Poslovni broj: Us I-1212/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Niti Svilokos, odvjetnici iz Dubrovnika, Vukovarska 30, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1) BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) ĐMK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, nakon javne i usmene rasprave zaključene 3. rujna 2025. u prisutnosti zainteresiranih osoba pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice i tuženika, objavljene 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje točaka III., IV. i V. rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-371-01/24-13/606, Urbroj: 531-14-3-25-13, od 5. svibnja 2025. te da se u tom djelu predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužiteljice zaprimljenoj kod ovog suda 28. svibnja 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-371-01/24-13/606, Urbroj: 531-14-3-25-13, od 5. svibnja 2025., te u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 3. rujna 2025., tužiteljica u bitnom navodi kako pobija točke III., IV. i V. osporenog rješenja iz svih zakonskih razloga, posebno zbog bitne povrede odredaba postupka, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, pobijanim rješenjem u toč. III. je u bitnom utvrđeno da najmoprimac (ovdje tužiteljica) živi u stanu površine 76,43 m2, na adresi [adresa], 1. kat, te da je dužna plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima), BM i ĐMK, svakom po 61,01 eura mjesečno, na račune kako je to navedeno u toč. III. rješenja, a u toč. IV. je određeno da RH ostali iznos prosječne najamnine u iznosu od 297,25 eura isplaćuje svakom suvlasniku na navedene račune, počevši od najamnine koja vlasniku pripada za mjesec srpanj 2025. pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu. U toč. V. određena je iznos razlike prosječne najamnine, iznad iznosa koji prelazi 25% primanja zaštićenog najmoprimca, za razdoblje siječanj-lipanj 2025. u sveukupnom iznosu od 2.120,52 eura, tako da se RH obvezuje svakom suvlasniku jednokratno isplatiti po 1.060,26 eura. Rješenje u pobijanom dijelu nije zakonito. Naime, osnov za izračun najamnine je površina stana za koji se ista obračunava. Uvidom u izreku i obrazloženje pobijanog rješenja utvrđuje se da se rješenje ne može valjano ispitati, da su podaci, na koje se u obrazloženju rješenja poziva tuženik za obračun najamnine, u najmanju ruku sporni i isti ne proizlaze iz stvarnog stanja nekretnine, tim prije jer je tuženik na temelju paušalne procjene kao osnovicu uzeo veću površinu stana od one koja stvarno jest. Naime, u obrazloženju pobijanog rješenja na str. 3. tuženik navodi da je prigovor suvlasnika stanova na Izračun mjesečne zaštićene najamnine od 19. travnja 2017. Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama Grada Dubrovnika osnovan, bez da je tuženik iskazao temeljem kojih okolnosti je nesporno utvrdio da je prigovor osnovan, u kojem postupku i temeljem kojih propisa. Dakle, ne samo da tuženik nije provjerio osnovanost i točnost navoda iz prigovora suvlasnika, već dodatno čini bitnu povredu odredba postupka kada navodi da je za potrebe ovog postupka obavljen uvid u Zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerima ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) kojom prilikom je utvrđeno da je stan u potkrovlju sa zapadne strane uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, bez navođenja kvadrature stana, a u izreci rješenja, u pobijanoj toč. III. se navodi stan na 1. katu predmetne zgrade. Očito je došlo do pogrešne identifikacije kako stana o kojem se u rješenju radi tako i sadržaja te površine kao osnovice za obračun najamnine. Nesporno je da je tužiteljica korisnik stana na 1. katu i da stan ima površinu 51,43 m2, kako je to uostalom u pasusu drugom na strani 3. rješenja navedeno i kako je to od strane stručnih tijela Grada Dubrovnika i utvrđeno u ranijem postupku. Osim navedenog, očito je pogrešno utvrđena i pozicija stana u zgradi, jer stan nije u potkrovlju, već se nalazi na 1. katu, odnosno suterenu. U privitku se dostavlja nacrt stana izrađen od strane ovlaštenih tijela GP Dubrovnik. Iz priložene skice stana, kao i iz druge dokumentacije kojom raspolažu tijela Grada Dubrovnika, proizlazi da stan zaista ima 51,43 m2 i da je smješten u suterenu, odnosno 1. katu predmetne zgrade. Sve navedeno čini da je izračun najamnine iz toč. III., toč. IV i toč. V. netočan i da je prilikom donošenja osporenog dijela rješenja tuženik počinio bitne povrede odredaba postupka, te da je na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo, kako na štetu tužiteljice tako i na štetu RH. Slijedom izloženog, tužiteljica tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti točke III., IV. i V. osporenog rješenja tuženika i u tom djelu predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak, a pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužiteljici.

2.Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

3.Zainteresirane osobe pod 1) i 2) na navode tužbe očitovale su se na raspravi održanoj pred ovim sudom 3. rujna 2025. kada su u bitnom identično navele i to da u cijelosti osporavaju sve tužbene navode tužiteljice kao neosnovane, te su istaknuli kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, koje da je utemeljeno na dokumentaciji koja je priložena u spis upravnog tijela, kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu i koji će biti pročitan u dokaznom postupku. Slijedom navedenog, a s obzirom da su svi dokazi već priloženi u upravni spis predložili su donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

4.U sporu je održana rasprava 3. rujna 2025. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju su pristupile zainteresirane osobe pod 1) i 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tužiteljica i tuženik, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

5.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti točaka III., IV. i V. osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Klasa: UP/I-371-01/24-13/606, Urbroj: 531-14-3-25-13, od 5. svibnja 2025. točkom I. ukida se privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/606, URBROJ: 531-01-25-7 od 14. veljače 2025., točkom II. riješeno je da je 1. siječnja 2025. prestao pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine određen točkom III. ovog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50% prosječne najamnine, točkom III. zaštićeni najmoprimac ĐM, koji živi u stanu površine 76,43 m², na adresi [adresa], 1. kat, dužan je plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima): BM, u iznosu od 61,01 eura na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], ĐMK, u iznosu od 61,01 eura na račun otvoren kod OTP BANKE d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], točkom IV. ostali iznos prosječne najamnine Republika Hrvatska isplaćuje u iznosu od 297,25 eura suvlasniku stana (najmodavcu) BM, na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN:

[broj bankovnog računa], u iznosu od 297,25 eura suvlasniku stana (najmodavcu) ĐMK, na račun otvoren kod OTP BANKE d.d., IBAN:

[broj bankovnog računa], počevši od najamnine koja vlasniku pripada za mjesec srpanj 2025. pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu, točkom V. razliku iznosa prosječne najamnine, iznad iznosa koji prelazi 25% primanja zaštićenog najmoprimca, za razdoblje siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja i lipnja 2025., u sveukupnom iznosu od 2.120,52 eura suvlasnicima stana (najmodavcima) navedenom u točki III. jednokratno će isplatiti Republika Hrvatska i to u iznosu od 1.060,26 eura suvlasniku stana (najmodavcu) BM, na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] te u iznosu od 1.060,26 eura suvlasniku stana (najmodavcu) ĐMK, na račun otvoren kod OTP BANKE d.d., IBAN: [broj bankovnog računa], točkom VI. zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska, iznos prosječne najamnine naveden u točkama III. i IV. dužni su plaćati na bankovni račun vlasnika stana (najmodavca) do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec, točkom VII. ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine, točkom VIII. osoba navedena kao vlasnik u točki III. ovog rješenja obvezna je u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva, prijaviti Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ime, prezime i OIB novog vlasnika predmetnog stana, dok je točkom IX. naloženo Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstva na način predviđen u točki IV., VI. i VII. izreke ovog rješenja, te je predmetno rješenje doneseno pozivom na odredbu članka 19., u svezi s člankom 18. stavkom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", 36/24).

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju tuženik pravilno postupio kada je donio predmetno osporeno rješenje naprijed citirane izreke i to u dijelu pod točkama III., IV. i V. izreke, u svezi s čim je li u provedenom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i potom na isto pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega je sporna zakonitost točaka III., IV. i V. osporenog rješenja tuženika.

11.Odredbom članka 18. stavkom 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I- 3242/2018 i dr. (u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025, odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50%.

Stavkom 7. istog članka propisano je da se određivanjem prosječne najamnine pravni odnos zaštićenog najma sa zaštićenom najamninom pretvara se u pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, a na zaštićenog najmoprimca prestaje se primjenjivati članak 8. podstavak 3. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20).

Člankom 18. stavkom 2. istog Zakona propisano je da se visina prosječne mjesečne najamnine utvrđuje se množenjem početne visine najamnine (Pn) s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp) i koeficijentom geografske lokacije (Kg). Stavcima 3., 4. i 5. istog članka propisani su iznosi početne visine najamnine (Pn) u iznosu od 7,50 eura, koeficijent položaja stana u zgradi (Kp) u iznosu od 1 za tipske i etažne stanove, 0,80 za podrumske stanove i 0,90 za suterenske i tavanske stanove te koeficijent geografske lokacije (Kg) Stana u visini 1,25 za stanove koji se nalaze u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i jedinicama lokalne samouprave područja kojih graniče s obalom Jadranskog mora te 1,00 za stanove koji se nalaze u ostalim jedinicama lokalne samouprave.

Stavkom 9. istog članka propisano je da se na stanove iz članka 15. stavka 3. ovoga Zakona (Stanovi kojima je dodijeljen privremeni registarski broj) primjenjuje opća programska mjera subvencije najamnine, ali Republika Hrvatska će od najmoprimca regresno potraživati uplaćena sredstva ako se u sudskom postupku utvrdi da osoba kojoj je najamnina subvencionirana nije imala pravo na status zaštićenog najmoprimca.

Člankom 19. stavkom 1. istog Zakona propisano je da za vrijeme trajanja prijelaznog zaštićenog najma visina prosječne najamnine iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona za svaki stan određuje se rješenjem nadležnog ministarstva, a stavkom 2. istog članka propisano je da se u rješenju o prosječnoj najamnini utvrđuje na koji se stan donosi rješenje, utvrđuje se zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva, vlasnik ili vlasnici koji plaća zaštićeni najmoprimac, iznos najamnine koji subvencionira Republika Hrvatska te rokovi za uplatu najamnine.

Člankom 20. stavkom 1. istog Zakona propisano je da Zaštićeni najmoprimac plaća 50% iznosa prosječne najamnine izravno vlasniku stana odnosno najmodavcu, svaki mjesec na način da se mjesečne isplate obavljaju na bankovni račun najmodavca do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec.

Stavkom 2. istog članka propisano je da subvencionirani dio u visini 50% iznosa prosječne najamnine nadležno ministarstvo plaća izravno vlasniku stana odnosno najmodavcu, svaki mjesec.

Stavkom 3. istog članka propisano je da ako 50% iznosa prosječne najamnine prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca i ako zaštićeni najmoprimac i članovi njegova kućanstva nemaju drugu imovinu veće vrijednosti, Republika Hrvatska plaćat će razliku od 25% ukupnih mjesečnih prihoda kućanstva zaštićenog najmoprimca do ukupnog iznosa prosječne najamnine. Stavkom 4. istog članka propisano je da su zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni vlasniku najkasnije do 31. ožujka 2025. platiti svaki svoj iznos prosječne najamnine koji obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2025. do 31. ožujka 2025. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, po sili ovoga Zakona, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine.

Člankom 10. Programa mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (u daljnjem tekstu Program mjera) propisano je da se za Stan koji je u suvlasništvu više osoba, rješenjem o prijelaznoj najamnini određuje da se svakom suvlasniku isplaćuje dio prijelazne najamnine razmjeran njegovom suvlasničkom udjelu.

Stavkom 2. istog članka Programa mjera propisano je za slučaj da je jedan od suvlasnika stana [adresa] ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, rješenjem o prijelaznoj najamnini se određuje da se u tom suvlasniku ne isplaćuje subvencija najamnine, već isključivo onaj dio prijelazne najamnine koji je obvezan platiti zaštićeni najmoprimac.

Stavkom 3. istog članka Programa mjera propisano je da ako je jedan od suvlasnika stana zaštićeni najmoprimac, rješenjem o prijelaznoj najamnini se određuje da se tom suvlasniku prijelazna najamnina ne isplaćuje.

Člankom 12. Programa mjera propisano je za slučaj da mjesečni iznos prijelazne zaštićene najamnine koji je dužan podmiriti zaštićeni najmoprimac prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda njegova kućanstva, da je zaštićeni najmoprimac obvezan u roku od 30 dana od primitka rješenja uložiti prigovor na takvo rješenje. Zaštićeni najmoprimac prihode dokazuje potvrdama o ukupnom dohotku u prethodnoj godini izdanom od nadležne ispostave Porezne uprave za sve članove kućanstva zaštićenog najmoprimca i izjavom pod materijalnom i kaznenom odgovornosti da on i članovi njegova kućanstva nemaju drugih primitaka niti imaju u vlasništvu drugu imovine veće vrijednosti. Dokaze o tim okolnostima, zaštićeni je najmoprimac obvezan dostaviti uz prigovor na privremeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka.

Stavkom 4. istog članka Programa mjera propisano je da se drugom imovinom veće vrijednosti smatraju nekretnine ukupne vrijednosti veće od 25.000,00 eura i pokretnine i druga imovinska prava, u što se ubraja i ušteđevina u novcu ili na računima, ukupne vrijednosti veće od 15.000,00 eura.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje naprijed citirane izreke, ovo stoga što je i ovaj sud stajališta kako su u ovoj upravnoj stvari bile ispunjene sve pretpostavke za donošenjem takvog rješenja kakve u vidu imaju mjerodavne naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, za što je tuženik u svom aktu dao valjane razloge koji su u cijelosti prihvatljivi ovom sudu, pa stoga sud i točke III., IV. i V. osporenog akta tuženika cijeni u cijelosti pravilnima i zakonitima, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

13.Sud nalazi potrebnim najprije navesti kako iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu proizlazi kako je sukladno članku 12. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-1-3242/2018 i dr. (dalje u tekstu: Zakon), tuženik od ĐM, tužiteljice u ovom sporu, 25. lipnja 2024. zaprimio Obrazac za unos stana u Registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Iz dokumentacije koja je dostavljena utvrđeno je da tužiteljica ima status zaštićenog najmoprimca u stanu površine 51,43 m2, na adresi [adresa], u suvlasništvu BM i BMK, zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu. Nadalje je iz spisa razvidno da je tuženik donio privremeno rješenje KLASA: UP/I-371- 01/24-13/606; URBROJ: 531-01-25-7 od 14. veljače 2025., nakon čega su suvlasnici stana BM i BMK, **.**.2025. podnijeli prigovor protiv istog, a kojim prigovorom su osporavali utvrđenu površinu stana koji je predmet zaštićenog najma, navodeći kako stan ima 76,43 m2, a ne 51,43 m2 kako je to utvrđeno privremenim rješenjem, te su dostavili Izračun zaštićene najamnine za stan u [adresa], izdan od Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama, KLASA: 371-01/17-01/028, URBROJ: 2117/01-04-17-2 od 19. travnja 2017. Tužiteljica je potom podnijela tuženiku OBRAZAC H, odnosno izjavu o nemogućnosti plaćanja prijelazne najamnine navodeći da iznos prijelazne najamnine koju je dužna plaćati prelazi 25% ukupnih prihoda svih članova njenog kućanstva, da nema drugih primanja osim onih navedenih u potvrdama o visini dohotka u prethodnoj godini te da nema imovinu veće vrijednosti, odnosno da nema nekretnine vrijednije od 25.000,00 eura ni pokretnine ukupne vrijednosti veće od 15.000,00 eura te je dostavila Potvrdu o visini dohotka i primitka izdanu od Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, KLASA: 034-04/25-04/545, URBROJ: 513-07-19-01-25-2 od 26. veljače 2025. Uvidom u dostavljene prigovore kao i ranije dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da su prigovori zaštićenog najmoprimca i suvlasnika stana osnovani. Naime, uzimajući u obzir da se u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku ne navodi točna kvadratura predmetnog stana, te posebno cijeneći činjenicu da se kvadratura od 76,43 m2 navodi u službenim odlukama nadležnih tijela (Izračun mjesečne zaštićene najamnine od 19. travnja 2017. godine Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama Grada Dubrovnika) utvrđeno je da je pravilna kvadratura predmetnog stana 76,43 m2. Uvidom u dostavljeni prigovor zaštićenog najmoprimca kao i potvrdu Porezne uprave o visini dohotka i primitaka KLASA: 034-04/25-04/545, URBROJ: 513-07-19-01-25-2 utvrđeno je da prosječna mjesečna primanja zaštićenog najmoprimca iznose 488,10 eura, od kojeg iznosa je utvrđeno da 25% primanja iznosi 122,02 eura te je shodno tome, iznos prijelazne zaštićene najamnine koju je zaštićeni najmoprimac dužan plaćati, umanjen. Slijedom prethodno navedenih utvrđenja tuženik je donio osporeno rješenje od 5. svibnja 2025. naprijed citirane izreke, a protiv kojeg je tužiteljica pokrenula predmetni upravni spor u kojem osporava točke III., IV. i V. rješenja tuženika.

14.Glede temeljnih, a zapravo i jednih tužbenih prigovora tužiteljice u kojima ističe kako je u provedenom upravnom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno i to u pogledu pogrešne identifikacije stana, slijedom čega da je došlo i do pogrešnog utvrđenja površine stana te stoga i pogrešno utvrđenog iznosa prosječne najamnine, za kazati je kako sud ovakve navode ne nalazi osnovanim. Naime, uvidom u Zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, ZK uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to u 1. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) utvrđeno je da je stan opisan kao stan u potkrovlju i to sa zapadne strane uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, to jest opisan je bez navođenja konkretne kvadrature istog, a radi se o jedinom stanu u tom zemljišnoknjižnom ulošku koji je u suvlasništvu BM i ĐMK, pa uslijed navedenog s obzirom na to da iz zemljišnoknjižnog izvatka nije moguće utvrditi kvadraturu stana, ista je u konkretnom slučaju utvrđena na temelju javne isprave, tj. Izračuna zaštićene najamnine za stan u [adresa], izdane od Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za gospodarenje nekretninama, KLASA: 371-01/17-01/028, URBROJ: 2117/01-04-17-2 od 19. travnja 2017., iz koje pak isprave nedvojbeno proizlazi da kvadratura stana koji koristi zaštićeni najmoprimac ĐM, na adresi [adresa] iznosi 76,43 m2.

15.Stoga je i po mišljenju ovog suda tuženik naprijed citiranu javnu ispravu pravilno prihvatio kao osnovu za utvrđenje površine stana na adresi [adresa] i to na temelju članka 60. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine" broj 47/09 i 110/21) kojim je propisano da javne isprave dokazuju ono što se njima utvrđuje i temeljem članka 11. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine kojim je propisano da visinu mjesečnog iznosa zaštićene najamnine za pojedini stan izračunava najmodavac jedanput godišnje, da najmodavac može zatražiti od stambenoga tijela jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba izračun visine zaštićene najamnine za stan koji daje u najam, da do utvrđivanja novog iznosa zaštićene najamnine za tekuću godinu najmoprimac plaća akontaciju u visini najamnine iz prethodne godine i da je najmodavac stana dužan dostaviti najmoprimcu izračun visine zaštićene najamnine za kalendarsku godinu izrađen prema odredbama ove Uredbe, te obračun za akontacijsko razdoblje iz stavka 3. ovoga članka, a izračun visine zaštićene najamnine sastavni je dio ugovora o najmu stana.

16.Kod izloženog stanja stvari, ovaj sud zaključuje kako je tuženik u osporenom rješenju pravilno odredio da je zaštićeni najmoprimac koji živi u stanu površine 76,43 m², na adresi [adresa], 1. kat, dužan plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima) BM i ĐMK u iznosu od po 61,01 eura, da ostali iznos prosječne najamnine Republika Hrvatska isplaćuje u iznosu od po 297,25 eura suvlasnicima stana (najmodavcima) BM i ĐMK počevši od najamnine koja vlasniku pripada za mjesec srpanj 2025. pa do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma u predmetnom stanu, te da razliku iznosa prosječne najamnine, iznad iznosa koji prelazi 25% primanja zaštićenog najmoprimca, za razdoblje siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja i lipnja 2025., u sveukupnom iznosu od 2.120,52 eura suvlasnicima stana (najmodavcima) navedenom u točki III. jednokratno će isplatiti Republika Hrvatska i to u iznosu od po 1.060,26 eura suvlasnicima stana (najmodavcima) BM i ĐMK, slijedom čega sud zaključuje kako tužiteljica svojim tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost točaka III., IV. i V. osporenog rješenja tuženika, niti je tim točkama došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice.

17.Slijedom iznijetog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika u dijelu kojim ga tužiteljica osporava u ovom sporu nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa kako tužiteljica u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njezine tužbe.

18.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito osporeno rješenje tuženika pa tako i točke III., IV. i V. koje tužiteljica osporava, uslijed čega tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

20. Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. rujna 2025 .

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice Niti Svilokos, odvjetnici iz Dubrovnika, Vukovarska 30, uz zapisnik od 3. rujna 2025. i zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz zapisnik od 3. rujna 2025., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- zainteresiranoj osobi pod 1) BM, iz [adresa], uz zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 2) ĐMK, iz [adresa]

[adresa], uz zapisnik o objavi,

- u spis.