1              Poslovni broj:Gž-1638/2023

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1638/2023

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja S. D. pokojnoga P. iz H., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik V. L., odvjetnik u OD V. i P. d.o.o., S., protiv tuženika J. H. B. iz H., OIB ..., radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3239/2021 od 8. svibnja 2023., dana 7. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu, poslovni broj P-3239/2021 od 8. svibnja 2023. 

 

Obrazloženje

 

1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je kako slijedi:

 

"Kažnjava se tužitelj Stjepan Dulčić novčanom kaznom u iznosu od 132,72 EUR1 / 1000,00 kn zbog vrijeđanja suda i uređujućeg suca, te se istom nalaže izrečenu kaznu platiti u roku od 15 dana. 1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450".

 

2.Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj, osobno i po punomoćniku, pobijajući to rješenje u cijelosti, navodeći sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. u svezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući rješenje ukinuti.

 

3.Žalba nije utemeljena.

 

4.Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. u svezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud drži kako prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju bitnu povredu postupka sadržajno upućuje žalba pa se pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

 

5.Člankom 318. stavak 1. ZPP-a propisano je:

Ako osoba koja sudjeluje u postupku u podnesku ili na ročištu vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, odnosno ako to učini osoba koja prisustvuje ročištu, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 60,00 do 1320,00 eura, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.

 

6.Iz spisa predmeta proizlaze sljedeća utvrđenja prvostupanjskog suda:

-kako je prvostupanjski sud odredio ročište za dan 8. svibnja 2023. te de je 4. svibnja 2023. zaprimljen podnesak, tužiteljeva pritužba na rad Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu,

 

-kako je u navedenom podnesku tužitelj naveo da tuženik "iznajmljuje njegov prostor i na njemu zarađuje te plaća troškove korupcije u ovom predmetu", zatim "…uređujući sudac iskoristio je svoj položaj i ovlasti te ga maltretira...", kao i "...sve vaše presude bile su nezakonite u sporu koji traje 35 godina…, ….vi ste cijelo vrijeme ovog spora tuženiku bili sudac i odvjetnik…, …ja se u ovom sudu osjećam kao da sam u Aušvicu, nepoštenim suđenjem uništavate mi zdravlja, lagano me ubijate…",

-kako je tužitelj i u tijeku postupka iznosio niz insinuacija i optužbi na račun raspravnog suca, a u žalbi od 2. lipnja 2021. navodeći i da "sutkinja ulazi u nove prljave igre koje ne služe na čast kako njoj tako i sudu od kojeg se očekuje pošteno postupanje ali sutkinja je duboko zaglibila i ne želi odustati od svoje zle namjere".

 

7.Dakle, polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj vrijeđao sud te je tužitelja, pozivajući se na odredbu članka 110. stavak 1. ZPP-a, kaznio novčanom kaznom u iznosu od 132,72 EUR1 (ranije 1000,00 kn). Pritom, obrazlažući odluku, prvostupanjski sud navodi kako se radi o nedopustivom tužiteljevu ponašanju jer da dovodi u "sumnju u rad suca no međutim svaka sumnja mora biti dokazana, odnosno potkrijepljena relevantnim dokazima", kao i da stranka nije ovlaštena ocjenjivati rad suca, jer je to u nadležnosti Sudačkog vijeća.

 

8.Navedena utvrđenja i zaključak o vrijeđanju prvostupanjskog suda u bitnom kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

 

9.Nedvojbeno je, a što niti tužitelj izrijekom i ne osporava u žalbi, kako je u predmetnom podnesku od 4. svibnja 2023. tužitelj iznio citirane navode, s tim što tužitelj i sam dodaje kako je sud navedene rečenice "tendenciozno izvukao iz podnesaka, pritužbi i/ili zapisnika", jer da dotična sutkinja tužitelja želi prikazati kao osobu koja bezrazložno vrijeđa. Ti i takvi navodi imaju objektivno uvrjedljiv sadržaj, a sagledavajući ih u kontekstu konkretnih okolnosti i stanja u spisu predmeta, jasno su i upućeni s namjerom vrijeđanja prvostupanjskog suda pa je i utemeljen zaključak tog suda kako su ostvareni zakonski uvjeti iz članka 318. stavak 1. ZPP-a (iako se pogrješno pozvao na odredbu članka 110. ZPP-a) za kažnjavanje tužitelja. Naime, objektivno je uvrjedljivo prema sudu isticati, odnosno predbacivati "trošak korupcije", "maltretiranje" i "osjećaj kao u Aušvicu" pa je i visina novčane kazne pravilno odmjerena, imajući u vidu prije svega sadržaj tih uvrjedljivih navoda i činjenicu kako je tužitelj ustrajao u vrijeđanju suda.

 

10.Dakle, prvostupanjski sud je utemeljeno zaključio kako je tužitelj u podnesku vrijeđao sud, a iz obrazloženja rješenja proizlazi i kojim izjavama, odnosno kojim navodima je to izvršeno pa nije u pravu žalitelj kada ističe da rješenje u tom dijelu nije razumljivo. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u okolnostima kada sud kažnjava stranku novčanom kaznom zbog vrijeđanja suda, stranke ili drugoga sudionika u postupku, sukladno članku 318. ZPP-a, potrebno je jasno i određeno navesti zbog kojih navoda se stranka kažnjava, a što je u konkretnom slučaju iz izrijeke i iz obrazloženja pobijanog rješenja ipak vidljivo. Stoga, dakle, nije u pravu žalitelj kada navodi kako bi prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja počinio bitnu povredu odredaba postupka, jer da je "dovoljno pročitati izrijeku i obrazloženje odluke". Pritom, tužitelju ovdje valja navesti i da nije prihvatljiv njegov stav kako bi ga prvostupanjski sud nastojao prikazati kao osobu koja bezrazložno vrijeđa, jer svako vrijeđanje nije dopustivo (ne postoji dopušteno "razložno vrijeđanje"), a ako je tužitelj imao primjedbe na postupanje uređujuće sutkinje, onda je te primjedbe mogao iznijeti na zapisnik, sukladno odredbama ZPP-a, a ako bi mu i to bilo onemogućeno, u svakom slučaju je svoje primjedbe mogao staviti u pisanom podnesku sudu, a o tim primjedbama i prigovorima bi odlučio nadležni sud u skladu sa zakonom.

 

11.Tužitelj i u žalbi iznosi svoju ocjenu i svoje tumačenje navoda, a upućujući u bitnom na zaključak kako njegova namjera nije bila vrijeđati i ukazujući na duljinu trajanja postupka i postupanje suda u tom duljem razdoblju, međutim gubi iz vida kako se u primjeni zakonskih odredaba koje se odnose na održavanje reda na glavnoj raspravi pa i primjeni članka 318. ZPP-a utvrđuje je li sudionik u postupku vrijeđao sud i sudionike, je li ometao rad i je li se pokoravao naredbama suda za održavanje reda, a ne utvrđuje se primarno istinitost pojedinih tvrdnji koje tužitelj ističe. 

 

12.Glede žalbenih navoda treba jasno istaći kako nitko ne može osporiti, a niti ovaj drugostupanjski sud na bilo koji način dovodi u pitanje tužiteljevo pravo, kao stranke u postupku, na iznošenje svojih stavova, primjedbi i kritika na rad suda i pojedinih sudaca u bilo kom smislu pa niti u pogledu kvalitete rada i postupanja. Sama duljina vođenja predmetnog postupka daje strankama, po svemu sudeći, utemeljeno pravo na kritiku i takvo pravo izražavanja u postupku je zajamčeno odredbama ZPP-a. Također, sloboda javnog izražavanja je jedna od temeljnih vrijednost suvremenoga pravnog poretka i zajamčena Ustavom i zakonskim propisima.

 

13.Međutim, pravo stranke u postupku na iznošenje stavova, primjedbi i kritika na rad suda ne podrazumijeva i neograničenu slobodu izražavanja u smislu mogućnosti vrijeđanja suda i sudionika u postupku i to bez obzira koliko možebitno bili utemeljeni prigovori stranke na postupanje suda u konkretnom predmetu. Drugim riječima, svaka stranka pa i tužitelj u ovom postupku zaštitu svojih prava mogao je i može zahtijevati i ostvariti u skladu s pozitivnim propisima, prije svega odredbama ZPP-a i odredbama Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13, 33/15, 82/15, 67/18, 126/19), ali to pravo, ponovno se ističe, ne podrazumijeva i pravo vrijeđati sud i druge sudionike u postupku. Tužitelja ni na koji način ne opravdavaju činjenice koje se odnose na njegovu životnu dob, školsku spremu ili zanimanje, a na što ukazuje u žalbi, niti mu to daje pravo na izražavanje koja ne priliči uljuđenom ophođenju i koje je objektivno uvredljivo, jer su pred sudom sve stranke i sve osobe jednake i imaju ista prava i obveze.

 

14.Iz svega navedenog proizlazi kako je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz spomenutih odredaba kada je tužitelja kaznio novčanom kaznom jer je vrijeđao sud. 

 

15.Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda te je odlučeno kao u izrijeci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

 

Split, 7. rujna 2023.