Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

: GB Broj: Ppž-5571/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe PEVEX d.d. i odgovorne osobe DV, zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 48. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15., 14/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika pravne osobe PEVEX d.d., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11. veljače 2025., broj: Pp-8572/2023, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se neosnovanom žalba okrivljene pravne osobe PEVEX d.d. i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na žaliteljicu.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba PEVEX d.d. obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, koji je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, u protivnom, isti će se naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 11. veljače 2025., broj: Pp-8572/2023, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba PEVEX d.d. i odgovorna osoba DV zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 48. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), kažnjeni novčanom kaznom i to pravna osoba u iznosu od 398,16 eura i odgovorna osoba u iznosu od 160,00 eura.

2. Okrivljenici su oslobođeni plaćanja troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude okrivljena pravna osoba podnijela je žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći kako je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer su proglašeni krivima što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da su propustili potrošaču ispuniti ugovor i isporučiti naručene ili pak zamjenske artikle, već su suprotno traženju potrošača raskinuli ugovor na način da su stornirali narudžbu i potrošaču vratili plaćeni iznos. U obrazloženju presude navedeno je kako je sud svoju vjeru u cijelosti poklonio iskazu svjedokinje AV iz kojeg jasno proizlazi kako je pravna osoba ponudila zamjenski proizvod potrošaču, te kako je do storniranja narudžbe i povrata plaćenog iznosa došlo na zahtjev potrošača, a isto proizlazi i iz ispisa e-poruka koje je pravna osoba dostavila u spis. Stoga je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, s obzirom da pravna osoba nije propustila isporučiti zamjenski proizvod te je storniranje narudžbe i vraćanje plaćenog iznosa izvršeno na zahtjev potrošača. Žaliteljica smatra da je tako prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice s obzirom da iz presude nisu vidljive okolnosti počinjenja prekršaja za koje je proglašena krivom. Također, žaliteljica ističe i da prvostupanjski sud nije uopće uzeo u razmatranje argumente i dokaze koje su dostavili u tijeku postupka niti je iste ocijenio, već samo navod kako nije prihvatio razloge koje okrivljenici ističu u obranama. Dakle, prvostupanjski sud je utvrdio kako je predmetni ugovor između pravne osobe i potrošača sklopljen na temelju tumačenja propisa od strane svjedokinje, bez pozivanja na konkretnu odredbu propisa ili sudsku odluku. Prvostupanjski sud također nije obrazložio zašto smatra neosnovanima navode pravne osobe da je tužitelj prekludiran u podnošenju prekršajnog naloga s obzirom da je isti podnesen nakon proteka roka propisanog člankom 72. stavkom 4. Zakona o Državnom inspektoratu. Kako činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, to žaliteljica smatra da je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava. Zbog navedenog, žaliteljica predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi je optužbe, podredno, istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

6. Tvrdnja žaliteljice da je tužitelj prekludiran u podnošenju prekršajnog naloga s obzirom da je isti podnesen nakon proteka roka propisanog člankom 72. stavkom 4. Zakona o Državnom inspektoratu, jer da je iz stanja spisa vidljivo da je prekršajni nalog podnesen nakon proteka roka od 8 dana koji je propisan citiranom odredbom, nije osnovana, budući je propisani rok od 8 dana instruktivni rok, te nepridržavanje istog nema nikakvih pravnih učinaka u odnosu na pokretanje i provođenje prekršajnog postupka u skladu s odredbama Prekršajnog zakona.

7. Razmatrajući nadalje žalbu i ispitujući presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno pravno označio prekršaj koji su počinili okrivljenici. Naime, u provedenom postupku, a na temelju izvedenih dokaza - zapisnika o inspekcijskom nadzoru, iskazu ispitane svjedokinje AV, više tržišne inspektorice, te uvida u dokumentaciju, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici protivno odredbi članka 43. stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača potrošaču NV iz [adresa], propustili ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, koji se odnose na ugovor sklopljen na daljinu putem Internet trgovine https:pevex.hr., prema narudžbi od 26. rujna 2021., za naručena 2 komada boje za zid Samopev Professional 15 l, po ukupnoj cijeni 110,00 kuna, uz opciju osobnog preuzimanja u PC Žitnjak, za koju su potrošaču poslali potvrdu primitka narudžbe, a propustili su ispuniti ugovor i isporučiti naručene proizvode ili pak zamjenske, već su suprotno traženju potrošača raskinuli ugovor na način da su stornirali narudžbu i potrošaču vratili plaćeni iznos. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 48. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača.

8. Citiranim člankom Zakona propisano je kažnjavanje pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako potrošaču nije ispunjen ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i Zakona o obveznim odnosima (članak 43. stavak 1.). te je prema članku 43. stavku 1. cit. Zakona trgovac dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i Zakona o obveznim odnosima. Iz provedenog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je potrošač NV okrivljenoj pravnoj osobi predala narudžbu putem Internet stranice 26. rujna 2021. za kupnju 2 komada boje za zid Samopev Professional 15 l, po ukupnoj cijeni 110,00 kuna, te da je istog dana upućena e-mail poruka od strane Pevex Webshopa sadržaja da je njena narudžba zaprimljena s brojem narudžbe #100124222 i da je u postupku obrade s uputama za plaćanje i Općim uvjetima poslovanja Pevex webshopa. Suprotno mišljenju žaliteljice upravo navedenog dana sklopljen je ugovor na daljinu, a sve u skladu sa člankom 15. stavkom 1. Zakona o elektroničkoj trgovini („Narodne novine“ broj: 173/03., 67/08., 36/09., 130/11., 30/14., 32/19.). Naime, kako se u konkretnom slučaju radi o elektroničkoj trgovini, to se trenutak sklapanja ugovora o kupoprodaji određuje prema definiciji iz članka 15. stavka 1. Zakona o elektroničkoj trgovini, kojom je propisano da je ugovor u elektroničkom obliku sklopljen onoga trenutka kad ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da prihvaća ponudu, te koja definicija nije u suprotnosti s odredbom članka 293. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima, već Zakon o elektroničkoj trgovini detaljnije propisuje trenutak sklapanja ugovora na daljinu. Stoga pogrešno smatra žaliteljica da sama poruka kako je narudžba zaprimljena i da je u obradi, te da nije navedeno da je narudžba potvrđena, znači da ugovor nije sklopljen. Kako je iz daljnje korespondencije e-mailovima vidljivo da te robe nema na stanju, kao ni robe koju je na ponuđenu zamjenu zatražio potrošač, to je nesporno da žalitelj do dana raskida ugovora i povrata novca potrošaču, nije ispunio ugovor u skladu s odredbama ugovora, Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9. Prvostupanjski sud ocijenio je da za donošenje zaključka o krivnji okrivljenika nije potrebno izvođenje daljnjih dokaza, te je za svoju odluku dao dostatno obrazložene razloge u skladu sa svojim ovlaštenjem iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, da slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, a s kojim razlozima se slaže i ovaj Sud. Neosnovano žaliteljica u žalbi ističe kako je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer prema ocjeni ovog Suda izreka pobijane presude nije proturječna razlozima presude. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, a kao što to neosnovano ističe žaliteljica.

10. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni žaliteljici, utvrđeno je da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita te nije prestroga, budući je novčana kazna izrečena daleko ispod Zakonom propisanog minimuma za navedeni prekršaj koji je za okrivljenika pravnu osobu iznosio 10.000,00 kuna, odnosno 1.327,23 eura (fiksni tečaj konverzije 7,53450), a prvostupanjski sud je prilikom odmjere iste pravilno cijenio olakotnim korektno postupanje okrivljenika u odnosu na potrošača, nakon što su počinili predmetni prekršaj, pri čemu su potrošaču u cijelosti izvršili povrat uplaćenih sredstava za traženi artikl, a čiju isporuku nisu realizirali, dok otegotne okolnosti nisu nađene. Izrečena novčana kazna žaliteljici primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona).

11. Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom kaznom žaliteljici ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Kako je člankom 138. stavkom 2. točkom 3. podtočkom c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljena pravna osoba na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.