REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2834/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Manueli Ostoić Čačinović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆB, državljanina Pakistana, rođenog **.**.1998. u mjestu Sargodha, Pakistan, trenutno smještenog u Prihvatnom centru za strance Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, zastupanog po opunomoćeniku, pružatelju besplatne pravne pomoći, Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, radi ograničenja slobode kretanja, nakon objave presude, 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VI Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/567, URBROJ: 511-19-32-25-1 od 29. srpnja 2025.
II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku, Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR-a, te za pristup na ročište iznos od 500,00 EUR-a + PDV, dakle sveukupno iznos od 1.250,00 EUR-a, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Tužitelj (državljanin Pakistana) tužbom osporava tuženikovo rješenje od 29. srpnja 2025., kojim mu je kao tražitelju međunarodne zaštite ograničena sloboda kretanja, smještajem u Prihvatni centar za strance (Centar), na razdoblje od tri mjeseca.
2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda pravila postupka.
2.1. U bitnom je naveo kako činjenično stanje nije točno utvrđeno, a obrazloženje osporavanog rješenja svodi se na navode kronologije tijeka događaja i prepisivanje zakonskih članaka, bez navođenja odlučnih činjenica iz kojih bi bilo razvidno zašto je tužitelju ograničena sloboda kretanja.
2.2 Tuženik osim kronološkog slijeda događaja,) nije naveo niti jedan konkretni razlog zbog kojeg bi se tužitelj trebao smatrati opasnim. Istaknuo je kako ga je kazneni sud pustio na slobodu, pa mu nije poznat novi razlog ograničavanja slobode kretanja.
2.3 Smatra kako je tuženik postupio diskriminatorno budući presumira negativan ishod kaznenog postupka koji je tek u fazi istrage.
Istaknuo je kako u obrazloženju nije navedeno koji je to konkretna razlog zbog kojeg je tužitelju ograničeno kretanje.
2.4 Tužitelj je naglasio kako odluke o ograničavanju slobode kretanja ne bi trebalo donositi arbitrarno, kao što to čini tuženik, jer je riječ o osnovnom ljudskom pravu.
2.5 Smatra da je tuženik propustio konkretizirati i obrazložiti individualnu procjenu temeljem koje je donio pobijano rješenje, a osim toga nije razvidno temeljem kojih dokaza je donio pobijano rješenje jer nije proveo ispitni postupak, a povrijeđena su temeljna načela vezana za opravdanost ograničavanja slobode kretanja.
2.6 Tužitelj smatra kako ne postoji niti jedan razlog za ograničavanje njegova kretanja, a čak i da postoji svrha se mogla postići i blažom mjerom.
Zatražio je besplatnu pravnu pomoć i predložio da sud poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.
4. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelj 05. svibnja 2024. godine, u 00,05 sati u mjestu Drežnik, općina Karlovac, na 42.kilometru autoceste A-1 zaustavljeno osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u kojem se nalazilo 7 stranih državljana bez osobnih dokumenata koji su nezakonito pristigli na teritorij RH i koji su naknadno izrazili namjeru za međunarodnom zaštitom u RH, dok se vozač navedenog vozila dao u bijeg. Dalje je utvrđeno da je vozač predmetnog vozila, ovdje, tužitelj za kojim je raspisana tjeralica.
6.1. Iz spisa predmeta i iskaza tužitelja utvrđeno je kako je tužitelj 29.srpnja 2024.uhićen od strane djelatnika VI PP Zagreb, te priveden na kriminalističko istraživanje u PU Karlovačku, a zbog počinjenja kaznenog djela iz čl.326.st.1. i 2. Kaznenog zakona RH, protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u RH, protiv tužitelja je podnesena kaznena prijava ODO u Karlovcu. Nakon uhićenja, sudac istrage, dana 30.srpnja 2024. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj Kv-586/2024 tužitelju je odredio istražni zatvor koji je produljivan Rješenjima Općinskog suda u Karlovcu. Dana 29.srpnja 2025 tužitelju je ukinut istražni zatvor zbog maksimalnog proteka vremena, te je isti pušten na slobodu i od strane službenika VI PP smješten je u PC za strance.
6.2.Tužitelj je dana 30.travnja 2024. izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u RH, koji zahtjev je još u postupku.
Naprijed navedeno potvrdio je tužitelj svojim iskazom pred upravnim tijelom.
6.3. Tužitelj ne posjeduje novčana sredstva, nema putnu ispravu koja mu je potrebna za zakoniti ulazak i boravak u RH, a zbog ozbiljnosti kaznenog djela za koje ga se tereti bio je u istražnom zatvoru , to je nesporno da ne poštuje Ustav, zakon i druge propise RH.
6.4. Tužitelju je omogućeno da se izjasni o svim okolnostima koje su iznesene u upravnom postupku sukladno čl.53.st.2. Zakona o općem upravnom postupku , kojom prilikom je utvrđen i opisan način njegova uhićenja, te donošenje rješenja o određivanju istražnog zatvora..
6.5. Protiv tužitelja je podignuta optužnica pod brojem KO-DO-625/2024 od 17.listopada 2024.
7. Tužitelj je tražitelj međunarodne zaštite jer je 30.travnja 2024.u prostorijama I PP Zagreb izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom, koja mu je zaprimljena, koji postupak je još uvijek u tijeku.
8. Sukladno odredbama članka 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17 i 33/23 dalje Zakon) tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.).
8.1. Člankom 54.st. 2.toč.2. Zakona propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može ograničiti ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva.
9. Stavkom 5. točkom 5. čl.54. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance. Tražitelju međunarodne zaštite sloboda kretanja može se ograničiti ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja i provjere identiteta ili državljanstva.
10. Sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može se ograničiti sljedećim mjerama:
1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta
2. zabrana kretanja izvan određenog područja
3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme
4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata
5. smještaj u prihvatni centar za strance (stavak 5.).
11. Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.).
12. Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (stavak 9.).
13. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
14. Pravilno je tuženik procijenio da je na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, ograničenje slobode kretanja potrebno jer postoji opasnost za javni poredak RH, tužitelj je osoba koja nema dokumente, a u spis je dostavio neovjerene preslike talijanskih dokumenata,a iz njegovog dosadašnjeg ponašanja vidljiva je gruba povreda zakona i javnog poretka RH, protiv njega se vodi kazneni postupak zbog počinjenog kaznenog djela za koje se progoni po službenoj dužnosti, te je po ukidanju istražnog zatvora i priveden u službene prostorije VI policijske postaje Zagreb
15. Tuženik je također na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti pravilno zaključio da se s obzirom na prethodno navedene okolnosti, tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak jer je prekršio propis, a mogao bi i ponovo kršiti propise, te se svrha ograničenja kretanja ne bi mogla postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona.
16. Nakon provedenog postupka sud je mišljenja da tuženikova procjena nije prestroga, te da je tuženik tijekom postupka koristio svoje diskrecijsko pravo izreći mjeru koju u konkretnom slučaju smatra primjerenom, svoju je odluku valjano obrazložio, stoga se tužbeni prigovori ocjenjuju neosnovanima.
17. Mjera ograničenja slobode kretanja izrečena je na najkraće moguće vrijeme, a najdulje u trajanju od tri mjeseca kako bi se osigurala prisutnost tužitelja tijekom trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite odnosno kako bi se osiguralo zaprimanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu i provođenje ispitnog postupka na kojem je tužitelj kao tražitelj međunarodne zaštite dužan osobno nazočiti i na njemu sudjelovati.
18. Sama mjera smještaja u Prihvatni centar za strance kao i rok trajanja mjere opravdani su obzirom je protiv tužitelja podignuta optužnica i radi se o vrlo ozbiljnom kaznenom djelu.
19. Iz spisa predmeta razvidno je kako su sve pojedinačne okolnosti ispitane i obrazložene, te je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Tužitelju će se tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite omogućiti iznošenje svih dokaza kojima potkrepljuje svoj zahtjev.
20. Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog rješenja od 29. srpnja 2025. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.
21. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom ovog spora sasluša, napominje se da je tužitelj saslušan tijekom upravnog postupka koji iskaz je sud izvršio uvid tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog saslušanja tužitelja, te materijalnih dokaza koji prileže spisu ocijenjen kao nesvrsishodnim.
22. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.
23. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.
24. Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 1.000,00 € i uvećano za PDV 25%, a što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR-a.
25. Kako sud do zaključenja rasprave nije posebnim rješenjem dopustio odgodni učinak tužbe, sud nije smatrao svrsishodnim donositi rješenje o odbijanju takvog prijedloga nakon zaključenja rasprave, obzirom da je sada ova upravna stvar riješena presudom.
U Zagrebu 9. rujna 2025.
Sutkinja
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.
Dna:
1. Odvj. Milan Banić, [adresa] Zagreb, Tratinska ulica 62
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, VI Policijska postaja Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Narodne zaštite 1
3. U spis
