Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž R-104/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Agilno d.o.o. za usluge, Osječka 16, Split, OIB:18761451117, zastupanog po punomoćniku Mirku Graniću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1373/2023-22 od 26. svibnja 2025., 9. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1373/2023-22 od 26. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"I/ Odbacuje se prijedlog za povrat u prijašnje stanje od 03.06.2024.godine podnesen od strane tuženika kao nepravovremen i nedopušten sukladno odredbi članka 121.stavka 1. ZPP-a.
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška ukupan iznos od 600,00 Eur-a."
2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik ne navodeći iz kojeg zakonskog razloga podnosi žalbu te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu odluku tako da usvoji prijedlog, a podredno da ju ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je 29. ožujka 2024. u ovom predmetu donesena presuda zbog ogluhe te da je tuženik 3. lipnja 2024. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje kojeg je nadopunio podneskom od 5. lipnja 2024. U istom podnesku tuženik je podnio i žalbu protiv presude u kojoj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka prilikom donošenja presude zbog ogluhe tvrdeći da nije bilo dovoljno za donošenje te presude da tuženik nije dao odgovor na tužbu, već da je sud bio dužan utvrditi da li osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi o čemu sud nije dao razloge u obrazloženju. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje tuženik je naveo da je direktor tuženika iz zdravstvenih razloga otputovao u Kanadu i da je u Kanadi boravio baš u vrijeme kad se pokušavala dostaviti tužba. Uz prijedlog za povrat u prijašnje stanje tuženik je dostavio zahtjev za izdavanje kanadske PR vize izdane na engleskom jeziku i cash back kartice izdane 21. srpnja 2023. i 23. listopada 2023. na temelju kojih sud utvrđuje da je direktor tuženika VC od srpnja 2023. do 23. listopada 2023. bio na privremenom radu u Kanadi. U povodu prijedloga za povrat u prijašnje stanje sud je zakazao ročište 6. studenog 2024. na koje ročište nije došao uredno pozvani direktor tuženika VC, a sud je odustao od provođenja dokaza njegovim saslušanjem jer je punomoćnik tuženika istaknuo da on uopće neće pristupiti na ročište radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem.
5.1. Ocjena je suda prvog stupnja da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje, koji je podnesen zajedno sa žalbom protiv presude zbog ogluhe nepravovremen i nedopušten.
5.2. Iako je punomoćnik tuženika tvrdio da se direktor tuženika kontinuirano nalazi u Kanadi od 31. srpnja 2023. sud smatra dokazanim jedino činjenicu da je on boravio u [adresa] od 31. srpnja 2023. do 23. listopada 2023., što bi proizlazilo iz vize koju je dostavio u svrhu dokaza, dok za daljnje razdoblje ni na koji način nije dokazao da se nalazi u Kanadi. Na temelju odredbe članka 118. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) sud ocjenjuje da je tuženik prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnio nepravovremeno jer ga je bio dužan dostaviti u roku od 8 dana počevši od 23. listopada 2023., odnosno najkasnije do 31. listopada 2023. Kako je prijedlog podnesen 3. lipnja 2024. sud zaključuje da je on nepravovremen. Također, osim utvrđenja da je prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen izvan roka od 8 dana iz članka 118. stavak 2. ZPP-a, sud utvrđuje da je prijedlog podnesen i izvan roka od 2 mjeseca propisanog odredbom članka 118. stavak 4. ZPP-a jer je proteklo više od dva mjeseca od prestanka razloga koji su uzrokovali propuštanje roka za davanje odgovora na tužbu. Po ocjeni suda prijedlog je nedopušten jer je izjavljen iz razloga koji se mogu pripisati bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi koje se može izjaviti pravni lijek, iz kojih razloga sud prijedlog odbacuje kao nepravovremen i nedopušten.
6. Suprotno žalbenim tvrdnjama, bez obzira što je sud odbacio prijedlog za povrat u prijašnje stanje iz različitih razloga, odluka suda prvog stupnja pravilna je.
6.1. Kako je tuženik dokazao jedino činjenicu da je osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, član uprave i njegov direktor GC, boravio u [adresa] u razdoblju od 21. srpnja 2023. do 23. listopada 2023. i s obzirom da je povrat u prijašnje stanje tražio zbog činjenice da u roku za davanje odgovora na tužbu nije bio u Republici Hrvatskoj, proizlazi da je razlog zbog kojeg je propustio dati odgovor na tužbu činjenica da nije bio u Republici Hrvatskoj pa mu je povratkom u Republiku Hrvatsku počeo teći rok od 8 dana iz članka 118. stavak 2. ZPP-a, jer tuženik nije iznosio činjenicu o tome kada je saznao za propuštanje, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je prijedlog podnesen nepravovremeno 3. lipnja 2024. obzirom da je istekao 31. listopada 2023. Također pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je prijedlog nedopušten u smislu odredbe članka 118. stavak 4. ZPP-a, kojim je propisano da se nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja ne može tražiti povrat u prijašnje stanje. Kako je tuženik, kojem je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu dostavljen 13. prosinca 2023., istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču, odgovor na tužbu mogao je podnijeti zaključno do 28. prosinca 2023. pa je rok od dva mjeseca istekao 28. veljače 2024. zbog čega tuženik nakon tog dana više nije mogao tražiti povrat u prijašnje stanje.
7. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnju da GC kao jedini član/osnivač te direktor tuženika od početka srpnja 2023. pa nadalje sve do dana podnošenja žalbe privremeno radi i boravi u [adresa], navodeći da je to opravdani razlog za propuštanje poduzimanja parničnih radnji za davanje odgovora na tužbu te također ističe činjenicu da tuženik ima elektronički pretinac zbog čega je sud u smislu odredbe članka 133.d. stavak 5. ZPP-a bio dužan utvrditi kako dostava elektroničkim putem nije moguća, a što je sud propustio učiniti.
7.1. Obzirom da prema odredbi članka 118. stavak 4. ZPP-a nije moguće tražiti povrat u prijašnje stanje nakon proteka dva mjeseca od dana propuštanja, što je obrazloženo u točki 6.1. ovog obrazloženja, ovaj sud nije ocjenjivao osnovanost razloga za propuštanje. Tvrdnje o eventualnoj nepravilnoj dostavi predstavljaju žalbeni razlog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, a prema odredbi članka 117. stavak 2. ZPP-a iz tih razloga nije dopušten povrat u prijašnje stanje.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
Koprivnica, 9. rujna 2025.
Sutkinja
Tatjana Kučić
