Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5292/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ŽBB, izvjestiteljice i članice, ŽB, članice, u pravnoj stvari tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dario Obradović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Index promocija d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 B, OIB: 37502434016, kojeg zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1056/2021-56 od 18. listopada 2024., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1056/2021-56 od 18. listopada 2024. u stavku II. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1056/2021-56 od 18. listopada 2024. u stavcima I. i III. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Index promocija d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37 B, OIB:37502434016 isplatiti tužitelju TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede ugleda, časti i dostojanstva iznos od 1.500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. travnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 11.772,28 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. travnja 2021. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku sa svog internet portala „Index.hr“ ukloniti tekst novinara ŠB pod naslovom: „Policijski šef kod [adresa] seksualno uznemiravao mlade policajke, nije smijenjen“ od 21. siječnja 2021., u roku od 15 dana.

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Protiv presude u stavku II. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv presude u stavcima I. i III. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

5. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe tužitelja te ju predlaže odbiti.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva nastalu objavom teksta pod naslovom: „Policijski šef kod [adresa] seksualno uznemiravao mlade policajke, nije smijenjen“, autora FB objavljenog 21. siječnja 2021. na portalu tuženika (čl. 21. i čl. 22. Zakona o medijima /„Narodne novine“ broj 59/04, 84/11 i 81/13, u daljnjem tekstu: ZM-a/ u vezi s čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima /“Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO-a).

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbama upiru stranke.

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nisu osnovani niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog prava, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i 356. ZPP-a).

10. Odredbom čl. 21. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom (stavak 1.); da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta /stavak 2/); da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno (stavak 3.).

10.1. Odredom čl. 21. st. 4. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

10.2. Nadalje, odredbom čl. 21. st. 5. ZM-a propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

11. Odredbom čl. 22. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (stavak 1.) te da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (stavak 2.).

12. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno postojanja okolnosti koje ekskulpiraju tuženika od odgovornosti za naknadu štete, pošavši od utvrđenja:

-da je tuženik 21. siječnja 2021. na elektroničkoj publikaciji „Index.hr“ - https://index.hr/ objavio tekst pod naslovom: „Policijski šef kod [adresa] seksualno uznemiravao mlade policajke, nije smijenjen“;

-da tužitelj, kao izrazito po njega škodljive, izdvaja informacije kojima se tvrdi da je seksualno uznemiravao najmanje četiri policajke; da se diskriminatorno ponašao prema ženama; da je policajce tjerao na misu, koji su nosili križ; da je raspisao bizarni oglas da se na njegov kat rasporede „djevojke“ pri čemu je ta riječ bila napisana podebljanim slovima; da policajke smatra seksualnim objektima, da je tražio mlađe policajke za noćni nadzor, zatim da je bilo diskriminatorskog odnosa od strane tužitelja kao načelnika PGP Gruda prema službenici koja je kažnjena puno strože nego policajac za isto kršenje pravila službe; da je diskriminatorno postupao prema ženama vezano za preraspodjelu na nova radna mjesta; da su policijske službenice zaposlene u PGP Gruda morale čistiti samostan u [adresa] osam sati; da su gotovo sve prijave protiv tužitelja prihvaćene, kao i da među policijskim službenicama vlada veliki strah od daljnjeg seksualnog uznemiravanja;

-da je tužitelj 20. veljače 2021., sukladno odredbi čl. 22. st. 1. i 2. i čl. 41. ZM- a, pravodobno podnio zahtjev za ispravak objavljene informacije glavnom uredniku elektroničkom poštom i preporučenom poštom te nakladniku preporučenom pošiljkom;

-da se dokumentacija (koja prileži sudskom spisu), koja je postojala i prije objave spornog članka, odnosi na Izvješće MUP-a, Službe za unutarnju kontrolu od 20. listopada 2020.; Preporuku Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ev.br.:

PRS 01-06/20-30, od 1. prosinca 2020. i Preporuku Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ev.br.: PRS 01-03/20-18, od 4. prosinca 2020.; članak „Dubrovački policajci usred radnog vremena poslani da nose križ na procesiji“, www.index.hr, od 18. rujna 2019.; odgovor Policijske uprave dubrovačko-neretvanske od 18. rujna 2019. na tuženikov upit (upit novinara); članak „PISMO ČITATELJA "Za promjenu posla pozivaju se samo djevojke, zašto ne udane žene ili muškarci?", www.dubrovacki.slobodnadalmacija.hr, od 28. ožujka 2019. uz objavljenu fotografiju „Obavijesti“ te Očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova od 21. siječnja 2021. na novinarski upit;

-da je odredbom čl. 6. st. 1. ZM-a je propisano da su u cilju objave informacija putem medija tijela izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i ostale pravne i fizičke osobe koje obavljaju javnu službu i/ili dužnost dužni davati točne, potpune i pravovremene informacije o pitanjima iz svog djelokruga;

- da je autor članka sadržaj odgovora Službe za odnose s javnošću MUP-a, koja služba obavlja i poslove vezane za provedbu komunikacije s medijima, vjerno prenio u dijelovima teksta koji nose podnaslove :“MUP sve potvrdio“, “MUP: Optužbe su utemeljene“ i „Čeka se odluka DORH-a“;

-da s obzirom da tužitelj, kao policijski službenik, obavlja javnu službu, za odgovore na pitanja kojima se propituje njegov rad u MUP-u ustrojena je posebna služba, radi čega je autor članka pravilno adresirao svoj novinarski upit na tu službu (Služba za odnose s javnošću MUP-a) te isti nije bio dužan dostaviti i tužitelju osobno upit radi očitovanja;

-da iz Preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Ev.br.: PRS 01- 06/20-30, od 1. prosinca 2020. proizlazi da je Pravobraniteljica PB, postupajući po prijavi pritužiteljice na ovdje tužitelja o diskriminaciji na radu temeljem trudnoće, zatražila od PU dubrovačko neretvanske da se izjasni o navodima pritužiteljice te dostavi svu važnu dokumentaciju, bez obzira na stupanj tajnosti;

-da je u Preporuci citirano očitovanje PU dubrovačko neretvanske (očitovanje načelnika PGP Grude TB i načelnika PU dubrovačko neretvanske IB) koje je dostavljeno i Ravnateljstvu policije, Službi za nadzor, unapređenje rada i razvoja policije;

-da je Pravobraniteljica utvrdila da su tvrdnje pritužiteljice o diskriminaciji osnovane navodeći: “Drugim riječima, pritužiteljica je iznijela ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje tvrdnje o diskriminaciji na radu, temeljem trudnoće.“;

-da u dijelu spornog članka koji nosi podnaslov: “Šef dubrovačke policije se vadio na „situacije““ autor članka parafrazira utvrđenja Pravobraniteljice i u odnosu na ovdje tužitelja i u odnosu na načelnika PU IB, čije uključivanje u taj slučaj drži „zanimljivim“, čime izražava svoj vrijednosni sud kojim niti vrijeđa niti optužuje, a na koji ima pravo;

-da iz Preporuke Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ev.br.: PRS 01- 03/20-18, od 4. prosinca 2020. proizlazi da je Pravobraniteljica PB ocjenjivala osnovanost pritužbi na ovdje tužitelja TB i na načelnika PU dubrovačko neretvanske IB te da je Pravobraniteljica provela postupak i od MUP-a, Službe za unutarnju kontrolu pribavila pisano izvješće (očitovanje) i dokumentaciju, s time da u Preporuci Pravobraniteljica navodi sadržaj tog izvješća, a novinar dio istog, koji se odnosi na tužitelja, vjerno prenosi u dijelu teksta koji nosi podnaslov: „Unutarnja kontrola MUP-a: Vježbenice je pozivao da se sastanu s njim u slobodno vrijeme“;

-da su o okolnostima na temelju kojih je Služba za unutarnju kontrolu MUP-a provela nadzor te o rezultatima istoga Pravobraniteljici podnijela izvješće autoru članka iskazivali i neimenovani izvori (…kažu nam…, prepričavaju nam…pričaju nam iz postaje), sve kako je opisano u dijelovima teksta sa podnaslovima „Policajke smatra seksualnim objektima“ i „Tražio je mlađe policajke za noćni nadzor“;

-da imajući u vidu da je autor članka isti utemeljio i na izvješćima Pravobraniteljice u kojima su citirana izvješća Službe za unutarnju kontrolu, a sadržaj prenesenih informacija neimenovanih izvora odgovara sadržaju naprijed navedenih utvrđenja Službe za unutarnju kontrolu, to autor članka nije imao opravdanog razloga sumnjati u točnost spornih navoda (da su mnoge kolegice dobivale Viber poruke, da ih je u tim porukama pozivao na piće, pisao im kako su zgodne, kako imaju lijepo tijelo…);

-da je Pravobraniteljica u svojoj Preporuci od 4. prosinca 2020. preporučila da se utvrdi odgovornost načelnika PGP Grude, kako je naloženo od strane Službe za unutarnju MUP-a (čiji je stručni tim utvrdio nepravilnosti i nedolično ponašanje tužitelja) te da se Pravobraniteljici dostavi izrečena disciplinska mjera;

-da je Pravobraniteljica preporučila i da se policijske službenice potiču da prijave spolnu diskriminaciju, uznemiravanje i spolno uznemiravanje i da se u slučaju prijava osigura i pruži neophodna pomoć i potpora podnositeljima/icama pritužbi te da se sustavno provodi edukacija u koju će biti uključena rodna perspektiva vezana uz spolnu diskriminaciju, uznemiravanje i spolno uznemiravanje, koje upute autor članka prenosi u dijelu teksta pod podnaslovom „Strah nas je, TB je i dalje načelnik“ , u kojem citira i ono što su mu neimenovani izvori prenijeli o strahu od daljnjeg potencijalnog spolnog uznemiravanja od strane načelnika;

-da iz iskaza svjedoka IB, načelnika PU dubrovačko neretvanske, proizlazi da su u listopadu 2020. u odnosu na tužitelja imali nadzor Službe za unutarnju kontrolu i Ravnateljstva policije, koja je došla u nadzor po anonimnoj prijavi i utvrdila neprimjereno ponašanje tužitelja prema najmanje 4 kolegice, radi čega je isti i podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka nadležnom tijelu u [adresa] te dodaje da je bio upoznat i sa sadržajem preporuka Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, radi čega je tužitelja udaljio iz službe 26. siječnja 2021., nakon odluke prvostupanjskog tijela;

-da se sadržaj izvješća Službe za unutarnju kontrolu, koji je sadržan u Preporuci Pravobraniteljice, prenosi u dijelu članka pod podnaslovom :“Osam sati „dobrovoljno“ čistile samostan u [adresa];

-da je Služba za unutarnju kontrolu utvrdila da je čišćenje samostana bilo isključivo dragovoljno te da se pritužiteljica na konkretni događaj, koji se dogodio 2019., pritužila tek nakon što je udaljena iz službe 2020., a da prilikom čišćenja i angažiranja nije negodovala, tako da u odnosu na sporni podnaslov (za razliku od ostalih koji naglašavaju utvrđenja Službe za unutarnju kontrolu i preporuke Pravobraniteljice) autor članka nije imao nikakve podloge u dobivenim informacijama;

-da u odnosu na sporne navode o tome da je tužitelj raspisao oglas da se na njegov kat rasporede „djevojke“, pri čemu je ta riječ bila napisana podebljanim slovima, a koje informacije autor članka navodi u dijelu teksta pod podnaslovom: “Tražio samo djevojke za policajke, uputio ih da mu se javljaju na mobitel“, tuženik nije dokazao da bi autor članka imao osnovanog razloga povjerovati da su informacije iz oglasa točne, prvenstveno da ga je sastavio sam tužitelj, sve to bez obzir na okolnost da su o navedenom „bizarnom oglasu“ izvještavali drugi mediji posebno stoga što se radi o državnoj službi u kojoj je način zapošljavanja i premještanja na drugo radno mjesto propisan odgovarajućim pravilnikom pa nije uvjerljivo niti životno da bi policijski načelnik službenike za rad na administrativnim poslovima tražio putem obavijesti;

-da su sporni i navodi da je tužitelj tjerao policajce na misu, na što autor članka podsjeća čitatelje pozivajući se na članak objavljen na portalu istog nakladnika 18. rujna 2019., a u odnosu na koji članak tužitelj nije reagirao zahtjevom za objavom ispravka niti tužbom za naknadu štete imajući u vidu službeni odgovor PU dubrovačko–neretvanske, radi čega autor članka nije imao osnovanog razloga povjerovati da su informacije točne i nije poduzeo potrebne mjere za provjeru njihove točnosti;

-da je tuženik 22. veljače 2021., mjesec dana nakon objave spornog članka, objavio zatraženi ispravak te ga povezao linkom na sporni članak a čime je tužitelju omogućio iznošenje činjenica i okolnosti kojima tužitelj pobija sporne navode te mu na taj način umanjio prouzročenu štetu. Neimovinska šteta se u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika (čl. 22. st. 1 ZM-a);

-da je Služba za unutarnju kontrolu MUP-a i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svojem postupanju utvrditi postojanje diskriminatornog ponašanja tužitelja prema policijskim službenicama, koja pitanja s pravom pobuđuju značajan i opravdan interes javnosti koja ima pravo znati, propitivati, iznositi svoje mišljenje i komentare o pitanjima iz javnog interesa, dok je u čl. 8 ZM-a propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani interes javnosti pri čemu je i za napomenuti da je stupanj tužiteljevog prava na zaštitu privatnosti, budući su u konkretnom slučaju iznesene informacije u vezi s javnom službom koju on obavlja (načelnik policijske postaje) niži od običnih osoba,

pravilno ocjenjuje i zaključuje sud prvog stupnja da u svom upitu Službi za odnose s javnošću MUP-a autor članka polazi od presumpcije da je u konkretnom slučaju utvrđeno da se radi o seksualnom uznemiravanju pa s tim u vezi traži očitovanja o poduzetim mjerama; da je u službenom odgovoru dobio potvrdu o utemeljenosti navoda o neprimjerenom ponašanju tužitelja prema četiri policijske službenice PGP Gruda, o izvješću podnesenom načelniku PU dubrovačko – neretvanske od kojeg je zatraženo da poduzme mjere i radnje iz svoje nadležnosti, a što je isti i učinio na način da je 11. studenoga 2020. nadležnom disciplinskom sudu podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka zbog sumnje u počinjenje više težih povreda službene dužnosti protiv tužitelja, kao rukovoditelja PGP Gruda te je u tijeku postupak na Prvostupanjskom disciplinskom sudu u Splitu (sada u [adresa]); da se tumačenjem sadržaja preporuka Pravobraniteljice, u kojem su sadržana izvješća Službe za unutarnju kontrolu, dolazi do zaključka o diskriminatornom ponašanju tužitelja prema policijskim službenicama, koje je navedena služba i utvrdila, o čemu je tuženik vjerno izvještavao na način da je ili citirao ili parafrazirao pisana službena utvrđenja pa stoga sud dolazi do pravilnog zaključka da tuženik ne može odgovarati za sadržaj onoga što je nadležna Služba utvrdila te se ne može prihvatiti tvrdnja tužitelja da su objavljene informacije neistinite i namjerno iskonstruirane kako bi izazvale javni prijezir, prijekor, govor mržnje i omalovažavanje tužitelja.

13. Međutim, kako to također pravilno zaključuje sud prvog stupnja, autor članka nije u dostatnoj mjeri provjerio istinitost navoda da bi tužitelj bio sastavljač "bizarnog oglasa", pri čemu nije sporno da je takav oglas doista postojao (što se dokazuje i njegovom fotografijom objavljenom uz članak), pri čemu je pretjeran i senzacionalistički i izbor naslova spornog teksta "Policijski šef kod [adresa] seksualno uznemiravao mlade policajke, nije smijenjen“, čija intencija nije ukazati prosječnom čitatelju da se protiv tužitelja vodi disciplinski postupak u kojem se navedeno tek ima utvrditi osnovanim ili neosnovanim, već se svjesno sugerira da je tužiteljeva odgovornost za navedeno već utvrđena, kao i da je sankcija izostala, iako iz sadržaja samog teksta to ne proizlazi, radi čega tužitelj osnovano tvrdi da je takav naslov povrijedio njegov ugled i čast.

14. Također, pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da je tuženik dopustio objavu komentara čiji sadržaj predstavlja govor mržnje, pri čemu je tužitelj ispisom članka s komentarima čitatelja dokazao da su u vrijeme podnošenja tužbe (11. travnja 2021. - dan ispisa) na portalu tuženika egzistirali sporni komentari te da tuženik iste nije uklonio, kojim radnjama je također za tužitelja nastala šteta (u odnosu na sporne komentare glavna urednica potvrđuje da ih je trebalo odmah ukloniti, ali da su očito ostali objavljeni radi tehničkih poteškoća, koja okolnost tuženika ne ekskulpira od odgovornosti za štetu).

15. Imajući u vidu sve navedeno, kao i suglasne iskaze svjedoka JB, SB, OB, DB i NB, kao i samog tužitelja, kojima opisuju psihičko stanje tužitelja i posljedice koje je na njega imala objava spornog članka, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, cijeneći sve okolnosti slučaja, kao što je naprijed navedeno te posebice svrhu kojoj ova naknada služi, provevši prethodno i tekst razmjernosti između sukobljenih prava propisanih čl. 35. i čl. 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) te čl. 8. i čl. 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.), utvrdio osnovanim iznos naknade neimovinske štete u visini 1.500,00 eura (čl. 1100. ZOO-a), budući da se sporni članak u pretežitom dijelu (izuzev "oglasa") temelji na informacijama u čiju istinitost autor članka nije imao razloga sumnjati, kao i na izjavama neimenovanih izvora čiju privatnost novinar štiti (čl. 30. st. 1. ZM-a), a koje se poklapaju sa utvrđenjima Službe za nadzor pa je u tom dijelu tuženik ekskulpiran odgovornosti za naknadu temeljem čl. 21. st. 4. al. 3. i al. 6. ZM-a, dok odgovornosti nije ekskulpiran u odnosu na odabrani naslov članka te okolnost da tuženik, unatoč saznanju o postojanju spornih komentara koji predstavljaju govor mržnje iste nije odmah po saznanju uklonio.

16. Slijedom iznesenog žalbeni navodi stranaka, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, kao i pravilnost odluke suda vezano uz postojanje odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju te visinu dosuđene naknade štete, nemaju činjenično niti pravno uporište te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

16.1. Na žalbene navode tuženika još valja odgovoriti da ne pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da je naložio tuženiku sa internet portala „Index.hr“ ukloniti tekst novinara ŠB pod naslovom: „Policijski šef kod [adresa] seksualno uznemiravao mlade policajke, nije smijenjen“ od 21. siječnja 2021., prethodno utvrdivši da je takav naslov senzacionalistički i njegova intencija nije bila ukazati prosječnom čitatelju da se protiv tužitelja vodi disciplinski postupak u kojem se navedeno tek ima utvrditi osnovanim ili neosnovanim, već se svjesno sugerira da je tužiteljeva odgovornost za navedeno već utvrđena, kao i da je sankcija izostala.

16.2. Također pravilno je sud prvog stupnja proveo tekst razmjernosti između sukobljenih prava propisanih čl. 35 i čl. 38 Ustava te čl. 8 i čl. 10 Konvencije, koji se provodi u tri koraka u kojima je potrebno utvrditi postojanje pretpostavki koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi se ograničilo pravo na izražavanje mišljenja i vrijednosnog suda, a to su da ograničenje mora biti propisano zakonom, da ono mora slijediti legitiman cilj i da mora biti nužno u demokratskom društvu te je zaključio da u u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje svih naprijed navedenih pretpostavki imajući u vidu odabrani naslov, koji čitatelju prvo upada u oči te okolnost da tuženik, unatoč saznanju o postojanju spornih komentara koji predstavljaju govor mržnje iste nije odmah po saznanju uklonio.

17. Pri tom valja imati u vidu da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatraju žalitelji i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to oni čine.

18. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja stranaka nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, imajući u vidu konačni uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 4. ZPP-a).

20. Strankama nije priznat trošak sastava žalbi, jer s istima nisu uspjele (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke III. i IV.).

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac