REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] H 5

Poslovni broj: Us I-1026/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja HMZ iz [adresa], OIB. 30333515235, zastupan po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, radi šutnje uprave – izdavanje putnog lista, 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se odredi tuženiku Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Zagreb, da u roku od 60 (šezdeset) dana, od dana dostave ove presude donese odluku kojom će odlučiti o zahtjevu tužitelja za izdavanje putnog lista, kojeg je tužitelj podnio tuženiku 24. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Kod Upravnog suda u Zagrebu 21. svibnja 2025. zaprimljena je tužba tužitelja protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Zagreb, radi šutnje uprave – izdavanje putnog lista, a u kojoj je tužitelj naveo da je 24. veljače 2025. podnio zahtjev za izdavanje putnog lista i da je od dana podnošenja zahtjeva protekao zakonski rok, te predlaže da se odredi tuženiku donijeti odluku po zahtjevu tužitelja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome naveo, da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, da tijekom upravnog postupka tužitelj nije uspio dokazati svoj identitet, a nadležno tijelo u okviru svojih zakonskih ovlasti da nije moglo utvrditi navedene činjenice temeljem dostupnih evidencija. Tuženik napominje da zahtjev tužitelja nije bio uredno podnesen. Sukladno članku 40. stavcima 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku, postupak se smatra pokrenutim tek podnošenjem urednog zahtjeva. Što se smatra urednim zahtjevom određuje poseban zakon, u ovom slučaju Zakon o putnim ispravama hrvatskih državljana. Prema članku 36. navedenog Zakona, uz zahtjev za izdavanje putnog lista mora se predočiti osobna iskaznica ili druga isprava iz koje je moguće utvrditi identitet i državljanstvo podnositelja. Elektronička predaja zahtjeva 24. veljače 2025. putem e-pošte da ne može imati pravni učinak uredno podnesenog zahtjeva, budući da nije uključivala osobni potpis, identifikaciju ni predaju isprava. Dana 13. ožujka 2025. tužitelj da se osobno pojavio, ali da niti tada nije predočio nijednu ispravu kojom bi dokazao identitet ili državljanstvo, pa zahtjev nije bio uredan. Tužitelj da je 11. ožujka 2025. putem elektroničke pošte izričito upozoren da je pitanje identiteta ključno za postupak izdavanja putnog lista, a 13. ožujka 2025. u izjavi na zapisnik, tužitelj da je naveo da mu je poznato kako je utvrđivanje identiteta nužan preduvjet, te je pristao dati otiske papilarnih linija radi provođenja postupka identifikacije. Postupak identifikacije da je pokrenut pred Ministarstvom unutarnjih poslova RH, koje da je nadležno za vođenje evidencija i utvrđivanje identiteta, a njegov tijek da nije pod nadzorom tuženika. Također, tužitelj da se prilikom osobnog dolaska 13. ožujka 2025. pozvao na putni list Bosne i Hercegovine kao dokument iz kojeg da bi se trebao utvrditi njegov identitet. No, važno je istaknuti da putni list, prema svojoj prirodi i svrsi, nije identifikacijska isprava opće primjene, već dokument izdan u svrhu jednokratnog povratka u matičnu državu, čija funkcija prestaje izvršenjem tog povratka. Putni list strane države ne može se koristiti kao dokaz identiteta niti državljanstva pred hrvatskim tijelima. Zbog toga da su službenici tuženika, prilikom prvog dolaska tužitelja, postupajući u dobroj vjeri, tužitelja uputili na nadležna tijela BiH kako bi pribavio odgovarajuću osobnu ispravu i time omogućio pokretanje urednog postupka. Ovo je učinjeno isključivo radi pomoći stranci u ostvarenju prava, a ne, kako tužitelj pokušava prikazati, iz bilo kakvog neprihvatljivog motiva. Tužiteljeva vjerska pripadnost da nije bila poznata službenicima tuženika niti je ikada bila predmet bilo kakve komunikacije. Pitanje identiteta i državljanstva u ovom da je slučaju dodatno komplicirano činjenicom da je tužitelj rođen u [adresa], da je cijeli život proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, a da nikada nije zatražio izdavanje bilo kakve hrvatske isprave niti dostavio ijedan dokaz o svojim osobnim podacima nadležnim tijelima Republike Hrvatske. Tek kada mu je, prema njegovim navodima, ukinuto pravo boravka u SAD-u i kada je vraćen u Bosnu i Hercegovinu, tužitelj da je zatražio izdavanje putnog lista RH. Pri dolasku da je posjedovao putni list Bosne i Hercegovine, koji se izdaje isključivo državljanima BiH. Naknadno da je dostavio potvrde javnih tijela BiH da nije njihov državljanin, što dodatno pojačava sumnju u vjerodostojnost njegovih iskaza. Radnje koje tijelo i stranka poduzimaju prije urednog podnošenja zahtjeva ne smatraju se radnjama u upravnom postupku. Kako zahtjev nije bio uredan, upravni postupak da nije formalno ni započeo, pa ni zakonski rok za rješavanje da nije počeo teći. Tuženik da je tijekom cijelog razdoblja komunicirao s tužiteljem, usmeno i pisano, te ga uputio na nadležno tijelo BIH radi davanja otisaka papilarnih linija provjere. Tužitelj da je dao otiske papilarnih linija i time da je omogućeno pokretanje odgovarajućeg postupka identifikacije. Postupak da je još u tijeku, a da ga vodi Ministarstvo unutarnjih poslova, što da je izvan djelokruga tuženika. Pitanje identiteta i državljanstva da nije samo subjektivno pravo pojedinca, već i pitanje javnog interesa i pravne sigurnosti. Republika Hrvatska da ima pravo i obvezu štititi integritet svojih državljana, svojih isprava i nadzor nad državnim granicama, osobito u okviru Schengenskog prostora. Pažljiva provjeravanje identiteta da nije iznimka, već zakonska nužnost. Napominje da je tužitelj, paralelno s ovom tužbom, podnio i drugu upravnu tužbu te prethodno izjavio prigovor čelniku tijela, što ukazuje na njegovo nastojanje da višestrukim pokretanjem pravnih mehanizama ostvari pritisak na tuženika. Tuženik da ima razumijevanja za osobnu situaciju u kojoj se tužitelj nalazi, no to da ne može opravdati pokušaje da se, mimo zakonom propisanih uvjeta i redoslijeda postupanja, ostvari ubrzanje postupka, osobito s obzirom na činjenicu da je sam tužitelj svojom dugogodišnjom neaktivnošću i nepostupanjem pridonio okolnostima u kojima se danas nalazi. Slijedom svega navedenog, tužba da je preuranjena jer nije niti pokrenut uredan upravni postupak. Stoga tuženik predlaže Sudu da, temeljem članka 46. stavka 1. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, tužbu odbije kao neosnovanu, podredno odbaci kao preuranjenu.

3. Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužiteljica osporava primjenu materijalnog prava, to je Sud na temelju članka 98. stavak 1. točka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" br. 36/24; u nastavku teksta ZUS), nakon uvida u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu premeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu, utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

4. Odredbom članka 101. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta ZUP), propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Stavkom 2. je propisano da je službena osoba dužna u slučajevima provođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.

5. Odredbom članka 40 stavak 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), propisano je da se upravni postupak pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. Kad se postupak pokreće na zahtjev stranke, postupak se smatra pokrenutim u trenutku predaje urednog zahtjeva stranke javnopravnome tijelu.

6. Odredbom članka 36. Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana ("Narodne novine" broj: 77/99, 33/02, 133/02, 48/05, 74/09, 154/14, 82/15, 42/20, 10/23), propisano je da se uz zahtjev za izdavanje putovnice i putnog lista stavlja na uvid osobna iskaznica ili druga isprava iz koje se može utvrditi identitet i državljanstvo podnositelja zahtjeva.

7. Dakle, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da je tužitelj 24. veljače 2025. putem e-pošte podnio tuženiku zahtjev za izdavanje putnog lista, a da je tužbu Upravnom sudu u Zagrebu radi šutnje uprave, podnio 21. svibnja 2025., kod kojeg Suda je zaprimljena pod posl. br. 1992/25. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske br. 31 Su-369/25-3 od 2. svibnja 2025., spis je ustupljen ovom Sudu na nadležno postupanje, kao manje opterećenom Sudu, gdje je zaprimljen pod poslovnim brojem Us I- 1026/2025.

8. Obzirom da je zahtjev predan putem e-pošte, iz navedenoga proizlazi zaključak da se radi o neurednom zahtjevu, bez potpisa i bez priloženih isprava o identifikaciji.

9. Dana 13. ožujka 2025. tužitelj se osobno pojavio kod tuženika, ali ni tada nije predočio niti jednu ispravu kojom bi se identificirao, te je naprijed navedeni zahtjev i dalje neuredan. Tuženik je 11. ožujka 2025. putem elektroničke izričito upozorio tužitelja da je pitanje identiteta ključno za postupak izdavanja putnog lista, što je tužitelj i potvrdio izjavom na Zapisnik od 13. ožujka 2025., kojom prilikom je pristao dati otiske papilarnih linija radi provođenja postupka identifikacije. Navedeni postupak identifikacije tuženik je pokrenuo pred Ministarstvom unutarnjih poslova, koji postupak je još uvijek u tijeku jer nije u nadležnosti tuženika. Tuženik je također uputio tužitelja da pribavi osobnu ispravu od nadležnih tijela u Bosni i Hercegovini, kako bi se omogućilo pokretanje upravnog postupka.

10. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik, postupajući u dobroj vjeri i sukladno načelu pomoći stranci, postupio kako je naprijed opisano i omogućio tužitelju da upotpuni svoj zahtjev za izdavanje putne isprave, iz čega proizlazi da se ovdje ne radi o šutnji uprave obzirom da upravni postupak nije niti započet zbog neurednog zahtjeva tužitelja. Ne donošenje rješenja ne znači automatski šutnju uprave, osobito kada za to postoje opravdani razlozi, koji se u konkretnom slučaju odnose na neuredan zahtjev i očekivanje podataka od drugih tijela.

11. Dakle, ovaj Sud smatra da ovdje ne postoji šutnja uprave jer rokovi nisu niti počeli teći, te se naglašava da je pokretanje postupka identifikacije od strane tuženika svakako bilo u interesu tužitelja jer je tuženik mogao i odbaciti zahtjev tužitelja kao neuredan, a ovako se čeka na radnje drugih nadležnih tijela kako bi se omogućilo postupanje po zahtjevu tužitelja. Stoga se ovdje ne radi o protupravnoj šutnji tuženika.

12. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, pa je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

13. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Rijeci 9. rujna 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Karlu Novoselu, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 32

- tuženiku Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 7-8