REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5033/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Petric, odvjetnik u Zagrebu, Marulićev trg 17, protiv tuženika Stečajna masa iza ALFA KOMPJUTER d.o.o. u stečaju, OIB 95210380482, sa sjedištem u Zagrebu, Hvarska 1a, kojeg zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 23, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ALFA KOMPJUTER USLUGE d.o.o., OIB 70346031690, sa sjedištem u Zagrebu, Hvarska 1a, kojeg zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 2a, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu umješača za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3097/2024-2 od 20. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1519/2021 od 20. lipnja 2024., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prijedlog umješača za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog umješača za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Umješač na strani tuženika je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3097/2024-2 od 20. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1519/2021 od 20. lipnja 2024.
2. Umješač u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje sedam pravnih pitanja u odnosu na koja ističe da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanja glase:
"1) Da li prvostupanjski sud smije ne postupiti prema jasnoj uputi i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome na koji način zakonito riješiti ovaj predmet sa jasno postavljenim zadatkom da se meritum spora i odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja može i mora riješiti samo pomoću Odluka Skupštine društva o upotrebi ostvarene dobiti i pokrivanju gubitka;
2) Da li je prvostupanjski sud suprotno sudskoj praksi svih sudova i suprotno članku 251. ZPP mogao odrediti vještaka na prijedlog tužitelja, čijem su se imenovanju protivili i umješač i tuženik;
3) Da li je prvostupanjski, a potom i drugostupanjski sud unatoč postojećoj sudskoj praksi koja to zabranjuje, i unatoč izričitom protivljenju tuženika i umješača da se koristi rezultatima i dokumentacijom vještačenja iz drugog predmeta (P-1796/2021 prije P-73/2018), počinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka, time što je odluku u ovom predmetu temeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka i dokumentaciji iz drugog sudskog predmeta čija vjerodostojnost i ispravnost između ostalog još nije niti potvrđena pravomoćnom presudom niti je taj drugi spor pravomoćno okončan;
4) Da li suprotno članku 441. ZTD sud može arbitrirati na način da svojom odlukom zamjeni odluku Skupštine društva o upotrebi dobiti pokrivanju gubitaka, a s obzirom da je Skupština društva jedina ovlaštena donositi odluke o uporabi dobiti i pokrivanju gubitaka prema članku 441. ZTD;
5) Da li činjenica što drugostupanjski sud u svojoj presudi kojom je potvrdio presudu prvostupanjskog suda nije odgovorio na niti jedan umješačev obrazložen i argumentirani žalbeni navod, predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP a u vezi sa člankom 375. stavak 1. ZPP koja je utjecala i mogla utjecati na donošenje pravilne i zakonite presude;
6) Da li se prvostupanjska i drugostupanjska presuda mogu odnositi na tuženika koji se razlikuje i u nazivu i u adresi i u OIB od tuženika prema kojem je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev;
7) Da li je zakonito da prvostupanjski sud pri odmjeravanju parničnog troška uzme za cijeli postupak kao vrijednost predmeta spora onaj iznos koji je u svom uređenom tužbenom zahtjevu tužitelj istaknuo tek pred kraj postupka tj. 24. travnja 2024.?"
2.1. Predlagatelj također navodi kako je u postupanju prvostupanjskog i drugostupanjskog suda došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a što je dovelo do narušavanja jedinstvene primjene prava kao i do kršenja ustavnog jamstva na pošteno suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2.2. U odnosu na prvo naznačeno pitanje predlagatelj nalazi da prvostupanjski sud nije slijedio uputu i pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda donesene u predmetnoj pravnoj stvari (odluka Revt-566/2016 od 16. lipnja 2021.) pa da je time odstupio od prakse revizijskog suda izražene u odlukama broj Rev-398/2022 od 21. rujna 2022., Rev-244/2021-2 od 23. ožujka 2021., Rev-280/11-2 od 10. ožujka 2015. i Rev- 33/2021-2 od 14. ožujka 2023..
2.3. U odnosu na drugo naznačeno pitanje predlagatelj se poziva na različita pravna shvaćanja drugostupanjskih sudova izražena u odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1104/18 od 7. lipnja 2019. te odluci Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-539/2024 od 13. veljače 2024. .
2.4. U odnosu na treće naznačeno pitanje predlagatelj navodi da su nižestupanjski sudovi počinili apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način da su koristili rezultate i dokumentaciju iz drugog predmeta, unatoč protivljenju tuženika i umješača, te da se odluka u ovom predmetu temelji isključivo na nalazu i mišljenju vještaka i dokumentaciji iz drugog predmeta, a što je u suprotnosti s praksom revizijskog suda izraženoj u odlukama Rev-3155/2019 od 15. srpnja 2021. i Rev- 2408/13 od 24. travnja 2018..
2.5. U odnosu na četvrto naznačeno pitanje predlagatelj ističe da su nižestupanjski sudovi postupali arbitrarno na način da su svojim odlukama zamijenili odluku skupštine društva o upotrebi dobiti i pokrivanju gubitaka, a što je u suprotnosti sa praksom revizijskog suda izraženoj u odlukama Rev-155/09 od 21. siječnja 2010., Revt- 263/2017 od 24. kolovoza 2021., Revt-397/2017 od 03. studenog 2021. od 15. srpnja 2021. i Rev-2408/13 od 24. travnja 2018., kao i shvaćanjem izraženim u ovopredmetnoj odluci revizijskog suda Revt-556/2016 od 16. lipnja 2021..
2.6. U odnosu na peto naznačeno pitanje predlagatelj navodi da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene razloge umješača, smatrajući da to predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te da je u suprotnosti s praksom revizijskog suda izraženoj u odlukama Rev-1502/2018 od 11. svibnja 2022., Rev-3310/2018 od 30. siječnja 2019. i Rev-391/2018 od 11. svibnja 2022..
2.7. U odnosu na šesto naznačeno pitanje predlagatelj se poziva na odluku revizijskog suda u predmetu poslovni broj Rev-853/2020-2, dok se u odnosu na sedmo naznačeno pitanje poziva na praksu revizijskog suda poslovni broj Rev-566/2016 od 16. lipnja 2021..
3. Tužitelj je podnio odgovor na umješačev prijedlog za dopuštenje revizije kojim istog predlaže odbaciti, a podredno odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4.1. Prvo naznačenim pitanjem predlagatelj iznosi netočne navode koji ne prate činjenice utvrđene u postupku. Naime, protivno navodima predlagatelja, sud je u ponovljenom postupku utvrdio sporne činjenice donošenja odluka skupštine društva o isplati dobiti društva u utuženom razdoblju, te su o istim činjenicama u nižestupanjskim odlukama sadržana jasna i obrazložena utvrđenja.
4.2. U vezi s drugo naznačenim postupovnopravnim pitanjem, koje se odnosi na odluku suda o osobi vještaka, prema ocjeni ovog suda razlozi važnosti na koje se predlagatelj poziva nisu odgovarajući. Osim toga, odgovor na ovo pitanje daje zakon, budući sud sukladno odredbi članka 251. stavak 4. ZPP, kojom je propisano da sud može za vještaka odrediti osobu po svojem izboru, može za vještaka odrediti i osobu čijem se imenovanju neka od stranaka usprotivila.
4.3. Treće naznačenim pitanjem predlagatelj polazi od netočne tvrdnje da je sud svoju odluku temeljio isključivo na nalazu i mišljenju vještaka te dokumentaciji iz drugog parničnog predmeta, konkretno predmeta poslovni broj P-1796/2021. Protivno navodima predlagatelja, iz obrazloženja prvostupanjske presude razvidno je da je dokazni prijedlog tužitelja za priklopom spisa P-1796/21 odbijen kao nepotreban za donošenje odluke, te je nadalje razvidno da je sud svoju odluku temeljio, uz ostalo, na nalazu i mišljenju vještaka provedenom u ovom postupku.
4.4. Četvrto naznačenim pitanjem predlagatelj problematizira činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova o postojanju odluka Skupštine društva o upotrebi dobiti polazeći pri tome od netočnih tvrdnji da je sud u konkretnom slučaju svojom odlukom arbitrirao na način da je zamijenio odluku Skupštine društva o upotrebi dobiti. Protivno navedenom, u pobijanim odukama nižestupanjski su sudovi jasno obrazložili svoja činjenična utvrđenja u pogledu postojanja odluka Skupštine društva o isplati dobiti članovima društva u utuženom razdoblju.
4.5. Peto naznačenim pitanjem predlagatelj iznosi netočne tvrdnje da drugostupanjska odluka ne sadrži obrazložene odgovore u pogledu žalbenih navoda umješača. Protivno navodima predlagatelja, drugostupanjska odluka sadrži jasne i dostatne razloge radi kojih drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava, kao pravilne i zakonite, pri čemu valja napomenuti kako su u prvostupanjskoj odluci detaljno izloženi činjenični i pravni razlozi na temelju kojih je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
4.6. U odnosu na šesto naznačeno pitanje, valja reći kako je u situaciji kada je tužitelj podneskom od 24. travnja 2024. ispravno naznačio naziv te OIB tuženika (koji odgovaraju podacima tuženika u sudskom registru), koji podaci, međutim, nisu ispravno naznačeni u prvostupanjskoj te drugostupanjskoj odluci, došlo do očite pogreške u pisanju presuda, a koje pogreške sudovi temeljem članka 342. ZPP u svako doba mogu ispraviti.
4.7. Nadalje, u odnosu na sedmo naznačeno pitanje, kojim predlagatelj problematizira pravilnost odluke nižestupanjskih sudova o parničnom trošku, prvenstveno valja napomenuti kako predlagatelj za isto ne iznosi odgovarajuće razloge važnosti. Prema ocjeni revizijskog suda, odluka o troškovima postupka pravilno je donesena ocjenom omjera uspjeha u parnici obzirom na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, ovisno o fazama postupka s obzirom na trenutak pravomoćnog odlučivanja o dijelovima tužbenog zahtjeva, te cijeneći okolnost da u ovoj pravnoj stvari do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, već radi usklađenja tužbenog zahtjeva s provedenim vještačenjem.
4.8. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je umješača valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. Nadalje, prema ocjeni revizijskog suda, umješač navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U konkretnom slučaju činjenični i pravni razlozi za prihvaćanje tužbenog zahtjeva su od strane prvostupanjskog suda obrazloženi jasno, ozbiljno, detaljno, logično, uvjerljivo i dostatno. Stoga, kada se drugostupanjski sud u obrazloženju drugostupanjske presude pozvao na tako utvrđeno i obrazloženo činjenično stanje i tako obrazloženu primjenu materijalnog prava, tada nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavak 1., člankom 338. stavak 4. ZPP i člankom 8. ZPP, te se takva presuda ne može smatrati nedostatno obrazloženom (tako i ESLJP, u presudi García Ruiz protiv Španjolske, zahtjev broj 30544/96). Stoga ona u okolnostima konkretnog slučaja udovoljava standardima prava na obrazloženu sudsku oduku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje koje je zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje EKLJP) i člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a koja u bitnom osigurava temeljna procesna jamstva. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode umješača, slijedom čega se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
6. Stoga, kada umješač nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, te pravo na jednakost svih pred zakonom, koja su prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i EKLJP, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
