Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2446/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s boravkom u [adresa], Luigi Bonomi 10 oboje kao zakonski nasljednici iza pok. KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Područni ured Gospić, Ulica dr. Franje Tuđmana 8, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tužitelja JZ i 2. tužitelja BZ protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-18/2025-5 od 3. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba 1. tužitelja JZ i 2. tužitelja BZ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-18/2025-5 od 3. travnja 2025.

2. Odbija se zahtjev 1. tužitelja JZ i 2. tužitelja BZ za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 101.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate na pojedinačno dospjele novčane iznose mirovina za razdoblje od 1. travnja 1991. godine do 18. rujna 2000. godine.

2. Protiv te presude žale se 1. tužitelj JZ i 2. tužitelj BZ zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu,

3. U odgovoru na žalbu tuženik poriče žalbene navode te predlaže žalbu 1. tužitelja JZ i 2. tužitelja BZ odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je pravomoćnim rješenjem tuženika broj 5904 od 1. prosinca 2005. korisniku starosne mirovine - pravnom predniku tužitelja KZ obustavljena isplata mirovine priznata rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Gospiću s danom 31. srpnja 1991. i uspostavljena isplata mirovine s danom 30. prosinca 1998. godine,

- da je istim rješenjem odbijen zahtjev KZ (rođ.1929.) za isplatu mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 29. prosinca 1998. godine s obrazloženjem da je u postupku utvrđeno da je za vrijeme od 1. kolovoza 1991. godine do 5. kolovoza 1995. osiguranik KZ primao mirovinu od tzv. “parafonda” dok je za razdoblje od 5. kolovoza 1995. do 29. prosinca 1999. nastupila zastara potraživanja, a isplata mirovine uspostavljena je 12 mjeseci unatrag odnosno s danom 30. prosinca 1998. godine sukladno odredbi članka 87 Zakona o mirovinskom osiguranju s obzirom da je korisnik primanja podnio zahtjev 30. prosinca 1999. godine,

- da je tuženik predniku tužitelja KZ isplatio mirovinu za utuženo razdoblje od 30. prosinca 1998. do 18. rujna 2000. godine, što je vidljivo iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja HZMO od 10. prosinca 2018,. prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je za utuženo razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 29. prosinca 1998. pravnom predniku tužitelja obustavljena isplata mirovine temeljem pravomoćnog rješenja tuženika od 1. prosinca 2005.; da je tuženik predniku tužitelja KZ isplatio mirovinu za razdoblje od 30. prosinca 1998. do 18. rujna 2000., dok je u odnosu na potraživanje za razdoblje od 1. travnja 1991. do 31. srpnja 1991., koje nije obuhvaćeno pravomoćnim upravnim rješenjem tuženika od 1. prosinca 2005., sud prvog stupnja ocijenio da je osnovan tuženikov prigovor zastare. To iz razloga što se primijenjuje trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01).

7. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda, 1. tužitelj JZ i 2. tužitelj BZ nisu uspjeli dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

8. Žalitelji u bitnome ističu da je predniku tužitelja rješenjem SIZ MIORH, Područna služba u Gospiću, od 1. siječnja 1965. priznato pravo na strosnu mirovinu koja je na dan 18. rujna 2000. iznosila 1.927,26 kn te da u upravnom postupku nije dopušteno niti moguće donositi rješenje o obustavi isplate mirovine bez stavljanja van snage rješenja o mirovini.

9. Opisani žalbeni navodi su neosnovani.

10. Iz sadržaja spisa je vidljivo, a što je prvostupanjski sud i utvrdio, da je tuženik Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje svojim rješenjem od 1. prosinca 2005.

Klasa: 140-02/05-01/OB-03253747340, Ur.br. 341-06-05/3-01-006488, broj spisa:

5904 (list 33-34 spisa), odbio zahtjev KZ za isplatu mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 29. prosinca 1998. te je istovremeno uspostavio tužitelju pravo na isplatu mirovine s danom 30. prosinca 1998., a koje rješenje je postalo pravomoćno 4. siječnja 2006. Takovu svoju odluku tuženik temelji na utvrđenju da je isplata mirovine obustavljena dana 31. srpnja 1991. zbog ranih okolnosti, budući da Republički fond nije bio u mogućnosti isplatiti mirovinu na okupiranim dijelovima Hrvatske zbog obustave platnog prometa, nemogućnosti provjere adrese i boravišta umirovljenika, utvrđivanja činjenice je li živ, kao i na utvrđenju da je tužitelj primao mirovinu od "parafonda" kroz vrijeme od 1. kolovoza 1991. do 5. kolovoza 1995., dok je u odnosu na neisplaćenu mirovinu u razdoblju od 5. kolovoza 1995. do 29. prosinca 1999. u tom rješenju ocijenjeno da je nastupila zastara.

11. Dakle, u upravnom postupku je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za priznavanje prava na isplatu mirovine u razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 29. prosinca 1998. , pa to pravo ne može ostvarivati u parnici. Naime, sud je vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku (tako u odlukama Vrhovnog suda RH broj Rev 161/03-2 od 3. lipnja 2004. i broj Rev 241/07-2 od 20. ožujka 2007.)

12. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva od 30. prosinca 1998. do 18. rujna 2000. je tuženik dokazao da je za to razdoblje tuženiku uredno isplatio dospjelu mirovinu (izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, list 37 spisa), dok u pogledu zahtjeva za isplatu mirovina za razdoblje od 1. travnja 1991. do 31. srpnja 1991. (koje pravni prednik 1. i 2. tužitelja u upravnom postupku nije potraživao), a imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 7. svibnja 2003. to jest 12 godina nakon dospijeća ove četiri mirovine iz 1991., pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je za taj dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara (koju je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu na ročištu održanom 24. siječnja 2007., list 11 spisa).

13. Slijedom svega navedenog i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu 1. tužitelja JZ i 2. tužitelja BZ JZ kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja (točka I izreke ove presude).

14. Budući da 1. tužitelj JZ i 2. tužitelj BZ nisu uspjeli u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njihov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka II izreke).

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac