Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2244/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Lavu Božičeviću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 5, protiv tuženice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja djelomične neistinitosti i nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbama tuženice podnijetih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10733/2021-15 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 10733/2021-15 od 28. travnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da pisana oporuka pred svjedocima FĆ i OĆ od 26. travnja 2019., pohranjena u blagajni suda pod brojem Pi-760/19, nije istinita i pravovaljana u dijelu u kojem pok. ČĆ ostavlja imovinu tuženici DĆ te je proglašava nasljednikom, dok je u preostalom dijelu pisana oporuka pred svjedocima istinita i pravovaljana (točka I. izreke). Tuženici je naloženo i da I., II. i III. tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 37.992,50 kuna / 5.042,47 eura[1] sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbe je i to 11. svibnja 2023. i 12. svibnja 2023. podnijela tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. I., II. i III. tužitelj su podnijeli odgovor na žalbu u kojem predlažu da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične neistinitosti i nevaljanosti pisane oporuke pred svjedocima koju je 26. travnja 2019. sastavila pok. ČĆ.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je pok. ČĆ dana 26. travnja 2019. sačinila pisanu oporuku pred svjedocima koju su potpisali ČĆ kao oporučiteljica, te IĆ i OĆ kao svjedoci. Također, sud prvog stupnja utvrdio da je oporuku pisala tuženica, te da su istom nasljednicima pok. ČĆ imenovani tuženica, te djeca sin ZĆ (I. tužitelj) i kći ZĆ (II. tužitelj).

7. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je prije svega pravno pitanje odnosno primjena odredbe čl. 36. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje: ZN) tj. predstavlja li tuženica "osobu koja je oporuku sastavila" u smislu odredbe čl. 36. ZN.

8. Sud prvog stupnja smatrao je da tuženica sastavljala oporuku kao nasljednica, pa kako je odredbom čl. 36. ZN propisano da su ništave oporučne odredbe kojom se nešto ostavlja osobi koju je oporuku sastavila, sud prvog stupnja je smatrao da su ništetne oporučne odredbe u dijelu u kojem se nasljednicom određuje tuženica.

9. Međutim, pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pogrešna. Naime, odredbom čl. 36. ZN koja nosi naslov "Raspolaganja u korist ovlaštene osobe, svjedoka i njihovih bližih srodnika" propisano je da su ništave oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.

10. Kako je ranije navedeno, u postupku je utvrđeno da je spornu oporuku fizički pisala tuženica, što uostalom proizlazi i iz samog teksta oporuke. Međutim, iako je tuženica oporuku fizički pisala to ne znači da ona predstavlja osobu koju je oporuku sastavila u smislu odredbe čl. 36. ZN, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja.

11. Naime, odredbom čl. 31. st. 1. ZN propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

12. Također, odredbom čl. 32. st. 2. ZN propisano je da javnu oporuku na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba).

13. Dakle, sukladno čl. 31. st. 1. ZN, ispravu koja sadrži pisanu oporuku pred svjedocima može sastaviti bilo koja osoba (zakon navodi "bez obzira tko ju je sastavio"), dok su, sukladno čl. 32. st. 2. ZN, ovlaštene osobe za sastavljanje javne oporuke sudac ili sudski savjetnik općinskog suda i javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske.

14. Stoga, kada se odredba čl. 36. ZN dovede u svezi s odredbom čl. 31. st. 1. ZN prema kojoj ispravu koja sadrži pisanu oporuku pred svjedocima može sastaviti bilo koja osoba i odredbom čl. 32. st. 2. ZN koja propisuju kako su ovlaštene osobe koje sastavljaju javne oporuke, proizlazi da se odredba čl. 36. ZN koja propisuje ništavost oporučne odredbe kojom se nešto ostavlja osobi koju je oporuku sastavila, odnosi osobe koja je prilikom oporučivanja u nekom javnom obliku imala ulogu sastavljača oporuke (dakle, na suca, sudskog savjetnika, javnog bilježnika i diplomatskog odnosno konzularnog predstavnika). Na navedeno ukazuje i sistemsko tumačenje predmetne odredbe koja se nalazi u Glavi "2. Javna oporuka" koja obuhvaća odredbe čl. 32. do 36. ZN. Osim toga, i naslov odredbe čl. 36. ZN nosi naslov "Raspolaganja u korist ovlaštene osobe...", pa kako su ovlaštene osobe definirane odredbom čl. 32. st. 2. ZN proizlazi da se odredba čl. 36. ZN odnosi na osobe koje su u nekom javnom obliku ovlaštene sastavljati javne oporuke.

15. Dakle, u konkretnom slučaju, tuženica nije u smislu odredbe čl. 36. ZN "ovlaštena osoba" (kako to navodi naslov odredbe) odnosno "osoba koju je oporuku sastavila" (kako to navodi tekst odredbe), pa stoga predmetna oporuka nije ništetna u dijelu u kojem pok. ČĆ imovinu ostavlja tuženici, kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja.

16. Iz obrazloženja suda prvog stupnja proizlazi i da sud prvog stupnja smatra i da je predmetna oporuka ništetna jer je sačinjena protivno odredbi čl. 31. st. 1. ZN. Međutim, kako to osnovano tuženica navodi u žalbi, tužitelji u tužbi uopće nisu tvrdili da je oporuka protivna odredbi čl. 31. st. 1. ZN, niti su zbog toga upućeni na pokretanje parnice, već su isključivo kao razlog djelomične nevaljanosti oporuke pozivali na protivnost odredbi čl. 36. ZN. Dapače, u točki III. tužbe su naveli da nije bilo osnove da ih se upućuje u parnicu jer se u ostavinskom postupku radilo o sporu u primjeni prava, a ne sporu o činjenicama.

17. Međutim, neovisno o navedenom, sud prvog stupnja u obrazloženju presude (točka 9. obrazloženja, drugi odlomak) utvrđuje da su svjedokinje potpisale oporuku isti dan, ali u različito vrijeme. Međutim, svjedokinja IĆ je u svom iskazu izričito navela da je u Kauflandu ona prva potpisala oporuku, a nakon nje da je to učinila OĆ. Dakle, ne može se prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da su svjedokinje oporuke IĆ i OĆ potpisale oporuku isti dan u različito vrijeme jer je isto proturječno s iskazom svjedokinje IĆ koja je iskazala suprotno od onog što je utvrdio sud prvog stupnja.

18. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude (točka 10. obrazloženja, drugi odlomak) navodi i da iz iskaza svjedoka i tuženice nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je pok. ČĆ diktirala sadržaj oporuke tuženici zbog postojanja plikova, te da tuženica na kojoj je teret dokazivanja nije na tu okolnost predložila izvođenje dokaza. Međutim, iz pobijane presude nije jasno zbog čega je razlog (postojanje plikova zbog šećerne bolesti) zbog kojeg je oporuku pok. ČĆ pisala tuženica uopće relevantno za postupak. Naime, sukladno čl. 31. st. 1. ZN, za oporučivanje u obliku pisane oporuke pred svjedocima dovoljno je oporučitelj pred svjedocima može potpisati pisanu oporuku pred svjedocima o kojoj samu ispravu može sastaviti bilo tko (primjerice odvjetnik ili neka druga osoba). Međutim, neovisno o tome, ako je sud prvog stupnja već smatrao da je potrebno u postupku raspravljati i nevaljanosti oporuke zbog nedostatka oblika (čl. 29. u svezi s čl. 31. ZN) tada se istome ukazuje da činjenice na kojima temelje nevaljanost oporuke su dužni dokazivati tužitelji, a ne tuženica. Dakle, nije tuženica dužna dokazivati da je oporuka valjana, već su tužitelji dužni dokazivati činjenice zbog kojih istu smatraju nevaljanom.

19. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 370. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda izražena u ovom rješenju, činjenične navode tužbe, kao i razloge zbog kojih su tužitelji upućeni na pokretanje parničnog postupka, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku koju će obrazložiti jasnim, dostatnim i neproturječnim razlozima.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj