., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 241. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima br. K-173/2020-22 od 20. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 7. rujna 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba opt. Z. P. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.              

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima br. K-173/2020-22 od 20. listopada 2022. godine, opt. Z. P. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – povredom tuđih prava iz čl. 241. st. 2. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 241. st. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. Z. P. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), ošt. I. Š. k. z. u l. Ž. sa imovinskopravnim zahtjevom upućena je na parnicu.

 

1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 8. ZKP/08, opt. Z. P. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 1.000,00

 

kn/132,72 EUR-a, kao i troškove punomoćnika oštećenika u iznosu od 6.875,00 kn/912,47 EUR-a, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žali se opt. Z. P. po branitelju S. K., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik ističe kako su žalbeni razlozi na koje se poziva optuženik neosnovani te obzirom da ne egzistiraju žalbene osnove na koje se branitelj optuženika poziva, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-32/2023 od 27. siječnja 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

5. Žalba opt. Z. P. nije osnovana.

 

6. Žalitelj (opt. Z. P.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno tom žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je u cijelosti riješio predmet optužbe, nakon čega je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

7. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

 

7.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. Z. P. koji negira počinjenje kaznenog djela, iskaza ispitanih svjedoka, a posebno pozornom ocjenom cjelokupne dokumentacije koja prileže spisu, analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. Z. P. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

 

7.2. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je opt. Z. P. raspolagao vozilom Opel Corsa 1.3. Essentia CDTI iako je u odnosu na predmetno vozilo bilo doneseno

 

rješenje o ovrsi br. Ovr-1567/2009 od 12. lipnja 2009. godine, koje mu je uručeno 18. siječnja 2010. godine i kojim je uredno upozoren na posljedice raspolaganja imovinom koja je predmet ovrhe. Prije predmetnog postupka u odnosu na opt. P., a što je optuženiku bilo poznato, vođena je ovrha na pokretninama, a što je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio uvidom iz spisa Ovr-1056/2014 (ranije Ovr-3843/05) u kojem je rješenje o ovrsi doneseno 7. srpnja 2009. godine, a koja se ovrha odnosila također na osobni automobil koji je prodan na sudskoj javnoj dražbi. Dakle, opt. P. je znao proceduru prodaje vozila u ovršnom postupku i postupak namirenja ovrhovoditelja, iz čega proizlazi da je upravo svojim dobrovoljnim raspolaganjem vozilom „Opel Corsa“ postupao u nakani da time spriječi namirenje potraživanja ovrhovoditelja ošt. Š.K.Z. I.

 

7.3. Stoga nije osnovana žalba opt. Z. P. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica, a na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Žalbeni navodi optuženika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, taj žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. Z. P. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 241. st. 1. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

 

9. Nije osnovana žalba opt. Z. P. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. Z. P. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 241. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao optuženiku uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, na koju je

 

osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

9.1. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

 

10. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. Z. P. može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija i njegove obitelji. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima kaznenog postupka postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.

 

11. Slijedom navedenog žalba opt. Z. P. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 7. rujna 2023.