REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-229/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice BA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i drugotužiteljice mlt. AA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po majci i zakonskoj zastupnici prvotužiteljci, obje iz [adresa],trećetužiteljice BAM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), četvrtotužitelja mldb. PA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i petotužiteljice mldb. FA (OIB: [osobni identifikacijski broj]), četvrto i petotužitelj zastupani po trećetužiteljici, treće do petotužitelj iz [adresa] te svi zastupani po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. (OIB:26187994862) iz Zagreba, Ul. V. Jagića 33, zastupanog po punomoćnicima VA, ŠA i ĆA, zaposlenicima tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvo do petotužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1682/2022-2 od 29. studenoga 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2589/17-42 od 22. travnja 2022. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pn-2589/17-44 od 22. travnja 2022., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi za naknadu štete prvotužiteljice u iznosu od 157.500,00 kn, drugotužiteljice u iznosu od 78.750,00 kn, trećetužiteljice u iznosu od 157.500,00 kn, četvrtotužitelja u iznosu od 78.500,00 kn i petotužiteljice u iznosu od 78.500,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama ( točka I. -V. izreke) te je naloženo tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 kn (točka VI. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-796/2023-2 od 8. ožujka 2023. dopustio tužiteljima podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje: „Koji elementi predstavljaju temelj za ocjenu postoji li osobito teški invaliditet pa time i pravo na dosudu pravične novčane naknade posrednim oštećenicima u smislu čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/03, 48/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), npr. stupanj smanjenja životne aktivnosti, vanjske manifestacije invaliditeta, način života, socijalni kontakt sa posrednim oštećenicima i sl.?“.

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tužitelji su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena te su predložili prihvatiti istu i preinačiti pobijane presude na način da se prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija tužitelja nije osnovana.

7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

8. Predmet spora je zahtjev prvo do petotužitelja za naknadu neimovinske štete zbog osobito teškog invaliditeta njihove majke i bake koji je posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi za koju je nesporno odgovoran osiguranik tuženika, a kojem je štetnom događaju je oštećenica doprinijela u omjeru od 30%.

9. U revizijskom stupnju postupka, kroz postavljeno pitanje, problematizira se pravilna primjena odredbe članka 1101. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

10. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev za naknadu nematerijalne štete jer su ocijenili da iako je riječ o teškom invaliditetu majke, odnosno bake tužitelja kao neposredne oštećenice, koji je utvrđen u ukupnom omjeru od 85%, a koji je posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi, vanjske manifestacije invaliditeta i njihovo reflektiranje na tužitelje kao posredne oštećenike u konkretnom slučaju nisu takvi da bi opravdavali dosudu novčane naknade koju predviđa ZOO. Svoju ocjenu temelje na zaključku koji su izveli iz provedenih dokaza (a prvenstveno iz iskaza tužiteljica u kojem su navodile samo gubitak praktične pomoći koju su primale od svoje majke) te je obrazlažu na način da iako su zbog ozljeđivanja majke, odnosno bake i posljedica koje su zaostale, svi tužitelji doživjeli promjenu u svojim životima, odnosno u svojem svakodnevnom funkcioniranju jer im je neposredna oštećenica kao aktivna baka doprinosila u praktičnoj pomoći oko unuka što im je zasigurno uvelike olakšavalo život i obavljanje obveza, ni iz jednog dokaza ne proizlazi da su tužitelji izloženi teškoćama i patnjama svoje majke, odnosno bake, u mjeri da to kod njih izaziva duševne boli zbog njezinoga stradavanja, jer ona unatoč povrjeđivanju u predmetnom štetnom događaju, i dalje živi samostalno, relativno normalnim životom u smislu samostalnog obavljanja većine životnih funkcija. Slijedom navedenog te polazeći od činjenice da je postotak invaliditeta samo jedan od elemenata od kojih zavisi pravo posrednih oštećenika na pravičnu novčanu naknadu, ocijenili su da nisu ostvarene pretpostavke koje ima u vidu odredba iz članka 1101. stavak 1. ZOO za dosudu pravične novčane naknade zbog duševnih boli radi osobito teškog invaliditeta bliske osobe.

11. Odredbom članka 1100. ZOO propisana je pravična novčana naknada na slijedeći način:

"(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.".

11.1. Odredbom članka 1101. ZOO propisano je koje osobe imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta:

"(1) U slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

(2) Takva se naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

(3) Pravo na pravičnu novčanu naknadu imaju i roditelji u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta.".

12. Iz odredbe članka 1100. ZOO jasno proizlazi da će sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu neposrednom oštećeniku ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju te će se pri odmjeravanju visine naknade vodit elementima koji su zakonom propisani.

12.1. Međutim, odredba članka 1101. stavak 1. ZOO daje mogućnost da se takva naknada dosudi i članovima uže obitelji, ali uz ispunjenje dviju pretpostavki: postojanje određenog stupnja težine invaliditeta (naročito teškog invaliditeta) i neposrednog oštećenika s jedne strane i postojanje duševnih bolova određenog intenziteta i trajanja kod osoba propisanih tom odredbom kao tzv. posrednih oštećenika, a koji su bolovi u uzročnoj vezi s nastupom naročito teškog invaliditeta neposrednog oštećenika. Navedena odredba ne propisuje mjerila za prosudbu "naročito teškog invaliditeta", kao ni mjerila za određivanje visine takve naknade, ali pri donošenju odluke o priznanju prava na naknadu i odlučivanju o njenoj visini sud treba voditi računa o općim pravilima prema kojima se pravična novčana naknada dosuđuje i utvrđuje primjerena visina.

13. Po ocjeni ovoga suda, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, uvažavajući svu težinu slučaja, polazeći od ukupnosti svih elemenata pri ocjeni postoji li pravo posrednih oštećenika za dosuđenje pravične novčane naknade, a posebno utvrđenja da kod neposredne oštećenice nisu nastupila takva zdravstvena i životna ograničenja koja bi joj onemogućavala normalno i redovno egzistencijalno funkcioniranje te radi kojih bi bila ovisna o brizi trećih osoba, kao i činjenice da tužitelji nisu ni tvrdili, a niti dokazali da su izloženi teškoćama i patnjama svoje majke, odnosno bake, u mjeri koja kod njih izaziva duševne boli zbog (njezinoga) stradavanja, pravilno su sudovi zaključili da nisu ostvarene pretpostavke koje ima u vidu odredba iz članka 1101. stavak 1. ZOO za dosudu pravične novčane naknade zbog duševnih boli radi osobito teškog invaliditeta bliske osobe.

14. Stoga, iako odgovor na u reviziji postavljeno pitanje glasi: "Ukupnost svih elemenata (npr. stupanj smanjenja životne aktivnosti, vanjske manifestacije invaliditeta, način života, socijalni kontakt sa posrednim oštećenicima i sl.) predstavljaju temelj za ocjenu postoji li osobito teški invaliditet pa time i pravo na dosudu pravične novčane naknade posrednim oštećenicima u smislu čl. 1101. st. 1. ZOO", sudovi su u ovom predmetu cijeneći ukupnost svih elementa zaključili da se navedeni osobito teški invaliditet neposredne oštećenice ne manifestira kroz duševne boli posrednih oštećenika koje bi opravdavale dosuđenje pravične novčane naknade iz odredbe članka 1101. stavak 1. ZOO, pa odgovor na postavljeno pitanje u reviziji ne može utjecati na drugačiji ishod ovoga spora.

15. Slijedom navedenog ovaj sud je ocijenio reviziju neosnovanom te je primjenom odredbe članka 391. stavka 6. ZPP odlučio kao u izreci.

Zagreb, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil