Poslovni broj: P-4232/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi ništetnosti i isplate, dana 09. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 118-50-3624620 od 25. kolovoza 2006. godine zaključenog između tužitelja KN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „1.00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535 Zagreb, Magazinska cesta 69, naknaditi tužitelju KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 329,64 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.09.2025. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 118-50-3624620 od 25. kolovoza 2006. godine, kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.000,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Kredit je dan na rok otplate od 192 mjeseca. Člankom 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužitelju je nametnuta/ugovorena naknada u visini od 1,00 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 134,88 EUR (1,00% od iznosa kredita).

2. Spornim člankom (točkom) 3. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita.

3. Tužitelj ovdje prije svega ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se Ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

4. Iz navedenog proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade, a slijedom toga i ništetne. O navedenoj odredbi ugovora, uopće se nije pojedinačno pregovaralo.

5. Također, sporna odredba kojom je ugovoreno plaćanje tzv. ulazne naknade umetnuta je u predmetni ugovor o kreditu, a da tuženik tužitelja uopće nije upoznao sa sadržajem te odredbe. Sve je tužitelju bilo ponuđeno po principu „uzmi ili ostavi“, na način da je tužitelj na potpis dobio unaprijed pripremljen ugovor. Tuženik tužitelj uopće nije prezentirao koje on to posebne troškove ima u vezi s postupkom odobravanja kredita. Također, tuženik nije tužitelju prikazao i naveo na što se konkretno odnosi ulazna naknada koja je uredno naplaćena. Dakle, polazeći od nesporne činjenice da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovornih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaj, a kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana (osim želje za ekstraprofitom) obveza, nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti suradnje i zabrane zlouporabe prava.

6. Završno, jedini interes i ratio sporne odredbe je dodatno bogaćenje banke tuženika, stjecanje ekstraprofita i neopravdano korištenje pozicije jače strane ugovornog odnosa budući da potrošač, ukoliko treba kredit, mora pristati i na tu naknadu, samo da bi dobio traženi iznos kredita.

7. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka u cijelosti usvoji njegov tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi ništetnom odredbu čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada, kao i da obveže tuženika na naknadu parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

8. Ova tužba je dostavljena tuženiku na odgovor temeljem čl. 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst) 25/13, 89/14, 70/19, i 80/22; dalje u tekstu ZPP).

9. Tuženik je primio tužbu na odgovor dana 03.07.2025.

10. Tuženik je u pozivu upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (čl. 331. b.)

11. Rok za davanje odgovora na tužbu počeo je teći dana 04.07.2025.g., a istekao je dana 18.07.2025.g. kada je istekao rok od 45 dana.

12. Sud utvrđuje da su se stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe jer su tuženicima tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, te su se stekli i svi drugi uvjeti iz čl. 331. b st. 1. točka 1. do 4. Zakona o parničnom postupku.

13. Uz tužbu je dostavljen Ugovor o kreditu broj 118-503624620 od 25.08.2006. (list 5- 9 spisa), te potvrda da je tužitelj predmetni kredit u cijelosti otplatio dana 31.08.2022. , kao i da je tužitelju naplaćena naknada za kredit u utuženom iznosu (list 13 spisa).

14. Time je tužba u potpunosti dokumentirana, radi čega su se stekli uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe.

15. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova prema Tbr 7/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

17. Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 100 bodova / 200,00 €.

18. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 50,00 €, pristojba na tužbu u iznosu od 53,09 €, te pristojba na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,55 €, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 329,64 €.

19. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

20. Radi navedenog odlučeno je kao u toč. I. do II. izreke

U Zagrebu, dana 09. rujna 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u pisano putem ovog suda na Županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika