REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-421/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Lavčević-mehanizacija d.o.o., OIB 62641419845, sa sjedištem u Splitu, Stinice 16, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 449/2024-2 od 23. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Splitu poslovni broj Pr-369/2021-12 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-449/2024-2 od 23. rujna 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskoga suda u Splitu poslovni broj Pr-369/2021-12 od 7. ožujka 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), naznačuje tri pravna pitanja koja glase:
"1) Budući upravo iz ugovora o radu proizlazi ugovorena primjena Kolektivnog ugovora u graditeljstvu (time i KUG/15) na tužitelja, je li time posljedično ugovoreno i postojanje prava na isplatu jednokratnog dodatka na plaću za 2020. sukladno odredbi članka 47. stavka 1. KUG/15 kolektivnog ugovora za graditeljstvo;
2) Primjenjuje li se spomenuta odredba ugovora o radu i na temelju odredbe članka 9. stavak 1. i 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR) u smislu primjene najpovoljnijeg prava, prema kojoj poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom (stavak 1.), a ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno (stavak 3.);
3) Primjenjuje li se na pravni odnos stranaka primjenjuje KUG/15 neovisno o tome što je u Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti djelatnost tuženika klasificirana u djelatnost cestovnog prijevoza, a ne graditeljstva (iako je i ta djelatnost registrirana u sudskom registru trgovačkog suda, kao jedna od djelatnosti tuženika,) jer su stranke upravo Ugovorom o radu tako ugovorile, a sve budući da tužitelj stvarno i radi u toj djelatnosti, a ujedno se radi o situaciji povoljnijoj za tužitelja?"
2. Predlagatelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Navodi kako o istima revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje na odjelnoj sjednici, a da praksa viših sudova nije jedinstvena. Kao razlog važnosti ukazuje na nepodudarnost pravnih shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda sa shvaćanjima iznesenim u odlukama Županijskog suda u Splitu broj Gž R-712/2018-2 od 31. listopada 2018., Županijskog suda u Puli broj Gž R-256/2023-2 od 14. studenog 2023., Županijskog suda u Splitu broj Gž R-495/2023-2 od 6. studenoga 2023., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 2986/2022-7 od 12. rujna 2013., kao i shvaćanjima iznesenim u odluci Vrhovnog suda RH broj Revr-1103/2014-2 od 6. svibnja 2015. i dr.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.
5. Naime, pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u odnosu na naznačena pitanja u skladu su s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženom u većom broju odluka (primjerice u odlukama broj Rev-5067/2019-2 od 21. ožujka 2023., Rev-1178/2020-2 od 10. siječnja 2024., Rev-398/2023-2 od 21. veljače 2024. i Rev- 326/2025-2).
5.1. U predmetnoj pravnoj stvari nižestupanjski su sudovi, cijeneći okolnost da je tuženikova djelatnost prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku i u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u razred 4941, dakle kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne kao građevinarstvo, svoju odluku utemeljili upravo na shvaćanju kako „u situaciji kada je djelatnost građevinarstva upisana u sudski registar da bi se primjena tog KU-a proširila i na poslodavce i radnike u djelatnosti građevinarstva potrebno je da je ispunjena i druga pretpostavka - da je ta djelatnost sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti klasificirana u djelatnost građevinarstva, područje djelatnosti F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007. -NKD 2007.“, a što kod tuženika nije slučaj.
5.2. U takvim okolnostima naznačena pitanja tužitelja nemaju potrebno obilježje važnosti te ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5.3. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
