Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3688/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici iz Zadra, protiv prvo tuženika AU, pok. ABC iz [adresa], koji je istovjetan JU, zastupanom po punomoćnici – supruzi TU; drugo tuženice RU ž. C pok. ABC iz [adresa]; treće tuženice ĐU ud. A iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; četvrto tuženika GU pok. A iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; peto tuženice IU rođ. J. A iz [adresa], pri čemu su prvo do peto tuženici tuženi osobno i kao zakonski nasljednici KU. GU; šesto tuženika DU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dajani Bjedov, odvjetnici u Zadru; sedmo tuženice PU. T, osmo tuženika OU pok. T; deveto tuženice ČU, [adresa]; deseto tuženice FU, [adresa]; jedanaesto tuženika ZU, [adresa], i dvanaesto tuženika NU pok. GU, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama tužiteljice i šesto tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja P-1029/2022-33 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja P- 1029/2022-33 od 3. svibnja 2024., te sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice CU, koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica CU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kupoprodajom stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 330 m2, a koja nekretnina je identificirana na skici sudskog očevida od 24. travnja 2018. godine, a potom točnom površinom i položajem označena u dopuni iste skice sačinjenoj dana 18. ožujka 2024. od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića iz Zadra, te omeđena likom i točkama A-B-C-D-E-F-A i označena žutom bojom, koja skica i dopuna skice su sastavni dio ove presude, što su tuženici dužni priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljici da to svoje pravo vlasništva upiše u zemljišne knjige, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika za cijelo, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice protiv rješenja o trošku Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja P-1029/2022-33 od 3. svibnja 2024. u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak.

II. Uvažavanjem žalbe šesto tuženika preinačava se odluka o trošku sadržana u rješenju Općinskog suda u Zadru, poslovnog broja P-1029/2022-33 od 3. svibnja 2024. i rješava:

1. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi šesto tuženiku parnični trošak u iznosu od 4.000,00 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 9. rujna 2025., pa do isplate.

2. Odbija se šesto tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 €, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi šesto tuženiku ŠU troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom (navedenom kao presuda i presuda na temelju priznanja) je usvojen tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je tužiteljica CU ( dalje: tužiteljica ) kupoprodajom stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 330 m2, a koja je identificirana na skici sudskog očevida od 24. travnja 2018. godine, a potom točnom površinom i položajem označena u dopuni iste skice sačinjenoj 18. ožujka 2024. od stalnog sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića iz Zadra, te omeđena likom i točkama A-B-C-D-E-F-A i označena žutom bojom, i što su tuženici dužni priznati i dozvoliti tužiteljici da to pravo vlasništva upiše u zemljišne knjige, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika za cijelo, sve u roku od 15 dana. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno da tužiteljica i šesto tuženik MU (dalje: šesto tuženik) snose svaki svoj trošak parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu podnosi šesto tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te naloži tužiteljici da šesto tuženiku naknadi troškove postupka s pripadajućim kamatama. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Protiv rješenja o troškovima postupka pravodobnu žalbu podnosi tužiteljica ne pozivajući se na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. ZPP-a, a po sadržaju ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i obveže šesto tuženika da naknadi parnične troškove postupka.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu šesto tuženika smatra istu u potpunosti neosnovanom te ju predlaže odbiti i prihvatiti žalbu tužiteljice u pogledu osporene odluke o troškovima postupka.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Žalba šesto tuženika je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem ugovora o kupoprodaji kao valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva dijela nekretnine oznake čk.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 330 m2, te da joj tuženici priznaju i dozvole upis tog prava u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika u cijelosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a niti one koje žalitelj ističe pozivom na odredbu čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječna razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

9. Međutim, osnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. točka 3. ZPP-a) budući je sud prvog stupnja na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja izveo nepravilan zaključak o postojanju valjane pravne osnove tužiteljice za stjecanjem prava vlasništva.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tuženici u različitim omjerima upisani kao zemljišno knjižni suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. br. [katastarska čestica] pašnjak od 1022 m2,

- da su u posjedovnom listu broj 5487 k. o. [katastarska općina] kao suposjednici katastarske čestice broj [katastarska čestica] [adresa] pašnjak površine 1022 m2, upisani prvo i drugo tuženici (svaki u 3/12 dijelova) te četvrto, peto i šesto tuženici (svaki u 1/12 dijelova) kao i prednica prvo do peto tuženika pokojna ĆU (u 3/12 dijelova),

- da su SU, kao kupac te ABC, ĆU A, KU ud. GU i VU, kao prodavatelji, zaključili u [adresa] 09. kolovoza 1989. ugovor o kupoprodaji, kojim su prodavatelji prodali a SU kao kupac kupio nekretninu označenu kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 330 m2, pri čemu je točkom III. ugovora navedeno da je kupac SU isplatio prodavateljima cijenu i što se potvrđuje potpisom ugovora,

- da je predmetni ugovor o kupoprodaji potpisan od strane prodavatelja KU T i KU A, dok nije potpisan od strane KU i LU te kupca SU,

- da je tužiteljica supruga SU,

- da je tužiteljica tužbom tražila stjecanje prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji na ukupno 389 m2 čestice [katastarska čestica], nakon čega je podneskom od 9. studenog 2022. postavila zahtjev u odnosu na površinu od 365 m2, da bi konačno podneskom od 25. ožujka 2024. obuhvatila površinu od 330 m2,

- da je temeljem provedenog očevida na licu mjesta 24. travnja 2018. sud prvog stupnja identificirao nekretninu koja je predmetom postupka pri čemu je utvrdio kako je riječ o neizgrađenoj građevinskog čestici u gradu [adresa], predjelu [adresa] zvanom [adresa], nizu stambenih jedinica uz neasfaltiranu [adresa],

- da je u sklopu provedenog očevida i vještačenja po vještaku geodetske struke Frani Vlatkoviću izrađena skica te dopuna skice od 18. ožujka 2024. (str. 313 spisa), na kojoj je situacijski i položajno dan prikaz utuženih 330 m2 katastarske čestice [katastarska čestica],

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Frane Vlatkovića utvrđeno kako je u travnju 1990. provedena parcelacija na temelju koje su nastale čest. [katastarska čestica], pri čemu je parcelacija izvršena temeljem uvjeta uređenja prostora broj: 57-2782/89 od 19. srpnja 1989., i gdje je došlo do promjene oblika i površine čestice [katastarska čestica] jer je istoj "pridodana" nekadašnja čest. [katastarska čestica] je također mijenjala oblik i površinu, ali ne na dijelu koji je predmetom ovog postupka,

- da je temeljem iskaza svjedoka SU – supruga tužiteljice, BU i EU – oca tužiteljice utvrđeno da je kupac temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenom 1989. bio SU, pri čemu je EU iskazao da je SU odmah po kupoprodaji ušao u posjed i isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, dok je iz iskaza SU utvrđeno kako je od obitelji KU 1989. kupio 330 m2 predmetne parcele, da je tada imao 27-28 godina te mu je to bila prva nekretnina, a računao je tu graditi kuću do čega uslijed životnih okolnosti nije došlo,

- da prvo do peto tuženici ne osporavaju tužiteljici pravo na posjed 330 m2 čestice [katastarska čestica],

- da je prvo tuženik putem punomoćnice na ročištu 29. travnja 2024. priznao tužbeni zahtjev.

11. Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku usvaja postavljeni tužbeni zahtjev, polazeći od toga da su tužiteljica, odnosno njezin suprug, te prednici tuženika, zaključili ugovor kojim je tužiteljica kupila 330 m2 [katastarska općina], od koje je nastala čestica [katastarska čestica], pri čemu je u obitelji KU koji su prodali nekretninu provedena realna dioba koja nije provedena u zemljišnim knjigama, te su članovi obitelji KU nekretninu upravo u tom realnom dijelu od 330 m2 prodali tužiteljici, pa da ona ima valjanu pravnu osnovu za stjecanjem stvarnog prava a samim time i pravo na posjed tog dijela spomenute parcele.

12. Navedeno stajalište i zaključak prvostupanjskog suda o posjedovanju valjane pravne osnove tužiteljice za stjecanjem prava vlasništva, nije pravilno niti zakonito, a obzirom da isto ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, kako pravilno ukazuje šesto tuženik u sklopu navoda žalbe.

13. Naime, prije svega valja ukazati na nespornu činjenicu da zemljišno knjižna čestica [katastarska čestica], upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], na kojoj su svi tuženici upisani kao suvlasnici, predstavlja česticu ukupne površine 1022 m2.

14. Obzirom da tužiteljica, koja ne predstavlja jednog od suvlasnika, tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je stekla u cijelosti vlasništvo na dijelu predmetne čestice [katastarska čestica] u površini od 330 m2, to tuženici temeljem odredbe čl. 201. ZPP-a u konkretnom slučaju predstavljaju jedinstvene suparničare jer se predmetni spor zbog prirode pravnog odnosa (u sklopu kojeg bi svi suvlasnici bili lišeni svojih prava u cijelosti na realnom dijelu nekretnine), može riješiti samo na jednak način prema svim njima.

15. Također, kako tužiteljica u sporu polazi od tvrdnje da je u odnosu na utuženu površinu provedena realna dioba u sklopu koje je 330 m2 (od ukupne površine 1022 m2) pripalo dijelu obitelji KU (konkretno prvo do peto tuženicima i njihovim prednicima), to tuženici koji su upisani kao suvlasnici cjelokupne zemljišno-knjižne površine od 1022 m2 predstavljaju i nužne suparničare, obzirom da takvo svojstvo imaju suvlasnici u predmetu u kojem je obuhvaćena i dioba suvlasničke zajednice (tako i Vrhovni sud RH u odluci Rev 1092/2022-4 od 20. 12. 2023. toč. 12. obrazloženja).

16. Jedinstveno suparničarstvo u smislu čl. 201. ZPP-a može proizlaziti temeljem zakona ili iz prirode pravnog odnosa, pa kada takav odnos proizlazi iz prirode pravnog odnosa, kao što je slučaj u ovom postupku, svaki jedinstveni suparničar može samostalno poduzimati pravne radnje u postupku, ali se od poduzetih radnji pojedinog suparničara u obzir uzimaju samo one koje su najpovoljnije za sve suparničare te omogućuju da se prema svima poduzmu jednake procesnopravne i građanskopravne posljedice.

17. Kako jedinstveni suparničar na pasivnog strani, zbog načelno nepovoljnog karaktera procesne radnje kojim se raspolaže tužbenim zahtjevom, ne može samostalno priznati tužbeni zahtjev, već to mogu učiniti samo svi jedinstveni suparničari zajedno, to raspolaganje prvo tuženika kojim je u postupku na ročištu 29. travnja 2024. priznao tužbeni zahtjev, nema pravnog učinka budući se tuženici smatraju jednom parničnom strankom.

18. Nadalje, za predmet ovog postupka je odlučno da li je tužiteljica dokazala ispunjenje pretpostavki u pogledu stjecanja prava vlasništva temeljem pravne osnove na kojoj temelji zahtjev, u konkretnom slučaju ugovora o kupoprodaji od 9. kolovoza 1989. pri čemu nije sporno da je ista u posjedu površine koju utužuje.

19. U tom smislu valja ukazati da stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, kao zakonom propisan način stjecanja vlasništva sukladno odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), odnosno odredbi čl. 20. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine broj 53/1991, 91/1996 - dalje: ZOVO) koja se temeljem čl. 388. st. 2. ZVDSP-a primjenjuje na stjecanje promjenu, pravne učinke i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a, uz opće pretpostavke za stjecanje vlasništva (sposobnost stvari da bude predmetom vlasništva, sposobnosti stjecatelja da stekne vlasništvo i pravnog temelja podobnog za stjecanje) zahtijeva i ispunjenje posebnih pretpostavki u vidu vlasništva prednika, valjanog pravnog posla kao titulusa stjecanja te naposljetku odgovarajućeg načina ili modusa stjecanja to prava. Da bi stjecatelj stekao pravo vlasništva nužno je kumulativno ispunjenje svih općih i posebnih pretpostavki za stjecanjem vlasništva.

20. Tužiteljica u konkretnom slučaju polazi od tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je stekla pravo vlasništva dijela čestice [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina], u površini od 330 m2, temeljem pravnog posla, konkretno ugovora o kupoprodaji od 9. kolovoza 1989., te prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključuje da ista posjeduje valjanu pravno osnovu za stjecanjem tog prava.

21. Međutim, iz dostavljenog ugovora o kupoprodaji od 9. kolovoza 1989. jasno i nedvosmisleno proizlazi da tužiteljica nije bila stranka niti sudionik tog ugovora, već je isti sklopljen između SU, supruga tužiteljice kao kupca te Antišin T, KU R, KU ud. GU i VU, kao prodavatelja.

22. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka u prvostupanjskom postupku također nedvosmisleno proizlazi da tužiteljica nije bila strankom niti sudionikom ugovornog odnosa na kojem temelji tužbeni zahtjev, pa je tako iz iskaza oca tužiteljice EU utvrđeno da je dogovor oko predmetne nekretnine i njezine kupnje proizašao iz odnosa i prijateljstva tog svjedoka i oca drugo tuženice GU zvanog "Đ", pri čemu je kupac u ugovoru o kupoprodaji bio zet svjedoka SU, za kojeg je sam svjedok naveo kako je odmah po kupoprodaji ušao u posjed i isplatio kupoprodajnu cijenu. Navedenu činjenicu prema kojoj je kupoprodajni ugovor sklopljen od strane SU a ne tužiteljice potvrđuje iskazom i svjedok BU, kao i sam SU koji je iskazao da je 1989. kupio predmetnu parcelu od obitelji GU, pri čemu je tada imao 27-28 godina, bilo mu je drago da ima nešto svoje, to mu je bila prva nekretnina u životu te je računao da će tu graditi kuću do čega u konačnici nije došlo.

23. Prema tome, kako iz provedenog dokaznog postupka i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja nedvosmisleno proizlazi da tužiteljica nije bila sudionikom pravnog posla na kojem temelji zahtjev u pogledu stjecanja prava vlasništva, to je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da taj ugovor čini valjanu pravnu osnovu za stjecanjem prava vlasništva, a kako pravilno ukazuje i šesto tuženik u navodima žalbe.

24. Pri tome ovaj sud primjećuje da sud prvog stupnja navodi kako ostali tuženici (osim šesto tuženika) nisu osporili tužbeni zahtjev (točka 5 obrazloženja), dok iz podneska sedmo tuženika PU, osmo tuženika ŽU i dvanaesto tuženika NU od 25. svibnja 2016. proizlazi suprotno. Naime, navedeni tuženici su također osporili tužbeni zahtjev ukazujući upravo na činjenicu da je u kupoprodajnom ugovoru kao kupac nekretnine naveden SU a da tužiteljica nije dokazala slijed stjecanja vlasništva u odnosu na sebe. Istovjetnu tvrdnju tijekom cjelokupnog postupka ističe i šesto tuženik koji takve navode pravilno ponavlja i u sklopu žalbe.

25. Kako sud sukladno načelu dispozicije izraženom u odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva, a tužiteljica tužbenim zahtjevom nije tražila utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, već temeljem tvrdnje da je to pravo stekla kupoprodajnim ugovorom od 9. kolovoza 1989., koji ne predstavlja pravni temelj stjecanja u odnosu na istu, to je sud prvog stupnja pogrešnom primjenom materijalnog prava (čl. 20. st. 1. ZOVO u vezi čl. 388. st. 2. ZVDSP-a) usvojio tužbeni zahtjev.

26. Slijedom iznesenog je primjenom čl. 373. a st. 3. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te odlučiti kao u izreci ove presude.

27. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici je temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. i čl. 161. ZPP-a, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u izreci pobijanog rješenja.

28. Kako je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, a šesto tuženik je u cijelosti uspio u sporu, to mu temeljem odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. st. 1. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, nastavku: Tarifa) koja se primjenjuje sukladno odredbi Tbr. 52. 3. Tarife, vrijednosti predmeta spora (određene u visini od 1.327,23 €) i zahtjevu za naknadom troškova (str. 209 i 325 spisa), pripada pravo na nagradu i naknadu troškova u ukupnom iznosu od 4.000,00 €, a koji se odnose na:

- trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 200,00 €,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 23. srpnja 2019. temeljem Tbr. 8.1.

Tarife u iznosu od 200,00 €,

- trošak pristupa na ukupno 9 ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (održana 7. 12. 2016., 18. 05. 2017., 5. 7. 2018., 20. 09. 2018., 21. 2. 2019., i 31. 5. 2021. u predmetu P-910/14 te 14. 11. 2022., 15. 3. 2024. i 29. 4. 2024. u predmetu P-1029/22) temeljem Tbr. 9.1. Tarife, u iznosu od po 200,00 € za svako ročište, ukupno 1.800,00 eura po toj osnovi,

- trošak pristupa na ukupno 5 ročišta na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (održana 28. 5. 2019., 30. 1. 2020., 7. 9. 2022., 28. 6. 2022., 27. 3. 2024.) temeljem Tbr. 9.2. Tarife, u iznosu od po 100,00 € za svako ročište, ukupno 500,00 eura po toj osnovi,

- trošak pristupa na ukupno 6 ročišta koja su odgođena prije početka raspravljanja (održana 7. 7. 2016., 6. 10. 2016. i 9. 5. 2018. u predmetu P-910/14 te 14. 10. 2022., 21. 12. 2022. i 17. 1. 2024. u predmetu P-1029/22), temeljem Tbr. 9.5. Tarife, u iznosu od po 50,00 € za svako ročište (25 % nagrade iz Tbr. 7.1. Tarife), ukupno

300,00 € po toj osnovi,

- trošak pristupa na očevid održan 24. 4. 2018. u iznosu od 200,00 € temeljem Tbr. 9.7. Tarife,

- pripadajući porez na dodanu vrijednost temeljem Tbr. 46 Tarife na iznos od

3.200,00 € što iznosi 800,00 €,

i što čini ukupni parnični trošak od 4.000,00 €, koji je tužiteljica dužna naknaditi šesto tuženiku sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke odnosno 9. rujna 2025..

29. U odnosu na zahtjev šesto tuženika za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 €, isti nije osnovan obzirom da ne proizlazi iz navedene materijalno pravne osnove.

30. Kako tužiteljica sukladno neuspjehu u parnici ne ostvaruje pravo na naknadu parničnog troška, to je žalbu iste valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s člankom 380. st. 1. točkom 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja, dok je uvažavanjem žalbe šesto tuženika primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s člankom 380. st. 1. točkom 3. ZPP-a valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odlučiti kao pod točkom II izreke rješenja.

31. Šesto tuženiku je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te primjenom Tbr. 10.1. Tarife, dosuđen i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 €, koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 € te pripadajući porez na dodanu vrijednost temeljem Tbr. 46. Tarife (točka III izreke rješenja), dok u preostalom dijelu zahtjev nije određeno naveden u pogledu visine (čl. 164. st. 2. ZPP-a) pa isti nije dosuđen.

U Zagrebu 09. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić