Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1937/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Miri Matuško Blažević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2045/2023 od 20. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2045/2023 od 20. veljače 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2045/2023 od 20. veljače 2024. u pobijanom dijelu točke III. izreke kojim tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak postupka preko iznosa od 599,54 eura.

III. O troškovima postupka nastalim u povodu podnesenog pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

- u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita] kojeg su dana 3. ožujka 2005.g. sklopili tužiteljica FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB 23057039320, kao kreditor, i to u dijelu u kojem je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom plasmana odnosno čl. 10. Ugovora o [broj kredita] od 3. 3. 2005.g.

- u točki II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 562,03 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2005. pa do isplate,

- u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 599,54 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv dijela ove presude u točki III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa, žalbu je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu točke III. izreke na način da se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka prihvati u cijelosti sukladno predanom troškovniku. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 312,50 eura.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbene zahtjeve uz naknadu troškova tuženiku, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 222,61 eura.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava navode tuženika istaknute u žalbi te predlaže istu odbiti.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 10. Ugovor o kreditu od 3. ožujka 2004. te zahtjev za isplata iznosa od 562,03 eura sa kamatom od 19. ožujka 2005. do isplate.

6. Između stranaka nije sporno:

- da su stranke 3. ožujka 2005. zaključile predmetni Ugovor o kreditu, kojim je tužiteljica digla namjenski i stambeni kredit u iznosu od 88.556,00 CHF,

- da je tuženik tužiteljici odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 88.556,00 CHF, uz valutnu klauzulu i rok otplate kredita 108 mjeseci, sa mjesečnom ratom ratama u visini 1.019,50 CHF,

- da je čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva,

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da tužiteljica ima status potrošača,

- da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaj na njegov sadržaj.

8. Prvostupanjski sud je polazeći od nespornih činjenica te na temelju navedenih utvrđenja, pozivajući se na učinke iz presuda donesenih u kolektivnom sporu i to presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2013. te broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. sukladno odredbi čl. 502.c. ZPP te izražavajući shvaćanje da je u parnicama kao što je predmetna, „riječ o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je to ovdje slučaj“, ocijenio da je odredba čl. 10. Ugovora o kreditu nepoštena u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: broj: 96/2003 – dalje: ZZP/03) te prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP ništetna, pa obzirom da između stranaka nije bila sporna visina tužbenog zahtjev, odlučio kao u točkama I. i II. izreke.

8.1. U točki III. izreke prvostupanjski sud je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP prema vrijednosti predmeta spora od 562,03 eura i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), odlučio o troškovima postupka.

9. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Žalba tužiteljice je neosnovana.

11. Žalba tuženika je osnovana.

12. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Osnovano tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, navodeći da je prvostupanjski sud propustio dati razloge o odlučnim činjenicama, jer nije proveo test nepoštenosti i ocijenio je li odredba potrošačkog ugovora kojim je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita uzrokovala, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13.1. Naime, prvostupanjski sud je svoju ocjenu o nepoštenosti, a posljedično i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu utemeljio, u bitnome, na utvrđenju da se radi o unaprijed formuliranoj odredbi od strane tuženika o kojoj se nije pregovaralo i na sadržaj koje tužiteljica nije imala utjecaj, pogrešno se pozivajući na pravna utvrđenja iz presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2013. te broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. kojima je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, kao i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

14. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procjenjivati sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

14.1. Kod ocjene postupanja suprotno načelu načelo savjesnosti i poštenja, koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, te uzrokuje li se spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odlučno je razmotriti ne samo kvantitativnu ocjenu odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i okolnost da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade), a o kojim okolnostima u pobijanoj presudi nisu navedeni nikakvi razlozi, što tuženik osnovano ističe u žalbi ukazujući na iskaze svjedoka FBD i tužiteljice te ističući da iste sud nije uzeo u obzir.

15. Kako slijedom navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati to je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 369. st.1 ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje time da će se sukladno odredbi čl. 371. ZPP nova glavna rasprava održati pred drugim sucem pojedincem.

16. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke.

17. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem na način da će pažljivo ocijeniti provedene dokaze u vezi odlučnih činjenica, konkretno je li predmetna odredba čl. 10. ugovora o kreditu kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, uzimajući u obzir sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi čl. 81. st. 1. ZZP u vezi odredbi čl. 83. i 85. ZZP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024.).

17.1. Nakon što postupi kako mu je ukazano ovim rješenjem, prvostupanjski sud će biti u mogućnosti donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i o troškovima postupka i za istu dati jasne, potpune i valjane razloge.

18. U odnosu na žalbu tužiteljice, valja navesti da tužiteljica u žalbi neosnovano osporava odluku o troškovima postupka u dijelu točke III. izreke koji se odnosi na način obračuna troškova parničnog postupka.

18.1. Naime, s obzirom na to da je tužiteljica uz deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe, postavila i kondemnatorni zahtjev na isplatu, pravilno je prvostupanjski sud vrijednost predmeta spora odredio prema visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva.

18.2. Stoga je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 129. st. 5. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

19. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao u točci III. izreke.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić