Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1120/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Dubravki Butković Brljačić u pravnoj stvari tužiteljice UHE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mauri Dorčić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1050/2022-25 od 6. srpnja 2023., 9. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i odluka o parničnom trošku sadržana u dosuđujućem dijelu točke III izreke presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1050/2022-25 od 6. srpnja 2023., potvrđuje.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka i zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovara na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana kultura „livada s oranicom“, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], površine 44,5 čhv, k. o. [katastarska općina], u udjelu od 1/1 dijela cijele predmetne nekretnine, a koja je nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka (točka I izreke).

1.1. Tužiteljica je ovlaštena da po pravomoćnosti ove presude, temeljem nje, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za svoju korist na nekretnini iz točke I. izreke ove presude uz istodoban izbris tog prava s imena tuženika, a koji izbris i upis je glede nekretnine navedene u točki I. izreke ove presude tuženik dužan trpjeti (točka II izreke).

1.2. Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.847,36 eur/13.918,93 kn[1] sa zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2023. do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

2. Protiv dosuđujućeg dijela odluke o parničnom trošku sadržane u točki III izreke citirane presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se pobijana odluka preinači i tužiteljicu obveže na naknadu troška sastava žalbe.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem negira sve žalbene navode tuženika kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu potvrdi, uz obvezu tuženika na naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u okviru istaknutih ažalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a na postojanje apslutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane odluke bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se upire žalbenim navodima, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.

6. Isto tako, donošenjem pobijane odluke o parničnom trošku sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.

7. Naime, pobijanu odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a utvrđenjem da je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom, iz kojih razloga da joj je tuženik dužan naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, prema vrijednosti predmeta spora (1.459,95 eur/11.000,00 kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22- dalje Tarifa).

8. Utvrđuje da je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 199,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav tužbe 199,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska kojim se očitovala na nalaz vještaka 199,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanim 5. prosinca 2022., 3. ožujka 2023. i 23. svibnja 2023. u iznosu od 199,00 eura po radnji (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, naknada troškova za izradu povijesti promjena na katastarskoj čestici koja prema Pravilniku o određivanju visine stvarnih troškova uporabe podataka dokumentacije državne izmjere i katastra nekretnina ("Narodne novine" br. 59/18., 112/18., 39/22., 56/23.) iznosi 30,53 eura te nagrada odvjetniku za tu radnju u iznosu od 49,75 eura (Tbr. 32.3 Tarife), ukupno 1.847,36 eur. Na priznati parnični trošak tužiteljici dosuđuje zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.) u vezi Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

9. Tuženik žalbenim navodima ustraje da tužiteljici uopće nije trebalo dosuditi parnični trošak, budući da tužiteljica nije bila voljna u okviru postupka mirnog rješenja spora pokrenuti pred sudom izvanparnični postupak osiguranja dokaza uviđajem predmetne nekretnine u nazočnosti vještaka mjernika radi identifikacije prijepora i saslušanja svjedoka na okolnost posjeda predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 186.a st. 10. ZPP-a, a na koju mogućnost da je tuženik uputio dopisom od 19. srpnja 2022., koji je priložen uz tužbu. Ustraje da se bez pokretanja izvanparničnog postupka osiguranja dokaza nije moglo odlučiti o osnovanosti podnesenog zahtjeva za mirno rješenje spora. Ističe i da je dosuđeni parnični trošak odmjeren u previsokom iznosu.

10. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani.

11. Odredbom čl. 186. a ZPP-a propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba (stavak 1). Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu (stavak 5). Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6).

12. Republika Hrvatska i podnositelj zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda, da primjenjujući na odgovarajući način odredbe ovog Zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora. Te dokaze može izvesti i sudski savjetnik, a imaju isto značenje kao dokazi izvedeni u postupku osiguranja dokaza (stavak 10).

13. U konkretnom slučaju podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku- Republici Hrvatskoj bilo je procesnom pretpostavkom za rješenje spornog odnosa među strankama i podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, pa stoga, već s navedene osnove, tužiteljica ima pravo na naknadu troškova podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP-a.

14. Odredba čl. 186.a st. 10. ZPP-a ne predstavlja kogentnu odredbu, već tek daje mogućnost Republici Hrvatskoj i podnositelju zahtjeva iz stavka 1. toga članka da mogu nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora zatražiti od suda, da primjenjujući na odgovarajući odredbe ZPP-a za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni za utvrđivanje činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora.

15. S obzirom na stipulaciju te zakonske odredbe, radi se o mogućnosti podnošenja zahtjeva za izvođenje takvih dokaza, podnošenje kojeg zahtjeva nije u obvezi, niti u isključivoj ovlasti osobe koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske.

15.1. Da je tome tako, proizlazi i iz podneska tuženika od 19. srpnja 2022. u kojem je odgovarajući na zahtjev i dopunu zahtjeva tužiteljice za mirno rješenje spora naveo da u slučaju da tužiteljica nije suglasna s prijedlogom za pokretanje postupka osiguranja dokaza očevidom predmetne nekretnine u nazočnosti vještaka mjernika radi identifikacije prijepora te saslušanja svjedoka na okolnost posjeda predmetne nekretnine, a kako se zahtjev tužiteljice prema trenutnom stanju spisa predmeta ne može smatrati osnovanim, ističe da nisu ostvareni uvjeti za mirno rješenje ovog spora sklapanjem nagodbe te tužiteljicu upućuju na pokretanje parničnog postupka.

16. U konkretnom slučaju osnova i visina parničnog troška pravilno je dosuđena, te se u navedenom dijelu upućuje na obrazložene prvostupanjske odluke.

17. Iz ovih je razloga dosuđujući dio odluke o parničnom trošku potvrđen i na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

18. U preostalom dijelu (točka I i II izreke te odbijajući dio točke III izreke) citirana presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio, dok tužiteljici trošak sastava odgovora na žalbu nije dosuđen pozivom na odredbu iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 9. rujna 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić