REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-800/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane (OIB: 52634238587), Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelj protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-697/2020- 2 od 9. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-690/2019 od 6. ožujka 2020., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-697/2020- 2 od 9. srpnja 2020. u pobijanom dijelu pod točkom 3. izreke kojim je prihvaćena žalba tuženice i preinačena prvostupanjska presuda te se te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 74.374,99 kuna sa zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci (točka I. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu više zatraženog iznosa od 27.986,72 kuna, te dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 31.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke (točka 1. izreke). Ujedno je djelomično odbijena i žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen do iznosa od 33.013,76 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka 2. izreke). Nadalje je djelomično prihvaćena žalba tuženice te je preinačena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 33.013,76 kuna s pripadajućom zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) te je u tom je dijelu odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 33.013,76 kuna s zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže opisanim u izreci presude te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.924,37 kuna sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu do iznosa od 31.750,00 kuna zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka 3. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3732/2020-2 od 5. travnja 2022. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:
"1. Smatra li se u slučaju tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u kojoj je naznačena vrijednost predmeta spora na manji novčani iznos nego li se potražuje u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (nakon dostave dokumentacije koja se po zakonu smatra zajedničkom za parnične stranke i provedenog vještačenja) da je tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu?
2. Je li za ocjenu prigovora zastare u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodatka na plaću relevantan dan povećanja tužbenog zahtjeva iako je u parnici podnesena tzv. stupnjevita tužba iz članka 186. b ZPP ili se ima smatrati da je zastara u odnosu na tako precizirane pojedinačne mjesečne iznose razlika plaća, obračunate prema nalazu financijskog vještaka, prekinuta podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) u odnosu na pravna pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu, uz naknadu troškova revizije.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Povodom revizije iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama u razdoblju od ožujka 2006. do prosinca 2008., koji rad je tužitelj obavljao kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske s činom poručnika korvete, raspoređenim u ustrojbenu cjelinu Zapovjedništva Hrvatske ratne mornarice s pristožernim postrojbama, Flota Hrvatske ratne mornarice, na dužnosti pomorskog časnika do 14. prosinca 2006., a od 15. prosinca 2006. zapovjednika Zapovjedno- brodskog odreda - zamjenik zapovjednika.
9. U postupku je utvrđeno:
- da je rad tužitelja u utuženom razdoblju bio organiziran na način da se upućivao na višednevne službe na moru temeljem višednevnih radnih naloga o čemu je tuženica vodila evidenciju rada;
- da je posao bio organiziran tako da je tijekom višednevnih službi tužitelj imao dnevno 8 sati slobodnog vremena kada nije stvarno izvršavao radne zadatke i tako provedeno vrijeme ne može se smatrati prekovremenim radom, dok je sve ostalo radio po nalogu i za račun poslodavca;
- da tuženica nije donijela rješenje o preraspodjeli radnog vremena, kao ni rješenje o korištenju slobodnih dana odnosno tužitelju nisu omogućeni slobodni dani;
- da i iz iskaza svjedoka proizlazi da je rad bio organiziran na način da su za spavanje i odmor imali nekoliko sati unutar 24 sata dnevno;
- da je vještačenjem utvrđeno, a temeljem dokumentacije tuženice (evidencije mjesečnih sati rada tužitelja, radnih naloga, obračunskih lista i izvješća koja se odnose na obavljanje dužnosti tužitelja) kako je tužitelj u predmetnom razdoblju ostvario prekovremene sate rada, rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noćni rad koji nije plaćen u ukupnom iznosu od 74.374,99 kuna ili po mjesecima kako je prikazano u Tablici koja je prilog vještva, ako se uzme u obzir osmosatni dnevni odmor;
- da su u navedene prekovremene sate dakle, računati samo stvarno odrađeni sati rada duži od punog radnog vremena, a ne i sati kada tužitelj nije stvarno izvršavao radne zadatke (osmosatni odmor);
- da je u tom smislu tužitelj povisio tužbeni zahtjev podneskom od 21. rujna 2018., a koji je do tada iznosio 33.013,76 kuna, te je u odnosu na povećani tužbeni zahtjev tuženica istakla prigovor zastare.
10. Prvostupanjski je sud na temelju navedenih utvrđenja ocijenio da tužitelj ima pravo na povećanu plaću u smislu odredbe čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 92/04,) te odredbe čl. 92. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 137/04 - pročišćeni tekst), ali zaključujući kako je neprihvatljivo da bi tužitelj mogao raditi 24 sata dnevno (bez odmora) određeno razdoblje, pravo na uvećanje plaće ocijenio je osnovanim samo za stvarno odrađene sate rada te kao prekovremeni rad nije priznao razdoblje osmosatnog odmora u okviru 24 sata. Prvostupanjski sud u svojoj odluci nije cijenio prigovor zastare istaknut od strane tuženice na povišeni dio tužbenog zahtjeva.
11. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda da tužitelj ima pravo na povećanu plaću, međutim izrazio je shvaćanje (pozivajući se na odluke ovoga suda poslovni broj Revr-1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Revr- 1454/10 od 8. prosinca 2010. i Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013.) da se u slučaju preinake tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva, u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno te da je za ocjenu zastare bitan dan preinake tužbe, a to je u konkretnom slučaju 21. rujna 2018. Slijedom navedenih zaključaka ocijenio je osnovanim prigovor tuženice da je nastupila zastara za dio plaće za koji je 21. rujna 2018. povišen tužbeni zahtjev (preko iznosa od 33.013,76 kuna) te je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev te shodno navedenom (izmijenjenom uspjehu stranaka u sporu) preinačio i odluku o parničnom trošku.
12. Tužitelj u reviziji kroz postavljena pitanja, koja iako polaze od pogrešne pretpostavke da je ovdje riječ o stupnjevitoj tužbi, u bitnom osporava zaključak drugostupanjskog suda o zastari potraživanja tužitelja u dijelu zahtjeva koje je preinakom tužbe povišen.
13. Za ocjenu navedenog zaključka suda u pobijanoj odluci potrebno je ukazati da je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto je pravno shvaćanje:
"U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
14. Navedenim shvaćanjem ujedno je i odgovoreno na postavljena pravna pitanja zbog kojeg je u ovom predmetu dopuštena revizija, a kojima se osnovano osporava zaključak drugostupanjskog suda o zastari potraživanja tužitelja u dijelu zahtjeva koje je preinakom tužbe povišen.
15. Slijedom navedenog, a kako je u ovoj pravnoj stvari (koja zapravo nije pokrenuta po stupnjevitoj tužbi iz odredbe čl. 186.b ZPP), došlo do preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove koja je moguća i dopuštena, shvaćanje drugostupanjskog suda nije u skladu sa recentnim navedenim shvaćanjem ovoga suda, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti tom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
16. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke).
Zagreb, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
