Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-152/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-152/2022-27 od 20. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-152/2022-27 od 20. studenoga 2023. u pobijanoj točki I., II. i III. izreke.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-152/2022-27 od 20. studenoga 2023. u pobijanoj točki IV. i V. izreke i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:
„I.Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: [broj kredita] od 30.03.2007. godine ovjeren po javnom bilježniku Jasenki Crnčec dana 02.04.2007. godine, poslovni broj OV-6042/07 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora... „
II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: [broj kredita] 30.03.2007. godine ovjeren po javnom bilježniku Jasenki Crnčec dana 02.04.2007. godine, poslovni broj OV-6042/07 u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita...“
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 25.144,10 kn / 3.337,20 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na:
- Iznos 100,75 kn 13,37 € od 31. siječanj 2008.
- Iznos 19,52 kn 2,59 € od 29. veljača 2008.
- Iznos 39,94 kn 5,30 € od 31. ožujak 2008.
- Iznos 9,26 kn 1,23 € od 30. travanj 2008.
- Iznos 10,04 kn 1,33 € od 2. lipanj 2008.
- Iznos 24,62 kn 3,27 € od 30. lipanj 2008.
- Iznos 2,33 kn 0,31 € od 31. srpanj 2008.
- Iznos 3,43 kn 0,46 € od 1. rujan 2008.
- Iznos 16,65 kn 2,21 € od 30. rujan 2008.
- Iznos 116,71 kn 15,49 € od 31. listopad 2008.
- Iznos 111,94 kn 14,86 € od 1. prosinac 2008.
- Iznos 136,24 kn 18,08 € od 2. siječanj 2009.
- Iznos 147,99 kn 19,64 € od 2. veljača 2009.
- Iznos 175,83 kn 23,34 € od 2. ožujak 2009.
- Iznos 159,12 kn 21,12 € od 31. ožujak 2009.
- Iznos 162,31 kn 21,54 € od 30. travanj 2009.
- Iznos 136,75 kn 18,15 € od 2. lipanj 2009.
- Iznos 117,93 kn 15,65 € od 30. lipanj 2009.
- Iznos 122,93 kn 16,32 € od 31. srpanj 2009.
- Iznos 132,85 kn 17,63 € od 31. kolovoz 2009.
- Iznos 131,99 kn 17,52 € od 30. rujan 2009.
- Iznos 121,96 kn 16,19 € od 2. studeni 2009.
- Iznos 140,78 kn 18,68 € od 30. studeni 2009.
- Iznos 155,87 kn 20,69 € od 31. prosinac 2009.
- Iznos 177,33 kn 23,54 € od 1. veljača 2010.
- Iznos 172,41 kn 22,88 € od 28. veljača 2010.
- Iznos 201,54 kn 26,75 € od 1. ožujak 2010.
- Iznos 195,86 kn 25,99 € od 3. svibanj 2010.
- Iznos 206,78 kn 27,44 € od 31. svibanj 2010.
- Iznos 300,01 kn 39,82 € od 30. lipanj 2010.
- Iznos 280,82 kn 37,27 € od 2. kolovoz 2010.
- Iznos 339,45 kn 45,05 € od 31. kolovoz 2010.
- Iznos 319,19 kn 42,36 € od 30. rujan 2010.
- Iznos 286,61 kn 38,04 € od 2. studeni 2010.
- Iznos 355,36 kn 47,16 € od 30. studeni 2010.
- Iznos 442,82 kn 58,77 € od 31. prosinac 2010.
- Iznos 380,89 kn 50,55 € od 31. siječanj 2011.
- Iznos 402,61 kn 53,44 € od 28. veljača 2011.
- Iznos 266,49 kn 35,37 € od 12. travanj 2011.
- Iznos 385,60 kn 51,18 € od 30. travanj 2011.
- Iznos 497,19 kn 65,99 € od 31. svibanj 2011.
- Iznos 508,61 kn 67,50 € od 30. lipanj 2011.
- Iznos 603,23 kn 80,06 € od 31. srpanj 2011.
- Iznos 553,08 kn 73,41 € od 31. kolovoz 2011.
- Iznos 498,19 kn 66,12 € od 30. rujan 2011.
- Iznos 484,81 kn 64,35 € od 31. listopad 2011.
- Iznos 480,62 kn 63,79 € od 30. studeni 2011.
- Iznos 506,55 kn 67,23 € od 31. prosinac 2011.
- Iznos 529,16 kn 70,23 € od 31. siječanj 2012.
- Iznos 532,19 kn 70,63 € od 29. veljača 2012.
- Iznos 516,55 kn 68,56 € od 31. ožujak 2012.
- Iznos 527,11 kn 69,96 € od 30. travanj 2012.
- Iznos 534,33 kn 70,92 € od 31. svibanj 2012.
- Iznos 522,18 kn 69,30 € od 30. lipanj 2012.
- Iznos 525,38 kn 69,73 € od 31. srpanj 2012.
- Iznos 516,26 kn 68,52 € od 31. kolovoz 2012.
- Iznos 496,57 kn 65,91 € od 30. rujan 2012.
- Iznos 517,56 kn 68,69 € od 31. listopad 2012.
- Iznos 527,64 kn 70,03 € od 30. studeni 2012.
- Iznos 520,58 kn 69,09 € od 31. prosinac 2012.
- Iznos 480,98 kn 63,84 € od 31. siječanj 2013.
- Iznos 514,62 kn 68,30 € od 28. veljača 2013.
- Iznos 517,56 kn 68,69 € od 31. ožujak 2013.
- Iznos 504,37 kn 66,94 € od 30. travanj 2013.
- Iznos 463,36 kn 61,50 € od 31. svibanj 2013.
- Iznos 462,32 kn 61,36 € od 30. lipanj 2013.
- Iznos 471,79 kn 62,62 € od 31. srpanj 2013.
- Iznos 488,54 kn 64,84 € od 31. kolovoz 2013.
- Iznos 510,91 kn 67,81 € od 30. rujan 2013.
- Iznos 499,37 kn 66,28 € od 31. listopad 2013.
- Iznos 507,54 kn 67,36 € od 30. studeni 2013.
- Iznos 516,81 kn 68,59 € od 31. prosinac 2013.
- Iznos 522,56 kn 69,36 € od 31. siječanj 2014.
- Iznos 534,73 kn 70,97 € od 28. veljača 2014.
- Iznos 530,75 kn 70,44 € od 31. ožujak 2014.
- Iznos 517,29 kn 68,66 € od 30. travanj 2014., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu pretplaćenih iznosa kredita uslijed promjenjive kamatne stope povučen.
V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.319,05 eura / 17.471,72 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od presuđenja do isplate, u roku od15 dana.“
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom istu pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti onu iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi, osim u odnosu na odluku iz točke IV. i V. izreke.
6. O odlučnim činjenicama sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.
7. Tuženik pri tom iste razloge podvodi i pod bitne povrede ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP (o sadržaju obrazloženja; ista odredba međutim propisuje formu obrazloženja i njegov obvezni sadržaj).
7.1. Obrazloženje pobijane presude sadrži upravo takve, propisane navode o tome koji su dokazi izvedeni (u odlomku 5.) te ocjenu provedenih dokaza.
8. Tuženik žalbene prigovore obrazlaže na način da osporava ocjenu provedenih dokaza, odnosno činjenicu da je sud povjerovao istinitosti iskaza tužitelja, a ne i istinitosti navoda tuženika; ocjena dokaza je u konkretnom slučaju provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pa nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika.
9. U predmetnom postupku tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu te traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu koji je sklopio sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, te utvrđenje ništetnim te odredbe i one o promjenjivoj kamatnoj stopi.
10. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, dana 30. ožujka 2007. u [adresa] sklopljen Ugovor o [broj kredita]. Navedenim ugovorom banka je stavila tužitelju na raspolaganje iznos od 18.410,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, s rokom vraćanja od 84 mjeseci. Među strankama je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20 % godišnje. Člankom 2. predmetnog Ugovora propisano je da je redovita kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Čl.7. propisano je da će se povrat obveza iz predmetnog ugovora obračunavati u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća (valutna klauzula), tužitelj je predmetni iznos kredita u cijelosti otplatio.
11. Tužitelji se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesena u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
Navedena je presuda potvrđena je u tom dijelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.
12. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.
13. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.
14. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP. Isto međutim ne oslobađa sud obveze utvrditi okolnosti prilikom sklapanja konkretnog ugovora, čije se odredbe pobijaju u predmetnoj parnici, radi ocjene valjanosti istih.
15. Neosnovano pri tom tuženik prigovara, da mu ne bi bila dana mogućnost iznošenja dokaza radi utvrđenja bitnih činjenica, odnosno da bi bila povrijeđena procesna ravnopravnost u postupku.
16. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud sasluša tužitelja, javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor i njegovu djelatnicu IV, te je sud na ročištu od 17. listopada 2023. saslušao tužitelja i javnu bilježnicu, dok je od prijedloga za saslušanjem njegove djelatnice IV tuženik odustao.
17. Tužitelj je izjavio da je kredit uzeo za kupovinu osobnog vozila. Bio je i u drugoj banci, no u Raiffeisen banci su mu nudili najpovoljnije kamate, a tu ima otvoren i tekući račun. Ponudili su mu kredit samo u francima, dok mu nisu ponudili kredit u nekoj drugoj valuti ili u kunama uz obrazloženje da je kredit u francima za njega najpovoljniji. Zna što je promjenjiva kamatna stopa, no nije znao da banka može mijenjati kamate jednostranom odlukom. Prije ovog kredita nije uzimao ni jedan drugi kredit. Nitko mu nije predočio nikakve rizike vezano uz švicarski franak, kazali su da je to za njega najpovoljnije i najjeftinije. Nije imao nikakvog razloga sumnjati u službenika banke koji mu je predočio predmetni kredit. On mu je sve dobro objasnio navodeći da je predmetni kredit za njega najpovoljniji i najjednostavniji. Kada je došlo do porasta rate kredita išao je pitati u banku gdje su mu kazali da je to radi promjene tečaja i promjene kamatne stope i da je to tako. Nisu mu ponudili kredit u kunama ili nekoj drugoj valuti da isplati predmetni kredit, kao niti konverziju kredita. Kredit je plaćao putem plaće, trajnim nalogom. Osobno vozilo uzeo je za privatne svrhe, u to vrijeme radio je kao staklorezač u firmi IM-COMP u [adresa]. Glede kredita u banci je dobio obrazac koji je potpisao. Nije mogao utjecati ni na jednu odredbu ugovora odnosno dobio je ugovor koji je ranije sastavljen od strane tuženika i u kojem su bili navedeni njegovi podatci. Kod javnog bilježnika bilo mu je samo rečeno da ako neće otplaćivati kredit da će slijediti ovrha. Izjavio je da mu službenik banke nije kazao da je franak valuta utočišta, da ni sada ne zna što to znači, te mu nije bilo rečeno da država ne štiti tečaj franka kao što štiti euro. Ugovor je pročitao i nije imao nejasnoća jer mu je objašnjeno da je to najpovoljnije i najbolje za njega. U formularu zahtjeva za kredit bilo je ponuđeno više opcija odnosno radilo se o tri valute, o kunama, euru i CHF, time da je sa djelatnikom banke pričao samo o CHF i taj obrazac je popunio djelatnik banke. Javna bilježnica iskazala je da nije sudjelovala u solemnizaciji spornog ugovora, te je općenito opisala postupak solemnizacije.
18. Radi toga tuženik neosnovano prigovara, da odlučne činjenice o načinu postupanja tuženika prilikom sklapanja spornog ugovora s tužiteljem, u skladu s prethodno navedenim, nisu utvrđene, odnosno da mu nije dana mogućnost dokazivanja njegovih tvrdnji jer je sud proveo sve predložene dokaze (osim onog od kojeg je tuženik odustao). Činjenica, da se tuženik ne slaže s ocjenom tih dokaza, koja je provedena u svemu u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, ne znači da tuženik ne bi imao ravnopravan položaj u parnici, kako prigovara u žalbi.
19. S obzirom na navedeno, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
20. O tome zašto valutnu klauzulu u konkretnom slučaju smatra nepoštenom sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, pa nisu osnovani suprotni žalbeni prigovori.
21. Budući da tužitelju, koji je prosječni potrošač, a što je sud pravilno obrazložio, nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po tužitelja kao potrošača zbog ugovaranja kredita uz primjenu takvih odredaba ugovora, navedenim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO), te se radi o ništetnoj odredbi u smislu čl. 322. St. 1. ZOO.
22. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, te tako ukupno razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 3.337,20 eur, a sam matematički izračun tuženik nije osporio.
23. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
23.1. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).
24. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to izraženo u brojnim odlukama do sada u pravno identičnim predmetima, neovisno o tome što je kredit već otplaćen.
25. Neosnovan je i prigovor zastare. Pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud je utvrdio:
„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“
26. U smislu odredbe čl. 241. ZOO/05 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
26.1. Radi toga je zastarni rok za konkretno potraživanje istekao 13. lipnja 2023., pa je, u situaciji kada je tužba podnesena 1. listopada 2021., ista podnesena unutar zastarnog roka, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud.
27. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.
28. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.
29. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
30. Osnovano se međutim u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud, iako u obrazloženju presude navodi da kada je tužitelj odustao od dijela prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, radi čega je za isto, na temelju odredbe čl. 193. ZPP, potreban pristanak tuženika, te da je sud povučeni dio tužbenog zahtjeva odbio, te odlučio kao u točki IV. presude, u samoj točki IV. izreke navodi: „Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa kredita uslijed promjenjive kamatne stope povučen.“
31. Kada se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je bio dužan, kako to u obrazloženju i navodi, o tom dijelu meritorno odlučiti a ne utvrditi da je tužba povučena (što je po sadržaju rješenje).
32. Radi toga je u odnosu na točku IV. presude ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. jer je izreka protivna obrazloženju i ne može se ispitati.
33. U ponovljenom postupku sud će, u odnosu na taj dio zahtjeva, donijeti zakonitu odluku te istu valjano obrazložiti.
34. Budući da je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka iz točke V. izreke presude, koja se na temelju čl. 129. st. 5. ZPP smatra rješenjem, jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.
35. Sud će o troškovima postupka donijeti zakonitu odluku vodeći računa o odredbama čl. 154. i 155. ZPP, te dosuditi samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i koji su stvarno nastali, te o istom dati valjane razloge.
36. Na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, čl. 380. t. 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
