Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3186/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Uniqa osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13a, OIB: 75665455333, kojeg zastupa punomoćnik Marko Rašica, odvjetnik u Zagrebu, Đorđićeva 24, protiv tuženice ŠR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neven Grdinić, odvjetnik u Zagrebu, Amruševa 13, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Radan, odvjetnik u Zagrebu, Trg Drage Iblera 6, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 5763/2021-37 od 20. ožujka 2023. godine, dana 9. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ŠR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5763/2021-37 od 20. ožujka 2023. godine.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate koja se provodi u postupku izravne naplate pred Financijskog agencijom, a na temelju ovršne isprave – presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2291/19 od 20. srpnja 2020. godine, preinačene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3650/20 od 7. rujna 2020. godine, te se nalaže tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.066,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama, te naknaditi trošak parničnog postupka umješaču JR u iznosu od 3.060,62 eura, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1.

– 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Tuženica se neopravdano poziva na povredu odredbe čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava, budući da je sud prvog stupnja proveo kontradiktoran postupak i objema strankama u postupku dao jednaku mogućnost da izlože činjenice i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te nijednu od strana nije stavio u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranku, a sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pri čemu je pravilno odlučio da neće provoditi dokaz financijskim vještačenjem jer taj dokaz nije bio potreban za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku i njegovo provođenje bilo bi u suprotnosti s odredbom čl. 10. st. 1. ZPP.

9. Nesporno je da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2291/19 od 20. srpnja 2020. godine tužitelj bio dužan tuženici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 743.122,18 kuna, a tuženica je bila tuženiku dužna naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.433,93 kune, te je tužitelj izjavom o prijeboju tuženici od 29. listopada 2020. godine, navedene iznose stavio u prijeboj, nakon čega je bio dužan isplatiti tuženici iznos od 742.881,84 kune.

10. U tom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tuženicu je zastupao ŽR, odvjetnik iz [adresa].

11. U spisu je priložena punomoć koju je tuženica izdala odvjetniku ŽR dana 11. studenog 2011. godine, u kojoj je navedeno da tuženica ovlašćuje odvjetnika ŽR da ju zastupa u svim njezinim pravnim poslovima u sudu i izvan suda, te da, između ostalog, prima novac i novčane vrijednosti i da joj o tome izdaje potvrde.

12. Isto tako u spisu postoji punomoć od 1. srpnja 2013. godine , koju je potpisala samo tuženica, a ne i odvjetnik ŽR, iz koje proizlazi da je tuženica ovlastila odvjetnika ŽR iz [adresa] da ju zastupa u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-796/10, te da ta punomoć zamjenjuje prethodno danu punomoć odvjetniku ŽR, a njoj nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći.

13. Prema odredbi čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primati dosuđene troškove.

14. Iz navoda tužitelja proizlazi da je isplatu troškova određenih navedenom pravomoćnom presudom trgovačkog suda, odvjetnik tuženice ŽR tražio od punomoćnika tužitelja, izvršiti na njegov račun, što je tužitelj i učinio i o čemu je izvijestio tužiteljicu izjavom o prijeboju od 29. listopada 2020. godine.

15. To potvrđuje i svjedok ŽR koji je u svom iskazu naveo da je zastupao tuženicu u jedno četiri-pet parničnih predmeta pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, te da je s tuženicom dogovorio da će svoje usluge naplatiti po okončanju spornog parničnog postupka i to iz troškova postupka, a tuženicu je zastupao na temelju punomoći od 11. studenog 2011. godine, dok punomoć od 1. srpnja 2013. godine nikad nije primio niti ju predao. Iznos troškova iz navedene pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu u cijelosti je tužitelj isplatio na njegov račun jer je on tužitelju napisao zahtjev da se isplati novac na njegov račun. Iako je koji put novac bio isplaćivan i na račun tuženice kad je njezin račun bio u blokadi, do okončanja navedenog postupka pred trgovačkim sudom bio je u kontaktu sa tuženicom i nije dobio nikakvu uputu u pravcu da bi troškovi parničnog postupka trebali biti isplaćeni na njezin račun, niti je ona od njega tražila da joj da navedeni iznos troškova koji su njemu uplaćeni, jer njemu u tom postupku tuženica nije ništa platila na ime naknade za zastupanje.

16. I umješač na strani tužitelja JR, koji je u navedenom parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu zastupao tužitelja, navodi da zna većinu onoga što je iskazivao svjedok ŽR, te kada je predmetni postupak okončan dobio je zahtjev kako i gdje da se isplati predmetni trošak, te mu je odvjetnik tuženice ŽR dao svoj račun na koji je taj novac i isplaćen, a nije bilo razloga posumnjati u ovlaštenje odvjetnika ŽR da primi predmetno ispunjenje, niti je tuženica obavijestila sud ili tužitelja da bi mu opozvala punomoć i da odvjetnik ŽR ne bi imao pravo komunicirati s tužiteljem radi primanja predmetnog iznosa troška.

17. Iz iskaza tuženice proizlazi da je ona punomoć od 1. srpnja 2013. godine osobno predala u spis, a iz dopisa tužitelja je saznala da je predmetni iznos troška plaćen na račun odvjetnika ŽR, a ona od odvjetnika ŽR nije tražila da joj preda taj iznos koji mu je tužitelj isplatio na njegov račun, a za predmet P-796/10 ona i odvjetnik ŽR nisu dogovorili kako će mu platiti njegove usluge za zastupanje te mu troškove zastupanja u tom predmetu nije platila. Punomoć koju je osobno odnijela na sud od 1. srpnja 2013. godine nije dala na potpis svom punomoćniku, budući da se osoba punomoćnika nije promijenila, te ju je i nakon toga odvjetnik ŽR nastavio zastupati.

18. Prema tome, iz svih dokaza u spisu jasno proizlazi da je tužitelj svoju obvezu plaćanja troška iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu u cijelosti izvršio uplatom na račun punomoćnika tuženice a koji je na temelju punomoći i od 11. studenog 2011. godine i punomoći od 1. srpnja 2013. godine, imao pravo primiti dosuđene troškove od tužitelja, pa je stoga obveza tužitelja prestala ispunjenjem, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), pa tuženica nema pravo od tužitelja potraživati taj iznos, nego se tu radi o odnosu između nje i njenog punomoćnika, pa je tuženica mogla tražiti od svog punomoćnika da joj kao nalogoprimac, u smislu odredbe čl. 768. ZOO, preda sve što je primio na temelju obavljanja povjerenih mu poslova, što je sve pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.

19. Prema tome, kako je ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14 , 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), to je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je proglasio nedopuštenom ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate, zbog čega svi suprotni navodi u žalbi tuženice nisu osnovani.

20. Prigovor tuženice da joj sud nije dao rok za očitovanje na prijedlog za odgodu ovrhe nije predmet ovog postupka, nego je taj prigovor tuženica trebala staviti u postupku suda prvog stupnja broj Ovr-18039/21.

21. Neosnovan je i žalbeni navod glede odluke o trošku, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio visinu troška prema iznosu koji je tuženica potraživala od tužitelja, te isti dosudio tužitelju u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa) i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

22. Pri tome neosnovano tuženica navodi da sud prvog stupnja nije imao osnove odobriti odvjetniku JR miješanje u ovoj parnici na strani tužitelja, budući da prema odredbi čl. 206. st. 1. ZPP osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci, a umješač ima pravni interes pridružiti se tužitelju u ovoj parnici, budući da se pravne posljedice presude koja će biti donesena u tom sporu, odnosi i na njegovu pravnu situaciju.

23. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb