Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3204/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-309/2024-19 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-309/2024-19 od 11. travnja 2025. u točki I, II, III i V izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se da je Ugovor o [broj kredita]. sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 14. siječnja 2005., ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za troškove obrade kredita u visini od 0,63% od iznosa kredita.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, da tužiteljici CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 122,48 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 1. veljače 2005. pa do isplate, po stopi od 15 % godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 339,04 eura sa zateznim kamatama od 12. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.
V Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška. “
2. Protiv dijela te presude pod točkom I, II, III i V izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava od 14. siječnja 2005. ništetan u dijelu u kojem je ugovorena naknada za troškove obrade kredita u visini od 0,63% od iznosa kredita te nalaganje tuženiku platiti tužitelju iznos od 122,48 eura.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 338. st. 4. ZPP koju ističe žalitelj jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 338. st. 4. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik- banka tj. pravni prednik tuženika zaključili 14. siječnja 2005. Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, a kojim je tuženik tj. prednik tuženika odobrio tužiteljici stambeni kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 CHF prema srednjem tečaju za devize na dan korištenja kredita u svrhu adaptacije stana; da je čl. 5. tog Ugovora ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 0,63% jednokratno; da je tužiteljica na ime te naknade za obradu kredita platila 122,48 eura, a na način da je taj iznos odbijen prilikom isplate kredita tužiteljici; da se o predmetnoj ugovornoj odredbi o naplati naknade za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I i II pobijane prvostupanjske presude tj. kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ništetnim odredbu čl. 5. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada 0,63% od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita, ocijenivši istu ugovornu odredbu nepoštenom te posljedično ništetnom sukladno odredbama ZZP (čl. 81. i čl. 87. ZZP) jer je utvrdio da tuženik nije dokazao da se o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, da tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada te da takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja kao potrošača, cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime naknade za korištenje kredita iznos od 122,48 eura, te s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju, kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
9. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, imajući u vidu da je već Posebnom ponudom bila obuhvaćena i sporna odredba, tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu.
10. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.
11. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).
12. Prema odredbi čl. 83. ZZP, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
13. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, ugovorne odredbe o naknadi od 0,63% su nepoštene i time ništetne, pa se može zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
14. U odnosu na žalbeni prigovor zastare treba reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio isti neosnovanim jer zastarni rok u konkretnom slučaju počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve ugovorne odredbe znači tek pravomoćnošću ove prvostupanjske presude.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, a na žalbene navode valja reći da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je priznao tužitelju trošak zastupanja za pristup ročištu za objavu presude sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa) jer je isti bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP), a na žalbene navode koji se odnose na sudsku pristojbu na tužbu i presudu treba dodati da je prvostupanjski sud valjano tužiteljici priznao trošak sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu jer je ista obveznik plaćanja tih sudskih pristojbi sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, a u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom temeljem pravomoćnih presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
16. Iz svega iznesenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
17. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Iris Gović Penić
