Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-279/2025-7

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Meliti Marić Nekić, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave zaključene 9. rujna 2025., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegovog punomoćnika te voditeljice odjela CGC, dr. med., spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14 - dalje u tekstu: ZZODS), istog dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj CG u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godinu dana, počevši od 17. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-256/2024-6 od **.**.2024. CG određeno je produženje prisilnog smještaja u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača u trajanju do godinu dana, počevši od 17. rujna 2024.

1.1. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: R1-297/2023-4 od **.**.2023., CG upućen na prisilni smještaj u NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) u trajanju od 6 (šest) mjeseci, koji smještaj je započeo 17. rujna 2023., a određen je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-421/2022- 68 od 8. ožujka 2023. kojom je utvrđeno da je imenovani u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem - opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 57/11, 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, dalje: KZ/11).

1.2. Nadalje iz spisa proizlazi da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-356/2023-2 od 22. prosinca 2023. prisilno smještenoj osobi određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci a temeljem presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd-164/2023-11 od 25. rujna 2023. kojom je utvrđeno da je CG u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda djetetovih prava opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ, a rješenjem istog suda poslovni broj R1-356/2023.-4 upućen je na prisilni smještaj u Neuropsihijatrijsku bolnicu dr. Ivan Barbot Popovača. 1.3. Zbog navedenog, rješenjem Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1- 317/2023-11 i R1-76/2024-4 od 12. ožujka 2024. obustavljen je postupak u izvanparničnom predmetu smještaja neubrojive osobe temeljem rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj R1- 297/2023-4 od 18. listopada 2023. i presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-421/2022.68 od 8. ožujka 2023. (točka I. izreke).

2. NPB Popovača 1. rujna 2025. podnijela je prijedlog kojim predlaže produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovim temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS.

3. U pisanom prijedlogu voditeljica odjela CGC, dr. med. spec. psih., navodi da je prethodno provedenim vještačenjem utvrđeno da neubrojiva osoba boluje od prave i trajne duševne bolesti - perzistentnog sumanutog poremećaja paranoidne forme, da kod pacijenta tijekom proteklog perioda nije došlo do poboljšanja psihičkog statusa te i dalje perzistira psihotična simptomatologija, uz izrazito velik broj sumanutih ideja veličine te religiozne ideje i ideje proganjanja, iritabilan je, na trenutke i hostilan. Nadalje se navodi da je riječ je o strukturi ličnosti s odlikama emocionalne nestabilnosti, infatilizma, impulzivnosti i izrazite egocentričnosti, da je u odnosu na počinjeno djelo u potpunosti nekritičan, nema uvida u svoje stanje i potrebe liječenja, bilježe se teškoće u planiranju i organizaciji vlastitog mišljenja i ponašanja te u podnošenju kognitivnog napora, da je prisutna anksioznost, ali ne kao osnovni simptom, te je moguća konverzivna simptomatologija, da je socijalno retrahiran, oskudno uspostavlja kontakt s drugim supacijentima, a s medicinskim osobljem kontakt se uspostavlja samo uz poticaj, uz izraženu podozrivost. Afektivno je udaljen, sniženog do apatičnog raspoloženja, sniženih je voljno-nagonskih dinamizama što se najviše očituje u radno-okupacijskoj terapiji gdje ga je na aktivnosti bilo koje vrste potrebno stalno poticati, a specifičnih vještina ne pokazuje. Psihofarmakoterapiju uzima pasivno uz nadzor medicinskog osoblja. Zbog nedostatka socijalne podrške nije ostvarivao privremene terapijske izlaze. Ostvaruje izlaze u krugu bolnice uz pratnju medicinskog osoblja. U prijedlogu se navodi da je obzirom na navedeno terapijski tim mišljenja da kod pacijenta i dalje perzistira psihopatologija u okviru osnovne bolesti radi koje je uslijedila njegova neubrojivost, odnosno njegovo psihičko stanje u proteklom periodu nije u dostatnoj mjeri stabilizirano tako da je za otklanjanje opasnosti po okolinu koja proizlazi iz njegovog psihičkog stanja i dalje potrebno liječenje u hospitalnim uvjetima.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je saslušan CG, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, te je uzeta izjava prisutne voditeljice odjela, koja je i na ročištu ostala u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

5. CG iskazuje da je upoznat sa prijedlogom te dodaje da bi se liječio ambulantno, a živio bi u stanu od roditelja u Dubravi. Roditelji nisu živi, a u tom stanu sada živi brat. On živi sam. Brat nije dolazio do sada u posjete, a nisu se čuli ni telefonom. Na pitanje kako misli živjeti kod brata, ako ga do sada dok je u bolnici nije kontaktirao, odgovorio je da misli da bi ga primio. Osim brata ima i dvije sestre, s njima nije u kontaktu. Prije nego što je došao u bolnicu živio je s bratom. Korisnik je socijalne pomoći. Na pitanje kako mu je u bolnici i da li ima problema odgovara negativno i uz odgovarajuće klimanje glavom.

5.1. Prisutna liječnica je potom izjavila da je pokrenut postupak procjene poslovne sposobnosti, da je pacijent inače bio djelatna vojna osoba, u vojsci je proveo četiri i pol godine, nema nikakva primanja jer se nije ni pobrinuo da ostvari svoja prava, živio je od socijalne pomoći. Izjavila je da brat o kojem pacijent priča nije sudjelovao u dosadašnjem tijeku liječenja, nije kontaktirao bolnicu, a ima se saznanje da se ne radi o vlasništvu roditelja nego o gradskom stranu koji su dobili na korištenje, da iako pored tog brata ima još jednog brata i sestre nitko za njega nije pokazao interes pa je iz tih razloga pokrenut postupak iznalaženja adekvatnog smještaja. Iskazala je da pacijent nema nikakav uvid u bolest, lijekove uzima na pasivnoj razini, oskudno sudjeluje u terapijskim zajednicama i stoga mu je potreban stalan nadzor i njega kako bi zadovoljavajuće funkcionirao.

5.2. Na pitanje punomoćnik da li je suglasan da ostane u bolnici dok mu se ne nađe smještaj, pacijent je odgovorio pitanjem "a koliko bi to trajalo." Na pitanje da li se želi žaliti na rješenje odgovorio je "ne znam."

6. Na temelju utvrđenih činjenica ovaj sud je zaključio da CG boluje od prave i trajne duševne bolesti (perzistentnog sumanutog poremećaja paranoidne forme), da unatoč liječenju kod istog još uvijek perzistira psihotična simptomatologija uz velik broj sumanutih ideja veličine i religiozne ideje te ideje proganjanja. Iz prijedloga proizlazi da je u odnosu na počinjeno djelo u potpunosti nekritičan, a nema ni uvida u svoje stanje, bolest i potrebu liječenja. Slijedom svega navedenog, sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela.

7. U povezanosti s navedenim, sud je u ovom postupku zaključio da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje u obliku prisilnog smještaja CG u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana.

7.1. Obzirom je utvrđeno da CG nema nikakav kontakt s članovima obitelji, braćom i sestrama, da se u dosadašnjem tijeku liječenja nitko od njih nije interesirao za njega i liječenje, nisu ga posjetili ili na drugi način s njim kontaktirali, a nisu se ostvarili ni uvjeti za eventualne privremene izlaske, ne može se prihvatiti prijedlog pacijenta za ambulantno liječenje, dakle liječenje na slobodi. To tim više što je utvrđeno da pacijent nema nikakav uvid u bolest, da lijekove uzima na pasivnoj razini i isključivo uz nadzor medicinskog osoblja, a potrebno ga je poticati u ostalim terapijskim aktivnostima.

8. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da CG i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da dosadašnjim liječenjem nije došlo do zadovoljavajućeg poboljšanja psihičkog stanja, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi, pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 9. rujna 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. CG, Neuropsihijatrijska bolnica Popovača, III C odjel

2. Punomoćnik Melita Marić Nekić, odvjetnica u Sisku

3. Neuropsihijatrijska bolnica dr. Ivan Barbot Popovača, III C odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Općinski kazneni sud u Zagrebu, na broj Kzd-164/2023

7. U spis