Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-819/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednik iza pok. ABC, zastupan po punomoćniku Marku Vučiniću odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, zastupan po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić, odvjetnici u Rijeci, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P- 1317/22-6 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, posl. br. P-1317/22-6 od 28. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu br. 628-50-4470592 (dalje: Ugovor), sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 23.10.2007., koji Ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić iz Rijeke pod brojem ovjere OV- 11007/2007 dana 29.10.2007. u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s odlukama tuženika i shodno tome povećati ugovoreni anuitet, pa tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 16.11.2007. nadalje.

Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.734,97 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. II. izreke.

Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju troškove posutpka u iznosu od 2.070,61 EUR s kamatama koje na taj iznos teku od 28. prosinca 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Presudu u cijelosti pobija tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, prihvatiti žalbene navode, preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka uvećane za troškove žalbenog postupka i zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa kredita po osnovi te ništetne odredbe.

5. Ispitujući presudu i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti. Jednako tako, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji. Pobijana presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega se presuda može ispitati. Nema proturječnosti u izreci presude niti njene proturječnosti s razlozima obrazloženja.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

7. U ovom predmetu nije sporno da su stranke dana 23. listopada 2007. zaključile Ugovor o kreditu na iznos od 440.000,00 kn; da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata: 5.75% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora; da je tužena dopisom tužitelju obavijestila istog da je sukladno Odluci o kamatnim stopama tužena dana 31.10.2017. promijenila kamatnu stopu po kreditu tužitelja te nova promijenjena kamatna stopa iznosi 6,25% godišnje te je uvećan iznos mjesečnog anuiteta.

8. Prvostupanjski sud, temeljem ocjene svih provedenih dokaza zaključuje da iz sadržaja čl. 2. Ugovora koji se odnosi na promjenu kamatne stope sukladno odluci banke proizlazi da je način i obračun kamata vezan za akte tuženika s kojima tužitelj u trenutku zaključenja ugovora nije bio upoznat s tim da se radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsko obrazovanje i koje se bave bankarskim poslovima, te tužitelju kao potrošaču nisu mogli biti razumljivi. Tuženik u svojim obavijestima koje je slao tužitelju o promjeni kamatne stope, nije naveo objektive i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope.

9. Prvostupanjski sud zaključuje kako je ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, te ugovorna kamata mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO).

10.1. Pravilan je i zaključak suda da je tuženik unošenjem u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope postupio suprotno načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Predniku tužitelju je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa a to je bilo 5,75% godišnje a nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju. Nadalje tuženik ničim nije dokazao da je pojedinačno pregovarao sa tužiteljem, a na njemu je teret tog dokaza. Nije predložio provođenje dokaza saslušanjem službenika u banci koji je neposredno pregovarao s prednikom tužitelja već je predložio saslušanje svjedoka RE odnosno kasnije umjesto njega CE za koju navodi da se radi o direktorici poslovnice, no sud je odbio taj dokazni prijedlog tuženika budući predloženi svjedok nije neposredno pregovarao s prednikom tužitelja te stoga nema neposrednih saznanja o načinu na koji je predniku tužitelja objašnjeno kako i na koji način će se mijenjati kamatna stopa te o čemu će ta promjena ovisiti.

10.2. Svjedok AE suprug pokojne ABC je naveo da im je glede kamatne stope rečeno da je promjenjiva ali o čemu ta promjena ovisi, koji su to čimbenici ili parametri koji utječu na promjenu iste nije im ništa objašnjeno. Kod javnog bilježnika im ništa nije pojašnjeno. Anuiteti su ubrzo počeli rasti, otišli su u banku interesirati se o tom povećanju pa im je rečeno da je kamatna stopa narasla, ali je objašnjenje bilo prestručno nije im ništa bilo jasno.

11. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud zaključuje kako je čl. 2. Ugovora u dijelu koji se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu koja je ovisna o jednostranoj odluci banke ništetna, a posljedično tome i odredbe koje se odnose na promjenu anuiteta i to u smislu odredbe čl. 102. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14-dalje: ZZP).

12. Ovaj sud drugog stupnja prihvaća kao pravilna sva utvrđenja suda prvog stupnja, i kao pravilne prihvaća i sve zaključke prvostupanjskog suda o nepoštenosti ugovorne odredbe o ugovorenom načinu promjene stope redovne kamate.

13. Nije sporno da je predmetnoj parnici prethodio kolektivni spor radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem su donesene pravomoćne presude-presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04. srpnja 2012. godine, djelomično potvrđena (glede promjenjivosti ugovorne kamate) presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ova presudom Vrhovnog suda RH poslovni broj Revt249/14 od 09. travnja 2015.

14. Međutim, predmet navedenog kolektivnog spora je bila zaštita kolektivnih interesa potrošača koju je tužitelj zahtijevao u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i to glede odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, te ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika. Izreka prvostupanjske presude, kojom je navedena zaštita i pružena tužiteljima, čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača (i glede valutne klauzule i glede promjenjivosti ugovorne kamate) vezano za ugovore o kreditima u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute.

15. Stoga nema nikakve sumnje da se pravomoćne presude u navedenom kolektivnom sporu ne odnose na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu u kojima je glavnica valutnom klauzulom vezana uz neku drugu valutu, ili koji su proizašli iz ugovora o kreditima zaključenim u, tada domaćoj valuti (u kunama).

16. Slijedom toga pravomoćne presude donesene u navedenom kolektivnom sporu nemaju nikakvog pravnog utjecaja na predmetnu parnicu u kojoj tužitelj traži pravnu zaštitu po ugovoru o kreditu zaključenom u domaćoj valuti-u kunama, zbog čega se niti tužitelj, temeljem odredbe čl. 502. c ZPP, ne može u predmetnoj parnici pozivati na pravna shvaćanja izražena u odlukama iz navedenog kolektivnog spora, niti je sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom čl. 118. ZZP, vezan pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

17. Naprijed navedeno je imalo za posljedicu da je sud u predmetnom postupku bio u obvezi sam utvrđivati sve relevantne činjenice i temeljem njih ocjenjivati je li nepoštena i ništetna sporna odredba o promjenjivosti stope redovne kamate predmetnog ugovora o kreditu zaključenog u kunama, a sud prvog stupnja je te činjenice, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio i na temelju njih je izveo pravilan zaključak da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Naime, tužitelj je u predmetnoj parnici tražio utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate jednostranom odlukom tuženika kao kreditora, i tražio je povrat onog što je dao (platio) tuženiku u izvršenju te ništetne ugovorne odredbe.

18. Pravo tražiti utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe tužitelju pripada i temeljem općih propisa obveznog prava-odredbe čl. 328. u svezi čl. 322. ZOO, a pravo zahtijevati povrat danog u izvršenju ništetnog ugovora tužitelju pripada temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO.

19. Sud prvog stupnja je u provedenom postupku utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu unaprijed formulirao tuženik kao davatelj kredita, da u predmetnom ugovoru o kreditu nisu navedeni egzaktni parametri i načini izračuna tih parametara koji utječu na odluku kreditora o visini stope redovne kamate, i da stranke ugovora o kreditu, ni prije zaključenja niti u vrijeme zaključenja ugovora, nisu pojedinačno pregovarali o navedenoj odredbi u tom smislu da je davatelj kredita pojasnio tužitelju kao korisniku kredita uslijed kojih parametara će se i na koji način mijenjati visina stope ugovorene kamate.

20. Slijedom toga, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je navedena ugovorna odredba bila nerazumljiva za korisnika kredita i potrošača, da je ista posljedica postupanja tuženika koje je protivno načelu savjesnosti i poštenja što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača- te da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu propisa na koje se i poziva sud prvog stupnja u pobijanoj presudi-čl. 96. ZZP, čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ, i čl. 322. ZOO. Na pravilnost navedenih utvrđenja i zaključaka nemaju nikakvog pravnog utjecaja okolnosti na koje je ukazivao tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom te koje ponavlja i u svojoj žalbi.

21. Prema tome, s obzirom da je tuženik tijekom ugovornog razdoblja obračunavao i naplaćivao od tužitelja ugovornu kamatu temeljem navedene ništetne ugovorne odredbe-tj. prema stopi povećanoj svojom jednostranom odlukom, i da je u skladu sa naprijed navedenim ta odredba nepoštena i ništetna, tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćene kamate, odnosno pripada mu pravo na povrat danog u izvršenju navedene ugovorne odredbe. Taj preplaćeni iznos ugovorne kamate utvrđen je provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem, i on za razdoblje od prvog nezakonitog povećanja stope redovne kamate sa primjenom od kreditnog anuiteta za mjesec prosinac 2007. pa zaključno sa anuitetom za mjesec lipanj 2016. iznosi ukupno 35.675,64 kn/4.734,97 Eur.

22. Kako je već naprijed naveden stav ovog drugostupanjskog suda-da pravomoćne presude donesene u vođenom kolektivnom sporu nemaju nikakvog pravnog utjecaja na predmetnu parnicu u kojoj tužitelj traži pravnu zaštitu po ugovoru o kreditu zaključenom u domaćoj valuti-u kunama, to pogrešno navodi žalitelj kako je rok zastare počeo teći prvog dana nakon donošenja presude Visokog trgovačkog suda dana 13. lipnja 2014., te da je taj rok istekao 14. lipnja 2019.

23. Naime, kod ništetnosti pravnog posla zastara počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je takva ništetnost utvrđena te je stoga i prigovor zastare istaknut od strane tuženika, neosnovan.

24. S tim u vezi, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio je Zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa prema navedenom shvaćanju utužena tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti budući bi zastarijevanje počelo teći tek pravomoćnošću ove odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora o kreditu, a to i jer se na ovo potraživanje ne primjenjuje intervencijski efekt iz ranije vođenog kolektivnog spora u pogledu početka tijeka zastarnog roka.

25. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

26. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.

27. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

28. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu, 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis