Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1741/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kozjak&Rendić u Varaždinu, protiv tuženice Opće bolnice Varaždin, Varaždin, Ivana Meštrovića bb, OIB:59638828302, koju zastupa punomoćnik Marko Golubić, odvjetnik u Koprivnici, uz sudjelovanje umješača na strani tuženice – Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn-19/2023-29 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn- 19/2023-29 od 24. siječnja 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice LU radi naknade neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate, zatim u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice LU za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.650,74 EUR, te pod stavcima III. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženici Općoj bolnici Varaždin isplatiti tužiteljici LU na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.200,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici Općoj bolnici Varaždin naknaditi tužiteljici LU trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,74 EUR u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženice Opće bolnice Varaždin za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 939,80 EUR kao neosnovan.

4. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženice Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 660,40 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

II. Odbija se žalba tužiteljice LU kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn-19/2023-29 od 24. siječnja 2025. pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice LU radi naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 8.875,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice LU za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.369,08 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn-19/2023-29 od 24. siječnja 2025. dopušteno je miješanje Croatia osiguranju d.d. na strani tuženice u predmetnom postupku. Presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pn- 19/2023-29 od 24. siječnja 2025. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 1.040,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi naknade štete u iznosu od 10.075,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate. Stavkom III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 939,80 EUR. Stavkom IV. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi umješaču na strani tuženice trošak parničnog postupka u iznosu od 660,40 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. siječnja 2025. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pod stavcima II., III. i IV. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.019,82 EUR, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 83.750,00 kuna/11.115,54 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. (kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, za koju štetu tužiteljica tvrdi da joj je nastala uslijed liječničkih propusta odnosno postupanja djelatnika tuženika suprotno pravilima medicinske struke prije, tijekom i nakon poroda drugog djeteta tužiteljice.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je tužiteljica 29. listopada 2015. bila hospitalizirana kod tuženice radi poroda u 40. tjednu trudnoće, te da je istoga dana rodila muško dijete, porođajne težine 4710 g i dužine 54 cm,

- da je tužiteljica 1. studenog 2015. otpuštena iz bolnice,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Branka Srebočana, spec. ginekologije i opstetricije, kao i nalaza i mišljenja izv. prof. dr. sc. Zdenka Kraljevića, stalnog sudskog vještaka iz ginekologije i opstetricije, proizlazi da je sama trudnoća tužiteljice vođena uredno, da je izbor načina poroda u konkretnom slučaju bio sukladan pravilima struke jer nije bilo indikacija za primarni carski rez, niti je tijekom poroda bilo indikacija da se isti dovrši carskim rezom, zbog čega se takav način poroda ne može smatrati štetnom radnjom tuženika koji stoga ne može biti ni odgovoran za eventualne zdravstvene posljedice koje tužiteljica ima zbog poroda vaginalnim putem, te da je sam vaginalni porod proveden uredno i sukladno pravilima struke, a da je i prilikom uklještenja ramena djeteta (što je potpuno nepredvidiva komplikacija i to moguća kako tijekom vaginalnog, tako i poroda carskim rezom, kako to navodi dr. Kraljević) poduzet adekvatan i pravilno izveden postupak (Mc Robertsonov zahvat za oslobađanje ramena),

- da su vještaci dr. Srebočan i dr. Kraljević suglasni da je u pogledu postupanja djelatnika tuženice nakon predmetnog poroda počinjen propust iz razloga što odmah nakon poroda nije uočen defekt ovoja niti je prilikom otpusta iz bolnice tužiteljica pregledana, kojom prilikom bi bili uočeni zaostali ovoji, pri čemu nije dovoljan njezin subjektivni dojam da se osjeća dobro, zbog čega nisu bile odmah, dakle pravovremeno, poduzete adekvatne radnje odnosno liječenje,

- da je, upravo zbog navedenog propusta djelatnika tuženice, kod tužiteljice došlo do infekcije maternice, bolova i krvarenja, pa da je tuženica u pogledu navedenog odgovorna za štetu koja je tužiteljici nastala uslijed toga,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Branka Srebočana proizlazi da je tužiteljica zbog liječničke pogreške pretrpjela fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 3 dana, a slabog intenziteta još 3 do 4 dana, da je primarni jaki kratkotrajni strah tužiteljica pretrpjela u trenutku saznanja da mora ići na kiretažu, te sekundarni strah tijekom zahvata, a strah slabijeg intenziteta slijedećih 5 dana, da je duševnu bol zbog smanjene životne aktivnosti zbog nemogućnosti da brine za novorođenče zbog svog zdravstvenog stanja tužiteljica trpjela u omjeru od 15% kroz jedan mjesec, te da je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom kroz jedan mjesec (kao pomoć pri njezi novorođenčeta, nabavi namirnica i kućnih poslova),

- da je i vještak dr. Zdenko Kraljević na navedene okolnosti dao svoj nalaz i mišljenje, no da ga sud nije uzeo u obzir iz razloga što je vještačenje po dr. Kraljeviću određeno jer dr. Srebočan nije sa sigurnošću mogao reći radi li se o uskoj zdjelici tužiteljice i s tim u vezi je li kod iste postojala indikacija za porod carskim rezom, a tek ukoliko je postojala takva indikacija, vještaku dr. Kraljeviću je dan zadatak da utvrdi posljedice koje su nastale kod tužiteljice uslijed provođenja poroda vaginalnim putem, a koje ne bi nastupile da je porod proveden carskim rezom te mu je u tom smislu bilo zadano da navede vrstu i trajanje fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, no kako je vještak dr. Kraljević u svom nalazu i mišljenju naveo da se kod tužiteljice ne radi o uskoj zdjelici i da nije postojala indikacija za porod carskim rezom, isti vještak nije ni trebao utvrđivati posljedice nastupile kod tužiteljice odnosno štetu koju je po kvalifikatornim kriterijima utvrdio dr. Srebočan,

- da je stoga u pogledu posljedica i nastale štete uslijed nastupjele infekcije maternice kod tužiteljice u cijelosti prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka dr. Srebočana, dopunjen njegovim pisanim očitovanjem na prigovore stranaka i umješača te usmenim saslušanjem vještaka,

- da je prvostupanjski sud utvrdio da je osnovano potraživanje tužiteljice s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 800,00 EUR, a s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 240,00 EUR, što daje ukupni dosuđeni iznos od 1.040,00 EUR, dok je za ostatak do zatraženih 11.115,54 EUR tužbeni zahtjev odbijen (za iznos od 10.075,54 EUR).

8. Imajući u vidu navedeno, prvenstveno valja istaknuti da tužiteljica neosnovano u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka dr. Kraljevića. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da je dodatno vještačenje po vještaku dr. Kraljeviću, subspecijalistu uroginekologu odredio iz razloga što vještak dr. Srebočan nije sa sigurnošću mogao reći radi li se o uskoj zdjelici tužiteljice i s tim u vezi je li kod iste postojala indikacija za porod carskim rezom. Vještaku dr. Kraljeviću je dan zadatak da, tek ukoliko je postojala takva indikacija, utvrdi posljedice koje su nastale kod tužiteljice uslijed provođenja poroda vaginalnim putem, a koje ne bi nastupile da je porod proveden carskim rezom te u tom smislu da navede vrstu i trajanje fizičkih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, sve to iz razloga što je dr. Srebočan iskazao da bi u tom slučaju njegov nalaz u tom dijelu bio drugačiji, pa da bi tada takav nalaz bilo potrebno dopuniti u pogledu visine i opsega štete. Međutim, s obzirom da je vještak dr. Kraljević u svom nalazu i mišljenju naveo da se kod tužiteljice ne radi o uskoj zdjelici i da nije postojala indikacija za porod carskim rezom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da isti vještak nije ni trebao utvrđivati posljedice nastupile kod tužiteljice odnosno štetu koju je po kvalifikatornim kriterijima utvrdio dr. Srebočan, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno postupio kada u tom pogledu nije ocjenjivao nalaz i mišljenje dr. Kraljevića, već je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Srebočana, a kako je to pravilno obrazloženo u pobijanoj presudi.

9. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je visina pravične novčane naknade neimovinske štete prenisko odmjerena. Naime, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka dr. Branka Srebočana, odnosno u njemu navedene pretrpljene fizičke bolove i strah tužiteljice zbog zahvata kiretaže, zatim duševnu bol zbog smanjene životne aktivnosti zbog nemogućnosti da brine za novorođenče zbog svog zdravstvenog stanja koju je tužiteljica trpjela u omjeru od 15% kroz mjesec dana, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23).

10. U odnosu na žalbene navode tužiteljice u kojima ona ističe da je prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade potrebno uzeti u obzir i druge okolnosti (strah tužiteljice hoće li moći imati spolne odnose, početni stupanj inkontinencije zbog kojeg je tužiteljici onemogućena daljnja reprodukcija) valja reći da je vještak dr. Srebočan u pogledu navedenog naglasio da se radi više o problemu psihičke prirode, a ne anatomske prirode (da je kod tužiteljice riječ o manjoj cistokeli te da nema prolapsa maternice i da tužiteljica može zanijeti i iznijeti trudnoću). Što se tiče utjecaja cistokele na rekreativno bavljenje sportom (tužiteljica je instruktorica aerobika) valja reći da je vještak dr. Srebočan istaknuo da se ne savjetuje dizanje većih tereta niti bavljenje sportom kod kojeg se povećava intraabdominalni tlak (vježbe za trbušne mišiće, dizanje utega i sl.), no da se, što se tiče cistokele, ne može utvrditi je li ista posljedica ovdje predmetnog ili ranijeg poroda. Dakle, navedene tegobe nisu posljedica liječničkog propusta odnosno štete koja je tužiteljici nastala uslijed nastupjele infekcije maternice. Valja dodati da je i vještak dr. Kraljević istaknuo da okolnosti kao što su problemi prilikom dizanja tereta, intenzivnije bavljenje sportom, vršenje nužde, intimni odnosi, mogu biti povezane s vaginalnim porodom, ali da nisu posljedica infekcije nastale u konkretnom slučaju.

11. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu štete koja joj je nastala uslijed nastupjele infekcije maternice, s time da, što se tiče naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, istoj po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate, pri čemu treba uzeti u obzir da je prvostupanjskom presudom pod stavkom I. izreke tužiteljici na ime naknade neimovinske štete dosuđen iznos od 800,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate.

12. Kako je prvostupanjskom presudom pod stavkom II. izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi naknade štete u iznosu od 10.075,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate, valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi naknade neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate, i naložiti tuženici isplatiti navedeni iznos tužiteljici (stavak I. toč. 1. izreke ove odluke), a žalbu tužiteljice odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice radi naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 8.875,54 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. prosinca 2016. pa do isplate (stavak II. izreke ove odluke).

13. Nadalje, što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, ovdje valja naglasiti da je, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica u pogledu osnove uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100% (po stavu ovog drugostupanjskog suda radi se o jednoj osnovi - odgovornosti tuženice za štetu koja je tužiteljici nastala u vezi s porodom drugog djeteta), dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 20% (uspjela je s iznosom od 2.240,00 EUR, a potraživala je iznos od 11.115,54 EUR). Iz navedenog proizlazi da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 60% (100%+20%=120%, 120%÷2=60%), dok je tuženica u sporu uspjela u omjeru od 40%. Kada se uspjeh tužiteljice u sporu umanji za uspjeh tuženice u sporu (60%- 40%), proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 20%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

14. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom omjeru od 20%, dok tuženica i umješač na strani tuženice u konačnici nemaju pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

15. Tužiteljica ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: troška sastava tužbe od 7. travnja 2017. (100 bodova), troška sastava obrazloženog podneska od 4. studenog 2020. (100 bodova), troška sastava ostalih podnesaka od 20. travnja 2022., 7. lipnja 2023. i 30. studenog 2023. (po 25 bodova), troška zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari održanima 29. svibnja 2017., 22. kolovoza 2017., 13. rujna 2017., 4. lipnja 2019., 1. rujna 2023., 10. studenog 2023. i 11. prosinca 2024. (po 100 bodova), troška zastupanja na ročištu održanom 4. svibnja 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima (50 bodova), dakle 1025 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.050,00 EUR, koji iznos uvećan za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 512,50 EUR, daje iznos od 2.562,50 EUR, čemu valja pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 172,54 EUR (koliko je tužiteljica zaista i platila, dok sudsku pristojbu na presudu tužiteljica nije platila), što sveukupno iznosi 2.735,04 EUR, sve u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 8. toč. 1. i 4., Tbr. 9. toč. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24) i Tar. br. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15), u svezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

16. S obzirom da je tužiteljica u sporu uspjela u konačnom omjeru od 20%, ista sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 547,00 EUR, čemu valja pribrojiti trošak provedenih medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 1.103,74 EUR, koji je bio neophodan kako bi se utvrdila osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, pa prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.650,74 EUR.

17. Kako je tužiteljica troškovnikom od 10. prosinca 2024. potraživala naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.019,82 EUR, tako je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.650,74 EUR, te pod stavcima III. i IV. izreke prvostupanjske presude, i naložiti tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,74 EUR (stavak I. toč. 2. izreke ove odluke), odbiti zahtjeve tuženice i umješača na strani tuženice za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovane (stavak I. toč. 3. i 4. izreke ove odluke), te odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 2.369,08 EUR (stavak II. izreke ove odluke).

18. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je odredbom iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža