Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1731/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jasenki Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], N [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Crnogaća & Crnogaća, Šibenik, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d., Zadar, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1043/2021 od 10. siječnja 2025., dana 9. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1043/2021 od 10. siječnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je odlučeno:

"Odbija se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik sadržajno pobijajući isto zbog povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud preinači rješenje, a podredno isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima, predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem sud zaključuje:

- da je predmet spora utvrđenje ugovorne odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao za valutu švicarski franak CHF ništetnom te isplata preplaćenog iznosa od 12.416.51 kuna,

- da je tuženik prigovorio mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Šibeniku, pozivom na odredbu članka 70 stavak 1. ZPP-a,

- da je sudska praksa zauzela shvaćanje prema kojem je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud ( u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu članka 191. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12,143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 i 52/16) mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

- da iz stanja spisa proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen u [adresa],

- da je odredbom članka 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovni jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području se i ta poslovna jedinica nalazi pa stoga, kako se poslovna jedinica koja nalazi u [adresa], ispunjene su i ostale pretpostavke iz te zakonske odredbe,

- imajući u vidu trajanje putovanja, obzirom na udaljenost gradova [adresa] i [adresa], kao i dostupna prijevozna sredstva te cijenu koju bi za ista trebao plaćati tužitelj, uvjete putovanja, kao i vrijednost predmeta spora, određivanje Općinskog suda u Splitu kao nadležnog, tužitelja bi moglo odvratit od njegovog prava na pristup sudu.

6. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća sve zaključke suda prvog stupnja. Međutim, bitno je za istaknuti, a što sudu prvog stupnja te samom tuženiku (koji prigovara mjesnoj nadležnosti te predlaže odrediti Općinski sud u Splitu kao mjesno nadležan) očigledno promiče, jest to da su stranke ovog postupka u članku 16. Ugovora o kreditu (str. 18. spisa) i ugovorile nadležnost suda prema mjestu prebivališta Korisnika kredita, a ne prema mjestu sjedišta (ili eventualno poslovne jedinice) banke, u kojem smjeru tuženik iznosi svoje prigovore. Dakle, stranke nisu ugovorile mjesnu nadležnost suda u korist registriranog sjedišta tuženika, već upravo prema mjestu prebivališta Korisnika kredita, ovdje tužiteljice, koja je sukladno tome i podnijela tužbu.

7. Člankom 70. stavak 1. ZPP-a je propisano da, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Člankom 70. stavak 3. ZPP-a je propisano da taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

8. Kako je, dakle, mjesto prebivališta Korisnika kredita (ovdje tužiteljice) u [adresa], a isto je bilo i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu (str. 15. spisa), razvidno je da je upravo volja samog tuženika bila ta da se ugovori mjesna nadležnost suda u [adresa], a navedeni sporazum o nadležnosti u skladu je s mjerodavnim odredbama članka 70. stavak 1. i 3. ZPP-a

9. Slijedom navedenog, odluku suda prvog stupnja kojom odbija prigovor mjesne nenadležnosti valjalo je potvrditi te je primjenom članka 380. stavak 1. ZPP-a, riješeno kao pod točkom I. izreke.

10. S obzirom na to da odgovor tužiteljice na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troška navedenog te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sutkinja

Jasenka Grgić