Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-817/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Vukadin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j.t.d., u Zagrebu, protiv tuženika BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn- 1836/18-74 od 9. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pn-1836/18-74 od 9. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.377,30 eur-a te u dijelu pod t. IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 2.521,70 eur-a.
II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod t. IV. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 1.528,54 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. veljače 2024. i sudi:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljem iznosu od 1.528,54 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2025. pa do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Ukida se navedena presuda u pobijanom dijelu od t. II. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 7.167,03 eur-a.
II. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 7.167,03 eur-a.
Obrazloženje:
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Nalaže se tuženom BV iz [adresa] da isplati tužitelju JV iz [adresa], iznos od 3.268,00 eura (tritisućedvjesto šezdesetosameura) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.940,00 eura teku od 29. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te na iznos od 328,00 eura od 9. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 8.544,33 eura sa zateznim kamatama od 29. lipnja 2018. do isplate te zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 328,00 eura od 29. lipnja 2018. do 8. veljače 2024., odbija se kao neosnovan.
III Nalaže se tuženom BV iz [adresa] da isplati tužitelju JV iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.209,93 eura sa zateznim kamatama od 9. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od
4.050,24 eura, odbija se kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude pod točkom II. i IV izreke žali se tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.
4. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ista presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, obzirom da ista sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Međutim, osnovano tužitelj navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, jer je donošenjem pobijane presude prekoračen tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je podneskom od 5. srpnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 4.645,30 eur-a, umjesto prvotno postavljenih 11.812,33 eur-a. Tuženik se tom povlačenju dijela tužbenog zahtjeva nije protivio u zakonom propisanom roku od 15 dana propisanog odredbom čl. 193. st. 2. ZPP-a. Stoga je pravilno trebalo utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena, odnosno za iznos od 7.167,03 eur-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju od 26. srpnja 2012.
8. Tužitelj u žalbi osporava odluku o visini dosuđene naknade neimovinske štete, ističući kako je prvostupanjski sud nije primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske te prigovara odluci o troškovima postupka.
9. Imajući u vidu činjenično stanje koje predstavlja pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja je u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - u daljnjem tekstu ZOO) i utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.940,00 eur-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate te naknadu imovinske štete od 328,00 eur-a, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od donošenja pobijane presude pa do isplate po stopi određenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
10. Radi vrste i naravi povrede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju (natučenja mekih čeljusti lica, prijelom zatiljne kosti lijevo, potres mozga, posttraumatsko krvarenje u paučinastu ovojnicu mozga sa krvarenjem u IV moždanu komoru, mulifucionalno natučenje mozga fotobazalno, rezno gnječnu ranu lijeve uške i krvni podljev supraobitalno i čeono lijevo), trajanja i jačine fizičkih bolova i straha opisanih u nalazu i mišljenju vještaka koje je uslijed toga trpio, stupnja smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 3%, zbog čega će morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu, činjenice da mu je zbog svakodnevnih obveza i poslova bila potrebna tuđa pomoć kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dosuđeni iznosi predstavljaju primjerenu i pravičnu naknadu za utužene vidove neimovinske i imovinske štete.
11. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja u bitnom odgovoriti da je sud prvog stupnja sasvim dovoljno cijenio one relevantne okolnosti od kojih ovisi visina satisfakcije, shodno citiranim odredbama ZOO-a te u sudskoj praksi prihvaćenim uobičajenim kriterijima pa je uz pravilno i sveobuhvatno vrednovanje kvalifikatornih kriterija te uzimajući u obzir sve manifestirane posljedice u psihičkoj i fizičkoj sferi tužitelja po ocjeni ovog suda primjereno dosudio novčanu satisfakciju.
12. Stoga, nije u pravu tužitelj kada prigovara visini dosuđene naknade, jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud vodio računa o svim kriterijima iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a koji utječu na visinu pravične novčane naknade tj. težinu povrede i okolnostima slučaja, o vrsti i trajanju bolova i straha te činjenici da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životne aktivnosti od 3%.
13. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade o visini štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.
14. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.
15. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno obračunao omjer uspjeha stranaka u sporu. Naime, imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev i ukupno dosuđeni iznos tužitelj je u sporu uspio sa 70,34% pa mu stoga u navedenom omjeru pripada i pravo na naknadu troškova parničnog postupka i to u iznosu od 2.738,47 eura, što uključuje i troškove vještačenja u 100% iznosu. Kako je prvostupanjskom presudom tužitelju već priznato pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.209,93 eur-a, to tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.528,54 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 2. rujna 2025., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tužitelju sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) također pripadaju, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka pravilno odbijen kao neosnovan.
16. Odluka o kamatama na parnični trošak sukladna je odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12 i 25/13), a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.
17. Stoga je valjalo odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. t. 3. ZPP-a te kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju odredbe čl. 369. st. 5. ZPP-a.
18. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje koje se odnosi na troškove postupka to mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a pa je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević