REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7333/2024-123
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tei Milanković Podbreznički, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženice ŠCV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženice ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. tuženice BC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika NC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi kao nasljednici iza pok. KC, svi zastupani po punomoćniku Kristianu Pelcu, odvjetniku u Zagrebu i 5. tuženice VC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Sučeviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i izdvajanja iz ostavinske imovine, nakon 17. lipnja 2025., održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka, 9. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase: „I. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. ZC, rođenog **.**.1942.g., umrlog **.**.1993.g. ulaze nekretnine, i to: ¼ dijela stana na II (drugom) katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 68,19 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 5886/1, po novoj izmjeri čest.br. 6349 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u knjizi položenih ugovora u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], ½ dijela vikend kuće na Okiću veličine 7,75 x 13,60 m sagrađene na k.k.br. 2410/5, u naravi oranica Gajec u Repišću površine 289 čhv, upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
II. Utvrđuje se da ulaze u ostavinu iza pok. ZC u ½ dijela pokretne stvari koje se nalaze u stanu u [adresa], Š [adresa], i to:
POKRETNINE U PREDSOBLJU:
• dvokrilni ormar od furnira palisandar, dimenzija dužine 88 cm, širine 90 cm, visine 240 cm, kupljen 1988. godine,
• posuda za kišobrane od pobakrenog metala, okrugla, dimenzija visine 43 cm, širine 23 cm, kupljena 1988. godine,
• zidno ogledalo u drvenom okviru od hrasta, vanjskih dimenzija širine 56 cm, dužine 96 cm, kupljeno 1988. godine.
POKRETNINE U DNEVNOM BORAVKU:
• umjetnička slika grafika u drvenom crnom okviru, autor AC, motiv dvije glave bika, dimenzije grafike širina 50 cm, visina 60 cm, drveni okvir dimenzija 5cm x 5cm
• umjetnička slika ulje na platnu u drvenom okviru, autor Ž, motiv jesenji pejzaž, vanjskih dimenzija širina 44 cm, dužina 67 cm, dimenzije platna širina 39 cm, dužina 62 cm, dimenzije okvira 5 cm x 5 cm • umjetnička slika ulje na platnu u drvenom okviru, autor B, motiv jedrenjaci, vanjskih dimenzija širina 57 cm, dužina 70 cm, dimenzije platna širina 51 cm, dužina 64 cm, dimenzije okvira 6 cm x 6 cm • videorecorder marke „Marand“ od plastike, crne boje, dimenzija dužina 40 cm, širina 40 cm, kupljen 1989. godine
• glazbena linija marke“Sanyo“, crne boje, dimenzija visine 140 cm, širine 40 cm, kupljena 1989. godine
POKRETNINE U SPAVAĆOJ SOBI:
• krevet, tapeciran, boje starog zlata, dimenzija širina 175 cm, dužina 190 cm, visina 47 cm, kupljen 1987. godine
• ormar, trokrilni, drvo- furnir palisandar, dimenzije širina 57 cm, dužina 220 cm, visina 220 cm, kupljen 1988. godine
• noćni ormarić, drvo-furnir palisandar, dimenzija širina 46 cm, dužina 50 cm, visina 74 cm, kupljen 1988. godine
• komoda, drvo –furnir palisandar, dimenzija širina 46 cm, dužina 90 cm, visina 74 cm, kupljena 1988. godine
• dva manja tepiha od vune, crvene boje, motiv nedefiniranih šara, dimenzija dužina 140 cm, širina 70 cm, kupljeni 1988. godine • dvije noćne lampe, okrugle, kombinacija stalak od drva tamno smeđe boje i sjenilo bež boje, ukupne dimenzije visina 30 cm, širina 18 cm, kupljene 1989. godine
• viseća svjetiljka od metala na lancu, sa 5 žarulja, promjera 54 cm, kupljena 1988. godine
POKRETNINE U KUPAONICI
• dva viseća kupaonska elementa od drva, kombinacija bijele sa zelenom bojom, svaki element dimenzija širine 26 cm, dužine 34 cm, visine 58 cm, kupljeni 1988. godine
POKRETNINE U OSTAVI
• tri ormarića za cipele od drva- furnir, prirodna boja hrasta, dimenzija širina 30 cm, visina 60 cm, dužina 49 cm, kupljeni 1987. godine, • kućne ljestve od metala, visine 140 cm, kupljene 1988. godine
III. Utvrđuje se da ulaze u ostavinu u cijelosti iza pok. ZC: pištolj marke „Mauser“ 7,65, nepoznate godine proizvodnje, pištolj CZ 9 mm tamno sive boje, dalekozor crne boje dimenzija 15cm x 10cm, fotoaparat marke NIKON sa flešom, tepih od vune dimenzija 2m x 3m sivo bijele boje, motiv pravokutnika, dvije slike, zemlja porijekla Indija, tehnika izrade na rižinom platnu, motiv plesačica, širine 25 cm, visine 46 cm, slika u reljefu, motiv muškarac i žena u zagrljaju na drvenoj podlozi dimenzija širine 24 cm, visine 33 cm, ručni sat od čelika marke Seiko sive boje, kožna ručna torba marke Samsonite crne boje dimenzija 60 cm x 45 cm, tlakomjer „Teleoptik“, kožna crna putna torba sa šifrom dimenzija 40 cm x 30 cm x 20 cm, šest figurica od slonove kosti visine 3 cm s prikazom dva konja, žirafe, slona, N i kugle, skije „Elan“ sa vezovima“Tyrolia 490“, pancerice marke „Alpina“, električna kosilica proizvedena 1989. godine
IV. Utvrđuje se da u ostavinsku imovinu iza pok. ZC ne ulaze pokretnine:
• vitrina od tamnog drva, dimenzija dužina 180 cm, širina 30 cm, visina 160 cm, ostakljena na gornjem dijelu u visini od 30 cm i širini 80 cm, kupljena 1988. godine
• vitrina s knjigama od drva, tamni hrast, dimenzija dužina 95 cm, širina 40 cm, visina 180 cm, kupljena 1988. godine
• trosjed presvučen tkaninom boje pijeska, sa drvenim rukohvatima, sve ponovno presvučeno zbog trošnosti u kožu bež boje, dimenzija širina 100 cm, dužina 180 cm, kupljena 1988. godine
• dvije istovjetne fotelje kao trosjed pretapecirane u kožu bež boje, svaka dimenzija širina 98 cm, dužina 75 cm, kupljena 1988. godine • tabure istovjetan trosjedu i foteljama, presvučen kožom bež boje, dimenzija 45 cm x 45 cm, kupljen 1988. godine
• niski sobni stol od drva – tamni hrast, dimenzija širine 45 cm, dužina 120 cm, s izrezbarenim nogama, kupljen 1988. godine
• stolni komplet za serviranje koji se sastoji od tri četvrtasta drvena stolića, jedan dimenzija dužina 33 cm, širina 3 cm, visina 44 cm, drugi dužine 43 cm, širine 32 cm, visine 52 cm, treći dužine 56 cm, širine 35 cm, visine 60 cm, kupljeni 1988. godine
• metalni luster na visećem lancu sa osam rasvjetnih tijela od imitacije mjeda, promjera 80 cm, kupljen 1988. godine
• stojeća svjetiljka sa stalkom od tamnog smeđeg drva sa sjenilom od kartona bež boje, visine 110 cm, kupljena 1989. godine
• stolna svjetiljka od kombinacije metala i stakla, visine 40 cm, promjera 30 cm, kupljena 1988. godine
• stolić za TV i radio od tamnog drva dimenzija dužina 79 cm, širina 49 cm, visina 70 cm, kupljen 1988. godine
• umjetnička slika ulje na platnu u drvenom okviru, autor K, motiv žetva, ukupnih dimenzija 20cm x 20cm
• umjetnička slika uljena platnu bez okvira, autor V, motiv cvijeća, ukupnih dimenzija 30cm x 30 cm
POKRETNINE U KUHINJI- sve izrađene od drva- furnir- prirodna boja hrasta, sve kupljeno 1987. godine, i to:
• dvostruki kuhinjski element sa sudoperom, dimenzija dužina 80 cm, širina 60 cm, visina 87 cm
• dvostruki kuhinjski element, dimenzija dužina 80 cm, širina 60 cm, visina 87 cm
• dva kuhinjska elementa, svaki dužine 40 cm, širine 60 cm, visine 87 cm • viseći kuhinjski elementi dva komada, sa staklenim vratima, svaki dužine 80 cm, širine 28 cm, visine 60 cm
• dva viseća kuhinjska elementa bez stakla, svaki dužine 40 cm, širine 28 cm, visine 60 cm
• jedan viseći kuhinjski element, dimenzija dužina 60 cm, širina 28 cm, visina 40 cm
• kuhinjski stol, dužine 119 cm, širine 80 cm, visine 70 cm
• četiri kuhinjske stolice, bez tapecirunga s naslonom, standardnih dimenzija
• stropna plafonijera od mliječnog stakla, promjera 35 cm
• viseća kuhinjska svjetiljka od kombinacije metala i staklenog sjenila, promjera 45 cm
• goblen u drvenom okviru, motiv razigrani konji, dimenzija 35 cm x 20 cm,
te 3/4 dijela stana na II (drugom) katu lijevo, u [adresa] opisanog u točci I. izreke, ½ dijela vikend kuće na Okiću opisane u točci. I. izreke, te ½ dijela pokretnina navedenih u točci II. izreke.
VI.
Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno naknade troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak i to I-Iv tuženicima u iznosu od 36.37500 eur, te tuženici VC u iznosu od 38.125,00 eur, u roku 15 dana.
III.
Nalaže se I-V tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od
829,52 eur, u roku 15 dana
Obrazloženje
1. Tužiteljica navodi u tužbi da je iza pok. ZC iz [adresa], umrlog **.**.1993. pred ovim sudom vodio ostavinski postupak u predmetu broj O-6004/93 u kojem su tuženici kao zakonski nasljednici osporili osnovanost i valjanost usmene oporuke pokojnika izjavljene 3. kolovoza 1993. pred svjedocima HC i OC u smislu čl. 78. Zakona o nasljeđivanju, te da su osporili i koja imovina te u kojem dijelu, ulazi u ostavinu iza pokojnika, zbog čega je sud donio rješenje O-6004/93 od 17. ožujka 1995. kojim je prekinuo ostavinski postupak i uputio tužiteljicu i tuženike u parnicu radi utvrđenja spornih činjenica.
2. Tako tužiteljica u ovoj tužbi, radi utvrđenja, navodi da je s pok. ZC živjela u izvanbračnoj zajednici od 1984. pa do njegove smrti, da su u tom razdoblju stjecali zajedničku imovinu navedenu u rješenju ostavinskog suda, te da imaju imovinu koju su stjecali ranije svaki posebno, pa s obzirom da je njihova zajednica izjednačena sa bračnom, da je pok. ZC pred svjedocima 3. kolovoza 1993. izjavio oporuku prema kojoj svu svoju imovinu ostavlja tužiteljici, jer se tog dana pokojnik loše osjećao i na kraju umro. Navodeći da zbog svog zdravstvenog stanja pokojnik nije mogao sačiniti vlastoručnu oporuku niti pisanu pred svjedocima, da je sukladno čl. 78. Zakona o nasljeđivanju usmeno izjavio svoju posljednju volju i to pred svjedocima HC i ĐC. Navodeći da su u izvanbračnoj zajednici stjecali pokretnine i nekretnine, tužiteljica tvrdi da je suvlasnica:
a) 3/4 dijela trosobnog stana u [adresa], na II (drugom) katu lijevo, koji se sastoji od tri sobe i sporednih prostorija u površini od 68,19 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 5886/1, po novoj izmjeri čest.br. 6349 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u knjizi položenih ugovora u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina],
b) ½ dijela vikend kuće na [adresa] veličine 7,75 x 13,60 m sagrađene na k.k.br. 2410/5, u naravi oranica [adresa] u [adresa] površine 289 čhv, upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Jastrebarsko, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i
c) poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa], u ½ dijela.
4. Tužiteljica ističe da je sudjelovala u stjecanju tih nekretnina, te da je radeći od 1975., a od 1985. u bolnici za osobe lišene slobode u Zagrebu kao liječnica- internist, primala mjesečnu plaću do 1990. u prosjeku 2.000,00 DEM, tako da je uz vođenje kućanstva bila u mogućnosti sudjelovati i u kupnji navedenih nekretnina. Tužiteljica je nadalje pobrojala i da je suvlasnica pokretnina koje se nalaze u stanu u [adresa], te vikend kuće na Okiću- Klinča Sela, kao i da osobni automobil marke VW Golf JXD reg oznake [registarska oznaka] ulazi u ostavinu u ½ dijela. Tužiteljica je pobrojala i pokretnine koje se nalaze u stanu, za koje tvrdi da ne ulaze u ostavinu.
5. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 30. svibnja 2016. tužiteljica traži utvrditi koje nekretnine kao i pokretna imovina iza pok. ZC, pobliže označena u točki I. izreke presude, ulazi u ostavinu i u kojem dijelu, odnosno koje pokretnine ne ulaze u ostavinsku imovinu već su njezina posebna imovina.
6. I-tuženik MC u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev, dok je postojanje usmene oporuke, između ostalog, osporio i iz razloga što je predloženi svjedok oporuke u ostavinskom postupku različit od svjedoka u ovom postupku. Osporava da je između tužiteljice i pok. ZC postojala izvanbračna zajednica, jer da oni godinu dana prije njegove smrti faktično više nisu živjeli zajedno i njihovi međusobni odnosi bili su u prekidu i podjeli svega što se eventualno neznatno zajednički stekli. Ističe da je pokojni ZC i ranije mogao sačiniti oporuku da je to želio te da nisu postojale nikakve izvanredne okolnosti koje bi opravdale sastav usmene oporuke, da je pokojni ZC bio vezan za brata i sestru, odnosno tuženike, kao i njihovu djecu, te da nikada ne bi sastavio oporuku kojom njima ne bi ništa ostavio. Navodi da pok. ZC i tužiteljica nisu ništa zajednički stjecali, jer da su svoje prihode i rashode- financije odvojeno vodili, a a imovina koja se spominje da je postojala prije poznanstva tužiteljice i pokojnog ZC. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.
7. Drugotuženica VC u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da usmena oporuka na koju se poziva tužiteljica predstavlja njezinu konstrukciju za pribavljanje imovine pokojnog ZC. Osporava da je tužiteljica živjela u izvanbračnoj zajednici s pokojnim ZC od 1984. pa do njegove smrti, jer da je s njim živjela određeno kraće vrijeme. Ističe da je pokojni ZC isključivo svojim sredstvima kupio stan u [adresa] na kojem stanu je imao stanarsko pravo kao i da je vikend kuća na [adresa] sagrađena još za vrijeme braka pokojnog ZC sa PC, te da tužiteljica neosnovano tvrdi da bi bila suvlasnica u 1/2 dijela. U odnosu na poslovni prostor [adresa] tuženica navodi da o tome nema nikakvih saznanja i da tužiteljica nije priložila dokaze o vlasništvu predmetnih nekretnina. Smatra da su sve nekretnine za koje tužiteljica navodi da je suvlasnik u 1/2 dijela, odnosno u 1/4 dijela, kao i pokretnine za koje navodi da su isključivo njezino vlasništvo, imovina pokojnog ZC, osim stvari koje se odnose na dijete tužiteljice. Kao i I-tuženik, predlaže saslušati svjedoka ČC s obzirom da je tužiteljica u ostavinskom postupku tvrdila da i je pred tom osobom pokojni ZC izrekao svoju posljednju volju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u rješenje Općinskog suda u Zagrebu, broj O-6004/93 od 17.03.1995. (list 7-8 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji stana od 14.04.1992. (list 9-11 spisa), aneksa Ugovora o kupoprodaji stana od 14.10.1992. (list 12-15 spisa), presliku prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 16 spisa), Ugovor o prodaji dionica D.D. Kraš od 31.08.1992. (list 17-20 spisa), potvrdu DSKD Zagreb od 22.09.1992. (list 22 spisa), Ugovor o prodaji dionica D.D. Rade Končar- Servis dizala od 22.07.1992. (list 24-27 spisa). Saslušani su svjedoci GC, FC, RC i JC (list 55-57 spisa), svjedoci LC, EC, UC i TC (list 59- 61 spisa). Saslušani su svjedoci CC i DC (list 66-67 spisa), saslušane su stranke u svrhu dokazivanja (list 68-69, 563-568 spisa), zapisnik o obdukciji pok. ZC (list 100-101 spisa). Dopunski je saslušan svjedok EC (list 193-195 spisa). Izvršen je uvid u presliku odluke o davanju stana na korištenje od 15.12.1987. (list 254-256 spisa). Saslušani su svjedoci ĆC, IC, SC, ŠG, ŠCV (list 414-422, 426-429 spisa). Izvršen je uvid u presliku potvrde o zajmu od 15.09.1992., potvrdu od 16.07.1998. o odvozu vozila reg. oznake [registarska oznaka] na odlagalište (list 433 spisa), potvrdu kućnog savjeta zgrade [adresa] od 22.05.2007. (list 434 spisa), osmrtnicu za pok. ZC (list 435 spisa), preslika brzojava (list 436-437 spisa), nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl.ing. Borivoja Vukelića (list 438 spisa), zapisnik od 18.03.1994. o pregledu vozila u postupku O-6004/93 (list 449 spisa). Nastavno je saslušana svjedokinja ŠCV i NC (list 454-461 spisa). Izvršen je uvid u podatke PU Zagrebačke o prijavi prebivališta tužiteljice na adresu predmetnog stana (list 468 spisa), dopis Zagrebačke banke d.d. od 06.05.2019. (list 492 spisa), podatke o stažu osiguranja i plaći za pok. ZC (list 496-498 spisa), isplate godišnjih neto plaća od 1985.-1993. za tužiteljicu (list 507-515 spisa). Saslušani su svjedoci ŽG i BG (list 518-520 spisa). Izvršen je uvid u dopis stečajnog upravitelja Belko d.o.o. u stečaju (list 526 spisa). Saslušani su svjedoci NG, KG, VG (list 536-540 spisa). Izvršen je uvid u potvrdu o mirovinskom stažu i plaći pok. ZC (list 543-548 spisa), presliku zk izvatka za zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 575-590 spisa), zahtjev za kupnju stana pok. ZC od 10.04.1992. (list 591-592 spisa), zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 594), ugovor o sudjelovanju vlastitim sredstvima u zadovoljavanju stambene potrebe (list 595-596 spisa), zapisnik o bodovanju stana i izračun prodajne cijene stana uz otplatu ostatka duga odjednom na dan 14.10.1992. (list 596-600 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana od 14.04.1992. i aneks ugovora o kupoprodaji stana od 14.10.1992. s obračunom cijene stana (list 601-609 spisa), presliku uplatnice od 21.10.1992. i naloga za prijenos deviznih sredstava (list 610 spisa), preslika presude P2-2121/84 od 27.06.1985. o razvodu braka ZC i ZG (list 611 spisa), nagodbe AG i ZG od 08.04.1986. u predmetu R1- 228/86 (list 612-613 spisa), izjavu od 11.07.1986. o iseljenju iz stana u [adresa] (list 614 spisa), odobrenje za građenje od 15.05.1971. (list 615-616 spisa), elektroenergetska suglasnost Elektre Karlovac P.U. Jaska od 26.10.1971.(list 635- 640 spisa), rješenje o otpisu čestice kč. br. [katastarska čestica] oranice [adresa] u [adresa] (list 641 spisa), Odluku o davanju stana na korištenje od 15.12.1987. (list 254-256 preslike spisa P-5193/02), izvršen je uvid u priklopljene spise P-67/13 i O-6004/93,
9. Predmet ovog spora je zahtjev za utvrđenje koje nekretnine i pokretnine i u kojem omjeru nakon smrti pok. ZC ulaze u njegovu ostavinsku imovinu, a koja je posebna imovina tužiteljice, s time da odluka u ovom sporu ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li između pok. ZC i tužiteljice postojala izvanbračna zajednica u kojoj je ta imovina stečena.
10. Nije sporno da je pok. ZC umro iznenada 3. kolovoza 1993., na radnom mjestu, da je s tužiteljicom bio u vezi i da su zajedno živjeli neko vrijeme nakon 1988. u stanu u [adresa], Š [adresa], te da je tužiteljica u posjedu tog stana do danas. Nije sporno da je pok ZC otkupio stan na svoje ime, nakon što je na istom imao stanarsko pravo, te nije sporno ni da pok. ZC u času smrti nije bio oženjen, niti je imao djecu i da su tuženici njegovi brat i sestra, odnosno zakonski nasljednici.
11. Sporno je kada je započela i kada je prestala zajednica života pok. ZC, je li za vrijeme trajanja imala obilježja bračne zajednice da bi se u smislu odredbe čl. 7., te čl. 277. i čl 285. u vezi čl. 299. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/89, 56/90 i 59/90- dalje: ZBPO) ta zajednica u pogledu prava i obveza mogla izjednačiti s bračnom zajednicom, je li za vrijeme njezinog trajanja stečena zajednička imovina i u kojem opsegu, te je li imovina iz točke III. i IV. tužbenog zahtjeva njihova posebna imovina u smislu tada važeće odredbe čl. 278. ZBPO.
12. Prema odredbi čl. 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
13. S obzirom na navode o trajanju izvanbračne zajednice i stjecanja imovine u toj zajednici, za ocjenu (ne)osnovanosti zahtjeva u konkretnom slučaju, na temelju odredbe čl. 364. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03, 17/04 i 136/04), valja primjeniti odredbe čl. 7., 277. i 285. u vezi čl. 299. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 51/89, 56/90 i 59/90 - dalje: ZBPO).
14. Odredbom čl. 7. ZBPO propisano da izvanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim navedenim zakonom, dok se prema odredbi čl. 299. st. 1. ZBPO imovina stečena radom žene i muškarca u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme, smatra njihovom zajedničkom imovinom, a po st. 2. istog članka da se kod diobe ove imovine odgovarajuće primjenjuju odredbe o diobi zajedničke imovine bračnih drugova.
15. Prema odredbi čl. 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine zajednička je imovina bračnih drugova, a odredbom čl. 285. istog zakona propisana je mogućnost svakog bračnog druga da tužbom zahtijeva od suda utvrditi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine.
16. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Zagrebu, broj O-6004/93 utvrđeno je da je rješenjem tog suda od 17. ožujka 1995. prekinut ostavinski postupak iza smrti pok. ZC i da je tužiteljica upućena pokrenuti parnični postupak protiv ovdje tuženika, radi utvrđenja činjenice da je ostavitelj 3. kolovoza 1993. sačinio valjanu usmenu oporuku pred svjedocima, HC i OC, kojom svoju imovinu ostavlja tužiteljici, te radi utvrđenja činjenice da je tužiteljica suvlasnica nekretnina, stana u [adresa], zemljišta i vikend kuće na [adresa] i da iste samo djelomično ulaze u ostavinu, da pokretnine u stanu i kući ulaze u ostavinu u ½ dijela, jer je druga polovica istih njezino vlasništvo na temelju izvanbračne stečevine, odnosno da su njezina posebna imovina, te da u ostavinu ulazi ½ dijela poslovnog prostora na lokaciji Savica Šanci.
17. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-5210/14 od 16. prosinca 2014. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-67/13 od 24. veljače 2014., te je pravomoćno odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje valjanosti usmene oporuke koju je prije svoje smrti istoga dana 3. kolovoza 1993., izjavio ZC, a prema kojoj oporuci svu svoju imovinu ostavlja ŠC, odnosno tužiteljici. Neosnovanost zahtjeva sudovi su temeljili na zaključku da na temelju iskaza svjedoka HC i OC, koje sud nije prihvatio kao istinite, a niti nalaza medicinskog vještaka koji je zaključke o zdravstvenom stanju pok. ZC prije smrti temeljio na njihovim iskazima, nisu postojale izvanredne okolnosti iz čl. 78. Zakona o nasljeđivanju, zbog kojih ostavitelj nije bio u mogućnosti sačiniti pisanu oporuku, odnosno da je sačinio usmenu oporuku. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev-x-790/15 od 9. studenoga 2016. odbijena je kao neosnovana revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-5210/14 od 16. prosinca 2014.
18. Tužiteljica konačno traži u ovom postupku utvrditi da u ostavinsku imovinu nakon smrti pok. ZC ulazi ¼ dijela stana u [adresa] ½ dijela vikend kuće na [adresa], te pokretnine koje se nalaze u stanu i to neke u cijelosti, neke u 1/2 dijela, a neke pokretnine da su njezina posebna imovina, sve kako je pobliže označeno u točki I. (I. -IV.) izreke, jer tužiteljica smatra da joj na temelju doprinosa njezine posebne imovine u otkup, pripada 3/4 dijela tog stana nakon smrti pok. ZC, 1/2 dijela vikend kuće koju su zajedničkim radom i sredstvima dovršili tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice, te u ostalom dijelu pokretnine koje ne ulaze u ostavinu, kako su pobliže označene u izreci.
19. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je između nje i pok. ZC do njegove smrti postojala izvanbračna zajednica, valja reći:
- da bi se radilo o zakonom priznatoj izvanbračnoj zajednici sa uspostavljenim režimom zajedničke imovine, potrebna je volja za uspostavljanjem takvih odnosa koji odgovaraju odnosima u braku i život stranaka u izvanbračnoj zajednici koja je trajala duže vrijeme.
- da je za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno da niti jedan od partnera u razdoblju trajanja te zajednice nije bio u braku
- da je među njima postojala trajnija zajednica - i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja (s ozbiljnom odlukom da zajedno žive), već i u uspostavljanju emocionalne odnosno egzistencijalne povezanosti i ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe (psihičke, emocionalne, seksualne…) te međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri da zaključe brak.
20. Prema sadržaju Odluke o davanju stana na korištenje od 15. prosinca 1987., Komunalno poduzeće Velkom p.o. je svom direktoru ZC dalo na korištenje kadrovski trosobni stan na adresi u [adresa] (sada [adresa]). Iako nije sporno da tužiteljica nije bila u braku s pok. ZC, u Odluci su kao članovi obiteljskog domaćinstva ZC navedene Z ŠC i Z A, kćer tužiteljice.
21. Iz podataka Policijske uprave Zagrebačke od 19. travnja 2018. (list 468 spisa) proizlazi da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 31. srpnja 1992., uz napomenu da zbog proteka petogodišnje obveze čuvanja dokumentacije, nije moguće utvrditi na temelju koje dokumentacije je izvršena prijava prebivališta tužiteljice na navedenu adresu.
22. Iz priložene Potvrde kućnog savjeta stambene zgrade [adresa] od 22. svibnja 2007. (list 434 spisa) predstavnika stanara HG proizlazi da tužiteljica "kontinuirano - stalno" stanuje od useljenja zgrade na drugom katu u stanu broj 4, sa svojom kćeri OG.
23. U odnosu na navedene dokaze valja reći da prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci poslovni broj: Rev-1121/07 od 22. studenog 2007., za postojanje trajnije izvanbračne zajednice muškarca i žene nije od odlučnog značenja (sama po sebi) činjenica stanovanja na istoj adresi, već o postojanju trajnije zajednice života izvanbračnih drugova sud mora odlučivati od slučaja do slučaja.
24. Tako su na okolnost postojanja, trajanja i sadržaja zajednice tužiteljice i pok. ZC na istoj adresi, saslušani svjedoci i stranke.
25. Iskaz svjedokinje TC, prijateljice tužiteljice i pok. ZC, u dijelu u kojem je navela da se tužiteljica s pok. ZC uselila u stan koji je dobio od Velkoma, kada je bila Univerzijada, sud je prihvatio kao istinit, jer je podudaran Odluci o davanju stana na korištenje od 15. prosinca 1987., uzevši u obzir notornu činjenicu da je Univerzijada bila 1987. u Zagrebu.
U ostalom dijelu iskaz svjedokinje TC sud nije prihvatio iz razloga njegove kontradiktornosti i nedosljednosti, jer je svjedokinja svoj iskaz ispravljala onako kako ju je tijekom iskazivanja ispravljala tužiteljica tada prisutna u sudnici, pa je tako iskazala da su tužiteljica i pok. ZC živjeli u vanbračnoj zajednici i stjecali zajedno imovinu u stanu na Ravnicama, te se nakon intervencije tužiteljice ispravila i navela da su živjeli u stanu u [adresa] ([adresa]), pa zatim da je tužiteljica živjela kod majke kada je ostala trudna 1988. ili 1989., nakon čega je na reakciju prisutne tužiteljice iskazala, da su u to vrijeme tužiteljica i pok. ZC već živjeli u [adresa], te je suprotno iskazu tužiteljice da je njezin otac bio direktor poduzeća Mašino-Impex, svjedokinja TC iskazala da je otac tužiteljice bio sudac.
26. Svjedokinja ĆC iskazala je da je dobra poznanica tužiteljice iz djetinjstva i da je tužiteljica s pok. ZC živjela u izvanbračnoj zajednici, iz njezinog iskaza proizlazi da ona nema neposrednih saznanja o zajedničkom životu tužiteljice i pok, ZC, jer je iskazala i da se nisu međusobno posjećivale već su se sretale ispred škole gdje je svjedokinja i upoznala pok. ZC kada su zajedno čekali djecu, znala je da tužiteljica s kćeri živi negdje drugdje a ne u [adresa], ne sijeća jesu li dolazili zajedno pred školu zadnju godinu prije njegove smrti niti zna jesu li tužiteljica i pok. ZC živjeli zajedno kada ih je srela par dana prije njegove smrti i majka joj je nakon toga rekla da je Jadrankin muž umro.
27. Sestrična tužiteljice, IC u svom iskazu je navela da je s tužiteljicom u dobrim odnosima, redovno se posjećuju pa su se tako posjećivale i u stanu na [adresa] jednom do tri puta mjesečno. Nije odlazila k njima na rođendane niti na dočeke novih godina, jer je tada imala malu djecu. Zna da je tužiteljica s pok. ZC živjela jedno vrijeme i u stanu majke tužiteljice u Bosanskoj 1. Njihov odnos opisuje kao "jedan normalan suživot, brak kao i svaki bračni život." Odnos pok. ZC prema kćeri tužiteljice bio je jako lijep i nije se primjetilo da to nije njegovo dijete. U kući u [adresa] je bila jednom zbog djece, ali se ne sijeća kojim povodom niti koje godine.
Iako bi se iz iskaza svjedokinje IC moglo zaključiti da je zbog kontinuiranog kontakta s tužiteljicom u njezin odnos s pok. ZC bila dobro upućena, proizlazi da su svi ti navodi vrlo općeniti, da nisu smješteni u određeno vremensko razdoblje, a što je odlučno, te da osim paušalnih tvrdnji da su zajedno živjeli kod majke tužiteljice do smrti pok. ZC, nije iskazala niti o jednom segmentu zajedničkog života odlučnom za izvanbračnu zajednicu. Njezin iskaz je ocijenjen i kontradiktornim te neživotnim kada navodi da je tužiteljicu i pok. ZC posjećivala u stanu na [adresa] kontinuirano, jednom do tri puta mjesečno i da su se tužiteljica i ona uvijek družile sa supruzima, da bi potom iskazala da sa suprugom nije odlazila k njima na rođendane niti na dočeke novih godina, jer je tada imala malu djecu koja su dosta bila bolesna pa tako i doba kada bi padali neki rođendani ili dočeci nove godine.
28. Svjedokinja SC iskazala je da je prijateljica tužiteljice više od 60 godina s time da je od 1984. do 2004. živjela u [adresa] i u Hrvatsku dolazila jednom mjesečno. Tužiteljica ju je s pok. ZC upoznala 1988. ili 1989., te zna iz priča, a i vidjelo se da su sretan par. Od tada pa do njegove smrti viđala ih je zajedno dva puta godišnje, dok je tužiteljicu viđala svaka 2-4 mjeseca. Nije ih nikada posjećivala ali zna da je tužiteljica s njim živjela jedno vrijeme kod svoje majke i da je tužiteljica s pok. ZC živjela do njegove smrti. Posljednji put ih je vidjela zajedno na Trešnjevačkom placu u lipnju 1993. kada su je pozvali da dođe s njima u vikendicu na [adresa], ali je ona išla na more. ĐG vidjela je ukupno 8-10 puta u društvu tužiteljice na Trešnjevačkom placu i njihovi susreti trajali su nekad 15 minuta nekad pola sata, osim što se sijeća da je tada u lipnju 1993., susret trajao negdje 1 sat jer su pričali o ratu, a da su tužiteljica i pok. ĐG došli sretni i zagrljeni.
Iskaz svjedokinje SC sud ocjenjuje uopćenim kao što su to i raniji iskazi, s naglašenim inzistiranjem da su tužiteljica i pok. ĐG dolazili na tržnicu, sretni, zaljubljeni, zagrljeni…bez navođenja konkretnih činjenica i neposrednih saznanja o tome kako je njihova veza, odnosno zajednica funkcionirala. S obzirom da tužiteljicu i pok. ĐG nije nikada posjećivala već ih je slučajno sretala na tržnici i zadržavala se s njima u razgovoru nekad 15 minuta, a nekada pola sata, za zaključiti je da je njihovi kontakti nisu bili druženje već više susreti u prolazu, što potvrđuje i njezin iskaz da je pok. ĐG ukupno vidjela 8-10 puta, odnosno da je tužiteljicu i pok. ĐG sretala na tržnici 2 puta godišnje. Stoga svjedokinjin opis odnosa tužiteljice i pok. ĐG, kao nježan i topao, te da su baš u lipnju 1993. (prije smrti pok ĐG) došli sretni i zagrljeni, a s druge strane svjedokinja nije sigurna je li pok. ĐG upoznala 1988. ili 1989., sud ocjenjuje neuvjerljivim i usmjerenim na pomaganje tužiteljici da uspije u ovom sporu, dok je njezin iskaz u dijelu da ona zna da su oni zajedno živjeli i kod majke tužiteljice, ocijenjen paušalnim kao i da je ta saznanja mogla imati samo posredno od tužiteljice. Osim toga, a s obzirom na tvrdnju tužiteljice da su bili u vezi od 1985. i da su živjeli kod njezine majke, nije životno i logično da bi ju tužiteljica s kojom se viđala svaka 2-4 mjeseca, s pok. ĐG upoznala tek u njihovom slučajnom susretu na tržnici 1988. ili 1989. Ili da ju zovu na druženje u vikendicu u [adresa], a nikada ih nije posjećivala niti su se družili.
29. Svjedokinja DC iskazala je da je s tužiteljicom i pok. ĐG zajedno radila i ostala u prijateljskim odnosima i nakon što su napustili KPD Turopolje te ih je posjećivala kod kuće, a i oni su k njoj dolazili te i danas viđa tužiteljicu. Poznato joj je da je veza tužiteljice i pokojnog ĐG počela u [adresa] zbog čega su se i rastali, odnosno rastali su se prije toga. Također joj je poznato da je pok. ZC dobio rješenje za stan od Velkoma krajem 1987. godine te da je s tužiteljicom počeo zajedno živjeti neposredno iza toga i da su uredili stan. Živjeli su u izvanbračnoj zajednici u skladnoj obitelji. Tužiteljica je imala kćer iz prvog braka, a pokojni ZC nije imao djece te je svoju ljubav iskazivao prema svoj djeci, svojim nećacima, kao i njezinom djetetu. Dva tjedna prije njegove smrti je kod njih bila u stanu i nije primjećivala bilo kakve probleme između njih. Vidjela je rješenje o dodjeli stana kad je pokojni ZC dobio stan te zna da su članovi domaćinstva navedeni ŽCV i MG te su zbog stana imali proslavu u restoranu Park. Tužiteljici je dala zajam od 20.000,00 DEM koje je trebala za otkup stana što joj je vratila nakon šest mjeseci. Navedeni iznos tužiteljici je pozajmila u jesen 1992. za što joj je ova izdala i potvrdu. Prilikom zajma novca rekla je da će joj zajam vratiti kad njezina majka skupi novac. Ne može točno reći koliko su se puta zajedno vidjeli s pokojnim ZC u zadnjoj godini prije njegove smrti već da su se vidjeli često i čuli telefonom. Kad su se viđali nije bila prisutna njegova rodbina i o njoj nisu razgovarali. Na zimovanje odnosno skijanje išao je s tužiteljicom i njezinom kćeri, a na more je išao sa svojom obitelji. Ne sjeća se gdje su išli na skijanje niti može reći koliko puta je to bilo. Tužiteljicu i pokojnog ŽCV posjećivala je sa svojim prijateljem NG koji je također radio u KPD Turopolje. Ona je rekla OC da je pokojni ŽCV umro što je saznala od PG iz Skupštine grada. OC je bio šokiran jer je taj dan bio kod njega i rekao je da mu je pozlilo. Nije joj rekao s kim je bio te nije uspio razgovarati s pokojnim ŽCV jer mu je pozlilo.
Iz iskaza svjedokinje DC proizlazi da su tužiteljica i pok. ŽCV počeli zajedno živjeti nakon što je krajem 1987. pok. ŽCV dobio rješenje za stan, da su živjeli u izvanbračnoj zajednici u skladnoj obitelji. Takav iskaz bez navođenja bilo kojeg detalja o tome kako je ta njihova zajednica funkcionirala, prema ocjeni suda je paušalan, osim u dijelu kao i više ranijih iskaza u kojima svjedoci navode da su ih zajedno vidjeli neposredno prije njegove smrti, odnosno da je bila kod njih u stanu i nije primjećivala nikakve probleme 2 tjedna prije njegove smrti, kako je navela svjedokinja DC. Neživotnim i neuvjerljivim sud je ocjenio njezin iskaz u dijelu u kojem navodi da zna da su tužiteljica i pok. ŽCV odlazili zajedno na skijanje, ali ne zna koliko puta su išli niti gdje su išli, jer ako su se međusobno često družili kako svjedokinja tvrdi, i zna da su išli zajedno na skijanje, logično bi bilo i da zna neke detalje o tome, gdje i kada su išli zajedno na skijanje. Nadalje, neuvjerljivim i neistinitim ocijenjen je njezin iskaz i u dijelu da je tužiteljicu i pok. ŽCV posjećivala s NG, jer iz njegovog iskaza koji sud prihvaća kao detaljniji i uvjerljiviji proizlazi da je od svog odlaska iz KPD [adresa]. pok. ŽCV do njegove smrti vidio pet do šest puta, od čega dva do tri puta u stanu pok. ŽCV, a jednom da je s njim bila i DC.
30. Na temelju iskaza svjedokinja TC i DC i to u dijelu koji je podudaran s Odlukom o davanju stana na korištenje od **.**.1987. pok. ŽCV, moglo bi se zaključiti da je tužiteljica s pok. ŽCV počela zajednički život u predmetnom stanu krajem 1987. odnosno početkom 1988., ali na temelju navedenih iskaza ne može se jasno utvrditi trajanje te zajednice.
31. Na okolnost zajedničkog stanovanja u stanu [adresa] saslušani su svjedoci ŠG, CC i UC, koji stanuju na istoj adresi.
32. Svjedok ŠG koji stanuje u istoj zgradi, iskazao je da je viđao tužiteljicu i pok. ŽCV od useljenja 1987. pa do gotovo 10-ak dana do njegove smrti, kada iz ponašanja tužiteljice i pok. ŽCV nije mogao zaključiti da su prisni, a niti da su u svađi. Međutim iskaz svjedoka u dijelu da je negdje tri tjedna nakon sahrane pok. ŽCV, u svojstvu predstavnika stanara pitao tužiteljicu o zamjeni prezimena ŽCV na sandučiću za poštu njezinim prezimenom upućuje na zaključak da to što je u vrijeme smrti pok. ŽCV na poštanskom sandučiću bilo samo njegovo prezime da tada tužiteljica sa svojom kćeri nije živjela u stanu u [adresa], jer bi u tom slučaju bilo logično da su se uz prezime pok. ŽCV na poštanskom sandučiću nalazila i njihova prezimena.
33. Iz iskaza svjedokinje CC proizlazi da je pok. ŽCV upoznala 1989. kad se doselila u zgradu. Poznato joj je da je od prvog dana s pok. ZC stanovala i tužiteljica, da su živjeli skladno i nije znala da žive u izvanbračnoj zajednici, već je to saznala s susjede kad je on umro, te je smatrala da je kćer tužiteljice OG dijete pokojnog ZC. Često ih je vidjela da odlaze u vikendicu, ali ona tamo nije bila, te su uvijek odlazili zajedno sa djetetom. Možda unatrag dvije godine pokojni ZC je sam odlazio u vikendicu, jer su tamo bile izbjeglice koje nisu htjele plaćati režije. Iskaz svjedokinje CC da su često išli jedni drugima na kavu, da zna (iako se u zgradu doselila 1989.) da je tužiteljica s njim stanovala od prvog dana, da je pok. ŽCV bio na kavi tjedan ili dva prije smrti, ali da joj nije poznato da je bio u bolnici te da je ona 1991. doživjela tešku prometnu nesreću zbog koje je bila dva puta u bolnici sud nalazi neživotnim i neuvjerljivim da u slučaju čestih kontakata i druženja na kavi s pok. ŽCV kako je iskazala, svjedokinja ne bi saznala da je on ranije bio hospitaliziran zbog infarkta, da nije bio u braku s tužiteljicom i da kćer tužiteljice nije i njegova, pa stoga sud nalazi neuvjerljivim i paušalnim, te time i neodlučnim navode svjedokinje o njihovom zajedničkom životu, jer o tome nije imala neposrednih saznanja.
34. Svjedokinja UC iskazala je da živi u stanu preko puta i da su se istovremeno uselili u zgradu, iskazala je nedosljedno i nelogično da su se međusobno posjećivali i zajedno slavili Martinje, da bi na kraju iskazala da je "kod njih" bila u stanu jednom ili dva puta, a da je pok. ŽCV više dolazio k njima, a njezin suprug da je odlazio kod njih. Iskaz u dijelu da je pok. ŽCV živio u stanu s tužiteljicom i njezinom kćeri te zna da su se slagali, da su zajedno išli na izlete, nosili prtljagu u kuću i bili u dobrim odnosima sve dok pokojni ŽCV nije umro, da nije čula iz stana svađe niti je vidjela da bi bili ljuti jedan na drugog, sud nalazi proizvoljnim i paušalnim, s obzirom da iz ranijeg dijela iskaza proizlazi da su se družili njezin suprug i pok. ŽCV u čijem stanu je bila jednom ili dvaput, te da je radila od jutra do navečer.
35. Tako iz iskaza susjede CC, koja je bila teško ozlijeđena 1991. i više puta hospitalizirana, te susjede UC, koja je radila „od jutra do navečer“, proizlazi da njihovi susjedski kontakti uopće nisu bili s tužiteljicom već s pok. ŽCV, a i su s njim bili vrlo površni, jer o odnosu tužiteljice i pok. ŽCV pričaju uopćeno i bez ikakvih konkretnih saznanja i detalja, te nisu znale da je pok. ŽCV ranije imao infarkt, što bilo životno i logično da znaju ako su toliko s njim bile u kontaktu kako tvrde.
36. Svjedok NG iskazao je da se s tužiteljicom i pok. ŽCV družio u KPD Turopolje gdje je radio od 1980. do 1986., te zna da su oni tada bili zajedno odnosno mislio je da su oženjeni i da je kćer tužiteljice njihova zajednička, ali je saznao da nisu. S pokojnim ŽCV se družio i privatno nakon što je otišao na mjesto direktora Velkoma. Znao ga je nakon zajedničkog druženja navečer voziti u stan na [adresa] jer je pokojni ŽCV bio malo pripit i vrata bi im otvorila tužiteljica, a sve je to bilo neposredno prije rata ili tijekom rata, to sa sigurnošću ne zna. Zajednička prijateljica je bila DC, kojoj se ne sjeća prezimena, znala je s njima biti na večeri u stanu pokojnog ŽCV i tada je s njima u stanu živjela i kćer tužiteljice jer ju je svaki put viđao kad bi do njih dolazio. Zadnji put se s tužiteljicom družio na večeri koju je ona organizirala u stanu na [adresa] negdje prije godinu dana, te je kao stare prijatelje pozvala osim njega i BG, KG, DC i još jednu susjedu koja je njemu nepoznata te je bila prisutna i kćer tužiteljice koja se zove MG. Na večeru koju je dvije tri godine prije organizirala DC pozvala je širi krug prijatelja uključujući i ove koji su bili kod tužiteljice te navodi da sa sigurnošću može reći da ni na jednoj od tih večera nije bila dr. KG tj. tužiteljica. Ne zna kada je pokojni ŽCV taj stan na [adresa] dobio, ali se sjeća, nakon što je otišao iz [adresa], da je pokojni ŽCV pričao tijekom jedne večere da je tužiteljica k njemu došla živjeti nakon što je on dobio taj stan na [adresa]. Na večeri kod tužiteljice osim o svakodnevnim temama razgovarali su i o tome da se protiv tužiteljice koja je izjavila da je u komi zbog toga što se vodi postupak u vezi stana i da je rođaci pokojnog ŽCV tjeraju van. Nije mu poznato gdje je pokojni ŽCV stanovao prije ovog stana na [adresa] jer ga nije prije vozio kući. U ambulantu dr. KG u KPD Turopolje je dolazio i s njom je išao na sindikalne izlete, a s pokojnim ŽCV misli da je bio prijatelj i tijekom rada u KPD Turopolje pokojni ŽCV mu je pomogao da napreduje u poslu te ga je od 1986. do njegove smrti vidio pet do šest puta i to na druženjima koja je inicirao netko od bivših zaposlenika KPD Turopolje i dva do tri puta u stanu pokojnog ŽCV na poziv dr. ŽCV, a s njim je jednom bila i DC. Ne zna tko je JC.
37. Svjedok KG iskazao je da tužiteljicu i pok. ŽCV poznaje iz KPD Turopolje gdje je radio s tužiteljicom od 1982. do 1985. kao medicinski tehničar, a nakon odlaska s tog radnog mjesta i dalje je radio s tužiteljicom u Bolnici u Svetošimunskoj. U stanu na [adresa] bio je na druženju kod pokojnog ŽCV 1988. na poziv dr. KG tj. tužiteljice te je osim njega bila prisutna tužiteljica, njezina kćer i pokojni ŽCV. Često se viđao s tužiteljicom i pokojnim ŽCV za kojeg je saznao da je umro 1993. u razgovoru sa suprugom, jer je tada bio na ratištu. Ne zna što je uzrok njegove smrti, ali je znao da je imao visoki tlak. Prema njegovom saznanju tužiteljica je s pokojnim ŽCV živjela u stanu na [adresa] od 1988. do 1993. jer se s njima znao viđati kad bi dolazio doma s ratišta te je zadnji put vidio pokojnog ŽCV 1992. u njegovom stanu na [adresa]. Nije mu poznato kada je pokojni H imao prije infarkt niti zna što se događalo s pokojnim ŽCV nakon jeseni 1992. Nema saznanja o tome da bi se organizirala druženja bivših zaposlenika KPD Turopolje. Ne zna tko je bio najbolji prijatelj pokojnog ŽCV i nije mu poznato ime JC.
38. Svjedok BG iskazao je da je u KPD Turopolje radio od 1975. do 1988. i poznato mu je da je tužiteljica bila u vezi s pok. ZC od negdje 1986. ili 1987. godine. Znali su se svi družiti na gablecima na poslu, a da s tužiteljicom pok. ZC živi u stanu njezine majke negdje na početku Hercegovačke, rekla mu je tužiteljica, jer je jednom bio u tom stanu i tamo ga nije vidio. Detalje njihovog odnosa ne zna niti je li se tužiteljica iz tog stana odselila. O intimnim detaljima s pok. ZC nikada nije razgovarao i zna da je dolazio s tužiteljicom zajedno na posao, a znao ih je sresti i u autobusu koji je vozio zaposlenike od Zagreba do [adresa]. Tužiteljicu je zadnji puta vidio prije nekih šest mjeseci u njezinom stanu jer je pozvala njega, NG i KG, jer su svi zajedno radili i ostali u kontaktu s time da su se zadnji put vidjeli kad je 1988. prestao raditi u KPD Turopolje. Nakon odlaska iz KPD Turopolje nije viđao pok. gospodina ZC, a na druženju kod tužiteljice prije šest mjeseci su se zafrkavali.
39. Iz iskaza svjedoka NG, KG i BG proizlazi da je tužiteljica s njima razgovarala o ovom sporu žaleći se da je "rođaci" pok. ZC tjeraju van iz stana, i to na večeri koju je za njih organizirala u stanu u O, upravo u vrijeme kada ih je sve predložila za svjedoke (ili da se ponovno saslušaju kao svjedoci - DC i CC) u ovom postupku, s očitom namjerom da na njih utječe, jer je druženje organizirala nakon što se s njima prije te večere nije vidjela dugi niz godina ( od 1988. i 1992.)
Međutim, iako su svjedoci NG, KG i BG uglavnom iskazivali u korist tužiteljice, iz iskaza svjedoka NG proizlazi da je, ne navodeći u kojim okolnostima, pok. ZC vidio pet do šest puta od 1986. do njegove smrti, svjedok KG kontradiktorno navodi da zna da je pok. ZC s tužiteljicom živio do 1993., a ne zna kada je imao prvi infarkt niti zna što se s pok. ZC događalo nakon jeseni 1992., te suprotno tvrdnji svjedoka NG da su svi kao bivši zaposlenici KPD Turopolje, nalazili na zajedničkim druženjima, svjedok KG o tome nema saznanja. Proizlazi i da svjedok BG od 1988. nije vidio pok. ZC ni tužiteljicu, pa prema zaključku suda navedeni svjedoci nisu imali nikakve konkretna i neposredna saznanja o zajedničkom životu tužiteljice i pok. ZC, posebno zadnju godinu života pok. ZC, od jeseni 1992. do njegove smrt, kao što se ni svjedokinja ĆC nije sijećala jesu li dolazili zajedno pred školu zadnju godinu prije njegove smrti niti zna jesu li tužiteljica i pok. ZC živjeli zajedno kada ih je srela par dana prije njegove smrti.
40. Svjedokinja VG, prijateljica tužiteljice unatrag 35 godina, iskazala je da zna da je tužiteljica u braku dobila jednu kćer te da je s bivšim suprugom, majkom i kćeri živjela u [adresa], kao i da se nakon razvoda od supruga u stan u [adresa] doselio pokojni ZC, a nakon toga se s njim odselila u [adresa] otprilike 1987., da se s njima preselila i njezina kćer kojoj je ona negdje u četvrtom razredu osnovne škole davala instrukcije iz Njemačkog jezika te ju je na poduku znala dovoditi tužiteljica iz [adresa]. Radi instrukcija je znala odlaziti s kćeri tužiteljice u stan u [adresa] potkraj 1980. Što se tiče zdravstvenog stanja pok. ZC zna da je imao visoki tlak i da je od infarkta umro na poslu ali nije znala da je prije toga imao infarkt. S tužiteljicom se često družila do unatrag četiri godine od kada uglavnom boravi u [adresa]. Ne može sa sigurnošću tvrditi jesu li kćer tužiteljice dovozili na instrukcije iz [adresa] ili iz [adresa]. Nakon ljeta 1992. nije vidjela pokojnog ZC te je nakon toga u druženju s tužiteljicom od nje saznala da pokojni ZC s njom živi. Zna da je ovaj spor o ostavini jer joj je to rekla tužiteljica kao i da će je predložiti kao svjedoka na sudu nakon odluke Vrhovnog suda, možda prije dvije godine i o ovom sporu jer razgovarala s tužiteljicom. Kćer tužiteljice njoj na instrukcije nikada nije dolazila bez pratnje i dovozila ju je isključivo tužiteljica i pokojni ZC. Tužiteljica joj je znala reći da se kao liječnica brine o članovima obitelji ZC, odnosno o majci pokojnog ZC i njegovoj sestri.
40.1. Iz iskaza svjedokinje VG proizlazi da pok. ZC nije vidjela nakon ljeta 1992. niti zna da je tada imao infarkt, a da nakon toga tužiteljica s njim živi i da se kao liječnica brine o njegovoj obitelji, zna po pričanju tužiteljice, koja joj je prije dvije godine rekla za ovaj spor i da će ju predložiti za svjedoka. Stoga prema zaključku suda ni ova svjedokinja nema nikakvih neposrednih saznanja o zdravlju i životu pok. ZC nakon ljeta 1992., već o tome zna po kazivanju tužiteljice koja joj je rekla i o čemu je ovaj spor te da će ju nakon odluke Vrhovnog suda (o usmenoj oporuci), predložiti za svjedoka u ovom postupku. Dakle ni ova svjedokinja nema neposrednih saznanja je li tužiteljica nakon ljeta 1992. živjela s pok. ZC, jer njega od tada nije vidjela.
41. Prema potvrdi KB "Sestre Milosrdnice" (list 113 spisa) pok. ZC (rođen 1942.) je u toj zdravstvenoj ustanovi boravio na odjelu kardiologije od 22. svibnja 1992. do 3. lipnja 1992., radi liječenja infarkta miokarda.
42. Iz iskaza svjedokinje ŠCV, supruge I-tuženika proizlazi da je tužiteljicu u stanu njihovih roditelja vidjela dva puta, ne zna je li to bio doček Nove godine i tada je tužiteljicu i upoznala koja s njim nije dolazila u posjete. Pokojni ZC se negdje 1988. za Novu godinu odselio u stan koji je dobio od svog poduzeća i u tom stanu je živio do svoje smrti. U stanu je bila jednom jer je on vrlo često znao navratiti svojim roditeljima, a njegova majka je bila teško bolesna i viđali su se u stanu roditelja, te su znali viđati se i u vikendici na [adresa]. Tužiteljicu je treći put vidjela na sprovodu oca pokojnog ZC u siječnju 1988. a potom na vjenčanju kćeri svjedokinje 20.01.1990. te potom na sprovodu pokojnog ZC. Teško joj je reći jesu li tužiteljica i pokojni ZC uopće živjeli zajedno te joj je znao reći nakon preseljenja u stan da se druži s tužiteljicom te mu je rekla da se dođe s njom družiti na što joj je on potvrdno odgovorio, ali nikada nisu došli zajedno u posjetu k njima. Nije joj puno o tome pričao, jer je znao da je ona i dalje u kontaktu s njegovom bivšom suprugom. S vremenom je počeo pričati i polako se otvarati te je rekao da taj odnos nije u redu, a to je moglo biti negdje kad je umrla majka njezinog supruga u svibnju 1989. Bivša šogorica PC joj je negdje početkom 1991. rekla da se ponekad nađe sa sada pok. ZC na kavi te je on izrazio želju da opet budu zajedno kao par što je ona odbila, jer je bila u drugoj vezi. Pokojni ZC joj je rekao da tužiteljica preko tjedna boravi kod svoje majke, jer joj dijete od tamo ide u školu, a preko vikenda da bude kod ZC s time da ne može iskazati koliko dugo je takav odnos između njih trajao. U vrijeme kad je pok. ZC krajem svibnja ili početkom lipnja 1991. doživio prvi infarkt u bolnici ga je posjećivala bivša supruga. Nakon prvog infarkta češće je dolazio u posjete k njoj i njezinom suprugu, odnosno bratu, a nekad i njihovim kćerima. Želio je odnos s tužiteljicom prekinuti, ali nije uspio jer mu je prijetila da će mu napraviti skandal na radnom mjestu, on se nadao da će to uspjeti sporazumno riješiti jer tužiteljica jednostavno nije htjela prestati s tim kontaktima i dolaziti u stan, a to su njegove riječi u vremenu oko njegovog prvog infarkta. Pokojni ZC je kao i obično k njima dolazio u posjetu subotom i tada se u razgovoru nije spominjala tužiteljica. Nakon razvoda braka 1985. ZC je bivšoj supruzi ostavio stan sukladno njihovom dogovoru, a njemu je ostala kuća na [adresa] i automobil. Stan roditelja pok. ZC odnosno njezinog supruga bio je veliki trosobni stan gdje su roditelji koristili jednu sobu, a pok. ZC drugu. Od stupanja u brak s tuženikom pa do smrti pokojnog ZC s njim je bila u izuzetnom dobrim odnosima te poriče da je na početku braka s tuženikom došlo do velikog sukoba između nje i pokojnog ZC te da bi joj prigovarao da se vrlo loše odnosi prema djeci tuženika iz prvog braka. U vikendici na [adresa] je bila 1973. i ista je tada praktički bila gotova. Koliko je njoj poznato kad je dobio stan pokojni ZC je otišao sam živjeti u njega. Pokojni ZC i ovdje tuženici su se o svojoj majci naizmjence brinuli do njezine smrti, a što se tiče organizacije sprovoda pokojnog ZC, njega su organizirali tuženici, ona je kuhala za goste koji su došli na sprovod, u organizaciji je sudjelovao i njezin sin. O dovršetku gradnje kuće na [adresa] svjedokinja PC je iskazala da je u trenutku razvoda pokojnog ZC i njegove supruge bila dovršena u potpunosti te da je ta kuća u funkciji bila od 1974.
43. Svjedok NC (rođen 1974.), sin I-tuženika u svom iskazu je naveo da su njegov pokojni stric ZC i tužiteljica bili u "svojevrsnoj nekakvoj ljubavnoj" vezi za koju ne može tvrditi niti se sjeća kada je ista počela i kada je prestala. Bio je tinejdžer u to vrijeme i nije imao informacije o tome niti mu se itko povjeravao odnosno da bi mu stric o tome pričao, već sve što zna o toj vezi su priče ljudi iz njegovog okruženja. Sa stricem nije pričao o tim stvarima iako je s njim bio jako blizak te dijelio svoj život, a s obzirom na situaciju nakon stričeve smrti, više je saznao o svemu što se događalo. Poznato mu je da je pok. ZC imao policu životnog osiguranja koju je u slučaju svoje smrti vinkulirao u korist njegovih sestara, a nije mu poznato kada je ta polica sklopljena. Pokojni ZC neposredno prije svoje smrti nije bio u ljubavnoj vezi s tužiteljicom, a to mu je poznato jer je pokojni stric nekoliko zadnjih godina života intenzivnije dolazio k njima doma, a s njim je provodio i privatno vrijeme kad su išli kod njega na [adresa] raditi vino, kad su odlazili na skijanje te je kod njih bio često na ručku a pod tim misli na svog oca, majku, sestre i njega te mu je otac rekao da je njegov stric godinama u lošim odnosima s tužiteljicom te da ne može izaći iz te nekakve veze kakvu su tada imali. U stanu pokojnog ZC bio je dva do četiri puta, točno se ne sjeća i nikada nije zatekao nikog drugog osim svog strica. Pokojni ZC je prije života u stanu u [adresa] živio kod svojih roditelja, a nakon razvoda sa svojom ženom. U posjetima kod bake i djeda, odnosno bake, dolazio je jednom tjedno a nekad svaka dva tjedna pa tako i tijekom 1989., ne sjeća se da bi ikada zatekao tužiteljicu. Koliko se sjeća tužiteljica nije bila prisutna organizaciji sprovoda pok. ZC u pogrebnom poduzeću.
44. Tuženik, sada pok. MC, brat pok, ZC, naveo je da njegova supruga i on k njima nisu dolazili iz razloga što je njegova supruga bila u dobrim odnosima sa suprugom pokojnog ZC. Iskazao je i da su gradnju vikend kuće u [adresa] započeli još njihovi roditelji, a kada je tužiteljica počela vezu s pokojnim ZC, kuća je već bila dovršena. Poriče da bi tužiteljica ikada bila u kući na [adresa] kao i da nije bila u nikakvoj izvanbračnoj zajednici s pokojnim ZC već su njih dvoje samo hodali, a da se tužiteljica zatekla u stanu u trenutku kada je pokojni ZC umro. U stanu u [adresa] bio je dva puta, od toga ga je jednom vodio pokojni ZC da mu pokaže gdje je kupio stan, a drugi puta je u stanu bila i tužiteljica, dok njenu kćer tada nije vidio. Ne sjeća se tko je organizirao pogreb pokojnog ZC te zna da je tužiteljica bila na njegovoj sahrani i znao je da su u to vrijeme oni bili u jako lošim odnosima ali on nije htio na sahrani raditi skandal oko njezina prisustva. Godinu dana prije Josipove smrti oboje su se žalili i govorili mu da su njihovi odnosi jako loši, i on ne zna jesu li tada zajedno živjeli te kada ga je tužiteljica zvala u svoj ured i molila da joj nešto pomogne oko auta, što pokojni ZC nije htio, rekla mi je da ju on tjera iz stana.
46. Tuženica VC, sestra pok ZC, u svom iskazu je navela da je kuća u [adresa] bila dovršena još prije veze tužiteljice i pokojnog ZC jer su njihova djeca u tu kuću dolazila na ljetne praznike dok tužiteljica nije tamo nikada bila na druženju, a kada su u kući bile izbjeglice, pokojni ZC je dolazio svaki vikend te kad su ga znali pitati kada će upoznati gospođu, on je odgovarao da nema nikakve gospođe. Kad joj je pozlilo o njoj se nije brinula tužiteljica već je otišla na hitnu pomoć, a za njeno stanje tužiteljica je saznala preko pokojnog ZC. Točno je da je ona imala ključeve od stana u [adresa] kao i da je pok. ZC imao ključ od njezine kuće te kad su počele ratne operacije u blizini njihove kuće pozvao je nju i supruga da dođu u Haberleovu što su i učinili, a tužiteljici se to nije sviđalo. O tome da je njezin sin Đ na dan smrti pokojnog ZC došao u stan u [adresa] po kravatu potvrdila je tužiteljica s time da njezin sin nije imao ključeve već je namjeravao pozvoniti ali je zatekao tužiteljicu s majstorom koji je mijenjao bravu ulaznih vrata stana. O majci se tijekom njezine bolesti brinula ona i tužiteljica je počela dolaziti samoinicijativno te kad je to rekla pokojnom ZC odgovorio joj je da ona to s njom riješi te da on ne želi da tužiteljica dolazi i dira njihovu majku jer on s tužiteljicom ne razgovara.
47. Iskaz tuženika, te svjedoka ŠG, NC i ČG sud je prihvatio kao uvjerljive i podudaran s iskazima ranije navedenih svjedoka iz kojih proizlazi da od ljeta 1992. zajednica života tužiteljice i pok. ČG više nije postojala, na što se logičnim nadovezuje i iskaz tuženika da je pok. ČG njihovu vezu želio prekinuti ali da tužiteljica to nije prihvaćala. Pritom valja istaknuti da je o odnosu pok. ČG s obitelji, odnosno tuženicima i njihovom djecom, u vrijeme prvog infarkta 1992. pok. ČG, najdetaljnjije i najživotnije iskazivala svjedokinja ČG, a i sama tužiteljica je u svom iskazu navela da je pok. ČG s tuženicima, kao i s njihovom djecom, bio u dobrim odnosima.
48. Prema iskazu svjedoka saslušanih po prijedlogu tuženika i to GC, proizlazi da je pokojnog ČG poznavao od 1979. od kada su zajedno radili pa do njegovog odlaska u drugo poduzeće. Nalazili su se kod njega, u vikendicama ili kod drugih prijatelja dok on u stan pokojnog ČG nije odlazio. Poznato mu je da je pokojni ČG živio sa suprugom PC jer su zajedno se nalazili na Sljemenu. Tužiteljicu poznaje jer je radila u KPD Turopolje te mu je poznato da je neko vrijeme živjela zajedno s pok. ČG ali ne i u vrijeme kada je on umro. Znao je odlaziti u vikendicu u [adresa] gdje bi se okupljalo muško društvo ali tamo nije dolazila supruga pokojnog ČG PC, niti je dolazila tužiteljica. Kada se tužiteljici zapalilo vozilo 1992. s pokojnim ČG ga je došlepao kod njega u Gornju Kustošiju. S obzirom da nije dugo donio dijelove koji su bili potrebni za popravak nazvao je pokojnog ČG i on mu je rekao da zove tužiteljicu, a ako mu automobil smeta da ga izbaci na ulicu. Tužiteljica mu je donijela pumpu tek nakon godinu dana, automobil je prodala i kada se došla zahvaliti rekla mu je da joj teško ide, da nije s M te da je kod svoje mame i da joj P ništa ne pomaže. Iskazao je i da mu je OC na pitanje zna li da je P umro odgovorio da je to čuo od svoje prijateljice DC.
49. Prema iskazu svjedoka FC pokojnog ČG poznavao je od 1992. od kada je u njegovoj vikendici smješten kao prognanik. U vikendicu je pokojni ČG dolazio svaki tjedan ili praznikom i to sam ili sa svojim društvom, dok tužiteljicu nije nikada vidio dok su prijatelji dolazili sa svojim suprugama, njegova supruga je znala prati veš koji je pokojni ZC donosio na pranje, a kada ga je pitala kada će dovesti svoju ženu, odgovorio joj je da je sam i da nema nikoga. Ne sijeća se imena osoba koje su s pok. ČG dolazile u vikendicu osim imena GG.
50. Svjedok RC je s pokojnim ČG zajedno radio u [adresa] tri godine i s njim je bio u vrlo dobrim odnosima. Posjetio ga je u stanu u [adresa] i u stanu je bio s tužiteljicom, bila je i njezina kćer prisutna. Češće je k njemu dolazio u stan u [adresa] kada je pokojni ČG živio sa svojom suprugom PC. Susjedi su u [adresa] gdje i on ima vikendicu za koju je on dopremao materijal iz Slovenije, točnije stolariju. Vikendicu je počeo graditi u jesen 1970., a ZC nešto kasnije, nepunih godinu dana. Poznato mu je da je živio s tužiteljicom i o tome mu je pokojni ZC pričao 1992. te kad su bili zajedno u Italiji, u Gorici koncem kolovoza 1992., poslije Ferragosta, na ručku mu je rekao da su odnosi između njega i supruge, ovdje tužiteljice pukli i da se on razočarao. Nije mu poznato koliko su dugo živjeli zajedno ali tužiteljica nije dolazila na [adresa] za života oca pok. ZC koji je umro negdje 1988. Nakon 1992. više puta je zvao ZC i nije ga mogao dobiti na telefon, a kada su se sreli na [adresa] rekao mu je da je isključio telefon jer su mu napravljeni veliki troškovi pa je telefon pod šifrom i samo ga on može koristiti. U vikendici u [adresa] su roditelji pokojnog M bili konstantno i vikendica je dovršena i namještena prije nego je Josipov otac umro 1988. i tužiteljica je u vikendicu počela dolaziti nakon toga, i njezina kćer je znala dolaziti s njima, tri do četiri puta do 1990. kada je umrla njegova žena. Josipov otac je, a zatim i ZC dao novac za fasadu kuće. Kada je u proljeće 1993. razgovarao s ZC u vikendici, o svojim i njegovim problemima, rekao mu je da nije vjenčan s tužiteljicom, da je mora iseliti iz stana, ali da mu ona postavlja uvjet da joj kupi stan. U stanu u [adresa] osim tužiteljice bila je i njezina kćer i znala je s njima dolaziti u vikendicu na [adresa]. ZC mu je rekao da su se odnosi između njega i tužiteljice pogoršali jer ne podnosi njezin karakter. Tužiteljica i pok. ČG živjeli su u [adresa]. i 1993., a od ožujka 1993. ne zna gdje su živjeli, jer iako je viđao pok. ČG nakon toga o tome više nije htio pričati. Nakon što su prognanici doselili u vikendicu pok. ČG 1991. godine on je i dalje dolazio dva do tri puta tjedno, a tužiteljica od tada nije dolazila i u to vrijeme su bili odnosi među njima razoreni. Za vikendicu je s ZC i još tri osobe kupio kotao za kuhanje rakije i mlin za mljevenje grožđa.
51. Iz iskaza svjedoka GC, FC i RC koje je sud ocijenio detaljnim i u bitnom podudarnim, proizlazi da su imali neposredna saznanja o tome tko je i kada dolazio u vikendicu u [adresa], posebno svjedok RC koji je gotovo istovremeno gradio vikendicu kad i pok. ČG, koji je iskazao da je tužiteljica u istu dolazila s pok ČG od 1988. do 1991. kada su u vikendicu uselili prognanici, odnosno svjedok FC, koji je iu vikendici živio od 1991. i iskazao da je pok. ČG u vikendicu dolazio sam ili sa svojim društvom, ali da tužiteljicu nije nikada vidio. Iz iskaza svjedoka RC proizlazi da je tužiteljica u predmetnom stanu živjela do ožujka 1993. nakon što mu se u kolovozu 1992. pok. ČG povjerio da su se odnosi između njega i tužiteljice pogoršali, jer da ne podnosi njezin karakter, da je mora iseliti iz stana, ali da mu ona postavlja uvjet da joj kupi stan.
52. Svjedok JC iskazao je da je pok. ČG bio njegov najbolji prijatelj, da su išli zajedno u srednju školu, a kasnije su zajedno i radili u KPD Turopolje. Nakon toga je počeo raditi u [adresa] u komunalnom poduzeću kao rukovoditelj i pokojni ČG je na njegovo traženje došao i bio direktor tog poduzeća do kraja 1990., a on je bio tehnički direktor. Kada je postao direktor Velkom je pokojnom ČG kupio stan u [adresa] u kojem je on bio jedan ili dva puta. U stanu je pok. ČG živio s tužiteljicom, jer kad je bio u posjeti ona je bila tamo a iz pričanja ZC zna da je s njima živjela kćer tužiteljice. Isto tako iz razgovora s njim zna da su odnosi u toj zajednici bili loši i on je često provodio vrijeme izvan kuće te 1992. i 1993. te zajednice više nije bilo, odnosno tako je on to doživljavao. S pokojnim ČG je svakodnevno razgovarao osim na poslu i na bazenu u blizini stana gdje je dolazio sa svojim sinovima jer su bili plivači. S pok. ČG je pričao o svemu, odnosno o poslovnom i privatnom životu pa znajući da su odnosi s tužiteljicom bili jako narušeni na pitanje zašto se ne raziđu, ZC mu je odgovorio da ga tužiteljica ucjenjuje da joj osigura stan. Zadnji put je pokojnog ZC vidio u petak navečer kad ga je ovaj posjetio, a u utorak je u 12 sati umro. Prilikom te posjete u petak navečer dogovarali su se da godišnji odmor ZC provede kod njega na Murteru gdje ima kuću i trebao je doći sam. Znao je otići u Josipovu vikendicu i tada su odlazili kao muško društvo, tužiteljica nije bila. Kriterij za kupnju stana pokojnom ZC za poduzeće Velkom je bio samo to da je on bio direktor. Nakon što je pok. ZC otišao iz Velkoma, a on postao direktor, i dalje je s njim surađivao, jer je ostao član upravnog odbora. ZC je bio vezan sa svojim roditeljima dok su bili živi, a kasnije kad je pričao o svojoj obitelji to su bili brat, sestra i njihova djeca, o kojima je pričao kao da su njegovi, jer svoju nije imao, a djecu je volio. O kćeri tužiteljice nije nikada pričao.
53. Svjedok JC je istovjetno iskazivao kao i svjedoci GC, FC i RC, a iz njegovog iskaza, koji je osim toga sud prihvatio kao detaljan i životan, proizlazi da je s pok. ČG bio dugogodišnji prijatelj te da su bili povezani privatno i poslovno, pa je tako i njemu, kao i svjedoku RC, pok, ČG povjerio da su odnosi s tužiteljicom bili jako narušeni zbog čega je pok. ČG često izbivao iz kuće 1992., i 1993., te da je tužiteljica kao uvjet za iseljenje iz predmetnog stana tražila da joj pok, ČG kupi stan.
54. Iskaz svjedokinje SC sud je ocijenio neistinitim i u dijelu da su je tužiteljica i pok. ČG pozvali u vikendicu u [adresa] u lipnju 1993., ali ih je odbila jer je išla na more, jer osim što iz iskaza tužiteljice proizlazi da na druženje u vikendicu u [adresa] nije odlazila na druženje nakon što su u istu 1991. uselile izbjeglice, a i svjedoci FC, RC i JC iskazali su da je tamo s pok. ČG dolazilo samo njihovo muško društvo
55. Iz iskaza tužiteljice u odnosu na tvrdnje o početku trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. ČG, postoji nedosljednost od podnošenja tužbe od 21. travnja 1995. kojom je pokrenut ovaj postupak, u kojoj tužiteljica navodi da je „…živjela u izvanbračnom odnosu s pok. ZC od 1984. dalje sve do njegove smrti. Tijekom tog odnosa sticali su zajedničku imovinu…“. U svom iskazu na ročištu od 2. listopada 2020. tužiteljica je iskazala da se kao i pok. ZC razvela 1985., nakon čega su oni počeli živjeti zajedno u stanu njezine majke u Bosanskoj 1.
55.1. Međutim, uvidom u presliku presude Općinskog suda u Zagrebu broj P2- 2121/84 od 27.06.1985. utvrđeno je da je brak sklopljen 15.11.1969. između ZC i ZG, razveden 27. lipnja 1985. U postupku broj R1- 228/86 sklopljena je sudska nagodba 08.04.1986. između ZC i ZG na način da je pok. ZC u isključivo vlasništvo pripala vikend kuća u [adresa], vanknjižno vlasništvo uz ovlaštenje da ishodi u zemljišnim knjigama vlasništvo na svoje ime. ZC suglasio se da stan u [adresa] u [adresa], isključivo koristi ZG s pokretninama, osim njegove osobne garderobe. Na ime dobitka većeg udjela u podjeli imovine nakon potpisa te nagodbe ZC je 08.04.1986. isplatio ZG iznos od tadašnjih milijun dinara. Prema ovjerenoj izjavi koju je ZC dao pod materijalnom i kaznenom odgovornošću 08.04.1986. iz stana u [adresa], iselio se 08. travnja 1986. na temelju sudske odluke. (list 611-614 spisa)
55.2.Tako slijedom navedenih činjenica iz pisanih dokaza, a suprotno tvrdnjama tužiteljice u tužbi i na ročištu 2. listopada 2020., izvanbračna zajednica pok. ZC i tužiteljice nikako nije mogla početi 1984. kako tvrdi u tužbi, a niti 1985., kako iskazuje, jer se pok. ZC iselio tek 08. travnja 1986. iz stana u kojem je do tada stanovao s bivšom suprugom, kojoj je ostao u vlasništvo taj stan nakon razvoda. U tom smislu sud je ocijenio neistinitom i tvrdnju tuženice da je s pok. ZC počela zajedno živjeti u stanu njezine majke 1985. i da su tamo ostali živjeti sve do 1987. kada su uselili u predmetni stan.
55.3. Nadalje, prema navodima tužiteljice u tužbi pok. ZC je neposredno prije svoje smrti, jer se loše osjećao, usmenom oporukom pred svjedocima HC i OC tužiteljici ostavio svu svoju imovinu.
55.4. Da je o okolnostima nastanka i uopće postojanja usmene oporuke pok ZC, osim neistinitih navoda u tužbi, tužiteljica neistinito iskazivala i na ročištu održanom 4. svibnja 2000., proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-67/13 od 24. veljače 2014., kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje valjanosti usmene oporuke koju je prije svoje smrti, istoga dana **.**.1993., ZC izjavio pred svjedocima OC i HC, a kojom oporukom svu svoju imovinu ostavlja ŠC, odnosno tužiteljici.
55.5. Riječ je, dakle o dokazano neistinitim tvrdnjama tužiteljice o početku izvanbračne zajednice s pok. ZC, kao i tvrdnjama o postojanju usmene oporuke kojom bi imovina pok. ZC nakon njegove smrti pripala tužiteljici. Osim toga, u utvrđenim okolnostima zajednički život tužiteljice s pok. ZC nedvojbeno je trajao tek nekoliko godina i uočljivo je nastojanje tužiteljice kao u iskazu od 4. svibnja 2000., da izjavom "naši odnosi bili su cijeloga života skladni" stvori dojam dugotrajnosti i skladnosti njihove zajednice iako to iz ranije obrazloženih dokaza ne proizlazi, već da je s pok. ZC zadnji put 1991. bila na godišnjem ljetnom i zimskom odmoru, kao i u vikendici u [adresa], a u ostalom dijelu do smrti pok. ZC da je nastavila živjeti u predmetnom stanu, jer se unatoč narušenim odnosima s pok. ZC iz istog odbijala iseliti, a po ranije istaknutom stavu VsRH zajedničko stanovanje ne znači i izvanbračnu zajednicu.
55.6. Nadalje je tužiteljica iskazala na ročištu od 4. svibnja 2000. da nakon prvog infarkta zbog kojeg je pok. ZC bio u bolnici ona s njim nije razgovarala o oporuci, budući da je ona kao liječnik smatrala da o tome nije uputno razgovarati s bolesnikom, jer se ona tada borila da on živi, a ne da umre. Međutim, po ocjeni ovog suda postoji životan i logičan razlog zašto tužiteljica nije niti mogla s pok. ZC razgovarati o oporuci za slučaj njegove smrti, jer je prema priloženim ugovorima pok. ZC kupio stan i dionice na svoje ime (Aneks od 14.10.1992.) svega nekoliko mjeseci nakon što je liječen od srčanog infarkta (od 22. svibnja 1992. do 3. lipnja 1992.) kojeg je doživio u dobi od 50 godina. Suprotno tome tužiteljica je na ročištu od 2. listopada 2020. iskazala da nije razmišljala o tome da bi bilo bitno da imovina pok. ZC glasi i na njezino ime i da će njega zadesiti smrt s obzirom da je tada bio u dobi od 52 godine.
55.7. Osim toga, iz ranijeg obrazloženja i prihvaćanja iskaza svjedoka i tuženika o narušenim odnosima 1992. i 1993. između tužiteljice i pok. ZC proizlazi da u vrijeme otkupa stana u listopadu 1992. njihova izvanbračna zajednica više niti nije postojala, već je tužiteljica nastavila živjeti u predmetnom stanu odbijajući se iseliti dok joj pok. ZC ne kupi drugi stan.
55.8. Iskaz tužiteljice u dijelu da je na godišnjem odmoru sama s kćeri bila u 7. mjesecu 1993., jer pok. ZC nije mogao tada dobiti godišnji odmor, a da ona pak nije mogla godišnji odmor dobiti u 8. mjesecu, sud je ocijenio neuvjerljivim i neistinitim. To iz razloga što je pok. ZC upravo na radnom mjestu preminuo u 8. mjesecu 1993., a s obzirom na ranija utvrđenja i zaključak suda izostanak njihovih zajedničkih ljetovanja 1992. i 1993. zapravo je dokaz njihovih narušenih odnosa i prestanka izvanbračne zajednice što tužiteljica pokušava prikazati kao posljedicu neusklađivanja godišnjih odmora nje i pok. ZC.
55.8.1. Iz iskaza svjedokinje LC, tajnice pok,. ZC koja je bila prisutna u vrijeme njegove smrti, proizlazi da je pok. ZC došao kod njih raditi 1990. i par mjeseci nakon toga je telefonom čula tužiteljicu i tada joj je pok. ZC rekao da je to njegova supruga, kad mu je rekla da je na telefonu dr ŠC. Tužiteljicu je prvi put vidjela kada je pok. ZC umro, kod njega su na posao često dolazili njegovi nećaci, a više je dolazio njegov brat. Iz iskaza svjedokinje LC u predmetu P-67/13 (list 245-246) proizlazi da je, nakon što je pok. ZC umro, kontaktirala svoju šeficu FG, a ova joj je rekla da kontaktira tužiteljicu, kaže joj što se dogodilo i i da ju pozove da dođe ured, što je i učinila. Poslala je vozača po tužiteljicu, te su imali razgovor vezano za pogreb, a poslije ju je pozvala da preuzme stvari pok. ZC, kao što su dokumenti, posteljina, i neke osobne stvari, te da ostalih kontakata s tužiteljicom nije imala.
55.8.2. Stoga sud nije prihvatio iskaz tužiteljice koji je dala na ročištu 4. svibnja 2000. u dijelu da ju je tajnica supruga pozvala kad mu je pozlilo, da je došla s posla u radnom odijelu s vozačem kojeg su poslali, ali kada je ona došla da je on već bio mrtav. Navedenim iskazivanjem tužiteljica po ocjeni sud i dalje pokušava prikazati situaciju trajanja izvanbračne zajednice i skladnih odnosa u vrijeme smrti pok. ZC pa tako i da je njegovoj tajnici bilo logično pozvati prvo nju, kao njegovu suprugu, ali sud vjeruje tajnici kao osobi nezainteresiranoj i za ishod ovog postupka, koja je detaljno opisala slijed događaja na dan smrti pok. ZC, pa tako i da je nakon smrti pok. ZC prvo pozvala svoju šeficu FG, a ova joj je rekla da o smrti obavijesti tužiteljicu, što upućuje upravo na suprotan zaključak da tajnica pok. ZC nije smatrala da tužiteljicu treba prvo pozvati niti ju je poznavala, osim što je s njom bila u telefonskom kontaktu jednom 1990. kada je pok. ZC počeo raditi u GSKG. Tužiteljica dakle nije pozvana kada je pok. ZC pozlilo o čemu neistinito iskazuje, već je samo obaviještena o njegovoj smrti od ljudi iz poslovnog kruga pok. ZC koji su znali za njihovu izvanbračnu zajednicu, ali je isto tako logično da poslovnim partnerima pok. ZC nije bilo poznato kakvi su odnosi njega i tužiteljice, odnosno postoji njihova izvanbračna zajednica još uvijek i u trenutku njegove smrti ili tužiteljica samo živi na istoj adresi kao i on.
55.8.2. Iako za pok. ZC tužiteljica tijekom iskazivanja isključivo koristi izraz „moj suprug“ valja primijetiti da i u osmrtnici pok ZC (list 425) tužiteljica među tugujućima nije navedena kao njegova supruga već samo kao ŠC.
55.8.3. Što se tiče priloženih brzojava sućuti upućenih tužiteljici nakon smrti pok. ZC, valja primijetiti da su brzojave tužiteljici „zbog smrti supruga i oca“ uputili poslovni partnerima pok. ZC od kojih se ne očekuje da su imali bilo kakva saznanja o njihovom privatnom životu, odnosno je li u vrijeme njegove smrti uopće još uvijek trajala njihova izvanbračna zajednica ili je nakon prestanka iste tužiteljica samo nastavila živjeti u istom stanu. Da se pok. ZC teško povjerovao o svom privatnom životu, odnosno narušenom odnosu s tužiteljicom, proizlazi i iz iskaza svjedoka RC i JC koji su bili njegovi dugogodišnji prijatelji.
55.8.4. Na tvrdnju tužiteljice da su za otkup stana i dionica uložena zajednička sredstva kao i sredstva koja joj je dala njezina majka, valja reći da neovisno o tome što je pok. ZC umro iznenada, na radnom mjestu i da je tužiteljici moralo biti poznato da je nakon prvog srčanog infarkta njegovo zdravstveno stanje loše. Uz to i činjenicu da nisu bili u braku i da je tužiteljica bila samohrana majka tada maloljetnog djeteta, ovaj sud nalazi potpuno neživotnim i nelogičnim iskaz tužiteljice da je ulagala svoja novčana sredstva za otkup stana i kupnju dionica na ime pok. ZC, ne razmišljajući o tome da bi bilo bitno da to sve glasi i na njezino ime i da bi pokojnog ZC mogla zadesiti smrt u dobi od 52 godine. Za takav zaključak suda važno je istaknuti i to da je kupnja dionica RG **.**.1992., potom dionica Kraša 31.8.1992., te konačno otkup stana na temelju Aneksa ugovora od 14.10.1992., dakle imovina koja je predmet ovog spora uslijedila nakon što je prestala njihova izvanbračna zajednica i svega nekoliko mjeseci nakon što je pok. ZC zbog prvog infarkta bio hospitaliziran od 22. svibnja 1992. do 3. lipnja 1992., a što dodatno upućuje na neživotnost i nelogičnost iskaza tužiteljice u dijelu o razlozima zbog kojih sporna imovina nije kupljena i na njezino ime, već samo na ime pok. ZC.
55.8.5.. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nakon što je pok. ZC stan u [adresa] otkupio na rate, da je iste godine u listopadu tužiteljica stan otkupila gotovinom i to sredstvima njezine majke koja je bila vrlo imućna, jer je njezina majka imala primanja od sječe šume koju je naslijedila, a sječa je bila dva puta godišnje, da je primala mirovinu njezinog pokojnog oca, te s obzirom da je majka imala vezanu štednju, a htjela je dati gotovinu za otkup stana, tužiteljica je novac za otkup stana pozajmila od DC i zajam joj vratila nakon što je majci isteklo oročenje na novčanim sredstvima u ožujku 1993. Od 20.000 DEM koje im je dala njezina majka, otkup stana je koštao 16.000 DEM, a ostale 4.000 DEM je uložila u kupnju dionica koje su otkupljene na ime pok. ZC.
55.8.6. Prema podacima priloženih potvrda dionice „Kraš“ d.d. u vrijednosti od 20.000 DEM (200 dionica) pok. ZC je kupio na temelju Ugovora br. 03269043/4152 od 31.8.1992.., te je dionice „Rade Končar-Servis dizala“ d.d. , u vrijednosti od 30.000 DEM, kupio na temelju Ugovora br. 3283011/141 od 21.7.1992.
55.8.7. Ako se uz zaključak o narušenim odnosima tužiteljice i pok. ZC i da nakon 1991. nisu zajedno išli na godišnji odmor, da se u kolovozu 1992. povjerio prijateljima da veza s tužiteljicom ne funkcionira, što znači da je zbog narušenih odnosa njihova izvanbračna zajednica i prije kolovoza 1992. prestala postojati, uzme u obzir da je pok. ZC bio generalni direktor velikog trgovačkog društva u vrijeme otkupa stana i kupnje dionica, da je prema priloženim podacima o kupnji stana i otkupu dionica raspolagao deviznom štednjom, a notorno je da je kao generalni direktor imao visoka primanja, to prema ocjeni suda, a u smislu odredbe čl. 277. st. 1. ZBPO nisu postojale pretpostavke za stjecanje zajedničke imovine tužiteljice i pok. ZC u srpnju i kolovozu 1992., a posebno da bi u to vrijeme narušenih odnosa tužiteljica kupovala dionice i otkupila stan svojim novčanim sredstvima, a na ima pok. ZC.
56. Iz Ugovora o kupoprodaji stana od 14.4.1992. proizlazi da je za stan u [adresa] ugovoren otkup na ime pok. ZC za cijenu od 2.437.122 HRD na vrijema od 32 godine, odnosno 384 obroka. Nakon toga je Aneksom ugovora od **.**.1992. pok. ZC ugovorio plaćanje otkupne cijene stana u dva obroka, i to iznos od 1.161.239 HRD u konvertibilnoj valuti, a ostatak kupoprodajne cijene od 2.907.000 HRD obvezao se platiti u roku 8 dana.
57. Prema priloženim preslikama devizne uplate i naloga za prijenos deviznih sredstava (list 610 spisa) proizlazi da je za prvi obrok pok. ZC sa svog deviznog računa izvršio deviznu uplatu 4.536,00 DEM 21.10.1992., te da je istog dana sa njegovog deviznog računa izvršen prijenos iznosa od 10.726,94 DEM za obveznice za kupnju stana prema Aneksu od 14.10.1992.
58. Prema zaključku suda, a na temelju izloženih dokaza, pok. ZC je otkupio stan u [adresa] na temelju Aneksa od 14.10.1992. jednokratnom isplatom deviznih sredstava s njegovog računa za jednokratnu otkupnu cijenu stana od 4.536,00 DEM te kupnjom obveznica, ukupne vrijednosti 15.262,94 DEM.
59. Svjedokinja DC, prijateljica tužiteljice, u svom iskazu je navela da je tužiteljici dala zajam od 20.000,00 DEM koje je trebala za otkup stana što joj je tužiteljica vratila nakon šest mjeseci. Tužiteljici je navedeni iznos pozajmila u jesen 1992., za što joj je ova izdala i potvrdu. Prilikom zajma novca rekla je da će joj zajam vratiti kad njezina majka skupi novac.
60. Osim ranijeg zaključka o nelogičnosti tvrdnje da bi tužiteljica u listopadu 1992. na ime pok. ZC otkupila stan i da je pok. ZC uopće trebao zajam za otkup stana pored dokaza o deviznoj štednji, za potvrdu o zajmu 20.000 DEM od 15.9.1992., valja zaključiti da ta potvrda nema nikakvog službenog štambilja kao dokaza kada je stvarno nastala i prema svojoj formi mogla je biti sačinjena u bilo koje doba, a nije niti dokaz da su sredstva zajma na temelju te potvrde tužiteljici doista predana, pa tako niti da je zajam vraćen u ožujku 1993. kako je iskazala svjedokinja DC, odnosno tužiteljica. Osim što za otkup stana nije niti bio potreban iznos od 20.000 DEM, ne može se dakle provjeriti vjerodostojnost Potvrde o zajmu od 15.9.1992., odnosno da je uopće nastala naznačenog datuma ili samo za potrebe ovog postupka, te je li uopće bilo predaje novca tužiteljici na temelju te Potvrde ili je to bila samo usluga prijateljice da tužiteljici pomogne uspjeti u ovom postupku.
61. Nadalje, prema iskazu svjedoka Č koji je bratić tužiteljice proizlazi da zna da je tužiteljica sa svojom majkom živjela prije Domovinskog rata pa i kasnije i nije mu poznato kada se odselila, te nema neposrednih saznanja o tome je li postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pokojnog ZC već zna da mu je otac još negdje prije Domovinskog rata rekao da je majka tužiteljice izjavila da je sretna jer je tužiteljica konačno u sretnom braku. Pokojnog ZC nije nikada upoznao, a s tužiteljicom se više čuje telefonom nego što se viđaju. Poznato mu je da je majka tužiteljice tražila od njegovog oca da joj pomogne u kupnji stana tužiteljici te je on posjekao šumu, prodao trupce i novac od toga predao majci tužiteljice na ime njezinog dijela nasljedstva. O tome da se tužiteljica odselila s mužem, rekla je njezina majka kao i da se s njom odselila i kćer MG. Isplata od siječe šume vršena je u nekoliko navrata jer je riječ o ogromnoj površini od 40 rali i nije se sjekla svake godine te misli da je majci tužiteljice na takav način isplaćeno 25 do 30.000,00 DEM od sječe negdje 1980., pa 1985. i 1989., ali to ne može sa sigurnošću potvrditi. Imovno stanje tužiteljice i njezine majke prije nego se odselila bilo je dobro jer je majka naslijedila veliku mirovinu svog supruga koji je bio direktor nekog poduzeća te je dobivala novac od prodaje posječene šume. Svog oca je vidio da broji novac majci tužiteljice, a što se tiče odnosa tužiteljice s pokojnim ZC nema saznanja jesu li bili oženjeni niti je ikada upoznao pokojnog ZC, a za majku tužiteljice misli da je umrla 1998. Ne zna koju školu je pohađala kćer tužiteljice.
61.1. Sve da je majka tužiteljice i tražila novac od svog brata da pomogne tužiteljici za kupnju stana, iz iskaza svjedoka Č ne može se sa sigurnošću zaključiti da je riječ o novcu za otkup predmetnog stana pok. ZC, niti svjedok ima bilo kakvih detaljnih saznanja o zajedničkom životu tužiteljice i pok. ZC, osim da je majci tužiteljice za sječu šume njegov otac isplatio 25 do 30.000,00 DEM negdje 1980., pa 1985. i 1989.,.
61.2. Nadalje, za iznesene tvrdnje da je njezina majka imućna, jer je dobivala novac od sječe naslijeđene šume dva puta godišnje, primala mirovinu iza njezinog pokojnog oca i imala vezanu deviznu štednju, tužiteljica nije priložila dokaze, a upravo suprotno tvrdnji tužiteljice iz iskaza njezinog bratića, svjedoka Č, čiji otac je vršio sječu šume i predavao novac njezinoj majci, proizlazi da su isplate majci tužiteljice za sječu šume vršene u svega nekoliko navrata kroz više godina do 1989. u iznosu od 25.000,00 DEM do 30.000,00 DEM. To znači da je majka tužiteljice do sklapanja Aneksa ugovora za otkup stana od 14.10.1992. već raspolagala sredstvima od sječe naslijeđene šume i da nije bilo potrebe za zajmom od DC, dok za tvrdnju da je DC zajam vraćen nakon isteka oročenja na deviznom računu majke u ožujku 1993., tužiteljica nije dostavila dokaz da je njezina majka imala takvo oročenje niti da je majka podigla devizna sredstva s računa u banci. Iznesene tvrdnje o nasljedstvu tužiteljice iza smrti njezine majke, osim što tužiteljica nije ničim potpkrijepila, neodlučne su za ishod postupka s obzirom da je majka tužiteljice prema njezinom iskazu i svjedoka Č umrla 1998.
61.3. Slijedom tog zaključka, te da iz iskaza svjedokinje DC proizlazi da je s tužiteljicom prijateljica, da su se družile ranije te da se druže i tijekom ovog postupka, to bez obzira na podudarnost njihovih iskaza u dijelu o zajmu i vraćanju istog, sud te iskaze nije prihvatio kao istinite, jer su u suprotnosti s nalozima deviznih uplata s računa pok. ZC za kupnju stana te sa iskazom svjedoka Č o novcu koji je predan majci tužiteljice od prodaje šume.
62. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je 4.000 DEM od zajma, odnosno oročenja svoje majke uložila u kupnju dionica, valja reći slijedeće:
62.1. Prema priloženim ugovorima o otkupu dionica poduzeća Rade Končar i Kraš, te dionice je pok. ZC kupio 21.7.1992. i 31.8.1992. i to obročnom otplatom (1 rata 21.8.1992., odnosno do 10.9.1992., a ostalih 59 rata kroz 5 godina). Nominalna vrijednost paketa 200 dionica poduzeća Kraš iznosi 20.000 DEM odnosno 2.740.000.- HRD (po tečaju 1DEM= 137 HRD), te nominalna vrijednost paketa dionica poduzeća Rade Končar iznosi 30.000 DEM odnosno 3.085.500. - HRD (po tečaju 1DEM= 102,85 HRD).
62.2. Stoga sve kada bi se i prihvatila tvrdnja tužiteljice da je 15. rujna 1992. raspolagala iznosom od 4.000 DEM za otkup dionica, valja reći da je to bilo nakon prve rate otkupa dionica 21.8.1992., odnosno 10.9.1992. Budući da je pok. ZC preminuo već slijedeće godine, dakle prije isteka petogodišnje obročne otplate dionica, a u spisu nije priložen dokaz o tome da su dionice otplaćene, posebno da ih je tužiteljica otplatila svojim sredstvima, niti na što bi se odnosio otkup za 4.000 DEM s obzirom na ugovorenu obročnu otplatu, to iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da je u kupnju paketa dionica poduzeća Kraš i Rade Končar uložila 4.000 DEM, sud nije prihvatio kao istinit.
63. Uvidom u zahtjev za kupnju stana u [adresa] od 10. travnja 1992. kao nositelj stanarskog prava naveden je ZC koje na tom stranu traje od 01.01.1988. te je u istom zahtjevu osim stanara nije naveden supružnik odnosno član obiteljskog domaćinstva stanara, iako ta mogućnost na obrascu postoji (list 592) što potkrjepljuje zaključak nesudjelovanja tužiteljice u otkupu predmetnog stana.
63.1. Prema Ugovoru o sudjelovanju vlastitim sredstvima u zadovoljavanju stambene potrebe sklopljenim između pok. ZC i komunalne radne organizacije Velkom p.o. [adresa] 15.09.1987., pokojni ZC je udružio vlastita sredstva radi stjecanja stanarskog prava na stanu koja sredstva se G obvezao vratiti.
63.2. U izračunu ostatka prodajne cijene stane uz otplatu ostatka duga odjednom na dan 14.10.1992. kao kupac je naveden ZC, kao i u Ugovoru o kupoprodaji stana od 14.04.1992. te Aneksu Ugovora o kupoprodaji stana od 14.10.1992.
63.3. Odobrenje za građenje stambene zgrade u [adresa], ZC je ishodio 15.05.1971. dok iz elektroenergetske suglasnosti Elektroprivrednog poduzeća Karlovac, PU Jaska proizlazi da je pokojnom ZC odobreno priključenje stambeno poslovnog objekta u [adresa] na razvodnu mrežu elektre 26.10.1971..dok je ugovor o uvjetima za priključenje-povećanje angažirane snage ZC sa Elektrom Karlovac sklopio 08.06.1976.
63.4. Iz rješenja od 5. travnja 1971.Općinskog suda u Jastrebarskom proizlazi da je ZC na temelju kupoprodajnog ugovora od 29.12.1970. stekao vlasništvo oranice [adresa] u [adresa].
63.5. Iskaz tuženika u dijelu o završetku kuće u [adresa] prije početka zajedničkog života tužiteljice i pok. ZC sud je prihvatio kao detaljan i uvjerljiv te podudaran s iskazima svjedoka GC, RC i JC, te ČG, dok iskaze tuženika u dijelu da tužiteljica i pok. ČG nisu nikada živjeli u izvanbračnoj zajednici, sud nije prihvatio jer je u tom dijelu u suprotnosti s ranije obrazloženim dokazima.
64. Prema zaključku ovog suda, a na temelju navedene dokumentacije o kupnji stana, dionica, kupnje zemljišta i gradnje kuće u [adresa]) te iskaza stranaka i svjedoka, a primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužiteljica nije dokazala da su stan i dionice otkupljeni 1992., zajedničkim sredstvima stečenim u izvanbračnoj zajednici niti sredstvima pozajmice DC, odnosno novčanim sredstvima majke tužiteljice, nije dokazala da je sudjelovala u završetku gradnje vikend kuće na [adresa] i da u vrijeme početka izvanbračne zajednice ta kuća 1988. ta kuća nije bila dovršena, jer je utvrđeno da je kuća završena još za trajanja braka pok. ČG i bila predmet sudske nagodbe između njega i njegove bivše supruge.
64.1. Prema zaključku suda, a na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja, te primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, zajednički život tužiteljice i pok. ZC započeo je useljenjem u stan u [adresa]., nakon što je pok. ZC taj stan dobio na korištenje Odlukom poduzeća Velkom od 15.12.1987. i ako je ta zajednica po svom trajanju i sadržaju (emocionalna, seksualna i ekonomska) i bila izvanbračna zajednica do 1992., a nakon toga pa do smrti pok. ZC u kolovozu 1993. da po svojim obilježjima nije stvarala obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze u smislu odredbe čl. 7. ZBPO niti se u smislu odredbe čl. 299. st. 1. ZBPO imovina pok. ZC može smatrati zajedničkom imovinom njega i tužiteljice na kojoj bi tužiteljica mogla u smislu odredbe čl. 285. ZBPO zahtijevati utvrđenje svog udjela u zajedničkoj imovini, niti je tužiteljica dokazala da je u kupnju stana uložila imovinu svoje majke zbog čega bi to bio njezin posebni dio koji ne ulazi u ostavinu, kao što nije dokazala niti da je u izvabračnoj zajednici s pok. ZC prije 1988. živjela u stanu svoje majke u Bosanskoj 1.
64.2. Pritom valja istaknuti da osim što u tim utvrđenim okolnostima činjenica stanovanja na zajedničkoj adresi od 31. srpnja 1992. prema potvrdi o prebivalištu tužiteljice, kada prema Zakonu o prebivalištu i boravištu građana (“Narodne novine“ broj 53/91) za prijavu nije bila potrebna suglasnost vlasnika stana, te potvrdi predstavnika stanara od 22. svibnja 2007., ne predstavlja odlučnu okolnost za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u vrijeme stjecanja imovine koja je predmet ovog spora, odnosno u vrijeme smrti pok. ZC.
64.3. U tim okolnostima, a sve da je stan i bio otkupljen novčanim sredstvima majke tužiteljice, tužiteljica bi po toj osnovi za uložena sredstva imala pravo postaviti obvezno pravni zahtjev, ali ne i zahtjev za stjecanje stvarnih, suvlasničkih prava na tom stanu. Valja istaknuti da na okolnost dovršetka kuće zajedničkim sredstvima u [adresa] tužiteljica te tvrdnje nije dokazala, a i da je ulagala svoja sredstva ista bi mogla tražiti da joj se vrate kao u laganje u imovinu pok. ZC.
64.4.Tužiteljica nije dokazala niti da pokretnine koje su predmet ovog spora, popisane u stanu u ostavinskom postupku nakon smrti pok. ZC predstavljaju zajedničku imovinu niti njezinu posebnu imovinu, jer dokaz o visini plaće koju je primala u spornom razdoblju u utvrđenim okolnostima ne predstavlja dokaz da je tim sredstvima tužiteljica participirala u stjecanju zajedničke imovine i da su pokretnine stečene u razdoblju trajanja izvanbračne zajednice od 1988. do 1992. U tom dijelu zahtjev je potpuno neodređen i neodrediv, jer se ne zna vrijednost pokretnina, kada su kupljene, postoje li uopće i nalaze li se u predmetnom stanu.
64.5. Dokazni prijedlog tužiteljice u podnesku od 13.2.2018. da se dopunski saslušaju svjedokinje CC i DC (NG, BG i KG) na okolnost „detaljnog iskazivanja na okolnosti postojanja vanbračne zajednici stjecanja imovine“, sud je odbio iz razloga što su na te okolnosti predložene svjedokinje detaljno saslušane na ročištu 2. prosinca 1999., pa nije životno i logično očekivati da bi detaljnije o tome iskazivale nakon skoro 20 godina od ranijeg iskaza, te bi se njihovim ponovnim saslušanjem, uz utvrđenje da tužiteljica kontaktira predložene svjedoke i razgovara s njima o sporu prije njihovog iskaza, ostala svjedočenja dovela u neravnopravni odnos.
65. Slijedom izloženog, na temelju odredaba čl. 12. ZPP, čl. 299. st. 1. i čl. 285. ZBPO, tužbeni zahtjevi ocijenjeni su neosnovanim te je odlučeno kao u točki I. izreke.
66. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).
67. I-14 tužnicima KC priznati su troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za pristup na 20 ročišta 16.10.1995., 13.01.1998., 21.04.1998., 05.11.1998., 16.03.1999., 02.12.1999., 04.05.2000., 14.11.2006., 04.03.2008., 16.05.2008., 10.07.2008., 11.03.2009., 26.10.2017., 05.12.2017., 26.01.2018., 29.03.2018., 14.06.2019., 04.10.2019., 02.10.2020. i 17.6.2025. prema Tbr 9/1 - 500 bodova za svako; za pristup na 14 ročišta
16.09.1997., 11.11.2002., 05.12.2002., 20.01.2005., 02.02.2006., 03.11.2007., 14.10.2011., 18.05.2016., 22.02.2018., 31.08.2018., 15.04.2019., 11.09.2020., 02.12.2020. i 23.02.2021. prema Tbr. 9/2 - 250 bodova za svako; za sastav dva podneska od 14.09.2016. i 29.09.2020. prema Tbr. 8/1 - 500 bodova za svaki; te za sastav podneska od 05.05.2008. prema Tbr. 8/3 - 50 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura (s paušalom) predstavlja iznos od 29.100,00 eur uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 7.275,00 eur ili ukupno 36.375,00 eur.
67.1.Tuženiku KC nije priznat trošak sastava podneska od 13.02.2009. jer nije bio potreban za vođenje ovog postupka te sastav podneska od 14.09.2016. jer je riječ o istom podnesku od 29.08.2016.. Nije mu priznat ni trošak odgovora na žalbu od 08.04.2014. jer isto nije bio neophodan za vođenje postupka kao ni sastav podneska od 17.05.2016. jer je predan na ročištu.
68.Tuženici VC priznati su troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za pristup na 20 ročišta 16.10.1995., 13.01.1998., 21.04.1998., 05.11.1998., 16.03.1999., 02.12.1999., 04.05.2000., 14.11.2006., 04.03.2008., 16.05.2008., 10.07.2008., 11.03.2009., 26.10.2017., 05.12.2017., 26.01.2018., 29.03.2018., 14.06.2019., 04.10.2019. i 02.10.2020. i 17.6.2025. prema Tbr 9/1 - 500 bodova za svako; za pristup na 14 ročišta 16.09.1997., 11.11.2002., 05.12.2002., 20.01.2005., 02.02.2006., 03.11.2007., 14.10.2011., 18.05.2016., 22.02.2018., 31.08.2018., 15.04.2019., 11.09.2020., 02.12.2020. i 23.02.2021. prema Tbr. 9/2 - 250 bodova za svako; za sastav tri podneska od 26.04.2005., 02.04.2007. i 18.02.2021. prema Tbr. 8/1 - 500 bodova za svaki; za sastav pet podnesaka od 22.09.1998., 09.03.2015., 16.02.2017., 03.07.2020. i 05.11.2020. prema Tbr. 8/3 - 50 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur kuna (s paušalom) iznosi 30.500,00 eur uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 7.625,00 eur ili ukupno 38.125,00 eur.
68.1.Tuženici VC nisu priznati troškovi odgovora na žalbu od 21.05.2001. i sastava podneska od 25.05.2006., jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka kao niti za podneske od 16.01.2017. i 11.03.2019., dok podnesak od 27.05.2015., nije u spisu.
68.2. Tužiteljici je priznat trošak sastava žalbe prema Tbr. 10/1 u iznosu od 829,52 eur, dok trošak pristojbe na žalbu nije priznat, jer isti nije niti plaćen.
U Zagrebu, 9. rujna 2025.
Sutkinja
Boška Pavičić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. pun. tužiteljice
2. 1. tuženici
2. pun. 2.-4.- tuženika
3. pun. 5.-tuženice
