REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-457/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Miramarska br. 22, Filijala Zadar, Obala kneza Branimira 20, OIB: 26187994862, zastupana po generalnoj punomoćnici CU, univ. spec. iur., protiv tuženice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, radi utvrđivanja prestanka obveze, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. veljače 2023., poslovni broj: P-708/2020-73, u sjednici vijeća održanoj 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja Croatia osiguranja d.d. Zagreb se odbija kao neosnovana, a žalba tuženice NU se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Zadru, od 13. veljače 2023., poslovni broj: P-708/2020-73:
- potvrđuje u odnosu na glavni zahtjev (točka I izreke),
- preinačuje rješenje o troškovima postupka (točka II izreke) i rješava;
Tužitelj je dužan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.521,10 eura u roku od 15 dana.
II Tužitelj je dužan naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura u roku 15 dana.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
1. Utvrđuje se da je obveza tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Podružnice Zadar, OIB: 26187994862 da tuženoj NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplaćuje mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnim iznosima od po 4.649,00 kn, koja je obveza utvrđena presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-509/13 od 7. svibnja 2014., a koja presuda je u pretežitom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1788/14 od 16. rujna 2014., za razdoblje od 22. listopada 2014. do 13. studenog 2014. prestala,
dok se u preostalom dijelu za razdoblje od 10. svibnja 2011. do 21. listopada 2014., zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
2. Utvrđuje se da je obveza tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Podružnice Zadar, OIB: 26187994862 da tuženoj NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplaćuje mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u mjesečnim iznosima od po 4.649,00 kn, koja je obveza utvrđena presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-509/13 od 7. svibnja 2014., a koja presuda je u pretežitom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1788/14 od 16. rujna 2014., prestala te tužiteljica više nije u obvezi počevši od 13. studenog 201. pa ubuduće isplaćivati mjesečnu rentu.”
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 1.111,97 eura (8.378,125 kn), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima.
Traži trošak sudske pristojbe na žalbu.
3. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi - rješenja o troškovima postupka (točka II. izreke), žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da se rješenje o troškovima postupka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.
O žalbi tužitelja
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a razlozi presude ne proturječe stanju prvostupanjskog spisa.
7. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je prestala njegova obveza plaćanja tuženici mjesečne rente na ime izgubljene zarade utvrđene presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-509/2013 od 7. svibnja 2014., djelomično potvrđene presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-1788/2014. od 16. rujna 2014.
9. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je iscrpljena svota osiguranja u iznosu od 1.000.000,00 kn iz police osiguranja koja je zaključena za razdoblje od 30. kolovoza 1994. do 30. kolovoza 1995., a štetni događaj se dogodio 9. rujna 1994., odnosno da je izvršenim isplatama tuženici, do dana podnošenja tužbe 14. studenog 2014., u cijelosti iscrpljeno osigurateljno pokriće.
10. Prvostupanjski sud je proveo vještačenje po vještaku za aktuarstvo i osiguranje dr. sc. EU, te je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da do podnošenja tužbe, 14. studenog 2014., nije došlo do prekoračenja limita osiguranja.
11. Vještačenje je provedeno na način da je vještak visinu novčane štete uzeo u iznosu u kojem je nastala, nenovčane materijalne i nematerijalne štete prema cijenama, odnosno kriterijima, u vrijeme štetnog događaja, a materijalne štete u obliku novčane rente po osnovi izgubljene zarade, i po osnovi tuđe pomoći i njege, kapitaliziranjem rente prema kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja.
12. Iz nalaza vještaka proizlazi da dosuđeni iznos štete tuženici prema navedenim presudama Općinskog suda u Zadru i Županijskog suda u Zadru iznosi 2.184.432,32 kn, da iznos štete prema kojoj se utvrđuje opseg odgovornosti tužitelja iznosi 1.322.789,59 kn (novčane štete, nenovčane materijalne štete i nematerijalne štete 546,785,88 kn, kapitalizirani iznos dosuđene štete na ime izgubljene zarade 442.557,92 kn, kapitalizirani iznos dosuđene štete na ime buduće izgubljene zarade 333.445,79 kn) i veći je od osigurane svote koja iznosi 1.000,000,00 kn slijedom čega je osiguratelj dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote (1.000.000,00 kn) i tako utvrđenog iznosa štete (1.322.789,59 kn), odnosno 76% iznosa dosuđene štete što iznosi 1.660.168,56 kn, da je do 11. studenog 2014., tužitelj uplatio na ime štete ukupno iznos od 1.328.398,88 kn, pa kako utvrđeni limit obveze tužitelja iznosi 1.660.168,56 kn, a uplaćeni iznos na ime štete do 11. studenog 2014. iznosi 1.328. 398,88 kn izvršenim uplatama tužitelja na ime naknade štete do 11. studenog 2014., limit osiguranja nije iscrpljen.
13. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz vještaka kao stručan i objektivan, te je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev.
14. Prvostupanjski sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja, da je kod izračuna kapitalizirane rente trebalo uzeti u obzir podatke o plaći tuženice iz 1996., a prema kojima je limit osiguranja iscrpljen, a ne podatke o plaći tuženice u vrijeme štetnog događaja 1994. godine, jer kod izračuna limita, vezano za izgubljenu zaradu, nije od važnosti činjenica da materijalna šteta za izgubljenu zaradu dospijeva 1996. Po zaključku prvostupanjskog suda, kod kapitalizirane rente uzimaju se kriteriji i cijene u vrijeme nastanka štetnog događaja, a ne kriteriji i cijene u vrijeme dospijeća te štete (tako u odluci Vrhovnog suda RH Rev-2689/11 od 30. rujna 2015.).
15. Tužitelj u žalbi osporava navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda, ističe da je kod izračuna iscrpljenosti svote osiguranja trebalo voditi računa da je u vrijeme nastanka štetnog događaja na snazi bila Odluka Vlade Republike Hrvatske od 10. ožujka 1994., kojom je bio određen način revalorizacije najniže svote osiguranja i istu je trebalo primijeniti, a sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrečenog u odluci poslovni broj: Rev-284/2017 od 20. veljače 2018. Dalje navodi, i da je bez obzira na metodu izračuna, svota osiguranja iscrpljena, jer je do 7. svibnja 2014. tužiteljici podmirena nastala šteta u cijelosti, a ne u omjeru od 76%, obzirom da joj je platio iznos od 989.343,80 kn, i za isplatu do limita je preostao iznos od 10.656,20 kn (za buduće rente).
15.1. Nadalje, ponavlja tvrdnje koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka, da je kapitalizirani iznos rente s osnove izgubljene zarade trebalo utvrditi prema prosječnoj plaći u RH iz 1996., u kojoj godini je tužiteljica navršila 18 godina života, a ne 1994., jer je tada imala 16 godina, i šteta za nju tada nije mogla nastati, jer bi se po redovnom toku stvari zaposlila nakon završetka srednje škole.
16. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
17. U utvrđivanju limita obveze osiguratelja iznos štete prema kojoj se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna šteta i materijalna šteta prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se kod ocjene limita odgovornosti po osnovu naknade materijalne štete u obliku novčane rente, visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na navedeni način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s tim da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja.
17.1. Vještačenje je provedeno sukladno navedenome, pa su neosnovani žalbeni navodi da metoda izračuna po vještaku nije pravilna i da je svota osiguranja iscrpljena.
18. Nadalje, kod izračuna kapitalizirane rente uzimaju se kriteriji i cijene u vrijeme nastanka štetnog događaja, a ne u vrijeme dospijeća štete, kako pogrešno smatra tužitelj, pa je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir podatke o plaći tuženice iz 1994.
18.1. Međutim, kako iz nalaza vještaka proizlazi da bi se, kada se uzme prosjek plaće iz 1996., kada po tvrdnjama tužitelja dospijeva šteta za tužiteljicu, o pretplati izgubljene zarade radilo od 21. siječnja 2015., prvostupanjski sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja kojim je tražio da nije u obvezi plaćati rentu tuženici zbog izgubljene zarade, počev od 13. studenog 2014., pa nadalje.
19. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na glavni zahtjev (točka I izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Osnovano se ukazuje žalbom tuženice da je odluka o troškovima postupka donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.
21. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 EUR (10.000,00 kn), kako je tužitelj u tužbi označio vrijednost predmeta spora, jer se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, kako pogrešno iznosi tuženica.
21. Prvostupanjski sud je vrijednost boda utvrdio u iznosu od 10,00 kn za sve poduzete radnje, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), važećoj u vrijeme poduzimanja tih radnji, osim za pristup na ročište od 9. studenog 2022., za koju je vrijednost boda utvrdio u iznosu od 15,00 kn, obzirom da je izmjena Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 15,00 stupila na snagu 5. studenog 2022.
22. Tbr. 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.
23. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava kao vrijednost boda za sve poduzete priznate radnje trebalo uzeti iznos od 1,99 EUR (15,00 kn), odnosno tuženici priznati trošak u iznosu od 1.521,50 EUR (11.463,75 kn), umjesto pogrešno u iznosu od 1.111,97 EUR.
24. Zbog navedenog, žalba tuženice je prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke), sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.
25. Tuženica je uspjela sa žalbom, pa joj je tužitelj dužan naknaditi trošak žalbe.
25. Vrijednost predmeta spora za žalbu iznosi 409,53 EUR i prema Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 10. Tarife i odvjetniku za sastav žalbe pripada 50 bodova, odnosno 50% tog iznosa ili 25 bodova, odnosno 50 EUR+PDV ukupno 62,50 EUR.
26. Tuženica ničim nije dokazala da je platila pristojbu za žalbu, pa joj taj trošak nije priznat.
27. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
28. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
