REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-32/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tini Montak, odvjetnici u Bujama, protiv tuženika FCH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-122/2024-2 od 26. veljače 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1864/2019 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-122/2024-2 od 26. veljače 2024. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci o glavnoj stvari.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini označenoj kao: 2. ETAŽI 48/100 s kojom je povezano pravo vlasništva cijele nekretnine na posebnom dijelu, JEDINICA B plavo obojana , stan ukupne površine 84,89 m2: k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice, koja ovrha je određena u ovršnom postupku kod ovog suda posl. broj Ovr-679/13-12 d 19. rujna 2014. te rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-679/13 od 2. listopada 2013. godine", kao neosnovan (točka I izreke) te je tužiteljici naloženo naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.150,00 kn (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka odbijen, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti (točka III. izreke)."
2. Drugostupanjskom presudom preinačena je u dijelu presuda suda prvog stupnja i suđeno je tako da je proglašena nedopuštenom ovrha na 1/2 dijela nekretnine označene kao 2. etaža 48/100 s kojom je povezano pravo vlasništva cijele nekretnine na posebnom dijelu, jedinica B plavo obojana, stan ukupne površine 84,89 m² u zgradi k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvorište, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice, koja ovrha je određena u ovršnom postupku kod prvostupanjskog suda rješenjem poslovni broj Ovr-679/2013-4 od 2. listopada 2013. (točka I. izreke), odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova nastalih u povodu žalbe i zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu revizije (točka III. izreke).
2.1. Valja navesti da je odluka prvostupanjskog suda u preostalom dijelu točke I. izreke postala pravomoćna donošenjem odluke Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-673/2021-2 od 2. lipnja 2021. (alineja druga izreke navedene odluke). Naime, odlukom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-673/2021-2 od 2. lipnja 2021. preinačena je djelomično prvostupanjska odluka i tužbeni zahtjev prihvaćen je za 1/2 dijela suvlasničkog dijela predmetne nekretnine (alineja prva izreke navedene odluke), međutim odlukom revizijskog suda broj Rev-610/2023-2 od 19. prosinca 2023. ukinuta je presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-673/2021-2 od 2. lipnja 2021. u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska odluka te je predmet u tom dijelu vraćen tom sudu na ponovno suđenje, a što je sada predmet ovog postupka.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3135/2024-2 od 10. rujna 2024., dopuštena je tuženiku revizija protiv drugostupanjske odluke, u odnosu na pitanje:
„Da li je dopušteno ovršeniku kada je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga kojeg je u žalbi protiv rješenja o ovrsi činjenično obrazložio, u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iznositi druge činjenice koje nije naveo u žalbi, a zbog kojih smatra da je ovrha nedopuštena?“,
a koje pitanje mu je dopušteno i odlukom ovog suda broj Revd-5483/2021-2 od 6. srpnja 2022., po kojem pitanju je u revizijskom postupku ukinuta presuda Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-673/2021-2 od 2. lipnja 2021. u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska odluka.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i odbacivanje tužbe kao nedopuštene, podredno preinačenje drugostupanjske odluke, uz naknadu mu troškova parničnog postupka.
5. Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju tuženika.
6. Revizija tuženika je osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. U ovom stadiju postupka sporno je pitanje osnovanosti preostalog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti ovrhe na nekretnini.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Puli broj P-2140/2009-33 od 17. svibnja 2013. GCH - suprug tužiteljice, obvezan isplatiti tuženiku iznos od 25.000 eura u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka,
- da je određena i zabilježena u zemljišnoj knjizi (rješenjem broj Z-5734/2009 od 30. listopada 2009.) privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine (u naravi kuća i dvorište, pobliže opisano u izreci presude),
- da je tužiteljica vlasništvo predmetne nekretnine stekla uknjižbom izvršenom rješenjem broj Z-1191/2011 od 2. ožujka 2011., na temelju darovnog ugovora od 2. ožujka 2011., sklopljenog između njenog supruga kao darovatelja i nje kao obdarenice, da su darovatelj i obdarenica u braku od 22. lipnja 1967., a predmetnu nekretninu darovatelj je kupio od GC 14. travnja 2001.,
- da je presudom na temelju priznanja broj P Ob-145/2016 od 26. travnja 2017. VCH priznao tužiteljici da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu koje su oni suvlasnici za po ½ dijela,
- da je u ovršnom postupku broj Ovr-679/2013, pokrenutom na temelju presude broj P-2140/2009-33, doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-679/2013-4 od 3. listopada 2013.,
- da je tužiteljica upućena u parnicu rješenjem broj Ovr-679/2013-12 od 19. rujna 2014. iz razloga zbog kojih je izjavila žalbu, pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 - dalje: OZ), a kao razloge u žalbi od 4. studenoga 2013. je navela da nije imala nikakvo dugovanje prema ovrhovoditelju (ovdje tuženiku) te da nije imala priliku svoje protivljenje isticati u postupku koji je prethodio ovršnoj ispravi iz razloga što ne živi u [adresa] te da se nije mogao očitovati.
10. Na temelju navedenog prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljica u trenutku stjecanja prava vlasništva bila nesavjesna te se poziva na shvaćanja iznijeta u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. i odluci Europskog suda za ljudska prava Depalle protiv Francuske (zahtjev br. 34044/02, presuda 29. ožujka 2010.).
11. Drugostupanjski sud pak, obrazlažući o pravnim učincima zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine, navodi da se upisom takve privremene mjere ne stječe založno pravo na nekretnini i da se tužiteljicu ne može smatrati nesavjesnom samo zato što je svoje vlasništvo zaštitila sklapanjem Ugovora o darovanju a ne ishođenjem sudske presude ili sklapanjem ugovora o diobi bračne stečevine. Stoga ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje ovrhe nedopuštenom u svakom slučaju osnovan u pogledu 1/2 dijela nekretnine – prvenstveno zato što je to suvlasništvo stekla na temelju zakona a u krajnjem slučaju zato što se nju ne može smatrati nesavjesnom stranom za razliku od tuženika kojemu nije moglo ostati nepoznato da njegov dužnik nije bio vlasnik u cijelosti odnosno više od 1/2 dijela i da slijedom toga nema pravo namirenja na stanu u cijelosti.
11.1. Drugostupanjski sud ocjenjuje da je tužiteljica rješenjem prvostupanjskog suda pogrešno upućena na parnicu iz razloga propisanog u čl. 50. st. 1. točki 9. OZ jer da se radilo o žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. točke 7. OZ, a da i tužbu u suštini podnosi zbog nedostatka stvarne legitimacije smatrajući i da se protiv nje i na njezinoj nekretnini ne može provesti ovrha jer je nekretnina stečena kao zajednička imovina u braku s dužnikom iz ovršne isprave pa drugostupanjski sud i dalje ostaje kod ocjene da podnošenjem predmetne tužbe nije narušeno načelo eventualnosti sadržano u čl. 52. st. 5. i čl. 55. st. 3. OZ i da je tužba dopuštena te da bi sve drugo bilo pretjerano formaliziranje i predstavljalo povredu prava na pristup sudu.
12. Revident postavljenim pitanjem ne problematizira pitanje savjesnosti tužiteljice prilikom upisa prava vlasništva već smatra da je u ovoj parnici bilo moguće raspravljati samo o onim žalbenim razlozima u pogledu kojih je tužiteljica bila upućena u parnicu.
13. Iz utvrđenja suda proizlazi da je razlog upućivanja u parnicu bio pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ, a revident navodi da je tužiteljica u žalbi na rješenje o ovrsi samo navela da nije imala nikakvo dugovanje prema ovrhovoditelju koje dugovanje bi bilo temelj ovršne isprave koja bi bila temelj predmetne ovrhe i da nije imala priliku svoje protivljenje isticati u postupku koji je prethodio ovršnoj ispravi jer živi u [adresa].
14. Rješenje Općinskog suda u Bujama – Buie poslovni broj Ovr-679/13-12 od 19. rujna 2014., kojim je ovršenica (ovdje tužiteljica) upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom postalo je pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-3216/14-3 od 20. ožujka 2015., kojim rješenjem je potvrđeno navedeno rješenje o upućivanju u parnicu. Stoga u ovoj parnici nema mjesta preispitivanju odluke o upućivanju u parnicu.
15. Sudovi su dužni tumačiti i primjenjivati mjerodavno pravo u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja pri čemu se moraju imati u vidu sva postupovna i materijalnopravna jamstva pravičnog suđenja.
16. Sukladno odredbi čl. 52. st. 5. OZ u vezi s čl. 53. st. 3. i 4. OZ, ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (u tom smislu i Rev 1901/2017-3 od 17. rujna 2019.). Na izloženi način odgovoreno je na postavljeno pitanje.
17. Polazeći od navedenog, proizlazi da je pobijana odluka opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer o navedenom ne sadrži razloge, pa je revizija tuženika osnovana, te je sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku, drugostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ponovno odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i o troškovima revizijskog postupka (čl. 166. ZPP).
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
