Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1712/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Lovri Perici, odvjetniku u Crikvenici, protiv tuženika ON, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Renatu Caru, odvjetniku u Crikvenici, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Poslovni broj P-803/2019 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Poslovni broj P-803/2019 od 24. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ON, uz [adresa], isplatiti tužitelju ĐN, iz [adresa], iznos od 285.747,52 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a tekućoj od utuženja do isplate.

2. Tuženik je dužan tužitelju platiti troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."

Točkom II. izreke, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku iznos prouzročenog parničnog troška u iznosu od 53.725,00 EUR, u roku od 15 dana.

Točkom III. izreke, odbijen je tuženik sa zatraženim iznosom troškova postupka preko dosuđenog u toč. II. izreke.

2. Tužitelj osporava presudu iz svih zakonom predviđenih razloga, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže, prihvatiti navode žalbe, preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23--u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 285.747,52 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom, na ime naknade štete koju tužitelj trpi zbog neispunjenja ugovorene obveze od strane tuženika.

Među strankama nije sporno da su sklopile kupoprodajni ugovor dana 20. siječnja 2009., temeljem kojeg je obveza tužitelja kao prodavatelja bila dati tabularnu izjavu tuženiku i srediti zk stanje na način da očisti predmet prodaje od svih tereta i zabilježbi, dok se tuženik kao kupac obvezao cjelokupni iznos kupoprodajne cijene uplatiti na račun Hrvatske poštanske banke i time podmiriti tužiteljevo dugovanje prema istoj.

6. Tijekom postupka tuženik tvrdi da se nije upisao kao vlasnik nekretnina koje su bile predmet opisanog ugovora, te mu je odbijena uknjižba prava vlasništva, odnosno tvrdi da tužitelj nije ispunio svoju obvezu iz čl. 5 predmetnog ugovora, pa on nije bio niti u obvezi ispuniti svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene.

7. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili ugovor o kupoprodaji, predmet kojeg je k. č. br. [katastarska čestica], etažno vlasništvo [adresa], stambeno poslovna zgrada i dvor površine 204 čhv, poslovni prostor u prizemlju [adresa] koji se sastoji od jedne prostorije neto korisne površine 49,70 m2, te etaže [adresa] predmetne nekretnine, a koje u naravi čine parkirno mjesto [adresa] obveza tužitelja kao prodavatelja bila je dozvoliti kupcu uknjižbu prava vlasništva na nekretninama koje su predmet postupka, te srediti zk stanje na način da očisti predmet prodaje od svih tereta i zabilježbi, dok se tuženik kao kupac obvezao cjelokupni iznos kupoprodajne cijene uplatiti na račun Hrvatske poštanske banke i time podmiriti tužiteljevo dugovanje; iz priloženog povijesnog izvatka za kč. br. [katastarska čestica] proizlazi da je kao vlasnik upisan tužitelj, a iz ovosudnog rješenja Z-320/10 od dana 30. rujna 2013. proizlazi da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 20. siječnja 2009. u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odbijen upis tuženiku na nekretninama koje su predmet ovog postupka, a sve radi toga što je na istima zabilježena ovrha, a nakon zabilježbe ovrhe nije dopušten upis promjene stvarnog prava utemeljen na raspoložbi ovršenika bez obzira kada je ta raspoložba poduzeta; iz priloženog zk izvatka proizlazi da su kao vlasnici poslovnog prostora u prizemlju [adresa], neto korisne površine 108,90 m2, predmetne zgrade upisani kao suvlasnici ON i UN, svaki u ½ dijela, a isto tako da je Hrvatska poštanska banka podnijela ovršni prijedlog protiv tuženika kao ovršenika za nekretnine koje su predmet ovog postupka, te u odnosu na tuženika i RN u odnosu na poslovni prostor [adresa] prizemlju iste zgrade površine 108,90 m2; iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga Hrvatske poštanske banke na dan 31. prosinca 2013. proizlazi da i nadalje postoji dugovanje tužitelja, temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu [broj kredita], koje na dan 31. prosinca 2013. godine iznosi 2.152.964,71 kn.

8. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da stranke ugovora nisu ugovorile rokove za ispunjenje obveza, dakle obveze tužitelja da uredi zemljišnoknjižno stanje, a kako bi se tuženik mogao upisati kao vlasnik poslovnog prostora [adresa] površine 49 m2, odnosno rok za isplatu kupoprodajne cijene od strane tuženika Hrvatskoj poštanskoj banci za zatvaranje obveze tužitelja. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje kako niti jedna od strana nije ispunila svoju obvezu po ugovoru, obzirom se tuženik nije upisao kao vlasnik poslovnog prostora koji je bio predmet ugovora (iako je isti doista upisan kao suvlasnik drugog poslovnog prostora u predmetnoj stambenoj zgradi ali temeljem drugog pravnog posla), odnosno, tužitelj nije ispunio svoju obvezu po ugovoru i uredio zk stanje, a kako bi se tuženik mogao upisati kao vlasnik nekretnine. Isto tako tuženik nije isplatio kupoprodajnu cijenu tužitelju odnosno Hrvatskoj poštanskoj banci. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da su obje stranke povrijedile ugovorne obveze, a to je dovelo do raskida predmetnog ugovora, te u tom slučaju nastupaju pravne posljedice raskida ugovora iz čl. 368. ZOO. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Tuženici osporavaju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da prvostupanjski pogrešno smatra da se predmetni postupak vodi radi raskida ugovora; da sud pogrešno smatra da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu, te da iz tog razloga nema pravo na naknadu štete; da nije jasno kako sud zaključuje da je došlo do raskida ugovora, ako isti stranke nisu raskinule; da tužitelj ima pravo na naknadu štete, neovisno o tome je li ugovor raskinut ili nije (čl. 360. ZOO); da tužitelj nije mogao ispuniti svoju ugovornu obvezu dok tuženik nije ispunio svoju; da je tužitelju nastala šteta isključivo radi toga što tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu.

10. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

11. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalitelji.

12. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

13. Vezano uz žalbeni navod tužitelja, valja navesti da iz obrazloženja presude, ne proizlazi da se predmetni postupak vodi radi raskida predmetnog ugovora, iako se je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pozvao na odredbe čl. 362. ZOO, kojom je propisano, kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (st. 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st. 3.). Tuženik tijekom postupka navodi kako je pozivao tužitelja da ispuni svoju ugovornu obvezu ali on to nije učinio te tuženik u odgovoru na tužbu kao i svjedok GN i svjedok TN, supruga tuženika, tvrde da je ugovor raskinut.

14. Neovisno o tome je li predmetni ugovor raskinut ili nije raskinute, te sama činjenica da niti jedna od strana nije ispunila svoju ugovornu obvezu, ne priječi tužitelja, koji se smatra oštećenom stranom, da potražuje naknadu štete prouzročenu neispunjenjem ugovorne obveze od strane tuženika.

15. U konkretnom slučaju, suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnju da je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu prvi, a da bi onda tužitelj ispunio svoju obvezu, pa kako to tuženik nije učinio, tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta u iznosu od 285.747,52 Eur.

16. U konkretnom slučaju, treba poći od načelnog pravila iz čl. 173. st. 3. ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), prema kojem, kad rok za ispunjenje nije određene, obveza se u pravilu mora ispuniti odmah.

17. Međutim, kako je u konkretnom slučaju riječ o dvostranoobveznom ugovoru, u kojem su obje strane obvezane na činidbu, redoslijed njihova ispunjenja moguće je utvrdi iz same naravi ugovora.

18. Budući da se radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnine koja je u trenutku sklapanja ugovora, a ako to proizlazi iz sadržaja spisa, iskaza tužitelja i zk izvatka, opterećena založnim pravom u korist HPB, privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja te zabilježbom spora, bit tog ugovora je da kupac plati ugovorenu cijenu, a prodavatelj mu zauzvrat preda pravno „čistu“ nekretninu, odnosno omogući mu upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama bez zabilježbi na predmetnoj nekretnini.

19. S obzirom da su ugovorne strane određeno navele da će kupac cijenu uplatiti na račun HPB i time podmiriti prodavateljevo dugovanje, a da se prodavatelj obvezuje „srediti zk stanje“, ali nisu određeni rokovi u kojima se te obveze moraju ispuniti, iz naravi zaključenog pravnog posla proizlazi da je prodavatelj bio dužan osigurati kupcu mogućnost upisa vlasništva na nekretnine i to bez ikakvih zabilježbi. Tek nakon toga kupac je bio obvezan ispuniti svoju obvezu plaćanja, jer on nije bio dužan uplatiti cijenu dok nema jamstva da će za kupoprodajnu cijenu steći ono što je ugovoreno, nekretninu slobodnu od upisanih zabilježbi.

20. Tijekom postupka, tužitelj nije dokazao da je poduzeo radnje, kojima bi omogućio tuženiku kao kupcu da se upiše kao vlasnik na spornoj nekretnini, odnosno da je sukladno odredbi čl. 5. kupoprodajnog ugovora, poduzeo radnje kojima bi sredio zk. stanje na način da se sporna nekretnina oslobodi od svih zabilježbi koje su u zemljišnim knjigama upisane na toj nekretnini, te je rješenjem zemljišno knjižnog odjela prvostupanjskog suda, Poslovni broj Z-320/2010 odbijen prijedlog tuženika za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini koja je predmet kupoprodajnog ugovora.

21. Stoga tuženik nije bio dužan ispuniti svoju obvezu prema tužitelju, koja ovisi o ispunjenju tužiteljeve obveze za brisanje upisanih zabilježbi i za upis vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, sukladno preuzetoj obvezi iz predmetnog ugovora o kupoprodaji.

22. Jednako tako, osnovano navodi prvostupanjski sud kako tužitelj nije dokazao da je poduzeo bilo kakvu radnju kojom bi spriječio odnosno smanjio štetu, za koju tvrdi da mu je nastala, imajući pritom u vidu da je od dana zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora do dana podnošenja predmetne tužbe prošlo više od devet godina, te da je tužitelja znao da njegov dug prema HPB postoji i dalje, te da na isti teku kamate. Sam tuženik je izašao iz predmetnog prostora koji je predmet ovog spora, te prema navodima svjedoka TN (supruge tuženika) i svjedoka GN, predmetni ugovor su stranke raskinule.

23. S obzirom na sve navedeno, valja navesti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, kako niti jedna od stranaka nije ispunila svoju ugovornu obvezu, te da je predmetni kupoprodajni ugovor raskinut, te da u tom smislu nastupaju pravne posljedice iz čl. 368. st. 2. ZOO.

24. Međutim, kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu prema tuženiku, te nije izvršio brisanje upisanih zabilježbi, nije omogućio tuženiku da se upiše kao vlasnik predmetnog prostora, niti mu je omogućio da nesmetano koristi predmeti prostor te je tuženik taj prostor napustio, a sam tužitelj nije poduzeo nikakve radnje da bi šteta bila manja, to isti nema pravo na naknadu štete.

25. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti i posljedično tome njemu dosuditi parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka, tuženiku dosuđen iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja.

27. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis