Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2054/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Rajku Radeliću, odvjetniku u Koprivnici, protiv tužene MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Želimiru Petroviću, odvjetniku u Koprivnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-342/2024-22 od 17. ožujka 2025., dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-342/2024-22 od 17. ožujka 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je odlučeno:

"I. Nalaže se tuženoj MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.000,00 € (slovima: sedamtisućaeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 17. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tužena MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je naknaditi tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 € (slovima:osamstoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 11. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv pobijane presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353., stavak 1. Zakona o parničnog postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14

- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako, nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Nadalje, ispitujući presudu sukladno iznesenim žalbenim navodima, ovaj sud je utvrdio da je pobijanom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.000,00 eura na ime koristi koju je tužena imala od korištenja suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, u omjeru od 1/2, za razdoblje od pet godina, odnosno od 3. siječnja 2018. do 3. siječnja 2023., a na temelju tvrdnji da je tužena sa svojom obitelji koristila cijelu nekretninu.

7. U predmetnom postupku sud prvog stupnja prethodno je donio presudu poslovni broj P-4/2023-6, od 11. svibnja 2023., a koja je ukinuta odlukom ovog suda, poslovni broj Gž-3889/2023-2 od 17. rujna 2024. Postupajući sukladno odredbi članka 377. stavak 2. ZPP-a, prvostupanjski sud je raspravio sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud.

8. Iz stanja spisa i ovdje pobijane odluke proizlazi:

- da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 514 m2, dvorište sa 352 m2, [adresa] sa 162 m2 te čkbr. [katastarska čestica] voćnjak u [adresa] ili ukupno 968 m2, u suvlasništvu tužitelja u 2/4 dijela te FG, u 2/4 dijela,

- da je nekretnina ranije bila u suvlasništvu tužitelja i tužene, bivših bračnih drugova, svakog po 2/4 dijela,

- da je 9. lipnja 2021. temeljem Sporazuma o osnivanju prava služnosti uknjižena služnost plodouživanja uporabe i stanovanja, za korist tužene, na suvlasničkom dijelu FG, odnosno na 2/4 dijela nekretnine,

- da se kod suda prvog stupnja, za ranije razdoblje (od svibnja 2012. do prosinca 2015.), vodio postupak pod brojem P-23/2016 radi isplate iznosa od 36.000,00 kn s osnova stjecanja bez osnove temeljem članaka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima, i to zbog korištenja tužiteljevog suvlasničkog dijela iste nekretnine,

- da su za vrijeme tog postupka suvlasnici nekretnine bili tužitelj i tužena, svaki u 2/4 dijela,

- da su stranke suglasne da se u odnosu na visinu najamnine kao dokaz upotrijebi nalaz građevinskog vještaka iz predmeta pod brojem P-23/2016,

- da je postupak pod brojem P-23/2016 okončan presudom Županijskog suda u Zadru, broj Gž-1107/2017-2 od 20. prosinca 2017. kojom je tuženoj naloženo platiti tužitelju novčani iznos od 36.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom,

- da je presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1107/2017-2 utvrđeno da je tužitelj napustio suposjed nekretnine zbog prethodnog incidenta u kojem su sudjelovali tužitelj i tužena kao supružnici tijekom poremećaja u bračnim odnosima, radi čega su oboje u prekršajnom postupku oglašeni krivim zbog prekršaja iz čl. 4. kažnjivog po čl. 20. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

- da je nakon incidenta između stranaka tužena ostala stanovati u nekretnini zajedno sa svoje troje djece,

- da tužitelj dugi niz godina, a svakako u utuženom periodu, ne stanuje u nekretnini,

- da je napuštanju suposjeda nekretnine prethodio incident, a što proizlazi iz odluke broj J-297/2012-8 od 10. srpnja 2012. donesene u prekršajnom postupku u kojem je i tuženica, uz tužitelja, proglašena krivom zbog nasilničkog ponašanja u obitelji u travnju 2012. (iz čl. 4. kažnjivog po čl. 20. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) te im je izrečena novčana kazna,

- da se nekretnina građevinski (geometrijski) ne može podijeliti prema suvlasničkim omjerima,

- da je tužitelj ranije pokrenuo postupak razvrgnuća suvlasništva nekretnine koji nije uspješno okončan.

9. Na temelju navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da se tužena, koja zajedno s djecom i izvanbračnim suprugom živi u predmetnoj nekretnini i koristi suvlasnički dio tužitelja bez naknade, kao takav suvlasnik, odnosno nositelj prava plodouživanja uporabe i stanovanja (od 2021.), obogatila i da je stoga dužna tužitelju, na temelju članka 1111. stavak 1. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), platiti naknadu u visini najamnine koju bi inače platila za takvo korištenje. Slijedom toga sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan te nalaže tuženoj platiti utuženi iznos s kamatama od podnošenja zahtjeva.

10. Iako je pozivanje suda prvog stupnja na odredbe materijalnog prava sadržane u članku 1111. stavak 1. i članku 1115. ZOO-a pogrešno, i pravilnom primjernom materijalnog prava, i to članka 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP), trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

11. Sukladno uputi danoj u odluci ovog suda, poslovni broj Gž-3889/2023-2 od 17. rujna 2024., za odluku u predmetnom sporu i pravilnost primjene materijalnog prava odnosno prava na naknadu za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine, bilo je odlučujuće utvrditi je li tužitelju, kao suvlasniku u 1/2 dijela nekretnine, bilo onemogućavano suposjedovanje iste te je li tužitelj pokazao volju za suposjedovanjem.

11.1. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO-a (vezano za opće pravilo iz čl. 1111. ZOO-a) te pitanje primjene i tumačenja odredaba čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, zauzeto je pravno stajalište koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

11.2. Iz navedenog stajališta, uzevši u obzir da nekretnina nesporno nije promijenila oblik, proizlazi da za odluku u ovom sporu nisu mjerodavna pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a, već pravila o pravnom položaju nepoštenog posjednika (čl. 165. st. 1. i 6. u vezi s čl. 18. st. 3. ZVDSP-a), prema kojima nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi i naknaditi mu sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (čl. 165. st. 1.).

11.3. Nadalje, prema odredbi čl. 38. st. 1. i 2. ZV-a, nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, a plodovi i druge koristi od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova, ako se drukčije ne sporazumiju.

11.4. Iz citiranog proizlazi da svi suvlasnici imaju pravo koristiti cijelu nekretninu odnosno izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti te da do podjele nekretnine i utvrđenja koji njezin realni dio ima koristiti suvlasnik, svaki suvlasnik ovlašten glede cijele nekretnine izvršavati suposjed. To znači da je tužitelj naknadu koristi iz odredbe članka 165. stavka 1. ZVDSP-a s uspjehom mogao zahtijevati da je dokazao da je bez pravnog osnova, izravno ili neizravno, isključen iz suposjeda nekretnine.

11.5. Također, u smislu mjerodavnih odredaba čl. 38. st. 1. i st. 2. ZVDSP-a i čl. 165. ZVDSP-a te u svrhu utvrđenja eventualnog nepoštenja na strani tužene, valjalo je raspraviti je li tužitelj izrazio volju za suposjedovanjem, a da ga je tužena u tome isključila (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž-3188/2022-3 od 6. veljače 2024.).

12. Iz provedenog postupka - iskaza tužitelja kojem tužena nije proturječila, kao i iz navoda tužene iz priklopljenog spisa P-23/16, proizlazi da je tužitelj doista pokrenuo postupak za razvrgnuće suvlasništva nekretnine, međutim isti, očito, nije uspješno okončan, a nesporno je da nekretninu nije bilo moguće geometrijski podijeliti. Ujedno, obje stranke su iskazivale kako je bilo pokušaja prodaje nekretnine, međutim, također bezuspješno. Navedeno upućuje na to da je tužitelj na jasan način izrazio volju za suposjedovanjem nekretnine odnosno za posjedovanjem i svog suvlasničkog dijela.

13. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je nesporno kako tužena i dalje stanuje u nekretnini sa svoje troje djece i (svojim) ocem na kojeg je i prenijela svoj suvlasnički dio nekretnine u zemljišnim knjigama, da ona posjeduje cjelokupnu kuću te se kuća građevinski ne može podijeliti prema suvlasničkim omjerima te da bi, budući da je od incidenta stranaka prošlo 13 godina, bilo neživotno očekivati da se tužitelj vrati u kuću u kojoj tužena živi sa svojom djecom odnosno da bi bilo neživotno i nelogično očekivati od stranaka da nakon toliko godina odvojenog života ponovno žive zajedno u kojoj postoji stalna mogućnost sukoba i prijava policiji unatoč pozivanju tužene tužitelju da se vrati živjeti u kuću (koje pozivanje tužena navodi na posljednjem ročištu za glavnu raspravu). Stoga, način ophođenja tužene prema tužitelju nesporno dokazuje da je tužena svojim ponašanjem onemogućila tužitelju da vrši suposjed zajedničke nekretnine pa smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti. Dakle, u opisanim okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je na neizravan način isključen iz suposjeda nekretnine kojeg tužena nesporno koristi.

14. Ujedno ovaj sud ističe da s obzirom na sve navedeno, kao i relevantan period na koji se ovaj tužbeni zahtjev odnosi, navodi tužene na ročištu u ponovljenom postupku, od 4. ožujka 2025. kojim predlaže povratak u kuću i pregrađivanje zidova, nisu odlučujući za odluku u sporu.

15. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 165. stavak 1. ZVDSP-a, tužena je tužitelju dužna naknaditi koristi koje je imala za vrijeme posjedovanja suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, odnosno u utuženom razdoblju, i to u nesporno utvrđenoj visini 1/2 mjesečne najamnine, razmjerno njegovom suvlasničkom dijelu.

16. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovi, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a, tako i po visini, prema članku 155. stavak 1. ZPP-a, a tužena istoj posebno i ne prigovara.

17. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

18. S obzirom na to da žalba nije osnovana, primjenom članka 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić