Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3502/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, sudac izvjestitelj i član vijeća Sanje Joka Umićević i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Frano Bazina, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-4842/2024-8 od 5. svibnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4842/2024-8 od 5. svibnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o [broj kredita] od 11. veljače 2005. godine zaključenog između tužitelja LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.
II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 433,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.02.2005. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2007. godine određena prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za period od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 829,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 05. svibnja 2025. godine pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žale se obje stranke.
3. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke III izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima-
4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu od 11. veljače 2005. godine zaključnog između stranaka te nalaganje tuženiku tužitelju platiti iznos od 433,04 eura.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa ona nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. Isto tako nije niti ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 326.a ZPP (čl. 186.c ZPP) jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedene zakonske odredbe.
9. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
10. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su stranke zaključile 11. veljače 2005. godine Ugovor o [broj kredita] je u članku 3. istog ugovoreno da se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita naknada – 3,30% od iznosa kredita, jednokratna; da je navedeni ugovor zaključio tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita – banka; da je tužitelj platio tuženiku navedenu naknadu u utuženom iznosu (a visina istog u postupku nije sporna); da je tužitelju ugovorom o kreditu odobren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 20.363,90 CHF a za kupnju novog vozila; da se radi o potrošačkom ugovoru tj. da tužitelj ima status potrošača.
11. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja tj. kada je odlučio kao u točki I i II pobijane prvostupanjske presude.
12. Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.
13. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
14. S obzirom na to da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba. Tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati.
15. S tim u vezi radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.
16. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate također sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21 - dalje: ZOO).
17. Kako je pravilno utvrđeno da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.
18. Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim.
19. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo jer tuženik nije dokazao da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, tužitelju nije bilo obrazloženo na što se konkretno odnosi ta naknada, takva ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a na štetu tužitelja kao potrošača cijeneći pri tome da je tužitelj isplatio na ime te naknade iznos koji je utužen a s druge strane tuženik temeljem iste ugovorne odredbe nije imao obvezu prema tužitelju kao i da tuženik nije niti obrazložio koji mu je i u kojem iznosu trošak nastao, a koji bi trebao biti eventualno namiren ugovorenom naknadom.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.
21. Na žalbene navode tužitelja valja reći da je sud prvog stupnja na ročištu 10. ožujka 2025. godine odredio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari (dalje VPS) u iznosu od 866,08 eura, da je sukladno tom VPS-u prvostupanjski sud pravilno odredio trošak zastupanja tužitelja koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju; da sukladno čl. 40. st. 3. ZPP na rješenje o utvrđivanju VPS-a nije dopuštena posebna žalba ali da tužitelj nije izjavio žalbu protiv navedenog rješenja donesenog na ročištu 10. ožujka 2025. godine.
22. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu prvostupanjsku presudu.
23. Stoga je valjalo odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Iris Gović Penić
