Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    

    Republika Hrvatska

    Županijski sud u Zagrebu

    Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

    Poslovni broj Gž-5320/2024-3

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    I

    R J E Š E N J E

    Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Neli Šuša, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,

    p r e s u d i o  j e

    I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024. pod toč. I. i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208648378 zaključen između tužitelja i tuženice 23. ožujka 2007. kojima je ugovorena otplata (povrat) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak, sadržane u čl. 1. naznačenog Ugovora u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu te sadržane u čl. 2. i čl. 7. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

    II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024.:

    - pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 5.760,00 EUR na način da se u tom dijelu odbija zahtjev kao neosnovan,

    - pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa glavnice od 8.050,08 EUR na način da se u tom dijelu odbija zahtjev kao neosnovan.

    r i j e š i o  j e

    I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose: na iznos od 40,96 EUR od dana 16.11.2007. do isplate

    na iznos od 40,25 EUR od dana 16.12.2007. do isplate

    na iznos od 41,26 EUR od dana 16.01.2008. do isplate

    na iznos od 41,26 EUR od dana 16.02.2008. do isplate

    na iznos od 79,43 EUR od dana 16.03.2008. do isplate

    na iznos od 78,96 EUR od dana 16.04.2008. do isplate

    na iznos od 76,37 EUR od dana 16.05.2008. do isplate

    na iznos od 77,33 EUR od dana 16.06.2008. do isplate

    na iznos od 76,56 EUR od dana 16.07.2008. do isplate

    na iznos od 76,39 EUR od dana 16.08.2008. do isplate

    na iznos od 76,35 EUR od dana 16.09.2008. do isplate

    na iznos od 79,27 EUR od dana 16.10.2008. do isplate

    na iznos od 81,03 EUR od dana 16.11.2008. do isplate

    na iznos od 78,49 EUR od dana 16.12.2008. do isplate

    na iznos od 85,30 EUR od dana 16.01.2009. do isplate

    na iznos od 85,36 EUR od dana 16.02.2009. do isplate

    na iznos od 83,06 EUR od dana 16.03.2009. do isplate

    na iznos od 83,56 EUR od dana 16.04.2009. do isplate

    na iznos od 83,65 EUR od dana 16.05.2009. do isplate

    na iznos od 82,73 EUR od dana 16.06.2009. do isplate

    na iznos od 82,87 EUR od dana 16.07.2009. do isplate

    na iznos od 111,07 EUR od dana 16.08.2009. do isplate

    na iznos od 112,36 EUR od dana 16.09.2009. do isplate

    na iznos od 110,90 EUR od dana 16.10.2009. do isplate

    na iznos od 111,81 EUR od dana 16.11.2009. do isplate

    na iznos od 111,64 EUR od dana 16.12.2009. do isplate

    na iznos od 114,14 EUR od dana 16.01.2010. do isplate

    na iznos od 115,72 EUR od dana 16.02.2010. do isplate

    na iznos od 115,36 EUR od dana 16.03.2010. do isplate

    na iznos od 96,70 EUR od dana 16.04.2010. do isplate

    na iznos od 20,27 EUR od dana 21.04.2010. do isplate

    na iznos od 119,84 EUR od dana 16.05.2010. do isplate

    na iznos od 120,44 EUR od dana 16.06.2010. do isplate

    na iznos od 123,87 EUR od dana 16.07.2010. do isplate

    na iznos od 123,72 EUR od dana 16.08.2010. do isplate

    na iznos od 130,84 EUR od dana 16.09.2010. do isplate

    na iznos od 126,66 EUR od dana 16.10.2010. do isplate

    na iznos od 127,58 EUR od dana 16.11.2010. do isplate

    na iznos od 132,06 EUR od dana 16.12.2010. do isplate

    na iznos od 132,44 EUR od dana 16.01.2011. do isplate

    na iznos od 130,79 EUR od dana 16.02.2011. do isplate

    na iznos od 131,74 EUR od dana 16.03.2011. do isplate

    na iznos od 77,83 EUR od dana 16.04.2011. do isplate

    na iznos od 79,54 EUR od dana 16.05.2011. do isplate

    na iznos od 84,31 EUR od dana 28.06.2011. do isplate

    na iznos od 87,35 EUR od dana 19.07.2011. do isplate

    na iznos od 70,74 EUR od dana 18.08.2011. do isplate

    na iznos od 66,23 EUR od dana 17.09.2011. do isplate

    na iznos od 64,58 EUR od dana 20.10.2011. do isplate

    na iznos od 64,21 EUR od dana 19.11.2011. do isplate

    na iznos od 65,73 EUR od dana 22.12.2011. do isplate

    na iznos od 61,51 EUR od dana 14.07.2012. do isplate

    na iznos od 61,45 EUR od dana 15.08.2012. do isplate

    na iznos od 60,25 EUR od dana 15.09.2012. do isplate

    na iznos od 61,01 EUR od dana 13.10.2012. do isplate

    na iznos od 61,53 EUR od dana 16.11.2012. do isplate

    na iznos od 61,21 EUR od dana 15.12.2012. do isplate

    na iznos od 60,67 EUR od dana 16.01.2013. do isplate

    na iznos od 60,13 EUR od dana 15.02.2013. do isplate

    na iznos od 60,29 EUR od dana 16.03.2013. do isplate

    na iznos od 61,32 EUR od dana 16.04.2013. do isplate

    na iznos od 59,71 EUR od dana 16.05.2013. do isplate

    na iznos od 59,41 EUR od dana 16.06.2013. do isplate

    na iznos od 59,53 EUR od dana 16.07.2013. do isplate

    na iznos od 59,32 EUR od dana 16.08.2013. do isplate

    na iznos od 59,86 EUR od dana 16.09.2013. do isplate

    na iznos od 60,19 EUR od dana 16.10.2013. do isplate

    na iznos od 60,33 EUR od dana 16.11.2013. do isplate

    na iznos od 60,93 EUR od dana 16.12.2013. do isplate

    na iznos od 60,24 EUR od dana 16.01.2014. do isplate

    i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

    II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe čl. 23. st. 1 toč. P) u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1 ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora“.

    III. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024. pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:

    na iznos od 4,78 EUR od dana 16.03.2008. do isplate

    na iznos od 2,91 EUR od dana 16.04.2008. do isplate

    na iznos od 4,42 EUR od dana 16.10.2008. do isplate

    na iznos od 11,75 EUR od dana 16.11.2008. do isplate

    na iznos od 1,34 EUR od dana 16.12.2008. do isplate

    na iznos od 29,42 EUR od dana 16.01.2009. do isplate

    na iznos od 29,71 EUR od dana 16.02.2009. do isplate

    na iznos od 20,28 EUR od dana 16.03.2009. do isplate

    na iznos od 22,45 EUR od dana 16.04.2009. do isplate

    na iznos od 22,88 EUR od dana 16.05.2009. do isplate

    na iznos od 19,16 EUR od dana 16.06.2009. do isplate

    na iznos od 19,81 EUR od dana 16.07.2009. do isplate

    na iznos od 16,36 EUR od dana 16.08.2009. do isplate

    na iznos od 20,23 EUR od dana 16.09.2009. do isplate

    na iznos od 15,93 EUR od dana 16.10.2009. do isplate

    na iznos od 18,71 EUR od dana 16.11.2009. do isplate

    na iznos od 18,27 EUR od dana 16.12.2009. do isplate

    na iznos od 25,77 EUR od dana 16.01.2010. do isplate

    na iznos od 30,58 EUR od dana 16.02.2010. do isplate

    na iznos od 29,54 EUR od dana 16.03.2010. do isplate

    na iznos od 25,97 EUR od dana 16.04.2010. do isplate

    na iznos od 8,51 EUR od dana 21.04.2010. do isplate

    na iznos od 0,00 EUR od dana 02.05.2010. do isplate

    na iznos od 43,10 EUR od dana 16.05.2010. do isplate

    na iznos od 44,98 EUR od dana 16.06.2010. do isplate

    na iznos od 55,29 EUR od dana 16.07.2010. do isplate

    na iznos od 54,95 EUR od dana 16.08.2010. do isplate

    na iznos od 76,32 EUR od dana 16.09.2010. do isplate

    na iznos od 63,88 EUR od dana 16.10.2010. do isplate

    na iznos od 66,76 EUR od dana 16.11.2010. do isplate

    na iznos od 80,29 EUR od dana 16.12.2010. do isplate

    na iznos od 81,50 EUR od dana 16.01.2011. do isplate

    na iznos od 76,70 EUR od dana 16.02.2011. do isplate

    na iznos od 79,61 EUR od dana 16.03.2011. do isplate

    na iznos od 82,62 EUR od dana 16.04.2011. do isplate

    na iznos od 91,83 EUR od dana 16.05.2011. do isplate

    na iznos od 40,50 EUR od dana 16.05.2011. do isplate

    na iznos od 74,52 EUR od dana 28.06.2011. do isplate

    na iznos od 0,01 EUR od dana 02.07.2011. do isplate

    na iznos od 133,31 EUR od dana 19.07.2011. do isplate

    na iznos od 150,21 EUR od dana 18.08.2011. do isplate

    na iznos od 119,86 EUR od dana 17.09.2011. do isplate

    na iznos od 108,82 EUR od dana 20.10.2011. do isplate

    na iznos od 106,57 EUR od dana 19.11.2011. do isplate

    na iznos od 117,16 EUR od dana 22.12.2011. do isplate

    na iznos od 127,18 EUR od dana 14.07.2012. do isplate

    na iznos od 127,06 EUR od dana 15.08.2012. do isplate

    na iznos od 118,16 EUR od dana 15.09.2012. do isplate

    na iznos od 124,26 EUR od dana 13.10.2012. do isplate

    na iznos od 128,58 EUR od dana 16.11.2012. do isplate

    na iznos od 126,39 EUR od dana 15.12.2012. do isplate

    na iznos od 0,01 EUR od dana 02.01.2013. do isplate

    na iznos od 122,52 EUR od dana 16.01.2013. do isplate

    na iznos od 118,72 EUR od dana 15.02.2013. do isplate

    na iznos od 102,95 EUR od dana 16.03.2013. do isplate

    na iznos od 17,42 EUR od dana 19.03.2013. do isplate

    na iznos od 108,97 EUR od dana 16.04.2013. do isplate

    na iznos od 19,64 EUR od dana 17.04.2013. do isplate

    na iznos od 0,01 EUR od dana 02.05.2013. do isplate

    na iznos od 116,35 EUR od dana 16.05.2013. do isplate

    na iznos od 96,13 EUR od dana 16.06.2013. do isplate

    na iznos od 18,24 EUR od dana 21.06.2013. do isplate

    na iznos od 115,58 EUR od dana 16.07.2013. do isplate

    na iznos od 114,35 EUR od dana 16.08.2013. do isplate

    na iznos od 118,80 EUR od dana 16.09.2013. do isplate

    na iznos od 121,69 EUR od dana 16.10.2013. do isplate

    na iznos od 123,10 EUR od dana 16.11.2013. do isplate

    na iznos od 128,11 EUR od dana 16.12.2013. do isplate

    na iznos od 123,07 EUR od dana 16.01.2014. do isplate

    na iznos od 121,66 EUR od dana 16.02.2014. do isplate

    na iznos od 21,06 EUR od dana 20.02.2014. do isplate

    na iznos od 89,15 EUR od dana 16.03.2014. do isplate

    na iznos od 55,90 EUR od dana 25.03.2014. do isplate

    na iznos od 0,54 EUR od dana 26.03.2014. do isplate

    na iznos od 120,46 EUR od dana 16.04.2014. do isplate

    na iznos od 22,28 EUR od dana 25.04.2014. do isplate

    na iznos od 138,01 EUR od dana 16.05.2014. do isplate

    na iznos od 0,80 EUR od dana 27.05.2014. do isplate

    na iznos od 139,71 EUR od dana 16.06.2014. do isplate

    na iznos od 142,76 EUR od dana 16.07.2014. do isplate

    na iznos od 145,19 EUR od dana 16.08.2014. do isplate

    na iznos od 145,79 EUR od dana 16.09.2014. do isplate

    na iznos od 107,52 EUR od dana 16.10.2014. do isplate

    na iznos od 41,47 EUR od dana 28.10.2014. do isplate

    na iznos od 152,14 EUR od dana 16.11.2014. do isplate

    na iznos od 142,88 EUR od dana 16.12.2014. do isplate

    na iznos od 9,94 EUR od dana 17.12.2014. do isplate

    na iznos od 153,35 EUR od dana 16.01.2015. do isplate

    na iznos od 153,04 EUR od dana 16.02.2015. do isplate

    na iznos od 91,26 EUR od dana 16.03.2015. do isplate

    na iznos od 61,76 EUR od dana 20.03.2015. do isplate

    na iznos od 152,98 EUR od dana 16.04.2015. do isplate

    na iznos od 152,96 EUR od dana 20.05.2015. do isplate

    na iznos od 152,93 EUR od dana 16.06.2015. do isplate

    na iznos od 90,48 EUR od dana 02.07.2015. do isplate

    na iznos od 62,42 EUR od dana 16.07.2015. do isplate

    na iznos od 152,87 EUR od dana 14.08.2015. do isplate

    na iznos od 152,84 EUR od dana 16.09.2015. do isplate

    na iznos od 152,81 EUR od dana 16.10.2015. do isplate

    na iznos od 89,68 EUR od dana 16.11.2015. do isplate

    na iznos od 63,10 EUR od dana 17.11.2015. do isplate

    na iznos od 89,49 EUR od dana 16.12.2015. do isplate

    na iznos od 63,27 EUR od dana 17.12.2015. do isplate

    na iznos od 152,72 EUR od dana 16.01.2016. do isplate

    i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

    IV. Ukida se odluka o parničnom trošku u pobijanom dijelu za iznos od 6.064,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate sadržana u toč. V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1837/2019-32 od 22. srpnja 2024. i u tom dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

    V. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

    Obrazloženje

    1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke, utvrđene su ništetnima odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: [broj kredita], kojeg su zaključili 23. ožujka 2007. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva na osnovi jednostrane odluke banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, sadržana u čl. 2 Ugovora u dijelu koji glasi: „promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, kao i odredba čl. 7. st. 2 naznačenog Ugovora u dijelu koja glasi: „za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate“ . Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.760,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose. Pod toč. III. izreke utvrđene su ništetnim odredbe istog Ugovora o namjenskom kreditu kojima je ugovorena otplata (povrat) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak, sadržane u čl. 1. naznačenog Ugovora u dijelu u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu te sadržane u čl. 2. i čl. 7. Ugovora, u dijelu u kojem je ugovoreno da Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, kao i sadržana u čl. 23. st. 1 toč. P) u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl.1 ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora“. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 8.050,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose. Pod toč. V. izreke presude naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.064,35 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, dok je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 438,08 EUR.

    2. Tuženica je podnijela žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 438,08 EUR. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje s odgovarajućom uputom.

    3. Na žalbu je odgovoreno.

    4. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

    5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

    6. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu zaključenog između stranaka 23. ožujka 2007. te zahtjev za isplatu iznosa po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi sadržanih u tom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

    7. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj s tuženicom zaključio predmetni Ugovor o namjenskom kreditu 23. ožujka 2007. iz kojeg proizlazi da je tuženica odobrila tužitelju kredit u iznosu od 113.000,00 CHF u kunskoj vrijednosti, na rok otplate 360 mjeseci, s ugovorenom kamatom od 4,50% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženice i valutnom klauzulom vezanom za CHF. Nadalje, nije bilo sporno da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu 22. siječnja 2016. sukladno odredbama ZID ZPK/15, iz kojeg proizlazi da su stranke izvršile konverziju kredita u valutu EUR i njime utvrdile iznos preplate, i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. te uvjete otplate preostalog kredita u EUR.

    8. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je tužitelj potrošač, utemeljio je na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu u kojem je kao tuženica bila i Zagrebačka banka d.d. ovdje tuženica i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom te sadrži odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope po odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome se poziva na odredbu čl. 502.a st. 1. ZPP te odredbe čl. 502.c ZPP koja daje pravo fizičkoj osobi da se u posebnom parničnom postupku za naknadu štete i isplatu pozove na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu.

    9. Prvostupanjski sud je pozivom na čl. 49. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine“, br. 41/14, 110/15), koja je sadržajno ista odredbi čl. 81. st.1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenje predmetnog ugovora o kreditu i koje odredbe je u konkretnom predmetu valjalo primijeniti, s obzirom na sadržaj ugovora te iskaz tužitelja, utvrdio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi, što je utvrđeno toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude. Nadalje, stav prvostupanjskog suda je da tužitelj ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija jer sklapanjem dodatka ugovoru nije u cijelosti podmiren dug, budući da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla. Na temelju provedenog financijskog vještačenja tužitelju sudi pod toč. II. izreke iznos od 5.760,00 EUR na ime preplaćene kamate, a pod toč. IV. izreke iznos od 8.050,08 EUR zbog preplaćenog tečaja, sve sa kamatama na pojedine iznose, uz primjenu odredaba čl. 323. st. 1. ZOO, 29. st. 1 ZOO i čl. 1115. ZOO, pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

    10. Neosnovani su žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 201. ZPP jer založni dužnik i sudužnik nije nužni suparničar u smislu odredbe čl. 201. ZPP budući da u parnici za utvrđenje ništetnosti pravnog posla sve stranke tog ugovora nemaju svojstvo nužnih suparničara.

    11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice o nedostatku tužiteljevog pravnog interesa za postavljanje deklaratornog zahtjeva kojim ističe žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 187. st. 2. ZPP u odnosu na utvrđenje ništetnosti spornih dijelova odredbi predmetnog ugovora o kreditu, jer tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti (tako i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2868/2018- 2 od 12. veljače 2019. i br. Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

    12. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. ZPP jer tužitelj u podnesku od 20. svibnja 2024. nije preinačio tužbeni zahtjev, nego je nakon provedenog vještačenja podneskom od 27. siječnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev, te se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci tužbe i prvostupanjski sud nije bio dužan donositi odluku u smislu čl. 190. st. 3. ZPP. Tvrdnja tuženice da je tužitelj podneskom od 20. svibnja 2024. preinačio tužbu s obzirom da je povećao iznose unutar smanjenog tužbenog zahtjeva, protivna je recentnoj sudskoj kao i odredbi čl. 190. ZPP, jer se uređen tužbeni zahtjev od 20. svibnja 2024. ne smatra preinakom tužbe već sniženjem tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP koje ima značenje povlačenja tužbe. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer je sud prvog stupnja odlučio u okviru tužbenog zahtjeva istaknutog u podnesku od 20. svibnja 2024.

    13. Nije u pravu tuženica niti kada u žalbi tvrdi da je toč. III. izreke nerazumljiva jer u istoj nije precizno označen tekst odredbe Ugovora o kreditu na koju se tužbeni zahtjev odnosi obzirom da iz sadržaja iste nedvojbeno proizlazi da tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu CHF, kao i odredbe čl. 23. st.1. toč. P) Ugovora o kreditu, pa tužbeni zahtjev udovoljava pretpostavkama iz čl. 106. st. 2. ZPP.

    14. Neosnovano tuženica u žalbi tvrdi da tužitelj nije dokazao da je potrošač u smislu članka 3. stavak 1. ZZP/03. Odredbom članka 3. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje se s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača. Dakle, za status potrošača trebaju biti ispunjena dva uvjeta, a to je da se radi o fizičkoj osobi, i da ona sklapa pravni posao s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti već u osobne nekomercijalne svrhe. U ovakvim parnicama tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03, a ukoliko banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (VSRH broj Su IV-56/2023-9 23. studenog 2023., Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.).

    15. Iz čl. 6. Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio u svojstvu fizičke osobe, navedena je namjena kredita – dogradnja obiteljske kuće. Tuženica ničime nije dokazala da tužitelj sredstva dobivenog kredita nije utrošio namjenski iako je tuženica imala mehanizam kontrole namjenskog trošenja sredstava predviđen čl. 23. Ugovora o kreditu – dostavljanje dokaza i izjava o namjenski utrošenim sredstvima. Suprotno navodima tuženice, pravilno je sud utvrdio da je tužitelj sklopio Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača i dao za to valjane razloge, a na tuženiku je bio teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača, da to u postupku predloženim dokazima i dokaže, što nije dokazao. Tuženica pri osporavanju navedenog svojstva potrošača koje proizlazi iz sadržaja ugovora i iskaza tužitelja nije predlagala dokaze za suprotno. Osim toga, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu prema odredbama ZID ZPK/15 tuženica je tužitelju priznala svojstvo potrošača, dakle priznala da tužitelj ima svojstvo potrošača iz odredbe članka 3. ZZP/03, a što proizlazi i iz samog Ugovora o kreditu, koji Ugovor je tužitelj sklopio kao fizička osoba za dogradnju obiteljske kuće dakle za osobne potrebe, kako je to i naveo tužitelj u svom iskazu.

    16. Neosnovani su navodi tuženice u pogledu nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je irelevantno je li kredit otplaćivao tužitelj kao korisnik kredita, ili netko treći, kada su uplate izvršene upravo na ime obveze tužitelja i prema stanju spisa očito da je predmetne uplate tuženica proknjižila kao uplate učinjene u ime i za račun ispunjenja upravo obveza tužitelja kao korisnika kredita. Kako je stoga tuženica navedene uplate očigledno primila u ime i za račun ispunjenja obveze tužitelja kao korisnika kredita, prigovori da tužitelj nije dokazao da je plaćao svoje obveze iz ugovora o kreditu tužitelju su neutemeljeni.

    17. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice vezani za stajalište prvostupanjskog suda o neosnovanosti prigovora zastare potraživanja, koje je u skladu s Objedinjenim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom u vidu zaključka na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., koje pravno shvaćanje je prihvaćeno i kroz sudsku praksu ovog suda. Svoj stav u odnosu na navedeno Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U- III-3202/2023 od 26. rujna 2024. u kojoj je navedeno da su „…time sudska vijeća Vrhovnog suda ispunila ustavnu obvezu iz čl. 115. st. 3. Ustava da pored zakonskih pravila koja uređuju zastaru, primjene izravno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije i osiguraju da njihovo tumačenje zakona ne predstavlja neproporcionalno ograničenje prava na pristup sudu“.

    18. Neosnovano se tuženica poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 502.a i čl. 502.c ZPP. Pravilna primjena odredbe čl. 502.c u vezi odredbe čl. 502.a ZPP žalbenim navodima nije dovedena u dvojbu. Ne radi se o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 502. c ZPP jer je odredbom čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11, dalje: ZID ZPP/11) propisano kako se taj Zakon primjenjuje na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu ako odredbama čl. 53. ZID ZPP/11 nije određeno drugačije. Budući da se odredba čl. 54. ZID ZPP/11 odnosi na odredbu čl. 49. ZID ZPP/11 koji stupa na snagu na dan prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju a ovaj je postupak pokrenut nakon toga (7. lipnja 2019.) žalbeni navodi o retroaktivnoj primjeni propisa i pogrešnoj primjeni odredbe čl. 502. c. ZPP nisu osnovani.

    19. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na čl. 502.c ZPP ( i tužitelj u tužbi) kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. tog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

    20. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tuženica, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

    21. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tuženica, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

    22. Osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i to u dijelu kojim je prvostupanjski sud u točki III. izreke utvrdio ništetnost odredbe čl. 23. st. 1 toč. P) Ugovora o kreditu budući da u pogledu navedene odredbe nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati. Iz iznesenih razloga u tom dijelu valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženice, ukinuti prvostupanjsku presudu u tom dijelu točke III. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, primjenom članka 369. stavak 1. ZPP, pa je tako odlučeno kao u izreci pod toč. II. rješenja.

    23. Usvajanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu toč. III izreke te toč. I izreke prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.. toč. 11. ZPP, a niti je počinio bilo koju drugu bitnu povredu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP.

    24. Odredba čl. 502.c ZPP određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude.

    25. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženice, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj (reklamacijom) na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

    26. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a tuženica na kojoj je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 nije dokazala postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju.

    27. Kako su odredbom čl. 1., 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorna kamata i valuta glavnice u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženice prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su iste ništetne.

    28. Obzirom da u ovom konkretnom slučaju iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, a valutna klauzula u CHF je ugovorena bez da je tuženica u cijelosti informirala tužitelja o rizicima promjene tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, navedeno je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su sporni dijelovi odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu ništetni, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice.

    29. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1 ZPP odlučeno kao u izreci ove presude pod toč.I.

    30. U odnosu na kondemnatorne zahtjeve koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, prvenstveno treba reći da nije sporno da je između stranaka zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK.

    31. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15.

    32. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga Dodatak ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Dodatka zaključenog među parničnim strankama ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Odredbe Dodatka Ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

    33. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

    34. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

    1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

    2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

    3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

    4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

    6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

    7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

    35. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka Ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Dodatak je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

    36. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

    37. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisan je način konverzije te tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Aneks Ugovoru bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i njegovu valjanost tijekom postupka nije doveo u pitanje, u izračun konverzije uvrštene su sve uplate koje je tuženica za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, te su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje tuženice na dan sklapanja Aneksa, tako da iznosi koje tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Aneksa nisu (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisane člankom 1111. ZOO.

    38. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

    39. Na taj način je valjano prestala obveza tuženice (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka Ugovoru sa tuženicom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate.

    40. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 5.760,00 EUR i 8.050,08 EUR zbog čega je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti te zahtjeve primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP i odlučiti pod toč. II. izreke presude.

    41. Dakle, ako je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK/15 tada potrošač koji je sklopio ugovor o konverziji ne bi imao pravo na isplatu iznosa koje potražuje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već jedino na zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, obračunate od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 ukazuje se da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao i u odluci Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.

    42. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženice po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod toč. I. i III. izreke rješenja.

    43. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. IV. izreke rješenja).

    44. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 4. ZPP (toč. V. izreke rješenja).

    45. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, uz razmatranje ostalih žalbenih navoda, imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te uz iznošenje odgovarajućih razloga i utvrđenja relevantnih činjenica ponovno odlučiti o preostalim zahtjevima osporene presude te ovisno o uspjehu stranaka u sporu odlučiti o zahtjevima za naknadu parničnog troška.

    U Zagrebu 9. rujna 2025.

    Predsjednica vijeća:

    Vlatka Fresl Tomašević

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.