Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5448/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari tužitelja RŠ /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Igor Meznarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženice NOVE TV d.d. /OIB: 75399377119/, Zagreba, Ulica Buzinski krči 1, koju zastupa Valentina Kučić, odvjetnica u Odvjetničkom uredu Buterin & Posavec iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice i žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-143/2021-69 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 9. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-143/2021-69 od 11. listopada 2024. pod stavkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-143/2021-69 od 11. listopada 2024. pod stavkom II. izreke.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-143/2021-69 od 11. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 4.000,00 eura sa zateznim kamatama od 2. rujna 2020. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.108,36 eura sa zateznim kamatama od 11. listopada 2024. do isplate (stavak III. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 9.272,28 eura na ime neimovinske štete sa zateznim kamatama (stavaka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe podneskom od 14. studenog 2023. isticanjem zahtjeva za objavom presude u Dnevniku NOVE TV.

2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 3.125,00 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Protiv presude pod stavkom II. izreke i rješenja žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i rješenja slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 462,50 eura.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženice je neosnovana.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 13.272,28 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja (ugleda i časti) javnom objavom po tužitelju netočnih informacija u Dnevniku NOVE TV nadnevka 6. lipnja 2020. u 19:15

- prilog naslova "Tajni sastanak" u sklopu kojeg je emitirana video snimka iz jednog zagrebačkog kafića od 25. svibnja 2020. (7. lipnja 2020. u 19:15 u istoj emisiji i na wb portalu Dnevnik. hr.) i zahtjev za naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se pozivaju stranke, niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska, niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, koju je moguće ispitati.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 8972014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

10. To što stranke činjeničnim zaključivanjem prvostupanjskog suda nisu zadovoljne i što smatraju da je istinito i objektivno samo ono što one tvrde nema značaj žalbenog razloga nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a), niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

11. Naime, prema odredbi članka 10. EKZLJP-a[2] (članak 38. stavak 1. i 2. Ustava ) sloboda izražavanja predstavlja jedan od temeljnih stupova demokratskog društva i jedan od preduvjeta njegovog napretka, a koja načela su posebice važna kad je riječ o slobodi tiska, koji ima zadaću širenja informacija (a javnost njihovih primanja) jer u suprotnom ne bi mogao ispuniti svoju ključnu ulogu, a koje ostvarivanje slobode obuhvaća dužnost i odgovornost u smislu nužnih ograničenja, između ostalog i radi zaštite ugleda ili prava drugih, i podvrgnuto je formalnostima, uvjetima i ograničenjima propisanim zakonom.

12. ZM-a[4] koji uređuje pretpostavke za ostvarivanje načela slobode medija, pravo novinara i sudionika u javnom informiranju na slobodu izvješćivanja i dostupnost javnim informacijama, a odredbe kojeg se primjenjuju i tumače sukladno EKZLJP-a (članak 1.), između ostalog je propisano da su mediji dužni poštivati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građanina, a osobito djece, mladeži i obitelji (članak 16. stavak 1.), odnosno poštivati istinu i prava javnosti (u svakom trenutku braniti načela slobode poštenim prikupljanjem i objavljivanjem informacija, i pravednom komentaru i kritici), da je nakladnik koji informacijama objavljenim u medijima prouzroči drugome štetu dužan naknaditi je, izuzev u slučaju propisanom ZM-a (članak 21. stavak 1.) i da se o odgovornosti nakladnika prosuđuje po propisima o obveznim odnosima, osim ako Ka nije drugačije određeno (članak 21. stavak 3.).

13. Dakle, temeljna načela etične i zakonske obveze svih medijskih djelatnika, od pojedinog novinara do urednika, izdavača i distributera su istinitost i točnost, nepristranost i poštenje, poštovanje osobnosti i privatnosti, neovisnost o pojedinim interesima, odgovornost prema društvu i društvenim dobrima, poštovanje zakona, moral, pristojnost i dobar ukus (samo kvalitetno obrađenom i prenesenom informacijom novinara se senzibilizira javnost na poštivanje zakona, moral i pristojnost, protežira dobar ukus i odmjerenost, i jamči bezuvjetno poštivanje čovjeka i njegovo dostojanstvo).

14. Prema propisima obveznog prava sadržanim u ZOO-a[5] pravna osoba može biti odgovorna za naknadu štete zbog povrede zakonske obveze i zbog povrede ugovorne obveze (članak 1045. stavak 1. i 4.), uslijed obične nepažnje koja se predmnijeva (članak 1045. stavak 2.), a koja podrazumijeva propust štetnika da u svom radu upotrijebi onu pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv čovjek i krajnje

2 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)

3 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 8/1998., 124/2000., 41/2001., 76/2010. , 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav)

4 Zakon o medijima (Narodne novine, broj: 59/2004., 84/2011., 83/2013., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZM-a)

5 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

nepažnje koja podrazumijeva izostanak povećane pažnje u izvršavanju obveza iz profesionalne djelatnosti.

15. Odredbom članka 21. stavkom 4. ZM-a je između ostalog propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri (alineja 3.); ako je fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela (alineja 4.) i ako je informacija proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri (alineja 6.)

16. Iz rezultata prvostupanjskog raspravljanja kao izvjesno proizlazi da je:

- tuženica u emisiji Dnevnik NOVE TV 6. lipnja 2020. u 19:15, objavila prilog u sklopu kojeg su emitirane sekvence video snimke, pribavljene od caffe bar [obrt] u zagrebačkim Šestinama, uz informaciju – tužitelj je osoba koja je 25. svibnja 2020. u 19:43 ušetala u caffe bar [obrt] u zagrebačkim Šestinama, a svrha njegovog dolaska bio je sastanak sa gospođom GŠ, indikativno je da se susret dogodio nekoliko dana prije njihovog uhićenja kao osumnjičenih u takozvanoj aferi Vjetroelektrane, ponašanje tužitelja prije susreta bilo je nervozno, obilježeno meškoljenjem i hodanjem po kafiću, evidentno je riječ o prijateljskom susretu, akteri se poznaju od ranije, potom se iznosi korespondencija sa Hrvatskim šumama u kojima oni demantiraju da se susret dogodio uz navođenje da se tužitelj jedino sastajao s GŠ u službenim prostorijama Hrvatskih šuma, zadnji sastanak dogodio se u veljači 2020., u prilogu se implicira da je svako osporavanje susreta laž te se takav dojam pojačava opetovanim upitima Hrvatskim šumama o navodnom susretu uz iznošenje sve više detalja o susretu kod svakog daljnjeg upita; da pitanje na kraju korespondencije glasi" Da li bi gospodin RŠ bio spreman to ponoviti pred kamerama?";

- navedeni prilog najavljen kao prva vijest na početku emisije, a prilikom emitiranja priloga na ekranu stajao tekst "tajni sastanak";

- autor članka MŠ za navedene informacije saznao od ZŠ koji je navedenog dana bio u caffe baru [obrt];

- MŠ prije emitiranja prve emisije (6. lipnja 2020.) zatražio od Hrvatskih šuma očitovanje o susretu, što su Hrvatske šume demantirale navodeći da se tužitelj nikada nije privatno sastao s GŠ, već da se svaki susret odvijao u prostorijama Hrvatskih šuma;

- MŠ tražio očitovanja drugih osoba (odvjetnika tužitelja, odvjetnika GŠ) i nitko od njih nije potvrdio susret, već naprotiv dobiven je izričiti demanti od tužitelja, njegovog odvjetnika i Hrvatskih šuma, pri čemu je dodatno pojašnjeno gdje je tužitelj bio tog spornog dana u sporno vrijeme, a odvjetnik GŠ naveo da nema informacije o susretu (o priopćenju GŠ ništa ne navodi, kao niti da li je isto zatraženo);

- osoba na emitiranoj video snimci LŠ koji radi za informatičku firmu "Infodom" - ne poznaje tužitelja i nema veze s aferom Vjetroelektrane, niti s poslovima koji su obuhvaćeni optužnicom;

- tužitelj u sporno vrijeme bio u autu s kćerkom, išao po suprugu na posao u Dom zdravlja u Horvaćanskoj;

- redakcija NOVE TV nakon emitiranja prve emisije, kojoj je prethodilo priopćenja tužitelja i Hrvatskih šuma da na snimci nije tužitelj, naručila nalaz i mišljenje vještaka Miroslava Bače koji je vještačenje vršio usporedbom lica osobe na snimci i dostupnih fotografija tužitelja, koje su javno bile dostupne (bez matematičke obrade), prema kojem je kao moguću (ne sigurnu niti vjerojatnu) identifikaciju procijenio sa 70% - od osoba približno iste fizionomije i crta lica 30 takvih osoba može biti na slici;

- vještak u iskazu pred sudom otklonio da bi tuženici predao nalaz iz koje bi proizlazilo kako se to navodi u informacijama objavljenim po tuženici pod naslovom "Stručnjaci analizirali snimku i s velikom vjerojatnošću utvrdili na njoj je gotovo sigurno šef Hrvatski šuma RŠ" - da je napravljena analiza sustavom za prepoznavanje lica i da je rezultat 84% /list 131./)

- tuženica i dan kasnije 7. lipnja 2020. u 19:15 u Dnevniku Nove TV (i na web portalu Dnevnik.hr.) objavila prilog koji je popraćen sekvencama iste video snimke (na dnu ekrana stoji tekst "RŠ se oglasio o snimci"), u kojem navodi da su se dan nakon objave vijesti o njihovom susretu oglasili tužitelj osobno i Hrvatske šume koji demantiraju vijest o susretu i navode da to nije tužitelj na snimci - tužitelj, unatoč snimci i svjedocima susreta (koji se ne navode imenom) tvrdi da je u kritično vrijeme bio u vozilu s kćerkom i išao po suprugu na posao, za što isti ne daje nikakve dokaze, da su se u PR krugovima pojavila imena osoba koje bi po sličnosti odgovarale osobi na snimci, a koje su to zanijekale, da je odvjetnik tužitelja demantirao informaciju o susretu, no odbio je stati pred kameru nakon dogovora s tužiteljem; da odvjetnik GŠ navodi da nema informacije o susretu,

- tuženica otklonila tužiteljeve ponavljane zahtjeve za ispravak informacija od 6., 23. i 26. lipnja 2020., poglavito zbog uvjerenja u istinitost objavljenih informacija.

17. U bitnome navedene okolnosti konkretnog slučaja osnova su za zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud, da tuženica nije osigurala istinitu, točnu, nepristranu, poštenu, potpunu i objektivnu informaciju o tužitelju, niti je postupala u dobroj vjeri (tužitelj nije osoba sa objavljene video snimke, što je tuženica mogla znati, unatoč tome što je to osporeno iz više izvora, bez daljnjih provjera očito dvojbene video snimka sa komentarom, tuženica je objavila netočne informacije o tužitelju 6. lipnja 2020. i 7. svibnja 2020. /na web portalu Dnevnik.hr./ kojima se sugerira javnosti da je tužitelj nemoralna i nečasna osoba, koja se koristi lažima s ciljem da obmani javnost o prirodi svog odnosa sa okrivljenom GŠ s kojom evidentno ima prijateljski i prisilni odnos), odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za isključenje odgovornosti tuženice u smislu odredbe članka 21. stavka 4. ZM-a.

18. Stoga se ne može prihvatiti ustrajavanje tuženice na razlozima za isključenje odgovornosti u smislu odredbe članka 21. stavka 4. ZM-a, koje ista veže uz činjenicu sličnosti tužitelja i LŠ (osobe sa snimke, koju poznaje vještak Miroslav Bače) i odbijanje tužitelja (njegovog odvjetnika) da stane pred kamere i razgovara sa novinarom, te stav da bi te činjenice govorile u prilog zaključku tuženice da objavljuje istinitu i provjerenu informaciju, poglavito ako se ima u vidu da tuženica, iako dužna, prije objavljivanja informacija o tužitelju putem evidentno dvojbene video snimke sa prilogom /6. lipnja 2020./, unatoč tome što je upozorena sa više izvora da osoba na video snimci nije tužitelj, objavljene informacije nije kvalitetno obradila niti prenijela.

19. Samom činjenicom što je tuženica nakon objavljenih netočnih informacija o tužitelju na temelju dvojbene video snimke, i unatoč upozorenjima iz više izvora da osoba na video snimci iz caffe bar [obrt] u zagrebačkim Šestinama nije tužitelj, te gdje se tužitelj u to vrijeme nalazio, nudila tužitelju pojavljivanje u programu tuženice ne može se pravdati dobra vjera tuženice, a niti doprinos tužitelja vlastitoj šteti, kako to ista pokušava prikazati.

20. Osim toga, da tuženica nije postupala u dobroj vjeri ukazuje i njezino ustrajavanje na ponovljenom emitiranju snimke s prilogom u Dnevniku 7. lipnja 2020. /i na web portalu Dnevnik.hr./ u kojem se između ostalog navodi da tužitelj, unatoč snimci i svjedocima susreta (koji se ne navode imenom) tvrdi da je u kritično vrijeme bio u vozilu s kćerkom i išao po suprugu na posao, za što isti ne daje nikakve dokaze, da su se u PR krugovima pojavila imena osoba koje bi po sličnosti odgovarale osobi na snimci, a koje su to zanijekale, da je odvjetnik tužitelja demantirao informaciju o susretu, no odbio je stati pred kameru nakon dogovora s tužiteljem i da odvjetnik GŠ navodi da nema informacije o susretu.

21. U konačnici, s obzirom na svoju profesionalnu djelatnost i razvijene sustave identifikacije (automatizirane koji prepoznaju identitet osobe na osnovu fizičkih ili ponašajnih karakteristika, koji su postali dio svakodnevnice) tuženica ne tvrdi niti dokazuje zašto se prije prvog objavljivanja informacija o tužitelju putem na očigled dvojbene video snimke pribavljene iz caffe bar [obrt] nije koristila ili nije mogla koristiti fizičkom biometrijskom metodom prepoznavanja, a niti obrazlaže zašto je 7. lipnja 2020. ponovo objavila očito dvojbenu video snimku i informaciju da su stručnjaci analizirali snimku i s velikom vjerojatnošću utvrdili da je na njoj gotovo sigurno šef Hrvatski šuma RŠ (da je napravljena analiza sustavom za prepoznavanje lica i da je rezultat 84%), koja po iskazu vještaka pred sudom ne proizlazi iz njegovog mišljenja.

22. Dakle, prvostupanjski je sud vezano za odgovornosti tuženice, u smislu navedenih posebnih i općih pravila, učinkovito ispitao podneske, argumente i dokaze iznesene od stranaka u postupku i dao procjenu njihove mjerodavnosti za odluku (koja je zadržana za sud), zbog čega se suprotni žalbeni navodi tuženice ne mogu prihvatiti.

23. Nadalje, kako objavljene informacije o tužitelju nisu istinite, niti su dane u dobroj vjeri (morala je postojati svijest autora o objektivnoj štetnosti takvih informacija), sama objava takvih neistinitih informacija objektivno je mogla izazvati duševne boli zbog povrede dostojanstva (prava osobnosti), a koja povreda se manifestirala u svakodnevnom obiteljskom i profesionalnom životu tužitelja (iskaz tužitelja /list 128. - 129./, svjedokinja, članova obitelji, ĆŠ i JŠ /list 151. - 152./), to tužitelju pripada pravo na naknadu štete osim objavljivanjem ispravka informacije (članak 22. ZM-a), što je tuženica otklonila i isplatom pravične novčane naknade iz odredbe članka 1100. ZOO-a, prema kojoj će sud u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (stavak 1.) s tim da će pri odlučivanju o visini te naknade voditi računa o jačini i trajanju duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2.).

24. U slučaju povrede prava osobnosti prema mjerodavnoj odredbi članka 1100. stavku 2. ZOO-a ne plaća se stvarna šteta, već pruža satisfakcija oštećenom, a što znači da to nije naknada niti kazna za štetnika, već činidba zadovoljenja, visina koje se određuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja.

25. S obzirom na utvrđene posljedice objavljenih neistinitih informacija o kojima je iskazivao tužitelj (potresenost, poteškoće pri spavanju, neugodnosti u obitelji i na poslu, nelagoda u privatnim i poslovnim kontaktima) i činjenicu da je tužitelj dugi niz godina bio na čelnim funkcijama Hrvatske šuma d.o.o. (javno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Republici Hrvatske) koje je bilo predmet pozitivnih i negativnih komentara u javnosti, a koje rukovodeće mjesto podrazumijeva i veću tolerantnost u odnosu prema javnosti, uključujući i veću mjeru tolerancije prema agresivnijim i neosnovanim komentarima iznesenim putem medija, a koje nije opravdano očekivati od građana koji ne zauzimaju u društvu istaknute položaje, dosuđena novčana satisfakcija u iznosu 4.000,00 eura je u skladu sa navedenim ciljem kojem služi.

26. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da mu je trebala biti dosuđena zahtijevana pravična novčana naknada koja je ekvivalent pretrpljene štete (13.272,28 eura), da dosuđeni iznos od 4.000,00 eura niti približno ne odgovara nastalim posljedicama, što da je odraz propusta suda da uzme u obzir da mu je tuženice namjerno uzrokovala štetu - "postupala sa izrazito visokim stupnjem krivnje" jer je nezakonito protivno Općoj uredbi o zaštiti osobnih podataka i Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka /Narodne novine, broj: 42/2018./ objavila podatke koje nije imala pravo posjedovati, niti istima raspolagati, i sasluša i njegove sinove (u tinejdžerskoj dobi) koji su zajedno s njima patili, bili nepravedno izloženi sramu, stidu i društvenoj stigmatizaciji.

27. Neosnovano je pozivanje tuženice na tužiteljev doprinos vlastitoj šteti (članak 1092. stavak 1. ZOO-a) kojeg veže uz navod da je novinar tužitelju i njegovom odvjetniku "htio omogućiti davanje izjave pred kamarama, odnosno pozivao ih na razgovor, kojom prilikom je tužitelj neposredno, ali i posredno, po svom odvjetniku, mogao javno opovrgnuti da bi se upravo on nalazio na spornoj snimci", budući da ti navodi nisu objektivne činjenice koje bi se mogle podvesti pod doprinos tužitelja visini štete, odnosno da ne postoji uzročna veza između eventualne radnje ili propusta tužitelja i određenog dijela tužiteljeve štete kao posljedica zajedničkog djelovanja.

28. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno prava kada je naložio tuženici isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 4.000,00 eura (članak 1100. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 1046., člankom 1045. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. i 3. ZM-a) sa zateznim kamatama od 2. rujna 2020. (podnošenja tužbe) do isplate (članak 1103. i članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a), a za daljnji iznos od 9.272,28 eura sa zateznim kamatama odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev.

29. Budući da tuženica ne navodi konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio vezano za odluku o troškovima pod stavkom III. izreke, veće se samo poziva na zakonsku formulaciju razloga zbog kojih se i ta odluka može pobijati, i da drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

30. Neosnovano tužitelj osporava prvostupanjsko rješenje.

31. Nije dvojbeno da je ZOO-a kao nenovčani oblik popravljanja neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti predviđena i mogućnost za oštećenog tražiti objavljivanje presude na trošak štetnika, odnosno da je odredbom članka 1099. ZOO-a oštećeniku priznato pravo u subjektivno - materijalnom smislu tražiti na trošak štetnika objavljivanje presude, ispravaka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

32. Ne bi trebalo biti dvojbeno da su za pitanje preinake tužbe mjerodavna procesna pravila sadržana u ZPP-a, prema kojima za sukcesivnu kumulaciju važe pravila o preinaci prema kojima se preinakom smatra povećanje postojećeg zahtjeva i isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (članak 191. stavak 1.).

33. Kako je podneskom od 14. studenog 2023. prošireno tužbeno traženje tužitelja tako što je uz postojeći zahtjev iz tužbe na isplatu pravične novčane naknade tim podneskom postavljen i zahtjev za popravljanje neimovinske štete u nenovčanom obliku - objavom presude, odnosno traženo je popravljanje neimovinske štete koje do tog podneska nije traženo (i više od traženog zahtjevom iz tužbe), to se drugostupanjski sud ne može složiti sa tužiteljem da nema mjesta primjeni pravila o preinaci tužbe samo zato što mu je ZOO-a priznato pravo u subjektivnom materijalno-pravnom smislu tražiti i objavu presude, a niti da je u pitanju jedinstven zahtjev (sui generis) koji se odnosi na način ispunjenja "osnovnog tužbenog zahtjeva".

34. Odredbom članka 190. ZPP-a je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (stavak 1.), a iznimno do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.).

35. S obzirom da tužitelj nesporno do zaključenja prethodnog postupka (23. ožujka 2022. /list 117. - 120./) nije tražio i nenovčani oblik naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a niti tvrdio da bez svoje krivnje taj zahtjev nije mogao postaviti prije zaključenja prethodnog postupka, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 190. stavak 1. i 2. ZPP-a kada nije dopustio preinaku tužbe podneskom od 14. studenog 2023., kojim je tužitelj istaknuo zahtjev za objavom presude u Dnevniku NOVE TV.

36. Tuženici i tužitelju nije priznat zahtijevani troškovi žalbe jer nisu uspjeli sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

37. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-143/2021-69 od 11. listopada 2024. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženici i tužitelju, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.).

38. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tužitelju, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Zagrebu 9. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović