Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-993/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Niki Šobat Šimić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-3235/2023-21 od 3. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj P-3235/2023-21 od 3. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 14.543,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a koje teku kako slijedi:

-na iznos od 124,32 EUR od 12.04.2011. do dana isplate,

-na iznos od 246,58 EUR od 11.05.2011. do dana isplate,

-na iznos od 262,02 EUR od 11.06.2011. do dana isplate,

-na iznos od 372,24 EUR od 12.07.2011. do dana isplate,

-na iznos od 272,08 EUR od 11.08.2011. do dana isplate,

-na iznos od 265,77 EUR od 13.09.2011. do dana isplate,

-na iznos od 264,43 EUR od 11.10.2011. do dana isplate,

-na iznos od 246,33 EUR od 11.11.2011. do dana isplate,

-na iznos od 265,50 EUR od 13.12.2011. do dana isplate,

-na iznos od 285,69 EUR od 11.01.2012. do dana isplate,

-na iznos od 287,08 EUR od 11.02.2012. do dana isplate,

-na iznos od 277,47 EUR od 13.03.2012. do dana isplate,

-na iznos od 280,95 EUR od 11.04.2012. do dana isplate,

-na iznos od 288,24 EUR od 11.05.2012. do dana isplate,

-na iznos od 279,36 EUR od 12.06.2012. do dana isplate,

-na iznos od 281,21 EUR od 11.07.2012. do dana isplate,

-na iznos od 270,93 EUR od 11.08.2012. do dana isplate,

-na iznos od 266,37 EUR od 11.09.2012. do dana isplate,

-na iznos od 279,50 EUR od 11.10.2012. do dana isplate,

-na iznos od 272,91 EUR od 13.11.2012. do dana isplate,

-na iznos od 281,06 EUR od 11.12.2012. do dana isplate,

-na iznos od 265,11 EUR od 11.01.2013. do dana isplate,

-na iznos od 268,43 EUR od 12.02.2013. do dana isplate,

-na iznos od 273,45 EUR od 12.03.2013. do dana isplate,

-na iznos od 252,05 EUR od 11.04.2013. do dana isplate,

-na iznos od 250,16 EUR od 11.05.2013. do dana isplate,

-na iznos od 246,74 EUR od 11.06.2013. do dana isplate,

-na iznos od 252,15 EUR od 11.07.2013. do dana isplate,

-na iznos od 259,13 EUR od 13.08.2013. do dana isplate,

-na iznos od 271,42 EUR od 11.09.2013. do dana isplate,

-na iznos od 269,26 EUR od 11.10.2013. do dana isplate,

-na iznos od 273,58 EUR od 12.11.2013. do dana isplate,

-na iznos od 270,10 EUR od 11.12.2013. do dana isplate,

-na iznos od 257,92 EUR od 11.01.2014. do dana isplate,

-na iznos od 218,10 EUR od 11.02.2014. do dana isplate,

-na iznos od 212,74 EUR od 11.03.2014. do dana isplate,

-na iznos od 211,84 EUR od 11.04.2014. do dana isplate,

-na iznos od 209,48 EUR od 13.05.2014. do dana isplate,

-na iznos od 211,98 EUR od 11.06.2014. do dana isplate,

-na iznos od 217,98 EUR od 11.07.2014. do dana isplate,

-na iznos od 220,91 EUR od 12.08.2014. do dana isplate,

-na iznos od 221,67 EUR od 11.09.2014. do dana isplate,

-na iznos od 228,48 EUR od 11.10.2014. do dana isplate,

-na iznos od 229,82 EUR od 11.11.2014. do dana isplate,

-na iznos od 231,37 EUR od 11.12.2014. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 13.01.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.02.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.03.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.04.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 12.05.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.06.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.07.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.08.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.09.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 13.10.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.11.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.12.2015. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 12.01.2016. do dana isplate,

-na iznos od 217,83 EUR od 11.02.2016. do dana isplate;

te mu platiti zakonske zatezne kamate do 31.12.2007. godine po stopi od 15% do 31.12.2007. godine, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, a koje teku kako slijedi:

-na iznos od 2,65 EUR od 12.12.2006. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 5,33 EUR od 11.03.2008. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 19,61 EUR od 11.10.2008. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 24,91 EUR od 11.11.2008. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 11,80 EUR od 11.12.2008. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 47,07 EUR od 13.01.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 65,15 EUR od 11.02.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 82,90 EUR od 11.03.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 51,74 EUR od 11.04.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 46,19 EUR od 12.05.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 43,07 EUR od 11.06.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 49,35 EUR od 11.07.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 36,81 EUR od 11.08.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 42,50 EUR od 11.09.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 32,73 EUR od 13.10.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 41,42 EUR od 11.11.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 36,44 EUR od 11.12.2009. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 58,79 EUR od 12.01.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 72,03 EUR od 11.02.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 66,23 EUR od 11.03.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 83,40 EUR od 13.04.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 108,69 EUR od 11.05.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 137,45 EUR od 11.06.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 115,38 EUR od 13.07.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 166,98 EUR od 11.08.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 156,08 EUR od 11.09.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 147,78 EUR od 12.10.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 188,75 EUR od 11.11.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 220,08 EUR od 11.12.2010. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 199,33 EUR od 11.01.2011. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 190,73 EUR od 11.02.2011. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 175,76 EUR od 11.03.2011. do 16. veljače 2016. godine,

-na iznos od 100,49 EUR od 12.04.2011. do 16. veljače 2016. godine; radi osnovanosti prigovora radi prebijanja odbija se zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 2.827,62 EUR sa kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.950,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u toč. I. izreke prihvaćen je prigovor prijeboja istaknut od strane tuženika te se utvrđuje postojanje potraživanja tuženika spram tužitelja u iznosu od 2.827,62 EUR.

Točkom II. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.543,53 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže navedenom u toč. II. izreke, a radi osnovanosti prigovora prijeboja, odbija se zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 2.827,62 Eur.

Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.950,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke, osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 2.827,62 Eur, te u dijelu pod toč. III. izreke pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, iz čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže, prihvatit navode žalbe i presudu prvog stupanja preinačiti u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koje je preplatio u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva [broj kredita], kojim mu je tuženik dana 12. listopada 2006. odobrio kredit za kupnju kuće u [adresa], u iznosu od 205.000,00 CHF, isplaćenoj po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem za CHF na dan korištenja kredita (dalje: Ugovor o kreditu) i to u vidu razlike u iznosu anuiteta po mjesecima u odnosu na obveze na dan isplate kredita, a zbog promjene tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, kao i izračun svakog pojedinačnog iznosa u Eur, primjenom tečaja konverzije HRK u Eur, jer se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev, te utvrđuje njegovu visinu sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka Ines Lozić, prema kojem je tužitelj preplatio svoje obveze zbog promjene tečaja za valutu CHF u iznosu od 17.371,15 Eur, a kako je utvrdio osnovanim prigovor prijeboja za iznos od 2.827,62 EUR, to sudi tužitelju ukupan iznos od 14.543,53 EUR.

6. S tim u vezi, valja navesti kako odredba ćl. 12. ZPP upućuje na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) i ocjenjuje ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze u CHF u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj:: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018., 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

7. U odnosu na nesporno zaključeni Dodatka broj 1 Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava, kojega su stranke sklopile 16. veljače 2016. (dalje: Dodatak) radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u euro, na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 102/15 – dalje ZID ZPK) ocjenjuje kako su ugovorne strane suglasno utvrdile iznos preostale neotplaćene nedospjele glavnice kredita i ugovorene promjenjive kamatne stope ali, budući da je intencija zakonodavca, prilikom donošenja ZIP ZPK bila izjednačiti potrošače koji su ugovorili kredite denominirane u CHF, s potrošačima koji su ugovorili takve kredite u eurima a time nije bilo obuhvaćeno obeštećenje potrošača, postoji pravni interes tužitelja na podnošenje predmetne tužbe sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. prema kojoj korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita.

8. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, Vrhovnog suda Republike Hrvatske je taj sud, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava koji mu je uputio Općinski sud u Pazinu, dao je sljedeći odgovor:" Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. "Osim toga, Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZIDZPK na temelju kojeg Zakona je među strankama sklopljen sporazum o konverziji, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

9. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZIDZPK sadrži odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, ali su te odredbe odraz prisilnih zakonskih odredbi ZIDZPK zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

10. Pokraj činjenice da je tuženik na temelju kogentnih odredbi članka 19. c ZIDZPK u izračun konverzije uvrstio sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primio od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti euro, kao i sve svote koje je primio uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu (list 93 spisa, dalje: Sporazum), očito je da ta razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženika bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

11. Primjena ZIDZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako, da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom, sa jasno propisanim načinom raspolaganja možebitno nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

12. Tuženik je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unio svote zatražene predmetnom tužbom a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njegovu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorišteni za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli Euro utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u Eur, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u Eur.

13. Odredbom čl. 1. Dodatka su stranke suglasno potvrdile da su zaključile Ugovor o kreditu 27. siječnja 2006. te da je tužitelj na temelju ZIP ZPK pristao na konverziju kredita radi promjene valute tako, da se izjednači s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u Eur pa je slijedom toga došlo do promjene valute ugovora, visine kamatne stope EKS-a, iznosa anuiteta i načina osiguranja već postojeće nekretnine kao i suglasnosti da će se korištenje pretplate nastale na temelju konverzije definirati Sporazumom kojim je utvrđena visina pretplate tužiteljice na dan sklapanja tog sporazuma (12. veljače 2016.) te je ugovoreno da će se iznos pretplate koristiti isključivo za podmirenje budućih anuiteta u iznosu od ½ mjesečnoga anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi te će se sve uplate na račun za plaćanja kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, nastale nakon potpisa prenijeti na novi račun za plaćanje kredita otvorenog kroz proces konverzije koji je naveden u potpisanom Dodatku ugovora.

14. Tako je valjano prestala obveza tuženika sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule a koja su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika.

15. Ovo je izrijekom ugovoreno odredbom čl. 1. Dodatka gdje je voljom ugovornih strana postojeći ugovorni odnos na temelju Osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s Dodatkom te je time postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima.

16. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZIDZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZIDZPK, je podmirena jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

17. Tako slijedi zaključak da je sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO a prema odredbama ZIDZPK tužiteljica restituirana za nepoštenu ugovornu odredbu o jednostranoj izmjeni kamatne stope i nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzeo valjanim Dodatkom pa mu ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

18. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19. c ZIDZPK st. 1. uključuje i te uplate.

19. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom treba kazati da, sukladno odredbi članka 19. c st. 1. ZIDZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u Eur a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19. b ZIDZPK.

20. Tako je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19. c ZIDZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u Eur koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

21. Kada su dakle, svote koje je tužitelj platio više na temelju ništetne ugovorne odredbe iskorištena u novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog Ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZIDZPK. Naime, konverzija izvršena prema ZIDZPK je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti a time posljedično niti ništetnosti.

22. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZIDZPK sklapanjem Dodatka sa tuženikom, on više nema pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetne odredbe kamatne stope iz kredita denominiranog u CHF odnosno, kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1. ZIDZPK uključuje i te uplate.

23. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku tako, da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, u dijelu prvostupanjske odluke pod točkom II. izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO u svezi čl. 19. c ZIDZPK pa je na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda tako, da je zahtjev za isplatu odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda.

24. Odluka o parničnom trošku u ovoj odluci donijeta je cijeneći činjenicu da je tužitelj zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače stranke u njihovom međusobnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena. Tako ovaj sud ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka usprkos činjenici da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

25. Tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh zbog neustaljene sudske prakse pa nije mogao biti svjesna da zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman pa je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke pobijane prvostupanjske presude tako da svaka stranka snosi svoj trošak parnice s time, da je odlučeno sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima stranaka jednom odlukom. Navedeno se odnosi na troškove žalbenog postupka.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis