REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-17106/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv prvotuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604 i drugotuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Matije Bartola, odvjetnika, punomoćnika 1. tuženika CS, Su-198/23 i u odsutnosti uredno pozvanog 2. tuženika, dana 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. Zagreb, Ozaljska 105 (OIB: 82031999604) i drugotuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V.Jagića 33 (OIB: 26187994862) solidarno isplatiti tužitelju ES iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete iznos od 3.070,00 eura s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 11.12.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 11.12.2021. do isplate, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženicima solidarno tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.862,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 9.9.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.1., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.7. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen na radnom mjestu vozača tramvaja kod I- tuženika gdje je dana 24.7.2021. oko 14:00 sati zadobio ozljedu na radu prilikom ručnog okretanja skretnice na križanju Frankopanske ulice i llice. Naime, prilikom ručnog okretanja skretnice osjetio je jaku bol u desnom ramenu te je pozvao Centar radi zamjene jer više nije mogao voziti tramvaj, ali kako nije bilo raspoloživih pričuvnih vozača morao je nastaviti vožnju do kraja. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odnosno I-tuženik odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način pažljivo i kako je u rješenju HZZO-a od 21.9.2021. navedeno da je do predmetnog štetnog događaja došlo dana 24.7.2021. u sklopu obavljanja redovnih poslova tužitelja kada je pomoću ključa ručno okretao skretnicu, postoji odgovornost I-tuženika pa samim time i II-tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost, za naknadu štete. Tužitelj se poslije posta javio u Kliniku za traumatologiju gdje mu je dijagnosticirana ozljeda: Distensio mm rotatori omeri dex. i Ruptura partialis m.supraspinatus. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u jakom stupnju jer je zbog zadobivene ozljede trpio bolove u desnom ramenu i nadlaktici koji nikako nisu prolazili, pokreti u desnom ramenu su bili bolni i ograničeni. Tužitelj je pretrpio i intenzivan strah jer nije znao kako će se zadobivena ozljeda odraziti na njegovo zdravlje mogućnost upotrebe ruke. Radi jačanja muskulature ramena i ruke tužitelj je provodio fizikalnu terapiju s upotrebom ultrazvuka i lasera u terapiji. Unatoč provedenom liječenju kod tužitelja su zaostali bolni ograničeni pokreti u desnom ramenu zbog kojih mu je smanjena životna aktivnost, pa trpi duševne boli. Tijekom liječenja te mirovanja tužitelju je bila potrebna tuda pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova.

2. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 16.6.2025. na ime naknade neimovinske i imovinske štete, potražuje:

- za pretrpljene bolove

1.500,00 eura,

- za pretrpljeni strah

1.200,00 eura,

- za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 500,00 eura,

- za tuđu pomoć (20h x 3,50 e)

70,00 eura,

Ukupno:

3.270,00 eura, sa zakonskom

zateznom kamatom od podnošenja tužbe 11.12.2021. do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatom od presuđenja do isplate.

3. Prvotuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti. Ne osporava da je tužitelj u vrijeme navodnog štetnog događaja bio zaposlen kod prvotuženika na radnom mjestu „vozač tramvaja“ u TP Trešnjevka. Osporava štetni događaj, uzročno-posljedičnu vezu, nastalu štetu, pravni osnov potraživanja, odgovornost, te ističe prigovor visini potraživanja tužitelja. Tuženik osporava sve navode iz tužbe osobito da se predmetni događaj dogodio na način kako to tužitelj opisuje u tužbi. Prilikom opisivanja nastanka navodnog štetnog događaja tužitelj se poziva na rješenje HZZO-a od 21.9.2021. i navodi da je protiv istog rješenja uložio žalbu 15.10.2021., međutim uz tužbu ne prilaže navedeno. Prema podacima I-tuženika rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje

Regionalni ured Zagreb KLASA:UP/I-502-03/21-02/2841 URBROJ:338-21-02-02-21- 3 od 21.9.2021. tužitelju kao osiguraniku ozljeda nastala dana 24.7.2021. izražena dijagnozom šifre prema MKB- 10 klasifikaciji: S46.7 ne priznaje se ozljedom na radu, te se istome u svezi navedene ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Iz obrazloženja navedenog rješenja je vidljivo da tužitelju ozljeda na radu nije priznata prema čl.67. t.5. važećeg Zakona jer je do ozljede došlo zbog urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest. U daljnjem tekstu se navodi da je stručno-medicinskim vještačenjem HZZO-a ocijenjeno da se dijagnoza S46.7 ne može priznati ozljedom na radu jer ista nije isključiva i direktna posljedica navedenog radnog procesa (okreta rukom), već je posljedica predispozicije zdravstvenog stanja za nastanak ozljede (u RTG nalazu opisane degenerativne promjene u desnom ramenu), a što sukladno čl.67. t.5. Zakona predstavlja prepreku priznavanju navedene dijagnoze ozljedom na radu. Obzirom da tužitelju u postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje nije priznata ozljeda na radu, tada prema mišljenju prvotuženika nema ozljede na radu i nema odgovornosti prvotuženika kao poslodavca za istu. Očito je da nije došlo do poremećaja u procesu rada i da nije nastala niti ozljeda stoga nema mjesta odgovornosti prvotuženika za štetu tužitelju. Prvotuženiku nije poznato da je protiv navedenog rješenja tužitelj uložio žalbu. Radi utvrđenja navedenog prvotuženik je suglasan s prijedlogom drugotuženika da se pribavi navedeni spis HZZO-a. Navedeni stav je u skladu i sa važećim čl.111. st.1. Zakona o radu prema kojem je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava samo ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, a u konkretnom slučaju navedeni uvjet je izostao, a kako je to detaljno objašnjeno u prvostupanjskom rješenju HZZO-a. Iz priložene povijesti bolesti od 28.7.2021. je vidljivo da je kod tužitelja zabilježena parcijalna ruptura skoro kroz cijelu polovicu tetive supraspinatusa starijeg datuma. Dakle, očito je da je uzrok ozljede u samom tužitelju, odnosno u njegovom zdravstvenom stanju. Iz priložene povijesti bolesti od 21.10.2021. pod „anamnezom i statusom“ je navedeno da tužitelj navodi pad na desno rame prije tri godine od kada ne može učiniti punu elevaciju i vanjsku rotaciju desne ruke. Prvotuženik prigovara vjerodostojnosti priložene medicinske dokumentacije obzirom je ista priložena u kopiji, a ne u izvorniku. Prvotuženik predlaže pribavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja od primarne zdravstvene zaštite radi razdvajanja ozljeda koje postoje od ranije (pad na desno rame prije tri godine i eventualne ostale prethodne ozljede) od navodnih ozljeda nastalih u navodnom štetnom događaju i dostavu izvornika cjelokupne medicinske dokumentacije sukladno čl.108. Zakona o parničnom postupku. Osporava se potraživana naknada neimovinske štete i tuđe pomoći kao previsoko postavljena te zatezna kamata. Slijedom navedenog, predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

4. Drugotuženik u odgovoru na tužbu ističe se prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu u ovome postupku. Naime, eventualna odgovornost tuženika prema tužitelju može se zasnivati samo na osnovu ugovornog odnosa osiguranja između poslodavca tužitelja i tuženika, na što se tužitelj i poziva, pri čemu tuženik preuzima na sebe samo ispunjenje novčane obveze naknade štete, a ne stupa u pravni položaj poslodavca tužitelja. Drugo pitanje predstavlja pravna mogućnost da se za naknadu štete oštećena osoba može obratiti štetniku ili osiguravatelju štetnika neposredno. U ovom slučaju riječ o naknadi štete koja se potražuje temeljem police osiguranja te je za isti nadležan općinski sud, a ne radni sud. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju po naprijed navedenoj polici osiguranja. Opreza radi, osporava se štetni događaj. Osporava se odgovornost osiguranika tuženika za isti te potraživana visina naknade štete i potraživana zatezna kamata. Tuženik nema saznanja o štetnom događaju, osim izjave tužitelja iz tužbe. Tužbi nije priložena prijava o ozljedi na radu, dok se tužitelj poziva na rješenje HZZO- a, koje nije dostavljeno uz tužbu. Predlaže se prije ostaloga pribaviti spis HZZO-a u svezi sa štetnim događajem od 24. srpnja 2021. Naime, ukoliko tužitelju nije priznata ozljeda na radu, tada nema ozljede na radu i nema odgovornosti osiguranika tuženika za istu. Nadalje, iz opisa štetnog događaja vidljivo je da nije došlo do nekog događaja, kao što je npr. pad ili nešto slično, zbog čega da bi tužitelj pretrpio ozljedu, već je uzrok ozljede u samom tužitelju, odnosno u njegovom zdravstvenom stanju. U povijesti bolesti od 28. srpnja 2021. kod tužitelja je zabilježena parcijalna ruptura skoro kroz cijelu polovicu tetive supraspinatusa starijeg datuma. Tužitelj je bolnost osjetio zbog ranije i starije ozljede, na što I-tuženik nije bio u mogućnosti utjecati. Kako nije došlo do poremećaja u procesu rada i nije nastala niti ozljeda, to nema mjesta odgovornosti II-tuženika za štetu tužitelju pa samim time niti odgovornosti I- tuženika. Osporava se potraživana naknada neimovinske štete i tuđe pomoći, kao previsoko postavljena te zatezna kamata. Kod tužitelja nije došlo do osnovne ozljede, već može biti samo o bolnosti na staru ozljedu. U konkretnom slučaju, kada bi bila riječ o ozljedi na radu, kod tužitelja ne bi zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od ovog štetnog događaja, već bi tužitelj imao pravo samo na naknadu štete za razmjerne bolove. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, Policu osiguranja 078700075538 i privitak polici, Rješenja HZZO od 21.9.2021. i od 7.1.2022., saslušan je tužitelj, izvršen j uvid u sudsku praksu, zdravstveni karton tužitelja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem od 9.6.2025. po sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, izvršen je uvid u izvornike medicinske dokumentacije (list 175 spisa).

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, kao u izreci presude.

7. Prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda je neosnovan, obzirom je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadu štete s naslova povrede prava osobnosti zbog ozljede na radu kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o., a za što je nadležan ovaj sud.

8. Obzirom na navode tužbe, te odgovora na tužbu, među strankama nije sporna pasivna legitimacija, dok je sporan štetni događaj, odgovornost tuženika, te visina tužbenog zahtjeva.

9. U konkretnom slučaju prvotuženik kao poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i u svezi sa radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, te u svezi s čl.111. Zakona o radu i čl.25. Zakona o zaštiti na radu. U takvoj situaciji poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, dok odgovornost drugotuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

10. Na okolnost nastanka samog štetnog događaja saslušan je tužitelj kao stranka, te je isti u svom iskazu naveo da mu se dana 24.7.2021. dogodila nezgoda na poslu prilikom je tramvaj i u jednom trenutku kada je krenuo ručno okrenuti skretnicu osjetio je naglu bol u desnom ramenu. Nastavio je dalje raditi iako se ta bol tijekom službe pojačavala, nazvao je dispečera međutim nije imao zamjene pa je ostao raditi, a nakon posla otišao je na hitnu u Draškovićevu, te je iza toga bio na bolovanju. Radilo se o povredi tetive, kako je tamo utvrđeno a prije toga on nije imao zdravstvenih problema vezanih uz navedeno. Nije bilo nikakvih izvanrednih događaja dok se njemu to dogodilo jednostavno dok je okretao skretnicu osjetio je bol u ramenu. Na upit prvotuženika navodi kako nema nikakve očevice ovog događaja jer je bio sam u kabini, budući je morao zaustaviti tramvaj i izaći van okrenuti skretnicu i tada mu se dogodila bol u desnom ramenu. Skretnicu je okretao na uobičajen način rukom, tako se inače obavlja taj posao. Do sada nije nikada imao ozljedu ili bolove u desnoj ruci. Na upit drugotuženika navodi kako se okretanje skretnice obavlja na način da se ključ skretnice stavi u skretnicu i okreće, nisu sve skretnice iste kod nekih je potrebno primijeniti veću silu a kod nekih manju, odnosno neke se okreću lakše neke teže, u ovom konkretnom slučaju morao je upotrijebiti veću silu da okrene skretnicu jer se teže okretala.

11. Iskaz tužitelja sud je prihvatio u cijelosti kao životan i uvjerljiv, te iz istog nedvojbeno proizlazi da se štetni događaj dogodio na način kako ga opisuje tužitelj, odnosno da je obavljao svoj redovan posao i okretanje skretnice na način kao što je to radio i do tada, odnosno da je stavio ključ u skretnicu i okretao, s time da nisu sve skretnice iste, kod nekih je potrebno primijeniti veću silu a kod nekih manju, odnosno neke se okreću lakše neke teže, u ovom konkretnom slučaju morao je upotrijebiti veću silu da okrene skretnicu jer se teže okretala. Iz navedenog proizlazi da tužitelj svojim radnjama ni na koji način nije pridonio nastanku štete, niti da je ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed njegove nepažnje, već zbog toga što poslodavac nije organizirao proces rada na način da se sam proces rada može odvijati bez opasnosti za sudionike samog procesa rada, obzirom se radilo o skretnici koju je tužitelj da bi obavio redovne poslove bio dužan okrenuti i pritom primijeniti veću silu da bi istu okrenuo, jer se radilo o skretnici koja se teže okretala.

12. Iz navedenog proizlazi odgovornost prvotuženika kao poslodavca, prema općim propisima obveznog prava, te s čl.111. Zakona o radu i čl.25. Zakona o zaštiti na radu, dok odgovornost drugotuženika kao osiguratelja koji odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem proizlazi iz odredbi čl.964. i 965. ZOO-a.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po liječniku vještaku dr. Jošku Filipušić koji je u svom nalazu i mišljenju od 9.6.2025. naveo da je tužitelj dana24.7.2021. stradao na radnom mjestu i tom prilikom zadobio ozljedu - istegnuće desnog ramena. Nakon nesreće tužitelju je inicijalna medicinska pomoć ukazana u Klinici za traumatologiju, učinjena je kompletna obrada nakon koje je postavljena dijagnoza istegnuće ramena, tužitelj se dalje liječi kod kuće, uredno se pridržava uputa ordinariusa i redovito se javlja na kontrolne preglede. Izvršen je uvid i u zdravstveni karton tužitelja, iz kojeg izdvaja podatak od 18.6.2018. koji ukazuje na ozljedu desnog ramena u smislu natučenja, a liječenje i fizikalna terapija trajali su do 19.XI. 2021., tužitelj je pregledan 9.6.2025. Stoga je vještak dao sljedeće mišljenje:

Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana. Srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana. Povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore. Pretrpio je primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana. Kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

Kod tužitelja je zbog oštećenja funkcionalnog statusa lijevog ramena u obliku ograničenja pokretljivosti a sve uslijed ozljede tetivnog aparata došlo do smanjenja životne aktivnosti za 3% trajno. Shodno ovom postotku imenovani će morati ulagati pojačane napore. Ovdje je potrebno napomenuti da je kod tužitelja rame od prije opterećeno degenerativnim promjenama te je kao takvo puno vulnerabilnije i podložnije novim ozljedama od zdravog.

Dok se nalazio na kućnom liječenju bila mu je potrebna pomoć druge osobe po 2 sata dnevno kroz 10 dana koliko je ruka bila imobilizirana. Tuda pomoć bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

Naruženje nije zaostalo.

14. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao podneskom od 16.6.2025. navodeći da na nalaz i mišljenje nema primjedbi, te je istim podneskom precizirao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, prvotuženik se na nalaz i mišljenje vještaka očitovao na ročištu 23.7.2025. navodeći također kako na nalaz i mišljenje vještaka nema primjedbi, dok se drugotuženik na nalaz i mišljenje vještaka nije očitovao.

15. Sud je nalaz i mišljenje liječnika vještaka prihvatio u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano, na temelju medicinske dokumentacije, te pregleda tužitelja.

16. Obzirom na nalaz i mišljenje liječnika vještaka, prema kojem je tužitelj trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 8 dana, dok su manji kumulativne naravi bili prisutni 60 dana, povremeni manji bolovi javljaju se i danas i kao takovi ulaze u pojačane napore, sud je, cijeneći u okviru i na način predviđen čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, a primjenom čl.223. Zakona o parničnom postupku, s osnova pretrpljenih fizičkih bolova utvrdio kao primjerenu naknadu u zatraženom iznosu od 1.500,00 eura.

17. Dalje, a obzirom da je prema nalazu vještaka tužitelj trpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, u toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 4 dana, kasni strah slabijeg intenziteta kumulativne naravi u trajanju od 30 dana bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja, to jačina straha i njegovo trajanje opravdavaju, primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku, a temeljem odredbe čl.1100. Zakona o obveznim odnosima, utvrditi osnovanim naknadu u iznosu od 1.000,00 eura.

18. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna pomoć i njega druge osobe dok se nalazio na kućnom liječenju, po 2 sata dnevno kroz 10 dana koliko je ruka bila imobilizirana, tuđa pomoć ukućana bila je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, to tužitelju za 20 sati pripada iznos do 70,00 eura (20 sati x 3,5 eura), temeljem odredbe čl. 223. ZPP-a.

19. Kod tužitelja je zbog oštećenja funkcionalnog statusa lijevog ramena u obliku ograničenja pokretljivosti a sve uslijed ozljede tetivnog aparata došlo do smanjenja životne aktivnosti za 3% trajno, pa mu je po tom osnovu valjalo priznati iznos od 500,00 eura.

20. Dakle, tužitelju je ukupno dosuđeno 3.070,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 11.12.2021. (kao dana podnošenja tužbe, a sve sukladno odredbi članka 1103. ZOO- a) pa sve do isplate, dok je istog valjalo odbiti s iznosom od 200,00 eura s kamatama od 11.12.2021. do isplate, kao neosnovanim.

21. Kamate suđene po stopi određenoj čl.29. st.2. ZOO-a.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužitelju priznati trošak sastava tužbe prema Tbr.7.1. OT u iznosu od 100 bodova, sastav podneska od 16.16.2025. - u iznosu 100 bodova sukladno Tbr.8.1. OT, sastav podnesaka od 18.9.2024., 28.5.2025., 10.6.2025. - u iznosu od 25 bodova svaki sukladno 8.4. OT, pristup na ročišta 8.11.2023., 2.9.2024., 23.7.2025. - u iznosu od 100 bodova svako sukladno Tbr.9.1. OT, ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), što ukupno iznosi 625 bodova,odnosno uz vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno 1.250,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.562,50 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura u cijelosti, jer je bio potreban za vođenje ovog postupka, pa sveukupni troškovi tužitelja iznose 1.862,50 eura.

23. Tužitelju nije priznat troška sastava podnesaka od 7.11.2022. i 21.5.2025., obzirom isti nisu bili nužni za postupak u smislu čl.155. ZPP-a.

24. Kamata na parnični trošak dosuđena je primjenom odredbe čl.30. st.2. Ovršnog zakona.

25. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. prvotuženiku

3. drugotuženiku