Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-466/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Šarić, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika-protutužitelja MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Jarić, odvjetniku iz Odvjetničkog društvo Mišević i Jarić iz Osijeka, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-711/2022-14 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja-protutuženika HD kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj P-711/2022-14 od 21. listopada 2024. u pobijanoj točki I i II izreke, te dijelu točke III izreke kojim je tužitelju-protutuženiku FD naloženo da tuženiku-protutužitelju MD preda u posjedu nekretninu koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća [adresa] i dvor [adresa] u površini od 720 m2, u roku od 15 dana.“

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se žalba tuženika-protutužitelja MD kao nedopuštena.

II Prihvaća se žalba tužitelja-protutuženika protiv dijela odluke o troškovima iz točke III izreke pobijane presude kojim je tužitelj-protutuženik obvezan tuženiku- protutužitelju naknaditi trošak u iznosu od 4.053,09 eur, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se u tom dijelu zahtjev tuženika- protutužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

III Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedena odluka u dijelu, kojim je tužitelj-protutuženik obvezan tuženiku- protutužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.178,09. eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I/ Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

I/ Nalaže se tuženiku GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdati tužitelju HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća [adresa] i dvor [adresa], ukupne površine 720 m2, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do konačne isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Odbija se tužitelj sa supsidijarnim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da sa tužiteljem sklopi slijedeći UGOVOR O DAROVANJU, koji će u protivnom zamijeniti ova presuda:

Članak 1.

GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisan je kao vlasnik nekretnine upisane kao zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa] i dvor [adresa], ukupne površine 720 m2, koju nekretninu daruje FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje darovanje FD prihvaća.

Članak 2.

Sporazumom ugovornih stranaka, darovatelj dozvoljava daroprimatelju da temeljem ovog ugovora upiše svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime bez svakog daljnjeg pitanja i odobrenja darovatelja.

Članak 3.

Sporazumom ugovornih stranaka, sve troškove u svezi z.k. provedbe, eventualnog poreza na promet nekretnina te druge troškove, snosi daroprimatelj.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročene parnične troškove koji teku od presuđenja pa sve do konačne isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III/ Nalaže se tužitelju (protutuženiku) FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku (protutužitelju) GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjedu nekretninu koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća [adresa] i dvor [adresa] u površini od 720 m2 kao i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.231,18 EUR ( slovima: pet tisuća dvjesto trideset jedan euro i osamnaest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21.10.2024. godine do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tužitelj-protutuženik FD (dalje: tužitelj) je podnio žalbu zbog razloga iz čl. 353. st. 1. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i preinači i prihvati tužbeni zahtjev, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a tužitelju dosude troškovi žalbe.

3. Tuženik-protutužitelj GD (dalje: tuženik) je podnio žalbu protiv odluke o troškovima iz točke III izreke u dijelu u kojem mu nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice, uz prijedlog da se odluka u tom dijelu preinači nakon što sud utvrdi vrijednost predmeta spora od 45.981,66 eur, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika, dok tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu a tuženiku dosuditi trošak odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok je djelomično osnovna žalba protiv odluke o troškovima postupka, a žalba tuženika nije dopuštena.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. na koju se ukazuje u žalbi, a kako će nastavno biti obrazloženo.

7. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi, da je na temelju ugovora o ustupanju nasljednog dijela prije diobe, sklopljenog s bratom tuženika BD, odnosno na temelju izjave tuženika ovjerene kod javnog bilježnika, stekao vlasništvo nekretnine u [adresa] opisane u izreci prvostupanjske presude, dok tuženik traži da mu tužitelj preda navedenu nekretninu u posjed.

8. U postupku je utvrđeno:

- da iz izjave tuženika od 23.5.2022. ( list 5 spisa) proizlazi da je tuženik GD kod javnog bilježnika Lane Albert Majstorović u Belom Manastiru dana 23.5.2022. godine vlastoručno potpisao po bilježniku ovjerenu izjavu kojom je izjavio pod kaznenom i materijalnom odgovornošću da će nakon što naslijedi kuću svog pokojnog brata BD iz [adresa] istu kuću darovati FD budući se on sa svojom suprugom duže vrijeme brinuo za njegovog pokojnog brata te se tuženik obvezuje s istim sklopiti ugovor o darovanju nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa]. Istovremeno tuženik izjavljuje da neće snositi troškove sahrane svog brata, nego će iste podmiriti FD,

- da iz zk. izvatka Zk. odjela [adresa] od 31.8.2022. ( list 6 i 14 spisa) proizlazi da je GD samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvor, [adresa],

- da iz iskaza svjedokinje CD ( list 61-62 spisa) utvrđeno je da su stranke bile u Javnobilježničkom uredu u kojem je ona zaposlena, pretprošle godine te su se zadržale oko pola sata. Sjeća se da je ovdje nazočni GD zatražio od nje da sastavi Izjavu. Ona se točno sjeća sadržaja izjave s obzirom da nije uobičajen sadržaj. GD je tražio da se u izjavu unese da će on nakon što bude proglašen jedinim nasljednikom u ostavinskom postupku iza njegovog pokojnog brata koji je preminuo istog tog dana darovati HD nekretninu, misli da se radilo o kući, a pod uvjetom da FD snosi troškove sahrane njegovog brata. Ona je takvu izjavu sastavila i pročitala te je GD pred njom potpisao izjavu, čak se točno sjeća i gdje je sjedio. Nakon toga je kolegica stavila ovjeru te se ona ispod ovjere i potpisala. Prije sačinjenja izjave saslušala je MD koji je izjavio da nije baš obilazio svog brata te da se o njemu brinuo gospodin koji je bio također nazočan. Njega se točno ne sjeća, a sjeća se samo da je bio tih, a razgovor je obavljala sa MD, koji je rekao da sa svojim bratom nije bio u dobrim odnosima. Prilikom razgovora sa MD stekla uvjerenje da je isti potpuno jasan, te da nije ni pod kakvim utjecajem, jasno je izrazio svoju volju. Ono što je rekao ona je i napisala. Svjedokinja potvrđuje da se radi o Izjavi koja se nalazi na listu 5 spisa, a ona nema nikakvih saznanja o tome što se eventualno događalo između stranaka prije dolaska u njihov ured, samo se sjeća da su došli zajedno i rekli su joj da su tako dogovorili, bili su druželjubivi.

GD je nakon potpisivanja te izjave još u nekoliko navrata dolazio u njihov javnobilježnički ured kod kolegice Lane Albert Majstorović u vezi ostavinskog postupka, te joj je kolegica rekla da je GD došao reći da nije trebao potpisati predmetnu izjavu. Izjavljuje da je GD rekao prije sastavljanja izjave da želi darovati predmetnu nekretninu jer se FD brinuo o njegovom pokojnom bratu.

- da iz iskaza svjedokinje ED ( list 62-63 spisa) proizlazi da se ista sjeća da je pokojni BD doselio u [adresa] preko puta njene kuće u lipnju 2018. a bio je u jako dobrom psihofizičkom stanju. Sam je plaćao račune i obavljao kupovinu, a ostale poslove u kući i dvorištu su obavljali njezin suprug i ona i to kuhanje, peglanje, košnja dvorišta i sl. Nekad je i pok. BD sam kosio. Tjedan dana nakon njegovog doseljenja ona i njezin suprug su dogovorili s njim da će sve te teže poslove obavljati za njega i on je njima pri tome rekao da svu svoju imovinu želi ostaviti njima i da on nema nikoga, o čemu nisu sačinili nikakav pisani ugovor. Njezin suprug i pokojni BD su imali namjeru to učiniti, međutim on se iznenada razbolio i umro. Sjeća se da je pok. BD jako pozlilo 8.5.2022. te je završio na intenzivnoj njezi u ... te je tamo i umro. Ona je imala kontakt sa doktorima, te je i pozvala hitnu pomoć. Nije joj bilo poznato da BD ima brata MD i nikada ga nije vidjela kod njega. Izjavljuje da je prvi put razgovarala sa GD u njihovoj ulici na dan smrti pok. BD, a prije toga je MD jednom vidjela pred Lidlom u [adresa]. Svjedokinja dodaje da je pokojni BD kada je odlazio u bolnicu njoj dao ključeve od kuće, auta, kartice i rekao joj da ne dozvoli nikom pristup u kuću, a posebno ne njegovom bratu MD.

Navodi da su ona i suprug snosili troškove sahrane pok. ĐD jer je GD nakon smrti pok. BD na njezin upit joj odgovorio da on neće snositi troškove sahrane. Ističe da je GD znao da su se ona i njezin suprug brinuli o pokojnom ĐD. Na dan smrti pok. ĐD, ona, njezin suprug i GD su oko 12:00 sati, a nakon što je svjedokinja od doktorice čula da je preminuo dogovorili da njezin suprug i GD odu kod javnog bilježnika te da ovjere Izjavu koja se nalazi u spisu. Ona je predložila da se ide kod javnog bilježnika te da GD da izjavu da će oni snositi troškove sahrane i da on zna da su oni njega služili i da im se iz te imovine to plati,

- da iz iskaza svjedoka SD i ŽD proizlazi da su njihovi susjedi FD i ED vodili brigu o pok. BD i pomagali mu. ED je kuhala, spremala kod njega, kopala mu vrt,

- da iz iskaza tužitelja HD proizlazi da su on i njegova supruga u razdoblju od 2018. do 2022. godine pomagali pokojnom ĐD na način da mu je njegova supruga čistila, kuhala, peglala i vrt održavala. Tužitelj mu je često kosio dvorište, a ponekad je i BD sam kosio. Pravio mu je vrata, prozor, nadstrešnicu. Pokojni BD bio je pokretan sve dok mu nije pozlilo te je završio na intenzivnom odjelu u osječkoj bolnici i tamo je proveo oko 20-tak dana te je tamo i preminuo. Koliko je tužitelju poznato pokojni BD prije toga nije bio bolestan te nije ni išao na neke kontrole. Ne zna od čega je preminuo. Njemu i supruzi je rečeno da mu krv nije dobra. Tužitelj navodi da je pokojni BD obećao da će njemu ostaviti svu svoju imovinu i to kuću i zemlju. Sa pokojnim BD nije sklopio nikakav Ugovor niti o darovanju, niti o doživotnom uzdržavanju, a isti nije ostavio niti pisanu oporuku. Tužitelj izjavljuje da mu je pokojni BD još za života govorio da odu kod odvjetnika i da on na njega prepiše cijelu imovinu, a tužitelj je na to rekao kako imaju vremena i da će to riješiti. Između njih je postojao samo usmeni ugovor o tome da njegova cjelokupna imovina ostane tužitelju. Pokojni BD je rekao da svom bratu MD ne želi ostaviti ništa. Pokojni BD je znao otići kod svog brata MD, tužitelj ne zna koliko često je išao, ali je vidio da je uvijek bio vidno uzbuđen kad bi se od njega vratio. Nikada nije GD vido kod BD i to sve do momenta njegove smrti i to kada je GD došao kod njega. Tog dana su tužitelju javili iz bolnice da je pokojni BD preminuo. GD je došao tada kod tužitelja da bi pitao za brata. Bili su zajedno kod tužitelja kada je javljeno iz bolnice da je preminuo pa su oni nakon toga zajedno otišli u bolnicu. Tužitelj dodaje da je njemu i njegovoj supruzi pok. BD prije odlaska u bolnicu ostavio ključ od kuće i karticu od Zagrebačke banke sa pinom i rekao im je da mogu slobodno koristiti sredstva sa kartice. GD je nakon smrti brata tužitelju izjavio da on neće sahraniti svog brata nego da ga tužitelj sahrani o svom trošku. Tužitelj dodaje da su on i njegova supruga nakon toga tražili od MD da odu kod javnog bilježnika i da on stavi na papir da će tužitelj naslijediti kuću njegovog pok. brata BD pa su to i napravili. Nakon ostavinske rasprave GD je tražio od tužitelja 10.000,00 eura da bi prepisao kuću svog pokojnog brata na njega. GD je rekao javnom bilježniku sadržaj teksta koji je napisan u izjavi od 23.5.2022. Troškove ukopa BD platio je tužitelj. Tužitelj i njegova supruga su u posjedu nekretnine pok. BD od dana kada je isti otišao u bolnicu. Od tada je tužitelj počeo plaćati režije za tu nekretninu i brinuo se o nekretnini, a brave na nekretnini nije mijenjao,

- da iz iskaza tuženika MD proizlazi da je njegov pokojni brat BD bio sposoban za samostalan život, da je kod pokojnog brata odlazio u prosjeku jednom ili dva puta mjesečno, više je pok. brat dolazio kod njega, da je on negdje dan-dva prije nego što je pok. BD otišao u bolnicu s njim razgovarao, da je BD bio fizički sposoban, ali je imao bajpas i imao je šećer te oni nikad nisu razgovarali o njegovoj imovini. Pok. BD je sebi napravio spomenik u [adresa] i vodio je brata da vidi spomenik. FD nikad prije nije niti vidio, a o tome da se njegov brat nalazi u bolnici izvjestila ga je njegova susjeda, a nije FD jer je on brata tražio telefonski pa mu se nije javljao. On je sa HD razgovarao o imovini svog pok. brata na dan njegove smrti i nije rekao da neće svog brata sahraniti. FD je rekao da će ga oni sahraniti jer su ga oni i služili. Tuženik je taj dan bio u šoku, popio je dva normabela te je tužitelj njemu rekao da treba na njega prepisati kuću svog pok. brata. FD je taj dan vozio svuda tuženika, kod popa i kod javnog bilježnika. Tužitelj je rekao tuženiku da izjavi kod javnog bilježnika da su on i njegova žena služili njegovog pokojnog brata te tuženik ističe da je na to morao pristati i potpisao je kod javnog bilježnika da poslije smrti pokojnog BD, HD pripadne njegova kuća jer je on njega služio. Tuženik ističe da uopće nije znao da se pokojni BD razveo od svoje supruge H te tada nije znao niti da je on jedini nasljednik. Tuženik je osobno prijavio da je umro njegov brat i sve odjavio te on plaća smeće, vodu i sve za kuću koju je od njega naslijedio. Kada je išao po smrtovnicu tada je i saznao da se pokojni BD razveo od supruge. Na kuću je stavio katanac kada je postao nasljednik, a FD je to obio. Tuženik izjavljuje da je FD ponovo otključao predmetnu kuću te on i ima ključ od kuće. Tuženik ne ide u tu kuću koju je naslijedio. Kada je drva vozio, FD ga je istjerao. On jest potpisao izjavu kod javnog bilježnika koja se nalazi u sudskom spisu na listu 5 spisa a je prije potpisivanja predmetne izjave bio je zastrašen od strane tužitelja i njegove žene koja mu je rekla da je tužitelj bio u policiji, da ima geler pa je potpisao sve ono što mu je FD rekao i to je ponovio pred javnim bilježnikom. On je diktirao tekst izjave jer mu je FD rekao da tako izdiktira i potpiše. Nije točan navod da je on od tužitelja nakon ostavinskog postupka tražio 10.000,00 eura da bi mu prepustio kuću pok. brata.

Njegov pokojni brat mu nikad nije spomenuo da bi svoju kuću ostavio tužitelju. Nije mu poznato koliko je njegov brat imao novaca kod kuće, ali je znao da je imao novaca.

Nije znao da li je imao novce pripremljene za sahranu. On nema ključeve od bratove kuće. Poslije 4. mjeseca 2022. on plaća režijske troškove i to smeće punu cijenu i paušal za struju i vodu.

9. Sve navedene činjenice sud je utvrdio na valjan način i ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a isto se žalbama ne osporava.

10. Prvostupanjski sud na temelju navedenoga zaključuje, da tužitelj ne može zahtijevati od tuženika izdavanje valjane tabularne isprave radi upisa njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

11. Stranke nisu bile u obveznopravnom odnosu kojim bi se prenijelo vlasništvo nekretnine, jer između njih nije sklopljen ugovor podoban za prijenos vlasništva, a što je pretpostavka i za izdavanje tabularne isprave na temelju koje bi tužitelj mogao uknjižiti svoje vlasništvo nekretnine.

12. Izjava koju je tuženik dao tužitelju pred javnim bilježnikom nije takav ugovor, pa tužitelj ne može osnovano tražiti niti da mu tuženik izda tabularnu izjavu podobnu za prijenos vlasništva.

13. Također je pravilan zaključak, da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da sud naloži tuženiku da sa tužiteljem sklopi Ugovor o darovanju kojom će tuženik predmetnu nekretninu darovati tužitelju, jer će u protivnom takav ugovor zamijeniti presuda. Tuženik je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svog pokojnog brata BD te je postao samovlasnik iste nekretnine. Ukoliko su točni navodi tužitelja da su on i njegova supruga uzdržavali pok. BD, isti eventualno mogu postaviti obveznopravni zahtjev prema GD kao nasljedniku.

14. Prema odredbi čl. 248. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi (st.1.). Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima (st.2.).

15. Obvezno sklapanje ugovora i obvezan sadržaj ugovora u smislu odredbe čl. 248. st.1. ZOO iznimka je od općeg načela iz odredbe čl. 2. ZOO prema kojoj odredbi sudionici u prometu slobodno uređuju svoje obvezne odnose, a ne mogu ih određivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima i moralu društva.

16. Dakle, obvezno sklapanje ugovora mora proizlaziti iz zakona, što ovdje nije slučaj budući da niti jednom zakonskom odredbom takvo ovlaštenje tužitelja nije propisano. Stoga, tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženiku da sklopi ugovor o darovanju s tužiteljem je neosnovan, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja.

16.1. Nadalje, obećanje darovanja pravna je osnova stjecanja sama za sebe, a ne predstavlja temelj za zahtjev da sud naloži tuženiku sklapanje ugovora o darovanju za nekretninu, koju je tuženik naslijedio a tužitelj smatra da mu je darovana.

17. Prema odredbi članka 145. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ( N.N. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 ) svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika. Prema stavku 2. istog članka Ugovor o prijenosu valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku i to ako je ovjeren od strane nadležnog suda, ili je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili je solemniziran po javnom bilježniku. Za ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik vrijede isti formalni zahtjevi koji su predviđeni za sunasljednike jer je pisana forma obvezna za ovu vrstu ugovora. Pisana izjava tuženika od 23.5.2022. godine nema karakter Ugovora o ustupanju nasljedstva, a eventualni usmeni ugovor o ustupanju nasljednog dijela koji je tužitelj prema vlastitim navodima sklopio sa tuženikom, nema nikakvog pravnog učinka, jer nije sklopljen u pisanoj formi sukladno odredbi čl. 145. st. 2. Zakona o nasljeđivanju.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj i pokojni BD nisu sačinili niti Ugovor o darovanju, a niti Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojim bi ugovorili prijenos prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na tužitelja. Pokojni BD nije ostavio niti pisanu oporuku kojom bi raspolagao svojom imovinom. Što se tiče izjave sačinjene kod javnog bilježnika na dan smrti pok. BD, iz sadržaja navedene izjave ( list 5 spisa ) proizlazi da se tuženik obvezuje FD darovati nekretninu koju će naslijediti iza svog pokojnog brata BD. Radi se o obećanju darovanja koje također nema pravni učinak jer se ugovor o darovanju mora sklopiti u pisanom obliku, a za darovanje bez prave predaje stvari potreban je i oblik javnobilježničkog akta ili solemnizacija.

19. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni formalni uvjeti za valjanost darovanja iz čl. 482. ZOO, odnosno obećanja darovanja jer tuženik nije tužitelju predao u posjed spornu nekretninu. Činjenica da je tužitelj, kako tvrdi, bio u posjedu sporne nekretnine (pri čemu u postupku tužitelj nije dokazano radi li se o posjedu ili detenciji, odnosno je li pok. BD ključ kuće ostavio tužitelju na čuvanje, očekujući da će se s liječenja vratiti u svoju kuću) ne dovodi tužitelja u povoljniji položaj jer isti tvrdi da je na temelju ugovora sklopljenog s tuženikom, stekao pravo na nekretnini te je jedino tuženik mogao predati tužitelju posjed iste, i to istovremeno sa sklapanjem ugovora, a da ga takav ugovor obvezuje iako nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

20. Tužitelj u žalbi ističe da se radi o izjavi o ustupu nasljednog dijela, koja predstavlja ponudu, pa kada je tužitelj takvu ponudu prihvatio, smatra se da je sklopljen ugovor o ustupu nasljednog dijela.

21. Odredbom čl. 145. st. 1. ZN propisano je da svaki nasljednik može prije diobe prenijeti svoj nasljedni dio, potpuno ili djelomično, samo na sunasljednika.

21.1. Ugovor nasljednika s osobom koja nije nasljednik o ustupanju nasljedstva pravovaljan je pravni posao, pod uvjetom sklapanja u pisanom obliku i ovjere od suca, potvrde po javnom bilježniku ili forme javnobilježničkog akta, što u konkretnom slučaju nije ostvareno, radi čega je pravilno primijenjena odredba čl. 145. st. 2. ZN kada je zaključeno da tužitelj po toj osnovi, nije mogao steći pravo na spornoj nekretnini.

22. Budući da tužitelj nije na valjan način stekao vlasništvo nekretnine, čije ključeve drži i odbija predati tuženiku kao vlasniku, pravilno je primijenjeno i materijalno pravo 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), prema kojem vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, kada je prihvaćen protutužbeni zahtjev. Prema odredbi članka 162. stavak 1. istog zakona vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tuženik-protutužitelj GD upisan je u zemljišnim knjigama kao samovlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] kuća [adresa] i dvor, [adresa] od 720 m2, koju nekretninu bez pravnog osnova u posjedu drži tužitelj-protutuženik. Stoga se u cijelosti ukazuje osnovanim protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi predaje predmetne nekretnine u nesmetani posjed.

23. Osnovano tužitelj pobija odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem je isti dosuđen preko iznosa od 1.178,09. eur.

24. Naime, na pripremnom ročištu od 17.1.2024. sud je raspravnim rješenjem utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 eura, s pravilnim obrazloženjem da se ne radi o utvrđenju prava vlasništva nego o ispunjenju činidbe.

24.1. Takvo rješenje ne može se, prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, pobijati posebnom žalbom, nego samo žalbom protiv odluke o troškovima postupka.

25. Radi toga tuženik nije ovlašten pobijati samo rješenje o vrijednosti predmeta spora, ističući da je odluka o troškovima spora pravilno donesena, pa je njegovu žalbu valjalo odbaciti, na temelju čl. 380. t. 1. u vezi čl. 378. st. 1. ZPP.

26. Iz obrazloženja odluke o troškovima, međutim, proizlazi da je sud dosudio tuženiku troškove u iznosu od 1.000,00 eur po svakoj radnji, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT) iako prema Tbr. 7. OT za vrijednost predmeta spora koju je utvrdio, na način koji ovaj sud također smatra pravilnim, treba dosuditi naknadu od 100 bodova, odnosno 200,00 eur.

27. Radi toga tuženiku pripada, na temelju Tbr. 8/1 i 9/1 a u vezi Tbr. 7/1 OT, naknada za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 17.2.2024. 20.3.2024. i 6.9.2024. po 200,00 eur, te na temelju Tbr. 9/2 OT, 100,00 eur, odnosno ukupno 900,00 eur, što uz PDV od 25% iznosi 1.125,00 eur, te troškovi sudske pristojbe na presudu od 53,09 eur, odnosno ukupno 1.178,09 eur, dok u ostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova nije osnovan.

28. Radi toga je odluku o troškovima iz točke III presude, koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP, smatra rješenjem, trebalo preinačiti u dijelu u kojem je trošak dosuđen u iznosu od 4.053,09 eur, te u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova odbiti kao neosnovan.

29. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio samo u odnosu na dio odluke o troškovima parnice, u kojem dijelu nisu nastali posebni troškovi, dok žalba tuženika nije dopuštena, a trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

30. U skladu s navedenim je, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te čl. 380. t. 1., 2. i 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. i čl. 155. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić