Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2513/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ad. 1. Općine Poličnik, Ulica Dr. Franje Tuđmana 62, Poličnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru i ad. 2. ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, zamjenice punomoćnika tužene ad. 1. Martine Marušić Majica, odvjetnice u Zadru i zamjenika punomoćnika tužene ad. 2. Tomislava Nemarića, odvjetnika u Zadru, te nakon objave odluke dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine oznake-čestica broj 1043/14 k. o. [katastarska općina], i to onoga dijela koji je na Skici sudskog očevida izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 16. svibnja 2019.g. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-A, površine 755 m2, što su tuženi dužni priznati, te trpjeti da tužitelj o pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru upiše svoje pravo vlasništva na označenom dijelu nekretnine, u svoju korist za cijelo.

II. Utvrđuje se da je tužitelj VK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine oznake-čestica broj 1043/14 k. o. [katastarska općina], i to onoga dijela koji je na Skici sudskog očevida izrađenog od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića od 16. svibnja 2019.g. označen slovima B-C-J-K-L-B, površine 93 m2, što su tuženi dužni priznati, te trpjeti da tužitelj po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru upiše svoje pravo vlasništva na označenom dijelu nekretnine, u svoju korist za cijelo."

II. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj ad. 1. Općini Poličnik troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženoj ad. 2. ČK troškove parničnog postupka u iznosu od 2.450,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj VK u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 15. siječnja 2018. i podignutoj protiv tužene Općine Poličnik te zavedene pod poslovnim brojem P-81/2018 navodi da je stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 807 m2, čest. zem. [katastarska čestica] površine 849 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 40 m2, sve k. o. [katastarska općina], a koje pravo vlasništva je stekao dosjelošću i razvrgnućem suvlasničke zajednice nekretnina. Tužitelj tvrdi da je njegov pradjed KK bio u isključivom posjedu označenog realnog dijela nekretnine, da bi nakon njegove smrti faktičnu vlast vršio tužiteljev djed DK pok. KK, s tim da je u ostavinskom postupku iza prije navedenog doneseno rješenje da se neće raspravljati ostavina iza smrti ostavitelja DK pok. KK iz razloga jer je ostavitelj za vrijeme života dana 15. srpnja 1968. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojim sinovima KK i RK. Tužitelj nadalje navodi da je između KK s jedne strane i LK (brat tužitelja) i tužitelja s druge strane postignut i u cijelosti realiziran sporazum o diobi suvlasničke zajednice na način da je prije navedeni realni dio nekretnina pripao isključivo tužitelju i njegovom bratu LK, nakon čega su isti 19. svibnja 2015. između sebe zaključili Ugovor o diobi po kojem čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripada u vlasništvo tužitelja, slijedom čega je u zemljišnoknjižnom odjelu proveden prijavni list od 10. kolovoza 2017. na način da se vrši upis diobe čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i formiraju se tri prije navedene nekretnine. Tužitelj ističe da tri prije navedene nekretnine su predstavljale gospodarsku cjelinu sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je tužitelj pravnim poslom prenio u korist svoje bivše supruge FK. Tužitelj je na pripremnom ročištu održanom 29. listopada 2018. naveo da povlači tužbu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a na istome je ročištu kao tuženika pod 2 u ovoj pravnoj stvari označio i ČK. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen u spis 5. ožujka 2019. u bitnome isticao da kada tuženica ad. 2 u svom odgovoru na tužbu navodi da je između prednika tužitelja i tužene ad. 2 postojala dioba prema kojoj je nekretnina koja se nalazila zapadno gledajući s ceste bila u izvanknjižnom vlasništvu prednika tužene ad. 2, dok je nekretnina koja se nalazila lijevo gledajući s ceste bila u izvanknjižnom vlasništvu prednika tužitelja (misli se na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje da je nesporno formirana čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da takvim svojim navodima tužena ad. 2 potvrđuje da je nekretnina koja je predmet spora vlasništvo prednika tužitelja. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužene ad. 2 glede detalja postignutog sporazuma između HK i IK, tužitelj postavlja pitanje zašto u Ugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenom između HK kao prodavatelja i ĐK (sin IK) kao kupca nije sadržana odredba da HK prepušta IK nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je na ročištu održanom 13. rujna 2019. isticao da nema primjedbi na skicu sudskog očevida te je u spis predao podnesak kojim je uredio tužbeni zahtjev. Tužitelj je na ročištu održanom 5. lipnja 2020. isticao da tužena ad. 2. niti njezin prednik sada pokojni IK nikada nisu bili u posjedu predmeta spora te da darovanje učinjeno od IK ne bi proizvodilo nikakve pravne učinke imajući u vidu činjenicu da Zakon o javnom bilježništvu propisuje formu kod sklapanja ugovora o darovanju bez prave predaje u posjed. tj. javnobilježnički akt.

2. U odgovoru na tužbu tužene Općine Poličnik koji je zaprimljen u spis 1. lipnja 2018. ista se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da tužitelj ne navodi odgovarajuće dokaze na okolnost stjecanja prava vlasništva u odnosu na predmetne nekretnine.

3. Dana 19. studenog 2018. u spis je zaprimljen podnesak ČK u kojem je ista izjavila da daje pristanak da se tužba proširi i na nju kao novu tuženu, a ista se u podnesku koji je zaprimljen u spis 4. siječnja 2019. usprotivila u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužena ad. 2 je u podnesku koji je zaprimljen u spis 14. siječnja 2019. isticala da je njezin pokojni otac IK pok. KK ishodio pravomoćnu presudu poslovni broj P-1900/15 od 20. travnja 2015.g. te je temeljem iste i ovjerenog geodetskog elaborata ishodio parcelaciju matične čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od koje je formirana ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] površine 849 m2. Tužena ad. 2 tvrdi da je predmetnu nekretninu njoj darovao otac IK, no zbog njegove iznenadne smrti nisu sastavili pisani ugovor o tome zbog čega je tužena ad. 2 bila prisiljena ustati tužbom kako bi ishodila pravomoćnu presudu podobnu za uknjižbu prava vlasništva. Tužena ad. 2, a radi razumijevanja situacije, ističe kako je u blizini predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k.o. Murvica 2008. godine građena trafostanica na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja danas nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 60 m2, a za koji projekt je bila potrebna suglasnost i HK udove RK koja je istu odbila dati i tražila je od strane pok. IK, odnosno njegovog sina ĐK da joj se isplati novac. Tužena ad. 2 tvrdi da je spomenuto traženje HK bilo u cijelosti neosnovano jer tužiteljeva strana obitelji HK nije imala nikakvih vlasničkih prava na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] budući je linija diobe išla cestom oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su nekretnine gledajući sa ceste desno u smjeru zapada bile u izvanknjižnom vlasništvu IK, dok su nekretnine gledajući sa ceste lijevo u smjeru istoka bile u izvanknjižnom vlasništvu prednika tužitelja. Kako ne bi propala investicija izgradnje trafostanice u vrijednosti od 2.000.000,00 kn postignut je sporazum po kojem će IK, odnosno njegov sin GK platiti, odnosno kupiti od HK njezin suvlasnički udio na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], HK će prethodno ishoditi uknjižbu na suvlasničkom udjelu koji će biti predmet kupoprodaje, dok će na ime obeštećenja HK prepustiti IK dio čest. zem. [katastarska čestica] od koje je kasnije spomenutom presudom Općinskog suda u Zadru formirana predmetna čest. zem. [katastarska čestica]. Tužena ad. 2 potom ističe da je prednik tužitelja njegov pokojni otac RK preminuo prije svog oca DK pok. KK, a iz povjesnice tužbe nije razvidno tko je naslijedio RK jer takav dokaz ne prileži spisu, ali je iz rješenja o nasljeđivanju iza smrti DK od 15. prosinca 1981.g. tako i iz smrtovnice nesporno da je pokojni RK imao više od dva nasljednika, pa je razvidno da tužitelj nije dokazao pravni slijed u navodnom stjecanju prava vlasništva predmetne nekretnine. Tužena ad. 2 je na ročištu održanom 13. ožujka 2019.g. isticala da iz dokaza priloženih uz tužbu, a misli se na izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno dokaznih prijedloga i navoda iz tužbe isti nisu dostatni za stjecanje prava vlasništva od strane tužitelja budući je predmetna nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Tužena ad. 2 je na ročištu održanom 5. lipnja 2020. isticala da je ona utvrđena vlasnicom predmetne nekretnine pravomoćnom presudom, a u odnosu na primjedbu vezano za Zakon o javnom bilježništvu isticala je da se radi o slučajevima u kojem darovatelj zadržava posjed, a obdarenik ne stupa u posjed darovane nekretnine, a što ovdje nije slučaj.

4.1. U ovoj pravnoj stvari je pod poslovnim brojem P-81/18 sud 3. rujna 2020. donio presudu i rješenje, pa je tako pod točkom 1. izreke presude odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, dok je rješenjem pod točkama 2. i 3. odlučeno o parničnom trošku te je ujedno rješenjem konstatirano da se smatra da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

4.2. Na gornju odluku suda tužitelj je izjavio žalbu koja je uvažena rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-246/2021 od 8. listopada 2024., a kojim rješenjem je ukinuta prvostupanjska presuda od 3. rujna 2020. pod točkom 1. izreke i u odluci o parničnom trošku pod točkom 2. izreke i predmet je u tome dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje gdje je zaveden pod novim poslovnim brojem P-2513/2024. Viši sud u obrazloženju svoje ukidne odluke u bitnome navodi da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešni pravni pristup glede toga da tužitelj nije dokazao stjecanje vlasništva dosjelošću tako i glede daljnjih tvrdnji tužitelja o razvrgnuću suvlasničke zajednice diobom, pritom ukazujući da je kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 1. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 81/15- pročišćeni tekst i 94/17, dalje ZV) nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Nadalje viši sud, a vezano za saznanja o diobi provedenoj 70-ih godina između prednika tužitelja i prednika tužene ad. 2., njenog djeda EK pok. DK, ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir očitovanje same tuženice ad. 2. u odgovoru na tužbu u podnesku od 14. siječnja 2019. u kojem tuženica ad. 2. osporava zahtjev tužitelja sa tvrdnjom da je predmetna nekretnina pripala njenom ocu IK pok. EK temeljem usmenog sporazuma sa majkom tužitelja iz 2008. (a što u cijelosti osporava tužitelj), što samo po sebi upućuje na zaključak da je ta nekretnina do tada bila u posjedu tužitelja i njegove obitelji. Posebno viši sud ukazuje na daljnje navode iz odgovora na tužbu tužene ad. 2. – da je prethodno bila provedena dioba, da je u odnosu na obitelj IK linija diobe među njima išla cestom koja nosi oznaku 1148 k. o. [katastarska općina], te su nekretnine, gledajući sa ceste desno u smjeru zapada, bile u izvanknjižnom vlasništvu IK pok. EK (njenog oca), dok su nekretnine, gledajući sa ceste lijevo u smjeru istoka, bile u izvanknjižnom vlasništvu prednika tužitelja, a što je glede provedene materijalne diobe u kojoj je učestvovao njegov otac potvrdio u svom iskazu i svjedok ĐK, brat tuženice.

5.1. Tužitelj VK je u ponovljenom postupku isticao da ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te dodatno ističući da je na tuženoj ad. 2. dokaz da je nakon 2008. pravo vlasništva predmeta spora sa HK prešlo na njezinog oca IK, a neosnovanost kojih navoda po stavu tužitelja proizlazi iz svih dokaza provedenih tijekom postupka.

5.2. Tužitelj je u podnesku koji je zaprimljen u spis 13. svibnja 2025. u bitnome isticao da je temeljem inicijalne tužbe izvršen upis zabilježbe spora i u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u odnosu na koje je naknadno smanjen inicijalni tužbeni zahtjev), pa zbog činjenice da je zemljišnoknjižni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužena ČK, to tužitelj obavještava sud da sukladno čl. 195. ZPP i nadalje kao tuženike u ovoj pravnoj stvari označava i [adresa] i ČK. Tužitelj nadalje ističe da iz iskaza svjedoka TK i ZK datih u ovom predmetu proizlazi da je do 2008. -2009. predmeta parcela bila isključivo vlasništvo HK, pa da sada ostaje samo sporno je li postignut sporazum između prednika tužene ad. 2. (otac IK) i HK temeljem kojega bi IK stekao pravo vlasništva predmeta spora. Da takav dogovor nije postignu proizlazi, po tužitelju, iz činjenice da u parnici pod poslovnim brojem P-1900/2015 tužitelj u toj parnici IK te svjedoci TK i ZK uopće ne spominju takav dogovor između HK i IK, odnosno iz njihovih iskaza u tome predmetu proizlazi da je predmet spora isključivo vlasništvo KK nakon čije smrti su IK i PK (stric tužene ad. 2.) izvršili razvrgnuće suvlasništva na način da je predmet spora vlasništvo IK. Tužitelj nasuprot tome tvrdi da je predmet spora u njegovom isključivom posjedu od 1985. na temelju darovanja od majke HK.

6.1. Tužena ad. 1. Općina Poličnik je u ponovljenom postupku isticala da ostaje kod odgovora na tužbu te svih navoda i prigovora iznijetih u dosadašnjem tijeku postupka.

6.2. Tužena ad. 1. je u podnesku od 9. svibnja 2025. isticala kako bi iz drugostupanjske odluke od 8. listopada 2024. proizlazilo da Općina Poličnik nije pasivno legitimirana za sudjelovanje u ponovljenom postupku.

7.1. Tužena ad. 2. ČK je u ponovljenom postupku isticala da ostaje kod odgovora na tužbu te svih navoda i dokaznih prijedloga, a ista je na ročištu održanom 21. ožujka 2025. predala u spis Ugovor o darovanju između PK i HK, Ugovor o darovanju između IK i ŽK, a u koja oba ugovara se kao obdarenik navodi Hrvatske elektroprivreda d.d. Zagreb, te je na istom ročištu predala u spis i tabularnu izjavu Općine Poličnik datiranu sa 22. rujna 2008., pritom tvrdeći da su te isprave pronađene od strane tužene ad. 2. nakon zaključenja pripremnog ročišta.

8. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o diobi sklopljen 19. svibnja 2015.g. (l.s.3-5), Ugovor o diobi zajedničke imovine zaključen 21. svibnja 1998.g. (l.s.6-7), smrtovnicu DK pok. KK (l.s.8), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-973/81 od 15. prosinca 1981.g. (l.s.9-10), izvršen je uvid u izvod iz katastarskog plana s datumom ispisa 25. ožujka 2015.g. (l.s.11), pročitana je presuda zbog ogluhe i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-74/18 od 8. ožujka 2018.g. (l.s.20-21), neslužbena kopija povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 12. ožujka 2018.g. (l.s.22-23), prve dvije stranice presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1900/2015 od 20. travnja 2016.g. (l.s.35- 36), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida od dana 22. prosinca 2015.g. iz predmeta poslovni broj P-1900/15 (l.s.37), pročitano je rješenje Područnog ureda za katastar Zadar od 10. kolovoza 2017.g. (l.s.38-41), rješenje o nasljeđivanju doneseno od javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz [adresa] kao povjerenika Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-2161/17, UPP/OS178/17 od 18. prosinca 2017.g. (l.s.42), povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdanu od Područnog ureda za katastar Zadar 21. studenog 2014.g. s prilozima (l.s.54-57), parcelacijski elaborat izrađen od Geo ing. d.o.o. [adresa] dana 6. ožujka 2017.g. (l.s.65-71), Ugovor o prodaji nekretnine zaključen 11. studenog 2008.g. (l.s.73-74), presudu zbog ogluhe donesenu od Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1776/08 od 18. kolovoza 2008.g. (l.s.75- 76), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1776/08 od 29. listopada 2008.g. (l.s.77- 78), neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 9.siječnja 2019.g. (l.s.79), izjava BK pok. V od 10. prosinca 2008.g. (l.s.82), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 16. siječnja 2019.g. (l.s.84), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 10. ožujka 1994.g. (l.s.90-91), rješenje Ureda za katastarsko-geodetske poslove Zadarske županije od 1. lipnja 1998.g. (l.s.92), saslušani su na licu mjesta svjedoci OK (l.s.105) i ĐK (l.s.105-106), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića zaprimljenu u spis 27. svibnja 2019.g. s prilozima (l.s.110-112), saslušani su svjedoci TK (l.s.116), ZK (l.s.117), ĆK (l.s.117), CK (l.s.123), PK (l.s.128-129), pročitani su povijesni zk. izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s.131- 161), saslušani su tužitelj VK (l.s.163) i tužena ad. 2. ČK (l.s.163-164), nadoslušani su svjedok TK (l.s.231-232) i tužitelj VK (l.s.239-240), te je izvršen uvid u priložene spise Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1900/15 i P-74/18.

9. Ne bi se trebale među strankama ukazivati spornima sljedeće činjenice:

- da je ovdje predmetna nekretnina koja sada ima oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno matične čestice od kojih je ista formirana, od osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bile u režimu javnopravnog vlasništva tj. Porezne općine Murvica te potom kao Općenarodna imovina sa organom upravljanja Mjesni narodni odbor Murvica,

- da je kod ovog suda dana 15. siječnja 2018.g. pod poslovnim brojem P-74/18 zaprimljena tužba tužiteljice ČK protiv tuženika ad. 1. Općine Poličnik i ad. 2. ĐK, ovoga kao nasljednika pok. IK, a u kojoj pravnoj stvari je dana 8. ožujka 2018.g. donesena presuda zbog ogluhe (ovo u odnosu na tuženu ad. 1) i presuda na temelju priznanja (ovo u odnosu na tuženika ad. 2) kojom je utvrđeno da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva za cijelo na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 848 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je u odnosu na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 848 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ovdje tužena ad. 2. ČK upisana kao vlasnica za cijelo, i to po prijedlogu koji je pod brojem Z-23957/2018 zaprimljen dana 26. listopada 2018.g., s tim da je prethodno pod brojem Z-2624/2018 temeljem prijedloga koji je zaprimljen 31. siječnja 2018.g. zabilježen upis ovdje predmetnog spora koji se kod ovog suda vodio pod poslovnim brojem P-81/18 (a sada se vodi pod poslovnim brojem P-2513/204),

- da je od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz [adresa] dana 18. prosinca 2017.g. doneseno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-2161/17, UPP/OS-178/17 iza smrti IK, rođenog **.**.1951., a preminulog **.**.2017., a čijom nasljednicom je na temelju oporuke proglašena kći ostavitelja ČK za cijelo, s tim da u spomenutom rješenju kao ostavinska imovina nije navedena ovdje predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti njena matična čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je od strane Područnog ureda za katastar Zadar dana 10. kolovoza 2017.g. doneseno rješenje kojim se mijenjaju podaci u katastarskom operatu za k. o. [katastarska općina], pa je tako u posjedovnom listu 181 k. o. [katastarska općina] sa upisanim suposjednicima SK pok. KK i UK pok. KK, svakog za ½ dijela, od dijela čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 923 m2, uspostavljeno novo stanje na način da su u tome posjedovnom listu sada upisane dio čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 35 m2, čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak površine 848 m2, i čest. zem. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 40 m2, s tim da bi iz obrazloženja spomenutog rješenja proizlazilo da je do promjena došlo temeljem presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1900/2015,

- da se kod ovog suda pod poslovnim brojem P-1900/15 vodio parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja IK protiv tužene Općine Poličnik, prilog koje tužbe je i izjava PK pok. KK na kojoj je potpis potvrđen od strane javnog bilježnika kojom isti potvrđuje da je temeljem djelomične diobe između njega i njegovog brata IK dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 1695 m2 pripao njegovom bratu IK, a u kojem predmetu je dana 20. travnja 2016.g. donesena presuda koja je postala pravomoćna dana 13. svibnja 2016.g., a kojom presudom je utvrđeno da je tužitelj vlasnik za ½ dijela od cijelog, odnosno da je stekao valjanu pravnu osnovu za daljnjih ½ dijela od cijelog točno određenog dijela k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 1695 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 848 m2 i to dijela nekretnine koji je na skici sudskog očevida od 22. prosinca 2015.g. izrađenoj od vještaka za geodeziju Tomislava Ćurka prikazan likom A-B-C-D-E-F-GH-I-J-K-L-A u površini od 848 m2 i koja skica da je sastavni dio te presude,

- da je dana 19. svibnja 2015.g. sklopljen u [adresa] Ugovor o diobi između braće MK i VK koji da u zajedničkom vlasništvu imaju nekretnine kao zakonski nasljednici njihovog djeda pok. DK, a prema kojem Ugovoru VK za cijelo pripada u vlasništvo, između ostalog, i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez označavanja površine u samom Ugovoru,

- da iz priležeće povijesti posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (radi se o matičnoj četici zemlje ovdje predmetne čest. zem. [katastarska čestica]) proizlazi da su II revizijom te katastarske općine koja je stupila na snagu 1981.g. izlaganjem podataka revizije posjednicima čestice 1043/4 utvrđeni i upisani Žilić Marija ud. RK rođ. ĆK, BK pok. V i ŠK pok. DK, nakon čega 1986.g. dolazi do ispravka površine i diobe čestice 1043/4 te formiranja čest. zem. [katastarska čestica] čijim su posjednicima utvrđeni i upisani prije navedeni, i to HK na dijelu čestice u površini od 568 m2, BK pok. V na dijelu čestice u površini od 204 m2, a KK pok. DK na dijelu čestice u površini od 923 m2, s tim da se 2005.g. na osnovu rješenja o nasljeđivanju broj O. 786/93, a po smrti KK, posjednicima njegovog dijela upisuju PK i IK svaki za ½ dijela,

- da je dana 11. studenog 2008.g. između HK kao prodavatelja te ĐK sina IK kao kupca zaključen Ugovor o prodaji nekretnine, a kojim prodaje i predaje, a kupac kupuje i preuzima u posjed i vlasništvo suvlasnički dio prodavateljice na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak u površini od 733 m2, odnosno 733/2200 dijela čest. zem. [katastarska čestica], za ugovorenu cijenu od 35.000,00 Eur,

- da je od strane Općinskog suda u Zadru u parničnom postupku u pravoj stvari tužiteljice HK protiv tužene Općine Poličnik dana 18. kolovoza 2008.g. donesena presuda zbog ogluhe pod poslovnim brojem P-1776/08, pravomoćna 12. rujna 2008.g., a ispravljena rješenjem od 29. listopada 2008.g., pravomoćnim 18. studenog 2008.g., a kojom se utvrđuje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] površine 733 m2 k. o. [katastarska općina] za 733/2200 dijela,

- da je dana 21. svibnja 1998.g. između bivših bračnih drugova FK i VK pok. RK zaključen Ugovor o diobi zajedničke imovine koje ugovorne strane utvrđuju da je jedinu i isključivu zajedničku imovinu predstavlja čest. zem. [katastarska čestica], zgrada i dvorište površine 355 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja temeljem toga ugovora pripada u odvojeni fizički posjed i vlasništvo FK,

-da je od strane Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-786/93 dana 24. veljače 1997.g. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza smrti ŠK pok. DK, rođenog **.**.1922., a preminulog **.**.1990., a kojim rješenjem se utvrđuje da njegovu ostavinu sačinjava između ostalog i imovina evidentirana u posjedovnom listu broj 181 Ureda za katastar i geodetske poslove Zadar u kojim je među ostalima upisana i parcela broj 1043/6, a čijim nasljednicima se na tim nekretninama proglašavaju sinovi IK. KK i PK pok. KK, svaki za ½ dijela.

10. Prema odredbi čl. 114. st. 1. ZV vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da se na temelju pravnoga posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

12. Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZV proizlazi da se odlukom suda stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske odluke ako što drug nije određeno zakonom niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

13. Prema odredbi čl. 159 st. 1 ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2 te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3 te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2 i 3 ovoga članka.

14. Prema odredbi čl. 18 st. 1 ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2 te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3 te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

15. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom tužitelj u povjesnici tužbe i tijekom postupka ukazuje da se predmetna nekretnina u posjedu njegove obitelji i njegovih prednika nalazi dugi niz godina, ovaj sud želi još ukazati i na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev- 291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 16. Predmet spora koji je u ovoj pravnoj stvari preostao za presuditi jeste sukladno podnesku tužitelja koji je predan u spis na ročištu od 13. rujna 2019. (ls 119-120) u kojem isti pod točkama I. i II. uređenih tužbenih zahtjeva traži da se utvrdi da je stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dva točno određena realna dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od kojih jedan ima površinu od 755 m2, a drugi je površine 93 m2 i koji su slovno te odgovarajućom bojom prikazani na skici sudskog očevida vještaka geodeta Frane Vlatkovića od 16. svibnja 2019. (radi se o skici sa ls 111 na kojoj je očitom omaškom u gornjem desnom kutu naveden datum od 16. svibnja 2014.).

17.1. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, a posebice činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i za koje on smatra da ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud je i u ponovljenom postupku izveo zaključak da tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja te činjenice sukladno odredbama iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a, nije uspio dokazati da je temeljem razvrgnuća i dosjelosti stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na ona dva realna cijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja ima ukupnu površinu od 848 m2. Doduše, sud u ovome dijelu najprije želi ukazati da on nakon provedenog dokaznog postupka u ponovljenom postupku izvodi zaključak da je glede nekretnine koja je predmet spora ipak provedena dioba negdje 70-ih ili 80-ih godina prošlog stoljeća između prednika tužitelja s jedne strane (za kojeg sud smatra da se radi o njegovoj majci HK obzirom iz stanja spisa proizlazi da je otac tužitelja RK preminuo 1969.) te između prednika tuženika ad. 2. ČK s druge strane (misli se na njenog djeda KK koji je bio brat prije navedenog RK, oca tužitelja), a po kojoj diobi su nekretnine zapadno od ceste koja ima katastarsku oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripale prednicima tužene ad. 2., a nekretnine istočno od te ceste (dakle, radi se i o dijelu na kojem se nalazi predmet spora sada oznake čest. zem. [katastarska čestica], ranije dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) pripale predniku tužitelja, a sud to smatra iz slijedećih razloga:

- prvenstveno imajući u vidu dio navoda iz podneska tužene ad. 2. ČK zaprimljenog u spis 14. siječnja 2019. (radi se o podnesku sa ls 51-53, a taj navod je istaknut na stranici drugoj, odlomak treći toga podneska) i na koji navod je u obrazloženju svoje ukidne odluke ukazao žalbeni sud,

- potom imajući u vidu iskaze saslušanih svjedoka i to ĐK (radi se o bratu tužene ad. 2. koji je saslušan na licu mjesta **.**.2019.), TK (isti je saslušan 13. rujna 2019., a radi se o svjedoku predloženom upravo od strane i tužitelja, ali i tužene ad. 2.), ZK (saslušanog na ročištu 13. rujna 2019., također predloženog od strane tužitelja, ali i tužene ad. 2.), te PK (saslušanog na ročištu 15. siječnja 2020., a radi se o bliskom srodniku i tužitelja i tužene ad. 2.), a kojim svjedocima je sud u ovome dijelu odlučio pokloniti vjeru obzirom isti o toj činjenici suglasno iskazuju, a neki od njih su i bliski srodnici stranaka ovog postupka, pa je razumno za pretpostaviti da isti i po toj osnovi crpe saznanja o odlučnoj činjenici na koju se sud osvrće u ovome dijelu obrazloženja presude.

17.2. Podredno je za istaknuti od strane suda da su nekretnine koje se nalaze zapadno, odnosno istočno od ceste čija je katastarska oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zorno prikazane na skici sudskog očevida sa ls 111 na kojoj su u gornjem desnom kutu označene pozicije koje predstavljaju strane svijeta.

18.1. Međutim, neovisno o potonjim zaključcima suda iz prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude glede provedene diobe 70-ih odnosno 80-ih godina između prednika stranaka na lokaciji gdje se nalazi predmet spora i u kojoj diobi je nekretnina koja je ranije katastarski bila označena kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sada kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala predniku tužitelja, a misli se na njegovu majku HK, ovaj sud izvodi daljnji zaključak po kojem tužitelj, na kojem je također bio teret dokazivanja te odlučne činjenice, ipak nije adekvatnim dokazima potkrijepio njegove tvrdnje po kojima je nekretnina koja je predmet spora (koja je u prije navedenoj diobi pripala tužiteljevoj majci) u smislu vlasništva prešla sa HK isključivo na tužitelja i njegova brata MK, nakon čega da su njih dvojica 19. svibnja 2015. sklopili onaj Ugovor o diobi (ls 3-5) po kojem je predmetna čestica, tada još oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala tužitelju za cijelo. Sud u ovome dijelu primjećuje da je kod opisivanja načina na koji je nekretnina koja je predmet spora prešla sa njegove majke HK u vlasništvo tužitelja i njegova brata MK, da je tužitelj u dobroj mjeri kontradiktoran jer isti tijekom postupka:

- u stranačkom iskazu sa ročišta od 5. lipnja 2020. tvrdi da se on za tu parcelu podijelio 1998. sa svojim bratom MK i tada da je parcela pripala tužitelju za cijelo, a da se tu radilo o usmenom dogovoru između tužitelja, njegovog brata i majke HK,

- u podnesku od 13. svibnja 2025. tužitelj tvrdi da je predmet spora u njegovom isključivom posjedu od 1985. i to temeljem darovanja od majke HK,

- u stranačkom iskazu sa ročišta od 9. srpnja 2025. tužitelj tvrdi da mu je nekretninu koja je predmet ovog spora majka HK prepustila u dobi kada je on imao osamnaest godina, odnosno 1979.

18.2. Sud ukazuje na potonje, po njegovom mišljenju, kontradiktornosti u dijelu navoda tužitelja gdje isti opisuje kada je i od koga stekao nekretninu koja je predmet ovog postupka i iz razloga jer je tužitelj tijekom postupka predlagao da se u svojstvu svjedoka sasluša njegova majka HK, i to na pripremnom ročištu održanom 13. ožujka 2019., a na kojem ročištu je tužitelj na sudski zapisnik naveo da će u spis dostaviti izjavu kojom će njegova majka potvrditi da je ona svojim sinovima, misli se na tužitelja i MK, izvršila darovanje 1985. uključujući i nekretninu koja je predmet spora, pritom tvrdeći da je predmetna izjava već sačinjena, no da do toga trenutka nije dostavljena u sudski spis. No, tužitelj je tijekom dokaznog postupka, točnije na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. siječnja 2020. povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje HK, a da pritom do zaključenja glavne rasprave, uključujući i u ponovljenom postupku, u spis nije dostavio prethodno spomenutu izjavu HK koja da je navodno već bila sačinjena, čime je ovome sudu uskraćena mogućnost da ili saslušanjem iste u svojstvu svjedoka ili čitanjem te izjave, provjeri te eventualno utvrdi postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica bitnih za pravilno presuđenje, a prvenstveno se misli na to da je majka tužitelja nekretninu koja je predmet ovog postupka prepustila u vlasništvo isključivo ovdje tužitelju za cijelo. Sud ukazuje na potonje iz razloga jer iz stanja ovog parničnog spisa proizlazi da ovdje tužitelj i njegov brat MK (s kojim je sklopio onaj Ugovor o diobi od 19. svibnja 2015.) nisu jedina djeca HK, odnosno da isti nisu jedini nasljednici danas tužiteljeva pokojnog oca RK, a to obzirom iz preslike smrtovnice sa ls 8 proizlazi da su od djece RK i HK imali još sina AK i kćer NK rođ. AK, dakle brata i sestru tužitelja. Sud prije navedeno smatra bitnim i odlučnim jer iz stanja spisa ne bi na nedvojben način proizlazilo da su tužiteljevi brat i sestra AK i NK rođ. AK, pa niti njegova majka HK, tužitelju prepustili u isključivo vlasništvo nekretninu koja je predmet ovog postupka, s tim da sud smatra da se ta odlučna činjenica mogla na jednostavan način provjeriti saslušanjem u svojstvu svjedoka troje prije navedenih, no razvidno je da tužitelj iz nekog razloga taj dokazni prijedlog i nije predlagao, ili je od njega odustao (misli se na saslušanje majke HK u svojstvu svjedoka).

18.3. Posljedica zaključivanju suda na koje je ukazano pod točkama 18.1. i 18.2. obrazloženja jeste ta da sud s jedne strane smatra da tužitelj nije dokazao pravni slijed o stjecanju prava vlasništva na predmetu spora gledajući vremenski unazad do njegovog oca danas pokojnog RK (isti je preminuo 1969., pa je na njegovo mjesto u onoj diobi sa prednikom tužene ad. 2. stupila tužiteljeva majka HK) te da s druge strane tužitelj, obzirom se isti tijekom postupka pozivao i na stjecanje vlasništva dosjelošću, nije dokazao i odlučnu činjenicu koju je po mišljenju ovog suda trebao dokazati obzirom na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu na koji je sud ukazao pod točkom 15. obrazloženja, odnosno da nije dokazao da na predmetu spora "… ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba", a da pritom sud upravo u odnosu na tužiteljevu majku HK te brata AK i sestru NK rođ. AK sagledava postojanje tog eventualno suprotstavljenog interesa trećih osoba. Sud naime smatra da se potonja činjenica, obzirom ista nije potkrijepljena materijalnim dokazima, pritom se prije svega misli na pisane isprave, mogla u ovome postupku nedvojbeno utvrditi tek saslušanjem u svojstvu svjedoka tužiteljeve majke te prije navedenih brata i sestre, odnosno sud smatra da se ta činjenica ne može na vjerodostojan način utvrditi saslušanjem u svojstvu svjedoka trećih osoba, posebice kraj činjenice da iz stanja spisa ne proizlazi da tužiteljeva majka HK te brat AK te sestra NK rođ. AK nisu među živim osobama, no ponavlja se da tužitelj u konačnici te dokaze nije predlagao, odnosno isti je povukao dokazni prijedlog glede saslušanja majke u svojstvu svjedoka.

19. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud i u ponovljenom postupku želi istaknuti da on smatra da nasuprot tužitelju upravo tužena ad. 2. raspolaže ispravama kojima dokazuje pravni slijed stjecanja vlasništva na predmetu spora gledajući unatrag najmanje nekoliko desetljeća, pritom misleći na onu pravomoćnu presudu donesenu kog ovog suda u pravnoj stvari poslovni broj P-74/18, potom na presudu ovog suda poslovni broj P-1900/15, pravomoćna 20. travnja 2016., kojom je tužiteljičin otac IK utvrđen vlasnikom na predmetu spora u odnosu na tada upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, a ovdje tuženika ad. 1, imajući potom u vidu ono rješenje o nasljeđivanju doneseno pod poslovnim brojem O-786/93 iza smrti KK pok. DK kojim se njegovim nasljednicima na predmetu spora na jednake dijelove proglašavaju sinovi PK i IK (ovaj potonji je otac tužiteljice ad. 2.), te na koncu cijeneći onu ranije citiranu povijest promjena iz koje proizlazi da je na predmetu spora prednik tužene ad. 2. KK pok. DK evidentiran posjednikom još 1981.

20. Dakle, smatrajući da dokazi koji su provedeni u ovoj pravnoj stvari, uključujući i one na koje se sud nije posebno osvrnuo u obrazloženju ove presude, ne daju dovoljno osnove da se izvede zaključak da su u trenutku sklapanja onog Ugovora o diobi dana 19. svibnja 2015. isključivo tužitelj i njegov brat MK bili vlasnici nekretnine koja je predmet spora u površini od 848 m2, te pritom još smatrajući da tužitelj nije dokazao niti pravni slijed stjecanja vlasništva gledajući unatrag do njegova oca RK, odnosno njegove majka HK kao sudionika one diobe sa prednikom tužene ad. 2., a da se pritom tužitelj ne može pozivati niti na stjecanje vlasništva temeljem instituta dosjelosti obzirom na razloge na koje je sud ukazao pod točkom 18. obrazloženja, što je sve doprinijelo tome da ovaj sud ocijeni neosnovanima tužbene zahtjeve tužitelja iz njegovog podneska koji je predan u spis na ročištu održanom 13. rujna 2019., slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Tužena ad. 2. je nakon što je u ovoj pravnoj stvari na ročištu održanom 13. ožujka 2019. zaključen prethodni postupak u spis dana 24. ožujka 2025. dostavila dokumentaciju na koju je od strane suda ukazano pod točkom 7.1. obrazloženja, a radi se o tri isprave iz 2008. za koje tužena ad. 2. na ročištu od 21. ožujka 2025. tvrdi da ih je pronašla nakon zaključenja pripremnog ročišta. Međutim, kraj činjenice da je tužena ad. 2. prije navedene isprave dostavila nakon što je u ovoj pravnoj stvari zaključen prethodni postupak, a da pritom ista, barem po mišljenju ovog suda, nije ponudila adekvatne i dostatne razloge koje bi sud prihvatio u smislu da se prije navedene isprave sukladno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP uzmu u obzir kao novi dokazi koji nisu predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, posljedično čemu ovome sudu nije preostalo ništa drugo nego da pozivom na odredbu čl. 299. st. 3. ZPP prije navedenu dokumentaciju dostavljenu od strane tužene ad. 2. ne uzme u obzir.

22.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, a radi se o situaciji kada je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Stoga je sud tuženoj ad. 1., a po njenom popisu parničnog troška sa ročišta održanog 9. srpnja 2025., zbog činjenice da je ista u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, pritom imajući u vidu da je tužitelj u svojoj tužbi vrijednost predmeta spora označio u iznosu od 10.000,00 kn, odnosno primjenom fiksnog tečaja konverzije sada bi se radilo o iznosu od 1.327,22 EUR, najprije priznao 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, i to sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje Tarifa). Sud je potom tuženoj ad. 1. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao daljnjih 100 bodova za svako od dva ročišta na kojima je ista bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima održanim dana 21. ožujka 2025. i 9. srpnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj ad. 1. dođe se do ukupno 300 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 600,00 EUR koji uvećan za porez na dodanu vrijednost od 25% daje iznos od 750,00 EUR, kojeg sud priznaje tuženoj ad. 1. kao parnični trošak koji će joj morati nadoknaditi tužitelj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, slijedom čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom II. izreke ove sudske odluke.

22.2. Sud je nadalje tuženoj ad. 2., a po njenom popisu parničnog troška sa ls. 244, zbog činjenice da je ista u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, najprije priznao kao nagradu 100 bodova za sastav obrazloženog podneska od 3. rujna 2018. i 100 bodova za sastav odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Nadalje je sud tuženoj ad. 2. za zastupanje na ročištu od 5. rujna 2018. koje je bilo odgođeno prije početka raspravljanja priznao sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife nagradu od 25 bodova. Sud je potom tuženoj ad. 2. sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife priznao daljnjih 100 bodova za svako od deset ročišta na kojima je ista bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika, a radi se o ročištima održanim dana 16. siječnja 2019., 13. ožujka 2019., 15. svibnja 2019. (uviđaj na licu mjesta), 13. rujna 2019., 15. studenog 2019., 15. siječnja 2020., 5. lipnja 2020., 21. ožujka 2025., 9. svibnja 2025. i 9. srpnja 2025. Zbrajajući sve stavke priznate tuženoj ad. 2. dođe se do ukupno 1225 bodova, pa obzirom vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) dođe se do iznosa od 2.450,00 EUR kojeg sud priznaje tuženoj ad. 2. kao parnični trošak koji će joj morati nadoknaditi tužitelj u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, slijedom čega je u ovom dijelu odlučeno kao pod točkom III. izreke ove sudske odluke.

Biograd na Moru, 9. rujna 2025.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Marinu Birkiću, odvjetniku u Zadru,

2. Tuženoj ad. 1. po punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru,

3. Tuženoj ad. 2. po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku u Zadru.