REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3855/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bacinger Bojanu, odvjetniku iz Čakovca protiv tuženika Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877), Zagreb, Slavonska Avenija 6, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-97/2025-3 od 16. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-19/2021-53 od 30. siječnja 2025., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na u odnosu na povrede temeljnih prava tuženika zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-97/2025-3 od 16. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-19/2021-53 od 30. siječnja 2025. temeljeći ga na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), navodeći pet skupina pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni kao i prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbama čl. 14. st. 2., čl. 18. st. 1. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da svih pet skupina naznačenih pravnih pitanja kojima se problematizira ocjena suda u pobijanoj odluci o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kroz pravilnu primjenu materijalnog prava i to kroz primjenu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07) kao i pravilan tijek kamata te problematizira razumljivost presude koja je posljedica zaključka suda o ništetnosti tzv. izlazne naknade, nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime materijalno pravna pitanja u prijedlogu nisu važna jer su sudovi zauzevši shvaćanje u pobijanoj odluci o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu postupili sukladno shvaćanju ovoga suda izraženog u odlukama ovog suda broj Rev-1276/2024 od 20. studenog 2024., broj Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022., broj Rev 1020/2021 od
4. listopada 2022. i dr.
5. Pitanje kojim se problematizira počinjenje bitne povrede parničnog postupka kroz zaključak suda koji je prethodio primjeni materijalnog prava, smatrajući ga pogrešnim, odnosno nerazumljivim, također nije važno za drugačiji ishod ovoga spora jer tužitelj postavljenim pitanjem polazi od vlastite ocjene dokaza, a ne one koju je sud u pobijanoj odluci prihvatio.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 389.b ZPP, riješeno kao u toč. I. izreke.
7. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. ZPP ovaj sud je zaključio da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
8. U postupku pred nižim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
9. U odnosu na prigovor koji se odnosi na navodnu diskriminaciju tuženika, protivnu čl. 14. Ustava treba naglasiti da je ovaj prigovor nedovoljno obrazložen. Naime, tuženik niti ne navodi po kojoj od osnova navedenima u spomenutim člancima je navodno bio diskriminiran i/ili u odnosu na koju grupu pojedinaca je navodno bio diskriminiran. U svakom slučaju, ništa u postupku pred nižim sudovima ne ukazuje da je tuženik bioo diskriminiran po bilo kojoj osnovi.
10. Što se tiče navoda o povredi čl. 18. Ustava, također su od strane ovoga suda ocjenjeni neosnovanim, jer je tuženik imao pravo na žalbu te je o njegovoj žalbi i odlučeno drugostupanjskom odlukom koju u odluku tuženik pobija ovim izvanrednim pravnim lijekom.
11. Kako, imajući u vidu izneseno, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, prijedlog za dopuštenje revizije trebalo odbaciti kao nedopušten u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
