Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-667/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darijan Hört, odvjetnik u Opatiji, protiv tuženice NĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika GĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 9. travnja 2025. poslovni broj: P-365/2024-18, 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tužitelja te se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj: P-365/2024-18 od 9. travnja 2025.:
- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju ZĆ naloženo tuženima NĆS i GĆ platiti parnični trošak u iznosu od 550,00 EUR
- preinačuje u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelju ZĆ naloženo tuženima NĆS i GĆ platiti parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
II. Nalaže se tuženicima NĆS i GĆ naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 50,00 EUR (slovima: pedeset eura) u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 325,00 EUR.
IV. Nepobijana točka I. izreke kojom je utvrđeno povlačenje tužbe i nepobijana točka III. izreke kojom je određeno da se ročište za dan 4. lipnja 2025. u 12:30 neće održati ostaju neizmijenjene.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju ZĆ da tuženima NĆS i GĆ plati parnični trošak u iznosu od 1.375,00 EUR, a u točki III. izreke određeno je da se 4. lipnja 2025. u 12:30 neće održati ročište.
2. Navedeno rješenje u točki II. izreke pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava, dakle iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na način da naloži tuženicima isplatiti parnični trošak tužitelju prema priloženom troškovniku, a podredno da ukine rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iznoseći razloge za donošenje pobijanog rješenja prvostupanjski sud navodi:
- da je tužitelj podnio tužbu 7. ožujka 2024. te su tuženici u odgovoru na tužbu opreza radi osporavali tužbeni zahtjev i obvezali se postupiti po tužbi u kratkom roku
- da u podnesku od 16. rujna 2024. tuženici obavještavaju sud da su postupili po zahtjevu tužitelja o čemu su obavijestili punomoćnika tužitelja i tužitelja
- da su 17. rujna 2024. stranke suglasno predložile odgodu pripremnog ročišta pa je novo ročište zakazano za 12. studeni 2024. koje je također odgođeno na suglasni prijedlog stranaka
- da u podnesku od 6. ožujka 2025. tuženi ponovno navode da su postupili po tužbenom zahtjevu te da od 16. travnja 2024. više ne postoji pravni interes tužitelja za vođenje postupka
- da je pripremno ročište održano 10. ožujka 2025. na kojem je punomoćnica tužitelja izjavila da je tužitelj iskazao da je djelomično postupljeno po tužbenom zahtjevu ali da ona ne zna po kojem dijelu te je zatražila rok za očitovanje na podnesak od 6. ožujka 2025.
- da je tužitelj podneskom od 11. ožujka 2025. povukao tužbu i zahtijevao trošak sastava tužbe i zastupanje na pripremnom ročištu 10. ožujka 2025. te za sudske pristojbe
- da su u podnesku od 14. ožujka 2025. tuženici pristali na povlačenje i zatražili naknadu parničnog troška
te na temelju iznesenog stanja spisa predmeta na temelju članka 193. stavka 2. ZPP pod točkom I. izreke pobijanog rješenja utvrđuje povlačenje tužbe i na temelju članka 158. stavka 1. ZPP obvezuje tužitelja da tuženicima plati parnični trošak zaključujući da je tužitelj povukao tužbu jer su tuženi očito udovoljili tužbenom zahtjevu, ali ne odmah nakon što je udovoljeno zahtjevu, već po proteku od šest mjeseci zbog čega nije ispunjen uvjet iz stavka 2. tog članka prema kojem je u slučaju povlačenja tužbe odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik. Dosuđeni trošak u iznosu od 1.375,00 EUR odnosi se na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 36.), za sastav tri podneska u iznosu od 660,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 36.), za zastupanje na jednom ročištu u iznosu od 220,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 36.) te PDV na te iznose u iznosu od 275,00 EUR.
6. Tužitelj u žalbi ponavlja tijek procesnih radnji kako ih nabraja i prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja. Poziva se na članak 158. ZPP međutim citira odredbu članka 155. stavak 1. tog Zakona te ističe da su podnesci tuženika od 1. travnja 2024., 16. rujna 2024. i 6. ožujka 2025. gotovo istog sadržaja te ne predstavljaju radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice pri čemu posebno ističe da podnesak tuženika od 6. ožujka 2025. nije dostavljen sudu i protivnoj stranci najkasnije osam dana prije ročišta na kojem se treba raspravljati te ujedno podneske smatra nepotrebnim za vođenje parnice u kojima ponavljaju da je postupljeno po tužbenom zahtjevu a što nije točno. Tvrdi da je samo djelomično postupljeno po tužbenom zahtjevu te razlog za povlačenje tužbe nije postupanje tuženika po tužbenom zahtjevu već njihova odluka da predmetnu nekretninu prodaju trećoj osobi te su u međuvremenu svoju susjednu nekretninu i prodali. Sve navedeno da prvostupanjski sud nije utvrdio iako je njegova punomoćnica na pripremnom ročištu od 10. ožujka 2025. izričito izjavila da tuženi nisu postupili po tužbenom zahtjevu, a da unatoč takvoj izjavi prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da su tuženici u cijelosti postupili po tužbenom zahtjevu. Ukazuje da čak i sami tuženi u podnescima od 16. rujna 2024. i 6. ožujka 2025. navode da potražuju trošak za svaku radnju nastalu nakon 16. travnja 2024. zbog čega nije jasno zašto je tuženima dosuđen parnični trošak za odgovor na tužbu od 11. travnja 2024. Osporava i dosuđeni trošak za pristup pripremnom ročištu od 10. ožujka 2025. jer je za to ročište primjenjiv Tbr. 9. toč. 2. a ne Tbr. 9. toč. 1. kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju članku 365. stavku 2. ZPP, a koje odredbe se na temelju članka 381. istog Zakona u postupku po žalbi protiv rješenja primjenjuju na odgovarajući način, utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Donošenjem pobijanog rješenja nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP budući da protivno navodima žalbe, isto nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi moglo ispitati.
9. Odredbom članka 158. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka (stavak 1.), a iznimno od stavka 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik (stavak 2.).
10. Prema stanju spisa predmeta tijekom postupka ukazalo se spornim da li su tuženici nakon podnošenja tužbe udovoljili tužbenom zahtjevu jer, iako su tuženici tvrdili da su to učinili, tužitelj tu činjenicu nije učinio nespornom već je tvrdio da su samo djelomično udovoljili tužbenom zahtjevu. Podneskom od 11. ožujka 2024. tužitelj je povukao tužbu ne navodeći razloge povlačenja tužbe pa tako niti da bi tuženici udovoljili tužbenom zahtjevu u kojem slučaju bi iznimno prema članku 158. stavku 2. ZPP tuženici bili u obvezi naknaditi troškove tužitelju. Činjenicu da bi tuženici udovoljili tužbenom zahtjevu tužitelj i u žalbi izričito osporava ujedno tvrdeći da je tužbu povukao jer su tuženici u međuvremenu svoju susjednu nekretninu prodali i zbog čega im više nije bilo u interesu otkupiti nekretninu od tužitelja.
11. Stoga je, imajući u vidu osporavanje tužitelja da bi tuženici udovoljili tužbenom zahtjevu te da udovoljenje tužbenom zahtjevu nije bio razlog za povlačenje tužbe, tužitelj na temelju članka 158. stavka 1. ZPP u obvezi tuženicima naknaditi trošak parničnog postupka.
12. Međutim, tužitelj osnovano pobija visinu dosuđenog troška jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pogrešnom primjenom članka 155. stavka 1. i 2. ZPP tuženicima priznao trošak za tri podneska u iznosu od po 220,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje u tekstu: Tarifa). Naime, tuženici su zatražili naknadu troškova za sastav podneska od 11. studenog 2024. u kojem navode da ponovno ističu da su u cijelosti postupili po zahtjevu tužitelja te uz podnesak dostavljaju fotografije. Taj podnesak tuženici su dostavili sudu 12. studenog 2024., dakle istog dana kojeg su obje parnične stranke podnijele prijedlog za odgodu ročišta određenog za dan 12. studenog 2024. Budući su taj podnesak tuženici podnijeli protivno članku 299.a stavku 2. ZPP te da nije bilo potrebno dodatno se očitovati na navode tužbe, a niti su od prvostupanjskog suda zatražili odobrenje za dodatno pisano očitovanje koje bi sud odobrio, to se taj zahtijevani trošak ukazuje nepotrebnim za vođenje parnice.
12.1. Tuženici traže i trošak sastava podneska od 9. rujna 2024. međutim takvog podneska nema u spisu, a niti iz eSpisa proizlazi da bi tuženici dostavili sudu podnesak od 16. rujna 2024. Podnesak tuženika od 6. ožujka 2025. dostavljen je sudu svega četiri dana prije ročišta koje je održano 10. ožujka 2025., a što je također protivno ne samo odredbi članka 299.a stavku 3. ZPP već i odredbi stavka 2. istog članka i zbog čega tuženicima ne pripada trošak tog podneska.
13. Tuženicima protivno navodima žalbe pripada trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 EUR obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.328,00 EUR i to primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 40. Tarife i trošak zastupanja na pripremnom ročištu u istom iznosu primjenom Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 40. Tarife te primjenom vrijednosti boda od 2,00 EUR određenog Tbr. 54. Tarife kao i PDV na iznos od 440,00 EUR u iznosu od 110,00 EUR.
14. Iz navedenih razloga ovaj sud je na temelju članka 380. točke 2. ZPP djelomično odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijano rješenje u točki II. izreke u dijelu kojim je tužitelj obvezan tuženicima platiti troškove parničnog postupka u iznosu od 550,00 EUR i ujedno je na temelju članka 380. točke 3. ZPP djelomično uvažio žalbu i preinačio točku II. izreke u preostalom dijelu na način da je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 825,00 EUR.
15. Budući da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom i to izraženo u postotku od 40% to mu je obzirom na priznati trošak žalbe koji se odnosi na sastav žalbe u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 10. toč. 4. Tarife uvećanom za PDV od 25,00 EUR ili ukupno 125,00 EUR odgovarajućom primjenom članka 154. stavku 2. ZPP u postotku utvrđenog uspjeha dosuđen trošak žalbe u iznosu od 50,00 EUR, dok je za više zatraženi trošak u iznosu od 325,00 EUR zahtjev tužitelja odbijen.
16. Prvostupanjsko rješenje u nepobijanim točkama I. i III. izreke nije ispitivano u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. u vezi članka 381. ZPP).
U Varaždinu 9. rujna 2025.
Sutkinja
Tanja Novak-Premec
